Povežite se sa nama

OKO NAS

NIKŠIĆ I PRVOMAJSKI PROTEST: Apatija crnogorskog Mančestera

Objavljeno prije

na

Imajući u vidu da je bolni proces tranzicije u Nikšiću, crnogorskom Mančesteru, koji je krajem osamdesetih godina u svojim fabrikama zapošljavao 20.000 radnika, većinu njih ostavio ili sa mršavim penzijama ili na Birou rada, pravo je čudo da na protestnom skupu Radničke partije, u petak, prvog maja, nije bilo rudara Boksita, željezaraca, radnika Nike, mladih metalaca…Skoro pa nikoga ni od onih dvije hiljade ljudi koji su ostali bez posla samo od 2009. godine na ovamo.

Površni posmatrač bio bi zbunjen, ali ne i Veselin Vučinić, jedan od 16.693 penzionera Nikšića. On iza sebe ima bogato iskustvo mitingovanja. Valjda zato sa klupe ravnodušno posmatra ,,mršavi” skup.

,,Strah, samo strah je uzrok, ljudi se boje da će biti gore. Ja sam išao na Žutu gredu i valjali su me niza stranu i neću više. I šta sam dobio kao nagradu za to? Godinu dana ratovanja koje sada ne smijem da pomenem, prazne hale fabrike i ruske ‘spasioce’ koji su me brzo išnuli u penziju. Ako smo mi tada od onakvog dobrog života mitingom napravili ovu muku šta će onda ovi tek napraviti. Samo još veću, jer oni koji su došli na vlast sa ulice neće je lako dati”, priča Veselin dok savladava besplatni sendvič i ispija nikšićko pivo, poklon građanima od organizatora skupa.

Protestne poruke koje odjekuju sa bine nikšićkog trga kao da ne dotiču nikog. Mladi ljudi sa još većom ravnodušnošću od Veselina iz prepunih bašti nikšićkih kafića posmatraju nezadovoljne radnike. Djecu sankcija, hiperinflacije i tranzicije ne zanimaju promjene na koje poziva novoformirana Radnička partija. Većina nikada nije ni radila.

,,Došla su nova vremena, živi ko se snađe, a ostali kako ih zapadne. Uostalom naši roditelji su tražili promjene i evo im promjena. Baš me briga, ja ne tražim ništa i neću sa državom da imam nikakvog posla”, kaže Miljan Petrović, dvadesetogodišnjak, jedan od 4.215 nezaposlenih Nikšićana. On se doduše prijavio u tri agencije za sezonski posao na primorju ali se ne nada da će dobiti poziv niti od jedne, makar prema iskustvima od prošle godine. Sjedi svakoga jutra na istom mjestu sa istim ljudima, ,,ubode” ponekad na kladionici, od roditelja se vazda uzme par eura za kafu i tiket.

Nervozu ovoga prvoga maja nijesu pokazivali ni pripadnici organa represije. Mirno i bez mnogo buke sproveli su pristalice Radničke partije od Scene 213 gdje je održan osnivački skup Radničke stranke do Trga slobode, a zatim se povukli sa strane da posmatraju skup, uz opušteno međusobno ćaskanje. Ili ovaj događaj nijesu tretirali kao masovno okupljanje ili imaju „dojavu” da će sve biti u redu te da okupljeni narod, koga je policijski kamerman javno i ležerno snimao novom ,,hd kamerom”, prijeti praznom puškom.

Radnička partija najavila je niz novih protesta kojima će tražiti ,,oslobođenje Crne Gore od odnarođene,kriminogene vlasti i stvaranje uslova za slobodne i poštene izbore” kako stoji u prvom od četrdeset njenih programskih načela.

Prvo treba pobijediti apatiju.


ALTERNATIVA NA KORZOU

Momci iz neformalnog udruženja Alternativa mirno protestuju na ulici dva mjeseca svakodnevno, dok kraj njih, kao da ne postoje, prolaze Nikšićani. Oni stoje po sat vremena ispred opštinske zgrade, povremeno izvode performans. Za sve to vrijeme pridružila su im se jedva desetorica građana Nikšića. Bojan Đurović jedan od alternativaca ipak smatra da kukavičluk nije odgovor na pitanje zašto im se građani ne pridružuju. ,,Mislim da je u pitanju jednostavno nepovjerenje. Nikšićani su mnogo puta pokazali hrabrost i želju za promjenama ali su toliko puta izigrani. Sjetimo se da su dali glas opoziciji na zadnjim izborima i kako je to završilo. Mi smo strpljivi i steći ćemo povjerenje, čak je ovo, bolji odziv nego što smo planirali”, kaže on. Nastaviće sa svakodnevnim podsjećanjem na sebe i na siromašne sapatnike iz grada koji je nekad bio među najbogatijima u zemlji, i nadaju se da će se njihov protest preliti i na druge gradove Crne Gore. Ako hrabri Nikšićani nastave da se protestu priključuju dosadašnjim tempom, momci iz Alternative će kritičnu masu od 10 odsto građana ili oko 7.000 ljudi skupiti krajem 2115. godine.

Bato PEROVIĆ

Komentari

Izdvojeno

DRŽAVNE INISTITUCIJE BEZBJEDNOST NOVINARA: Lijepa obećanja i nerazjašnjeni napadi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Brojni slučajevi ukazuju na ozbiljne sistemske probleme u zaštiti novinara u Crnoj Gori, kao i na nedostatak efikasne pravde za počinioce ovih zločina. Neefikasnost istraga i nekažnjivost su postali ključni problemi koji ugrožavaju slobodu medija u zemlji

 

 

U Crnoj Gori se od 2004. godine dogodilo na desetine napada na novinare i novinarke. Od prijetnji, preko verbalnih i fizičkih napada, a svi oni uslijedili su nakon neriješenog ubistva osnivača i glavnog urednika lista Dan Duška Jovanovića. Samo mali broj je riješen, što jasno ukazuje na izražen problem neadekvatne zaštite i nekažnjivosti zločina nad novinarima. Iako je postojala inicijativa o formiranju posebnih jedinica koje bi pomogle u rasvjetljavanju ovih nepočinstava, ona još nije zaživjela.

Istina, u okviru Sektora za borbu protiv kriminala Uprave policije imenovana su tri inspektora koji se bave slučajevima napada na novinare,  ali za sada nema javno dostupnih podataka da je njihov rad na bilo koji način doprinio pomacima kod  neriješenih slučajeva.Međunarodna praksa pokazuje da specijalizovane jedinice, imajući u vidu specifičnu prirodu slučajeva napada na novinare, mogu efikasnije sprovoditi istrage i procesuirati počinioce.

Medijski ekspert Mark Gruber kaže da bi uvođenje takve prakse bilo odlično pod uslovom, kako je naveo, da se uzme u obzir i opšti kontekst: obučenost policijske jedinice, saradnja s medijima i s tužilaštvom, možda s mehanizmom “brzog odgovora”.

Nekoliko napada na novinare u Crnoj Gori izdvajaju se kao posebno komplikovani – zbog brutalnosti, dugotrajnosti istraga i izostanka pravde.

Istraga o surovom ubistvu Jovanovića traje preko 20 godina i problematična je, jer odgovornosti izmiču ne samo naručioci, direktni izvršioci već i oni koji su je neuspješno vodili. Za saučesništvo u ubistvu osuđen je jedino Damir Mandić, kome je Apelacioni sud u aprilu 2017. potvrdio presudu na 19 godina zatvora, koji se okončava sredinom naredne godine.

Ranjavanje novinarke Olivere Lakić ispred njenog stana 2018. godine, izazvalo je veliku zabrinutost za njenu bezbjednost, ali i bezbjednost svih istraživačkih novinara i novinarki u Crnoj Gori. Ni u tom slučaju pravda nije postignuta, iako je Više državno tužilaštvo (VDT) dostavilo zahtjev za sprovođenje istrage protiv nekoliko osoba. Lakić je i ranije bila napadnuta i prijećeno joj je.

Novinar iz Berana Tufik Softić bio je takođe meta dva napada – 2007. i 2013. godine. Prvi put je palicom pretučen ispred kuće, dok je drugi put bomba postavljena ispred njegovog automobila. Istrage su dugo trajale, ali slučajevi su ostali nerazjašnjeni i zatvoreni zbog nedostatka dokaza.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVI STRATEŠKI PLAN RAZVOJA KOLAŠINA: Prepisivanje spiska želja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izgradnja autobuske stanice, tržnog centra sa pijacom i podzemnom parking garažom, rekonstrukcija Doma mladih i Gorštaka… To su samo  neki od projekata koji su iz dva prethodna prepisani u novi Strateški plan razvoja

 

 

Kolašinci već 15 godina nemaju  autobusku stanicu, a toliko dugo slušaju i obećanja lokalnih vlasti da će je dobiti.

Završetak davno započetih radova obećavali su učesnici svih kampanja za lokalne izbore tokom minule decenije i po. Predlog  Prostorno-urbanističkog plana (PUP), na čije se usvajanje još čeka,  dao je formalno mogućnost da se to stanje promijeni. Još nema konkretnih najava na koji način bi se i za koliko vremena taj projekat mogao okončati.

Lokacija na koju svraćaju pojedini međugradski autobusi u stvari je samo stajalište. Prostor koji se u tu svrhu koristi neuređen je, sa dotrajalim asfaltom, bez potrebene infrastrukture i mobilijara, pa ga izbjegavaju mnogi prevoznici. Zbog toga, putnici često čekaju autobus na improvizovanom stajalištu kod starog motela, na magistrali.

Privatno preduzeće Županovac, prije mnogo godina, započelo je gradnju objekta Autobuske, ali nije uspjelo da nađe način da nastavi radove. Izgradnju je omela, kako je ranije saopštavano, prvo ekonomska kriza, a zatim i činjenica da se objekat nije uklapao u predviđene planske dokumente, jer je za sprat viši.

Nakon što je izgorjela stara zgrada, Županovac je 2008. godine na istoj lokaciji započeo gradnju objekta, “koji je podrazumijevao sve karakteristike moderne autobuske stanice sa brojnim sadržajima”. Od svega toga, do sada je ozidana samo višespratna zgrada površine 2.000 metara kvadratnih. Putnicima je na raspolaganju nekoliko drvenih klupa postavljenih napolju, tik uz objekat u izgradnji.

U međuvremenu, inspekcija rada stavila je plombu na vrata trafičice u kojoj su se mogle dobiti informacije o redu vožnje. Telefon za informacije premješten je u obližnju kafanu, pa putnike o vremenu dolasaka i polaska autobusa obavještavaju zaposleni u tom ugostiteljskom objektu. No, ni to nije obaveza preduzeća “Županovac”, s obzirom na to da zvanično Autobuska stanica ne postoji.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAPLIJENE MARIHUANE NE PRESTAJU: Šverceri rade prekovremeno 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako je samo u nekoliko akcija na ilegalnim prelazima u Gusinju i Plavu zaplijenjeno preko stotinu kilograma marihuane, i nekoliko stotina na obalama Skadarskog jezera, nameće se pitanje – koliko onda narkotika tim putevima svakodnevno ulazi u našu državu

 

 

Kada je prije nekoliko dana Uprava policije saopštila da je Granična policija iz Ulcinja pronašla je oko 66 kilograma skanka, a dvije osobe pobjegle ka Albaniji, aktuelizovano je pitanje ilegalnih puteva kojima se marihuana i skank prebacuju u Crnu Goru.

Ovih 66 kilograma pronađeno je u rejonu ulcinjskog sela Sukobin.

Ne tako davno u priobalnom dijelu Skadarskog jezera, na obali kanala riječe Morače, u blizini željezničke stanice Zeta, pronađeno je 57 kilograma marihuane. Pretragom medijskih arhiva, može se pronaći još veliki broj policijskih saopštenja o zaplijenama marihuane koja se iz Albanije unosi ilegalno u Crnu Goru.

Iz policije je saopšteno da su postupali po operativnim saznanjima da se u prostoru sela Sukobin, iz Albanije u Crnu Goru krijumčari opojna droga skank.

“Pretragom terena od strane policijskih službenika i upotrebom službenog drona, policijski službenici su 27. septembra, u ranim jutarnjim časovima pronašli tri torbe sa 119 pakovanja, težine oko 66 kilograma, u kojima se nalazila biljna materija zelene boje nalik na opojnu drogu skank. Policijski službenici su na licu mjesta uočili dva nepoznata lica koja su se dala u bjekstvo u pravcu Republike Albanije”, navedeno je u saopštenju UP.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo