Povežite se sa nama

OKO NAS

ULCINJ – STARI GRAD I PRISTAN: Između autentičnosti i palanke

Objavljeno prije

na

ulcinj-gallery_3_12_252518

„Ulcinjski Stari grad je dio okvira koji je važan na evropskom nivou”, izjavio je poznati francuski arhitekt Benžamin Muton.

I zaista: samo kroz eksponate arheološke, etnografske i umjetničke zbirke ulcinjskog Muzeja, može se plastično pratiti život ovog grada osnovanog prije 25 stoljeća. Još su takođe vidljivi slojevi velikih kultura i civilizacija koje su ostavile svoj trag u ovoj zanosnoj urbanoj posudi. Zato je Muton izveo tako važan zaključak poručujući Ulcinjanima i onima koji kreiraju politiku da jedan euro uložen u kulturnu baštinu vraća 7-9 eura.

Iako se opravdano hvale Starim gradom, njegovom istorijom i tradicijom, već tri decenije izuzetno se malo čini da se ovaj prostor obnovi i valorizuje u ekonomskom smislu. To se možda najbolje vidi na primjeru Muzeja. Kada se spomenu novčana sredstva za održavanje i dalji razvoj muzeologije, kao i rad na zaštiti postojećih kulturnih dobara, sve se redovno okonča na obećanjima. Zato je logično što se na etnološkoj zbirci već uočavaju tragovi nebrige, a na tom jedinstvenom prostoru crkve-džamije i Kule Balšića svuda je uočljivo stanje nemara i zapuštenosti.

Predsjednik Društva prijatelja Starog grada Kaljaja Ismet Karamanaga kaže da tome daju doprinos i zapošljeni u muzejskom kompleksu svojim radnim vremenom. „Prosto je neshvatljivo da muzej ne radi subotom i nedjeljom, kada ima najviše gostiju, a koji bi svakako htjeli da se upoznaju sa našom kulturnom baštinom”, ističe on.

No, možda i za Stari grad dolaze bolji dani. Jer, ove predsezone turista je znatno više nego lani, a prošle sedmice predstavljena je i Studija istorijskog nasljeđa i prijedlozi za restauraciju i uređenje te najznačajnije povijesne cjeline u Ulcinju. Tu studiju su uz koordinaciju profesora Mutona, izradili dvojica njegovih mlađih kolega iz Francuske, Etjan Bartelemi i Kristofer Rodolos, i predstavili je u utorak u Palati Venecija ulcinjskoj i svjetskoj javnosti.

Cilj ovog dokumenta je, kako su kazali, da se pomogne rekonstrukciji Starog grada, te da se on kvalitetnije valorizuje za kulturne i ekonomske potrebe. Francuski arhitekti naglasili su da su nastojali da svojim rješenjima vrate Starom gradu povezanost sa morem. Predložili su i da se pri lokalnoj upravi formira kancelarija za arhitekturu, koja bi se posebno bavila tim prostorom.

Bartelemi i Rodolos su, inače, u Ulcinj stigli na poziv princa Nikola II Petrovića koji je ovaj projekat pokrenuo sa Opštinom Ulcinj i Ministarstvom kulture Crne Gore, čiji funkcioner Lidija Ljesar takođe navodi da je od ogromnog značaja činjenica koja je u ovoj studiji prepoznata, a to je da kulturne vrijednosti Ulcinja imaju univerzalni značaj.

,,Vrijeme je dobilo ubrzanje, pa vrijednosti ove izuzetno važne urbanističke aglomeracije na istočnoj obali Jadrana moramo razumjeti i iskoristiti kako za turizam tako i za domicilno stanovništvo”, kaže Karamanaga napominjući da je dodatna vrijednost Starog grada što u njemu žive ljudi.

,,Ukoliko se nešto brzo ne uradi u ovom pravcu, sigurno je da će se još snažnije nastaviti proces urušavanja, degradacije i banalizacije našeg grada”, kaže Karamanaga i podsjeća da su nakon katastrofalnog zemljotresa od 15. aprila 1979. godine tadašnji gradski čelnici predlagali da se – svi Starograđani isele iz svojih porušenih domova!? Tvrdili su da se ,,u tvrđavi ne mogu više stvoriti uslovi za moderan život”.

Ali, malo Starograđana ih je poslušalo, a mnogi od onih koji su tu ostali su zažalili. Jer, već 3,5 decenije se suočavaju sa otežanim uslovima života. Postalo je pravilo da sa prvom kišom ili nevremenom, 45 familija sa oko 170 stanovnika ima problema sa strujom, slabim telefonskim i internet vezama, potom sa neosvijetljenim ulicama, smećem, nekvalitetnom kaldrmom u većem dijelu tvrđave… Trećina srušenih objekata u zemljotresu u Starom gradu još nije obnovljena.

Na Pristanu, koji za Ulcinjane predstavlja jedinstvenu cjelinu sa Starim gradom, malo je kuća koje nijesu odmah obnovljene. Ali, u lokalnoj upravi smatraju da je upravo sada pravo vrijeme da se prekine sa nasiljem i postave pravila za uređenje i gradnju na tom prostoru. Zato je sredinom januara predsjednik Opštine Ulcinj Fatmir Đeka raspisao međunarodni konkurs za Arhitektonsko-urbanističko rješenje za Pristan. Da je to izazov za arhitekte pokazuje podatak da je na konkursu prijavljeno čak deset veoma dobrih radova. Pobjednici na konkursu trebali bi da ubrzo budu poznati javnosti.

Sredinom jula
OSVJETLJENJE STAROG GRADA

Usred predstojeće sezone Stari grad će biti raskošno osvijetljen. U Ulcinju je u posljednjih šest mjeseci nekoliko puta boravio čuveni italijanski majstor fotografije i scenografije Franko Ferara koji je sa gradonačelnikom Ulcinja Fatmirom Đekom postigao dogovor da uskoro bude završena prva faza projekta koja predviđa rasvjetu istočnog i južnog dijela te monumentalne građevine. U drugoj fazi će to biti sjeverna strana, a potom i ostali dio prema moru. Ferara kaže da Stari grad zaslužuje tako nešto i da će se Ulcinjani već nakon prve faze tog projekta još više njime ponositi.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo