Imajući u vidu da je bolni proces tranzicije u Nikšiću, crnogorskom Mančesteru, koji je krajem osamdesetih godina u svojim fabrikama zapošljavao 20.000 radnika, većinu njih ostavio ili sa mršavim penzijama ili na Birou rada, pravo je čudo da na protestnom skupu Radničke partije, u petak, prvog maja, nije bilo rudara Boksita, željezaraca, radnika Nike, mladih metalaca…Skoro pa nikoga ni od onih dvije hiljade ljudi koji su ostali bez posla samo od 2009. godine na ovamo.
Površni posmatrač bio bi zbunjen, ali ne i Veselin Vučinić, jedan od 16.693 penzionera Nikšića. On iza sebe ima bogato iskustvo mitingovanja. Valjda zato sa klupe ravnodušno posmatra ,,mršavi” skup.
,,Strah, samo strah je uzrok, ljudi se boje da će biti gore. Ja sam išao na Žutu gredu i valjali su me niza stranu i neću više. I šta sam dobio kao nagradu za to? Godinu dana ratovanja koje sada ne smijem da pomenem, prazne hale fabrike i ruske ‘spasioce’ koji su me brzo išnuli u penziju. Ako smo mi tada od onakvog dobrog života mitingom napravili ovu muku šta će onda ovi tek napraviti. Samo još veću, jer oni koji su došli na vlast sa ulice neće je lako dati”, priča Veselin dok savladava besplatni sendvič i ispija nikšićko pivo, poklon građanima od organizatora skupa.
Protestne poruke koje odjekuju sa bine nikšićkog trga kao da ne dotiču nikog. Mladi ljudi sa još većom ravnodušnošću od Veselina iz prepunih bašti nikšićkih kafića posmatraju nezadovoljne radnike. Djecu sankcija, hiperinflacije i tranzicije ne zanimaju promjene na koje poziva novoformirana Radnička partija. Većina nikada nije ni radila.
,,Došla su nova vremena, živi ko se snađe, a ostali kako ih zapadne. Uostalom naši roditelji su tražili promjene i evo im promjena. Baš me briga, ja ne tražim ništa i neću sa državom da imam nikakvog posla”, kaže Miljan Petrović, dvadesetogodišnjak, jedan od 4.215 nezaposlenih Nikšićana. On se doduše prijavio u tri agencije za sezonski posao na primorju ali se ne nada da će dobiti poziv niti od jedne, makar prema iskustvima od prošle godine. Sjedi svakoga jutra na istom mjestu sa istim ljudima, ,,ubode” ponekad na kladionici, od roditelja se vazda uzme par eura za kafu i tiket.
Nervozu ovoga prvoga maja nijesu pokazivali ni pripadnici organa represije. Mirno i bez mnogo buke sproveli su pristalice Radničke partije od Scene 213 gdje je održan osnivački skup Radničke stranke do Trga slobode, a zatim se povukli sa strane da posmatraju skup, uz opušteno međusobno ćaskanje. Ili ovaj događaj nijesu tretirali kao masovno okupljanje ili imaju „dojavu” da će sve biti u redu te da okupljeni narod, koga je policijski kamerman javno i ležerno snimao novom ,,hd kamerom”, prijeti praznom puškom.
Radnička partija najavila je niz novih protesta kojima će tražiti ,,oslobođenje Crne Gore od odnarođene,kriminogene vlasti i stvaranje uslova za slobodne i poštene izbore” kako stoji u prvom od četrdeset njenih programskih načela.
Prvo treba pobijediti apatiju.
ALTERNATIVA NA KORZOU
Momci iz neformalnog udruženja Alternativa mirno protestuju na ulici dva mjeseca svakodnevno, dok kraj njih, kao da ne postoje, prolaze Nikšićani. Oni stoje po sat vremena ispred opštinske zgrade, povremeno izvode performans. Za sve to vrijeme pridružila su im se jedva desetorica građana Nikšića. Bojan Đurović jedan od alternativaca ipak smatra da kukavičluk nije odgovor na pitanje zašto im se građani ne pridružuju. ,,Mislim da je u pitanju jednostavno nepovjerenje. Nikšićani su mnogo puta pokazali hrabrost i želju za promjenama ali su toliko puta izigrani. Sjetimo se da su dali glas opoziciji na zadnjim izborima i kako je to završilo. Mi smo strpljivi i steći ćemo povjerenje, čak je ovo, bolji odziv nego što smo planirali”, kaže on. Nastaviće sa svakodnevnim podsjećanjem na sebe i na siromašne sapatnike iz grada koji je nekad bio među najbogatijima u zemlji, i nadaju se da će se njihov protest preliti i na druge gradove Crne Gore. Ako hrabri Nikšićani nastave da se protestu priključuju dosadašnjim tempom, momci iz Alternative će kritičnu masu od 10 odsto građana ili oko 7.000 ljudi skupiti krajem 2115. godine.
Bato PEROVIĆ