Povežite se sa nama

OKO NAS

Ulcinjska priča O Servantesu: Rob i zet

Objavljeno prije

na

I zapisi i narodno predanje se slažu da je slavni španski pisac Miguel de Servantes u mladosti bio rob ulcinjskih gusara. Štovise, i njegovo znamenito djelo Don Kihot, dovodi se u vezu sa zatočeništvom u Ulcinju.

Neki istraživači su u Dulčineji od Toboza, glavnoj junakinji romana, prepoznali Ulcinjanku. Jer, Don Kihot je nastao poslije Servantesovog robovanja u Starom gradu, koji se u romanskim državama, kako tada tako i danas, naziva Dolcinjo. Znači li to, dakle, da je Dulčineja drugo ime za Ulcinjanku? Narodno predanje pominje izvjesnog Serveta, čija se sudbina, ali i osnova imena, poklapa sa Servantesovim.

Šetnja kroz mnoge tekstove odvešće nas do saznanja da je 24-godišnji Servantes, ,,jednoruki sa Lepanta” dopao robije “jednog dana 1575. godine kada su tri ulcinjska leuta (brzi gusarski čamci) pod komandom strašnog kapetana Arnauta Mamija napali špansku fregatu u Sredozemnom moru, kod Sicilije. U krvavom obračunu, gusari su savladali ratoborne Špance i brod sa zarobljenicima dovezli u svoju luku. Među zarobljenicima je pronađen i jedan sa posebnom preporukom španskog kralja. To je značilo da se radi o vrijednom robu, za koga je, prema procjeni vlasnika, trebalo uzeti dosta zlata”.

Mještani su ga nazvali Servet, što je, zanimljivo, osnovica imena kasnije slavnog Španca. Njegovo ponašanje se pratilo sa posebnom pažnjom. Ovaj bi rob, kako navodi predsjednik Udruženja prijatelja Starog grada Kaljaja i hroničar Ismet Karamanaga, do kasno u noć ostajao budan u svojoj ćeliji, stalno nešto razmišljao i zapisivao. Danju je, interesantno, uvijek pjevao, pa su djevojke često izlazile na prozore da ga slušaju. Jednoj djevojci, kaže predanje, to nije bilo dovoljno, pa je svaki put kada bi rob Servet pošao u šetnju dozvoljenim stazama, išla za njim. I tako se, vremenom, rodila ljubav između mještanke i nepoznatog roba. Nakon nekoliko godina, jedan je stranac donio mnoštvo novaca i oslobodio roba, koji je sa sobom poveo i lijepu Starograđanku.

Po drugoj predaji, vlasnik je Miguela odveo u Alžir, odnosno u Berberiju, sa kojima su Ulcinjani imali bliske veze. Kupio ga je jedan od najsvirepijih tamošnjih glavara, izvjesni Hasan-aga. Odatle je Servantes uspio da se izvuče zahvaljujući španskim fratrima koji su otkupljivali zemljake zarobljene po Mediteranu. Za Miguela su morali da izbroje 500 zlatnih talira i tako je on poslije pet godina teškog robovanja, stupio na špansku zemlju. Nakon toga će uslijediti Don Kihot i priča o Dulčineji, odnosno Ulcinjanki.

Nepobitna je činjenica da se prije nego što je oslobođen u septembru 1580. godine i krenuo za Španiju Servantes branio od optužbi da je sarađivao sa berberskim gusarima. Stoga je veoma moguće da je u nekom od njihovih pohoda došao do Ulcinja ili je od njih ili drugih zarobljenika slušao priče o „luci Dolcinjo”, sa druge strane mora.

U svakom slučaju, ova priča ili legenda, postala je jedan od simbola ovog grada sa 2,5 milenijumskim trajanjem.

Zato bi se u cijelu ovu priču moglo uključiti i crnogorsko Ministarstvo kulture. Čelnici tog vladinog resora smatraju da bi priču o boravku proslavljenog španskog pisca u Ulcinju na potpun način trebalo istražiti i prezentovati u kulturne i turističke svrhe. Predlaže se organizovanje naučnog simpozijuma na kojem bi se okupili najpoznatiji istraživači života autora Don Kihota, djela bez kojeg je nezamisliva istorija svjetske književnosti.

Profesor Univerziteta u Prištini Ulcinjanin dr Ruždi Ušaku će početkom jeseni objaviti knjigu, koja je rezultat njegovih decenijskih istraživanja Servantesovog života od 1575. do 1580. godine, kada se nalazio u zarobljeništvu alžirskih gusara, a sa kojima su Ulcinjani imali odlične veze.

Nakon ljeta uslijediće još jedan interesantan projekat vezan za najpoznatijeg roba ulcinjskih gusara. Poznati ulcinjski kulturni stvaralac Munib Abazi odlučio je da postavi na scenu Servantesa i njegovu Dulčineju.

,,Fascinantna je priča o njegovom zarobljavanju i boravku u Ulcinju, te o njegovoj ljubavi sa lijepom Dolčinejom, odnosno Ulcinjankom. U ovom slučaju, sasvim je nevažno da li je ta priča mit, legenda ili istina. Činjenica je samo da je to prekrasna ljubavna priča po kojoj se naš grad prepoznaje u svijetu i da može biti veoma interesantna za gledaoce”, kaže on.

Pijaca robova

Ulcinj je cijela tri vijeka bio značajna pijaca hrišćanskih robova. Tu je uglavnom bilo mjesto njihovog otkupa, jer su u taj grad dovođeni robovi koje su zarobljavali ulcinjski gusari, a, radi lakšeg otkupa, i iz drugih mjesta Osmanske Imperije.

Zarobljavanje ljudi bio je dobro isplativ posao i niko mu nije osporavao legalnost. Ljudi su najdragocjenija i najskupocjenija roba u vodama Sredozemlja sve do početka 19. stoljeća. Ulcinjski gusari su na obalama Italije uglavnom pljačkali bogate vile, a sa sobom su odvodili njihove vlasnike koje su potom prodavali kao robove. Ulcinjani zarobljenike nijesu koristili kao radnu snagu, već da bi dobili otkup od njihovih srodnika, prijatelja ili zemljaka. Za to im je bilo potrebno da omoguće robovima da se jave svojim kućama ili rođacima, kako bi porodica ili opština saznali da se njen član nalazi u ropstvu u Ulcinju i došli da ga otkupe. Često je to bilo na neutralnom terenu, uglavnom u Dubrovniku.

Od sredine 18. v. mijenjaju se i ukusi, pa se sve više traže robovi iz Afrike. Svoje robove Ulcinjani su uglavnom kupovali u Tripoliju, u koji je roblje stizalo iz Sudana. Oni bi potom bili preprodavani ili dovođeni u Ulcinj, gdje bi ubrzo postajali slobodni građani i bavili se zemljoradnjom i pomorstvom. Njihovih potomaka još ima u Ulcinju i pravi su Ulcinjani.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

POTVRĐENA OPTUŽNICA PROTIV VESELINA VELJOVIĆA: Skaj prepiska u centru pažnje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon potvrđivanja optužnice, oglasilo se SDT stavom da je vijeće Višeg suda potvrdilo da sadržina dekriptovane komunikacije preko SKY ECC aplikacije predstavlja zakonit dokaz. Veljovićev advokat tvrdi suprotno

 

Viši sud u Podgorici potvrdio je optužnicu protiv bivšeg direktora Uprave policije Veselina Veljovića. Optužnicom je obuhvaćeno 15 osoba koje se terete za stvaranje kriminalne organizacije, krijumčarenje, pranje novca i zloupotreba službenog položaja. Podsjećamo, Veljović se tereti da je 2020. godine postao pripadnik kriminalne organizacije koju je 2018. godine formirao Aleksandar Mrkić radi šverca cigareta i pranja para. Konkretno, tereti se da je 25. decembra 2020. godine Mrkiću dojavio da će policija pretresti prostorije koje koristi pripadnik njegove kriminalne organizacije Mujo Nikočević.

Nakon potvrđivanja optužnice, oglasilo se i Specijalno državno tužilaštvo koje se saopštilo da je vijeće suda potvrdilo pravno stanovište SDT-a da sadržina dekriptovane komunikacije preko SKY ECC aplikacije, pribavljena u postupku međunarodne pravne pomoći u krivičnim stvarima, predstavlja zakonit dokaz. „Nema razloga da se dovodi u sumnju zakonitost procedure pred nadležnim inostranim pravosudnim organom koji je taj dokaz prikupio, te da se svakako međunarodna saradnja zasniva na međusobnom povjerenju, odnosno pretpostavci da je dokaz u drugoj državi pribavljen na zakonit način“, piše u saopštenju koje potpisuje specijalni tužilac Vukas Radonjić.

Veljovićev advokat Mihailo Volkov u razgovoru za Monitor kaže da ga odluka Višeg suda kojom se potvrđuje optužnica protiv njegovog klijenta nije iznenadila. Naprotiv, tvrdi, to je i očekivao. „Nijesam vjerovao da će vanraspravno vijeće Višeg suda imati dovoljno pravne kuraži da obustavi postupak, posebno pri činjenici da se u dijelu Veselina Veljovića kompletna osnovana sumnja bazira samo na navodnoj skaj prepisci koja, uzgred, ni sama po sebi nije krivično opterećujuća. Svako onaj ko je bio u Višem sudu na tim ročištima zna kvalitet takvih rješenja i značaj samog instituta potvrđivanja optužnice koji će vrlo brzo da nestane iz zakonske procedure. Tako da s tim u vezi nijesam iznenađen“, kazao je Volkov.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISTRAŽIVANJE INSTITUTA ALTERNATIVA: Preko 5.000 službenih automobila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vrijednost prevoznih sredstava u državnom vlasništvu je blizu 20 miliona eura. Ogromni vozni park institucijama nije dovoljan, pa je za ovu godinu najavljena kupovina još automobila u vrijednosti od najmanje četiri miliona eura

 

Prema podacima MUP-a iz februara 2024. godine, u Crnoj Gori je registrovano 4.658 vozila u državnoj svojini, što je za 377 više u odnosu na 2022. podaci su iz istraživanja koje je uradio Institut Alternativa.

Podaci MUP-a pokazuju da 4.658 vozila koristi 460 institucija. Najviše vozila ima MUP – 550. Potom slijedi Pošta Crne Gore – 345, Uprava policije – 181, Glavni grad Podgorica – 169, ANB – 119. Više desetina registrovanih vozila imaju i Uprava za inspekcijske poslove – 90, Uprava prihoda i carina – 77, Monteput – 72, Zavod za hitnu medicinsku pomoć – 54, Uprava za katastar i državnu imovinu – 44, Uprava za šume i Radio-televizija Crne Gore – po 43, Uprava za izvršenje krivičnih sankcija – 42, Putevi – 40, Aerodromi – 39, Uprava za bezbjednost hrane, veterinu i fitosanitarne poslove – 38.

Ovi podaci nijesu  cjelovit pokazatelj broja vozila koja se koriste za potrebe državnih i lokalnih organa i institucija, te troškova koji nastaju njihovim korišćenjem. U ovaj broj ne ulaze vozila koja državne institucije uzimaju na lizing, s obavezom povraćaja vozila nakon isteka ugovorenog perioda, kao što su u prethodnom periodu radile Uprava za inspekcijske poslove i Uprava policije. Iako po državni budžet nastaju troškovi za ta vozila (višegodišnji zakup, troškovi goriva…) i koja neminovno čine vozni park državne institucije, ta vozila registruju davaoci lizinga, pa se ne prikazuju u broju vozila registovanih na državni organ.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

RAZVOJ KOLAŠINA ZAOBILAZI KOLAŠINCE: Više gradilišta, veća stopa nezaposlenosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

To što Kolašin, kako predstavnici vlasti vole da kažu,  doživljava ekspanzivan razvoj , nije uticalo značajnije na  rast broja zaposlenih koji žive u tom gradu.  Na  kolašinskim gradilištima rade , mahom, strani državljani

 

Iako je u Kolašinu   između 15 i 20 aktivnih gradilišta, tokom minule godine prijavljeno je svega sedam slobodnih radnih mjesta iz oblasti građevinarstava. Investicioni bum, za sada, onima koji traže posao nije donio skoro nikavu korist, pa je stopa nezaposlenosti u toj opštini  više nego duplo veća od državnog prosjeka i iznosi čak 33,8 odsto. Na evidenciji  Biroa rada je 795 Kolašinca ili 10 više, nego, recimo, 2018. godine,  kada je stopa nezaposlenosti bila oko 25 odsto.

Broj nezaposlenih lani, u odnosu na  2022. godinu,  smanjen je za 8,7 odsto. U  kvalifikacionoj strukturi  dominaniraju oni sa III, IV i V nivoom kvalifikacija obrazovanja (52,7 odsto). Među Kolašinkama i Kolašincima koji traže posao oko 10 odsto je visokoškolaca. Prema Informaciji, koju su nedavno iz Zavoda  za zapošljavanje (ZZZ) dostavili lokalnom parlamentu, na posao je u decembru prošle  godine čekalo 76 osoba sa invaliditetom, što je za pet manje u odnosu na isti period prethodne godine.

“U 2023. godini Birou rada poslodavci su prijavili 284 slobodna radna mjesta, što u odnosu na isti period prethodne godine, predstavlja smanjenje od 16,2 odsto. U istom tom periodu broj prijavljenih slobodnih mjesta u Crnoj Gori porastao je za 5,5 odsto”, piše u dokumentu dostavljenom Skupštini opštine (SO). Kolašinski poslodavci lani  su iskazali najveću potrebu za srednjoškolskim zanimanjima (114 prijavljenih slobodnih radnih mjesta), zatim za visokoškolcima (95), dok je bilo 75 slobodnih radnih mjesta za zanimanja I i II nivoa obrazovanja. Najviše slobodnih radnih mjesta prijavljeno je u djelatnosti obrazovanja, usluge smještaja i ishrane, te administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo