Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Uloga države u stvaranju poslovnog ambijenta

Objavljeno prije

na

O autoru

Prof. dr Franjo Štiblar je redovni profesor na Pravnom fakultetu Univerziteta u Ljubljani. Na istom Univerzitetu Štiblar je stekao diplome prvo Pravnog a nešto kasnije i Ekonomskog fakulteta. Doktorirao je u SAD iz oblasti monetarne ekonomije. Bio je savjetnik guvernera Narodne banke Slovenije u periodu od 1982. do 1985, godine, Glavni ekonomista Nove ljubljanske banke od 1992. do 2004. godine, a tokom 1992. godine i savjetnik u Svjetskoj banci, u Vašingtonu. Od 2005. godine bio je i član Savjeta CBCG.

Neoliberalizam je u svijetu i u Crnoj Gori, gdje je posljednjih godina izrazito prisutan, doveo do krize koju nije bio u stanju da riješi. Pogreške u ekonomskim teorijskim osnovama neoliberalizma su ideja postojanja perfektnog tržišta i pretpostavka homo oeconomicusa – invalida, čije ponašanje određuje samo egoistični materijalni interes. Na ovim, nerealističnim pretpostavkama, izgrađeni privredni sistemi, ekonomske politike i razvojni modeli doveli su do globalne finansijske krize, a rješava ih fiskalna i monetarna intervencija.

Monetarna i fiskalna stimulacija dosad neviđenih razmjera u kejnezijanskoj tradiciji, riješile su aktuelnu krizu, ali zbog dobrog i brzog dejstva ne daju priliku za sistemske izmjene. Da nije bilo te intervencije ne bi bilo kreativne destrukcije, već samo destrukcije koja bi dovela do propasti finansijskih i političkih elita.

Sada se, umjesto korekcija (neoliberalnog) sistema koji je doveo do krize, pojavljuju se prijedlozi radikalizacije liberalizma iskorištavanjem kriznog šoka kao osnova. Mišljenja sam:

Nije bilo premalo liberalizma i nisu potrebni novi eksperimenti; jer to je slično Kardeljevoj tezi da je bilo premalo komunizma, te da su potrebni novi eksperimenti.

CRNOGORSKE EKONOMSKE SPECIFIČNOSTI: Mnogi su bili svjesni specifičnosti sa kojima je crnogorska ekonomija dočekala globalnu ekonomsku krizu. Pomenimo samo neke od njih:

-relativno najrazvijenije kapitalsko tržište u svijetu: tržišna kapitalizacija je bila preko 250% BDP,

-relativno najveći platnobilansni deficit među normalnim zemljama svijeta: preko 50% BDP,

-liberalnost poreske politike: najniže stope, proporcionalni porez koji nemaju ni najveći pobornici liberalizma kao što su SAD i Engleska; a zato nema dovoljno socijalnih izdavanja države,

-iste osobe su istovremeno akteri, regulatori i nadzornici na tržištu kapitala, a ovo se želi proširiti i na druge dijelove finansijskog sistema – naročito u bankarstvo, preko zauzimanja pozicija u CBCG. To znači eliminaciju nužne suprotnosti funkcija aktivnosti i kontrole ali istovremeno i stvaranje konflikta interesa istih osoba kao izvođača i nadzornika.

POSLJEDICE POGREŠNOG MODELA: Uz osobenosti, analitičarima su bile vidljive i posljedice niza slabosti dosadašnjeg razvojnog modela Crne Gore. Najvidiljivije su:

-Prosječni rast BDP od osam odsto u periodu 2006-2008. nije odraz autonomnog rasta, već je ostvaren pomoću neto uvoza (platnobilansni deficit u prosjeku oko 40 odsto BDP);

-Pokrivanje platnobilansnog deficita prodajom crnogorskog bogatstva strancima nije trajno održivo, jer će bogatstva ponestati. Za sada dug iz inostranstva još nije povećan, ali kada nestane “djedovine da se proda”, inostrani dug će da eksplodira; (analiza je rađena prije crnogorskog zaduženja na tržištu euro obveznica).

-Rast kredita u nekim bankama bio je i 400 odnosno 700 odsto godišnje (svjetski rekordi), a na supervizijske zahtjeve nadzornika te banke su se oglušile, pa se sankcije nisu mogle sprovesti. Umjesto pojačanog nadzora i na drugim područjima finansijskog sektora, nadzor se liberalizira i za bankarstvo;

-Rekordan pad berzanskih indeksa na skoro 10 odsto ranije dostignutog maksimuma znak je prevelikog naduvanog balona. Slično je i tržište nekretnina;

-Vlada je još 2008. ciljala budžetski suficit i ako je privreda već bila u padu,a siromaštvo u porastu. Dakle vodila je pro-a ne anti-cikličnu politiku;

-Prodaja CG bogatstva strancima kao osnova sadašnjeg razvojnog modela nije dobra jer vodi gubitku ekonomskog, a time i političkog suvereniteta zemlje. Za vrijeme krize strani vlasnici prvi bježe iz privrednih subjekata i ostavljaju rješavanje socijalnih problema Vladi CG; I strane banke žele da se povuku;

Među svim zemljama u regiji Crna Gora je imala najveći pad BDP u 2009 i jedina ima, prema stranim izvorima, prognoziran pad BDP i u 2010. godini. Razlozi za to su: premalen fiskalni stimulus, nedovoljne bankarske kreditne podrške uprkos najveće relaksacije uslova kreditiranja banaka sa strane CBCG u regionu poslije nastanka krize (najniža stopa obavezne rezerve; sniženi bonitetni zahtjevi kolaterala).

Ali nedostaje fiskalna podrška bankarskim kreditima, jer nema aranžmana sa MMF koji bi doneo novac za to, ali bi istovremeno značio i ulazak nepoželjnog inostranog nadzornika.Financiranje Crne Gore zajmovima na međunarodnom tržištu kapitala, ako će uopšte biti moguće, biće nekoliko pita skuplje od zajmova MMF.

Enormni platnobilansni deficit Crne Gore nije doprineo povećanju proizvodnih kapaciteta za budući brži rast i nije poboljšao kvalitetu privređivanja, kako se planiralo, već je povećao potrošnju iznad ostvarenog sadašnje generacije na račun budućih generacija.

POLAZNI OKVIRI BUDUĆEG RAZVOJA: Polazni kriteriji za stvaranje novog razvojnog modela Crne Gore su prilagođavanje zemlje zahtjevima EU i MMF, a ne očekivati obrnuto, da se oni prilagode Crnoj Gori.

a) Ekonomski maksimum nije i društveni maksimum zbog socijalnih, ekoloških, kulturnih eksternalija ekonomskih odluka, zbog nejednakomjernosti raspodjele proizvoda i dobiti.

b) U krizi cijeli razvijeni svijet nacionalizira, a Crna Gora kao periferija, bi da i dalje privatizira, umjesto da se ,,de-tajkunizira”.

c) Kriza je posljedica trošenja preko ostvarenog produkta na račun prodaje bogatstva koje su stvorile prethodne generacije i trebalo bi ga predati generacijama koje dolaze, ili zaduživanjem, koje dođe kada više nema što da se proda, (iskustvo ex-Jugoslavije).

d) U pogledu prodaje imovine strancima green field investicije su poželjne, ako ne prave ekološku, socijalnu ili etničku štetu Crne Gore, inače uništavaju domaći identitet. Ali, u krizi su cijene preniske za prodaju. Prodajom strancima, njima se prepušta ekonomska a time i politička suverenost.

e) Ključne odluke u privredi treba da donesu domaći vlasnici-stalni rezidenti,dakle subjekti koji su stalni rezidenti Crne Gore, jer ih brine okolina u kojoj žive oni i njihove familije, ambijent za firme koje su u Crnoj Gori ustanovili. Zbog toga ne bi trebalo prodavati infrastrukturu niti uspješne privredne blue-chips kompanije (Plantaže, dobri hoteli). Od svim vlasničkih prava, bar “ius utendi”, dakle – pravo na krucijalne odluke o upotrebi stvorene akumulacije i prodaji poduzeća treba zadržati kod domaćih stalnih rezidenata makar kod najznačajnijih kompanija i u infrastrukturi.

Crna Gora, kao i Europa u cjelini treba da se vodi Pax Europea, a ne anglosaksonskom Pax Brittanica odnosno Pax Americana, niti nadolazećem Pax Chinesis. A to znači uvažavati europsku tradiciju: njemačkog Erhardovog modela socijalno-tržišne privrede, austrijanski model socijalnog dogovaranja Bruna Kreiskog, skandinavski model države blagostanja Olofa Palmea i francuski model jakog javnog sektora Pete republike.

U ovoj studiji se polazi od nove ekonomske doktrine sa šest elemenata solidarizma plus stvaranja ekonomskih osnova za očuvanje domaćeg identiteta i interesa. Elementi solidarizma su:

1/ tržišna privreda sa ex-post korekcijama grešaka nepotpunog tržišta i pretežno privatno vlasništvo uz očuvanje javne svojine i javnog sektora na kritičnim područjima za kohezivnost društva;

2/svima obezbijeđena minimalna (da ne bude moralnog hazarda) socijalna zaštita pa i javno financirana dostupnost bar minimalnih usluga kulture, umjetnost, sporta i drugih aktivnosti čovjeka koji je kompleksniji od samo homo oeconomicusa,

3/ solidan privredni rast uz brigu za ekološke, socijalne i etničke eksternalije privrednih odluka, a ne maksimalan rast uz brigu povećavanja dodane vrijednosti za dioničare bez obzira na negativne efekte takve politike;

4/ život i poslovanje u stvarnim, a ne virtuelnim međuljudskim odnosima, gdje nema podređenosti mašinama i tehnici, već čovjek vlada njima;

5/autonoman, slobodan i što bolje obrazovan pojedinac, koji je sposoban sam prema sopstvenoj vlastitoj procjeni savjesno odlučivao bez utjecaja manipulacije okruženja, medija,marketinga.

6/ pluralizam otvorenog društva koji će omogućiti obrazovanijem i slobodnijem pojedincu da realizira sve svoje potencijale i puno se afirmira se u društvu.

(Kraj u narednom broju)
Prof. dr Franjo Štiblar

Komentari

DRUŠTVO

NASTAVLJAJU SE IGRE OKO ULCINJSKE SOLANE: Dosoljavanje soli

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada se činilo da su otklonjene prepreke i da kreće revitalizacija Solane, opet su, odlukama Vrhovnog, pa Upravnog suda, stvari vraćene unazad, kada je riječ o vlasništvu nad tim prostorom u zaleđu Velike plaže od oko 15 miliona kvadratnih metara. Na potezu je ponovo Vlada Crne Gore

 

Upravni sud Crne Gore usvojio je prošlog mjeseca tužbu Akcionarskog društva za proizvodnju morske soli Bajo Sekulić Ulcinj u stečaju i poništio mišljenje Vlade, odnosno Savjeta za privatizaciju i kapitalne projekte iz jula 2021. godine, u kome je konstatovano nesporno državno vlasništvo nad zemljištem naše jedine fabrike za proizvodnju slanih kristala. Na osnovu toga Uprava za katastar i državnu imovinu, Područna jedinica Ulcinj, upisala je pravo svojine na ime države Crne Gore.

Upravni sud, prethodno je u aprilu, odbio tužbu akcionara, cijeneći da mišljenje Savjeta nije upravni akt. Tako nije mislio i Vrhovni sud, pa je Upravni sud u ponovnom postupku, preinačio presudu.

Tako je napravljen korak unazad što se tiče statusa Solane, odnosno vlasništva nad tim prostorom u zaleđu Velike plaže od oko 15 miliona kvadratnih metara. Vladin savjet je tek nakon deset godina donio mišljenje, na osnovu stava eksperata, da u procesu privatizacije za Solanu nije plaćena tržišna cijena. Podsjetimo se da je Eurofond za kupovinu većinskog paketa akcija, od oko 72 odsto, platio 800.000 eura. I to akcijama stare devizne štednje!

Ubrzo nakon toga u ovu najstariju ulcinjsku kompaniju je uveden najprije programirani, a onda 2011. i klasični stečaj. Eurofond je u cijelom tom periodu imao pravo korišćenja nad zemljištem Solane. Na prvom javnom pozivu za prodaju tog preduzeća stečajna uprava je navela početnu cijenu od 257 miliona eura.

Država je kao vlasnik zemljišta Solane, zvanično u katastarskim knjigama upisana početkom jula ove godine. Predstavnici manjinskih akcionara su, nakon toga, najavili tužbe koje bi državu, prema njihovoj procjeni, mogle da koštaju i preko 200 miliona eura. Oni tvrde da je u pitanju imovina 20 hiljada akcionara i da je država potvrdila da je izdala akcije bez pokrića. „Faktički je Vlada izvršila eksproprijaciju Solane, jer nemaju papire da je imovina bila državna“, smatraju oni.

U Vladi Crne Gore su uvjereni da je državi vraćena vrijednost od 200 miliona eura. Prema riječima premijera Dritana Abazovića, Solana je samo jedan primjer korupcije sa pečatom države. ,,Bivši vlasnici namjeravali su da prodaju Solanu za 250 ili čak i 300 miliona eura, koju su kupili za 800 hiljada. Ovaj problem traje 20 godina jer su oni bili povezani sa državnim vrhom”, rekao je on. Abazović je naglasio  da  rješavanje imovinsko-pravnih odnosa znači da država može nesmetano da pregovara o vraćanju proizvodnje i života na tom području, kojim već više od šest godina upravljaju Nacionalni parkovi Crne Gore.

Prije odluke Upravnog suda bili su optimisti i u civilnom sektoru. ,,Glavni kamen spoticanja bila je vlasnička struktura. Mi smo zahvalni jer je to pitanje riješeno”, kazala je direktorica Centra za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP) Jovana Janjušević.

Ta renomirana organizacija je osigurala donaciju od pola miliona eura koja bi se investirala u oporavak Solane. ,,Novac bi trebao biti usmjeren na izradu geodetske podloge. To je  preduslov za dalju izradu dokumentacije potrebne za obnovu nasipa i pratećih ekoloških dozvola, nabavku dva bagera, nabavku i instaliranje nove pumpne stanice 31, koja predstavlja samo srce Ulcinjske solane bez koje nije moguća buduća proizvodnja kao ni povoljno upravljanje hidrološkim režimom“, saopštila je Janjuševićeva.

Ona je najavila i izradu hidrološke studije. Ta studija  bi dala precizne informacije kako upravljati vodama Solane u cilju obezbjeđivanja povoljnog ekološkog statusa za mnoge ugrožene vrste koje zavise od zdrave i vitalne Solane, kao i očuvanje Natura 2000 habitata.

,,Uz saglasnost stečajnog upravnika, u toku je adaptacija budućeg muzeja i informativnog centra Parka prirode Ulcinjska solana koji će imati jedinstvenu umjetničku postavku”, navode iz CZIP-a.

Zahvaljujući podršci Njemačkog federalnog ministarstva za životnu sredinu i zaštitu prirode, CZIP će kroz naredne dvije godine razvijati šemu monitoringa biodiverziteta za Solanu kako bi ona bila operativna za buduće upravljačko tijelo.

Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma i Opštine Ulcinj su najavili da će do kraja ove godine osnovati zajedničko privredno društvo koje će upravljati Parkom prirode Ulcinjska solana.

,,Brojni primjeri iz regiona, Evrope i svijeta govore da smo na pravom putu, i da je turistička valorizacija bivših fabrika soli, okrenuta prirodi i ornitologiji, jedini održivi model. Opština Ulcinj je formirala i Sekretarijat za ekologiju koji će se aktivno uključiti u rješavanje problematike Solane i za tu svrhu imati i poseban namjenski budžet”, kazao je predsjednik Opštine Ulcinj Omer Bajraktari.

Sva ova predviđena dinamika, na kojoj posebno insistiraju evropske institucije, je sada dovedena u pitanje. Iz Upravnog suda su saopštili da će u ponovnom postupku, Vlada Crne Gore imati u vidu primjedbe ukazane njihovom presudom, s tim što će tužiocu omogućiti učešće u postupku, shodno Zakonu o opštem upravnom postupku. ,,Na taj će mu  način omogućiti da u raspravi, iznese činjenice i pruži potrebne dokaze za svoje tvrdnje, s obzirom na to da mu to u prethodnom postupku nije bilo omogućeno. Nakon otklanjanja svih ovih nepravilnosti, tuženi će biti u mogućnosti da donese, novu i na zakonom zasnovanu odluku”, navodi se u obrazloženju presude.

Dok se čeka na novu odluku Vlade, u Ulcinju se nadaju da će se sistematskom i planskom devastacijom Solane konačno pozabaviti Državno tužilaštvo. Posebno zato što je u maju najavljeno razotkrivanje stečajne mafije koja je državu oštetila za desetine miliona eura. Među preduzećima u kojima najduže traje stečajni postupak, uz brojne nezakonitosti, je svakako i Ulcinjska solana.

Bivši radnici te kompanije ističu da do sada niko nije odgovarao za to. ,,I danas kada pitate te ljude iz Privrednog suda oni govore da su radili sve po zakonu. Zato ih mi radnici i zovemo – stečajna mafija“, rekao je Veselin Mitrović., nekadašnji rukovodilac finansija u Solani

                                                                                           Mustafa CANKA

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

BRONZANA MEDALJA NA EVROPSKOM PRVENSTVU: Rukometašice pokazale kako se može

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se Francuzi čude kako ih, pored brojnih prednosti koje imaju,  pobjeđuju crnogorske rukometašice, naše kažu da je to zbog toga što je igra u državnom dresu za njih više od sporta

 

Rukometašice Crne Gore u meču za treće mjesto na Evropskom prvenstvu pokazale su publici svu draž, neizvjesnost i katarzu igre. Željom i borbenošću savladale su dvostruke olimpijske prvakinje, reprezentativke Francuske.

Kao i prije deset godina kada su osvojile zlatnu medalju protiv Norveške (2012. Beograd), i ovaj put su do odličja došli u iscrpljujućim produžecima. ,,Sjećam se da sam se okrenula u pravcu klupe i pitala ko može da igra, sve su skočile i pokazale prstom na grudi”, priča o atmosferi i htjenju u produžecima selektorka Bojana Popović.

Bila je ovo prva pobjeda crnogorskih rukometašica nad Francuskom, još od Olimpijskih igara u Londonu 2012. godine. Treba imati na umu da  Francuska ima 500 hiljada registrovanih rukometašica i rukometaša sa 3.300 klubova, 60 trenera koje plaća država, budžet od 21 milion eura dok je samo u njihovom savezu zaposleno 160 osoba…

O tom odnosu Francuske prema crnogorskoj, za njih, rukometnoj enigmi Bojana Popović je za Antenu M kazala: ,,Oni stalno pričaju o nama. Analiziraju na koji način, kako je to moguće da sa toliko registrovanih igrača i igračica, akademijama sa hiljadama djevojčica i dječaka, skautima koji po Africi traže i dovode talentovanu djecu… kako mi sa šezdesetak registrovanih seniorki uspijevamo da ih dovedemo u situaciju da se muče sa nama ili da ih pobijedimo, kao što smo sada. Ja vjerujem da će opet sada time da se bave, jer im ništa nije jasno. Baš ništa!”.

Za razliku od inostranih rukometnih stručnjaka, domaćima je sve bilo ,,jasno”. Iako, pored vaterpolista, jedine u ekipnim sportovima imaju kvalitet da se redovno takmiče na najvećim turnirima, rukometašice su u posljednjoj deceniji često bile na meti kritika. Nakon što su osvojile  srebro na Olimpijskim igarama u Londonu 2012, i zlato na EP u Beogradu, uslijedila je pauza sa medaljama. Na Svjetskom prvenstvu u Srbiji 2013. zaustavljene su u osmini finala, godinu kasnije postigle su uspjeh, ali bez medalje, osvojivši četvrto mjesto na Evropskom prvenstvu u Mađarskoj i Hrvatskoj. Do medalje nijesu stigle ni na Svjetskom prvenstvu 2015. i 2019. Taj niz je prekinut bronzom iz Ljubljane, trećom medaljom osvojenom na velikim takmičenjima.

,,Nijesmo se bavili komentarima. Bili smo fanatici. I drugi vole ovaj sport, igraju ga na visokom nivou, ali mi dajemo mnogo više”, kazala je prva saradnica selektroke Maja Savić.

Pored uspjeha igračica, u rukometnom svijetu odjeknulo je i navijanje za reprezentaciju Crne Gore. Preko 10.000 ljudi gromoglasno ih je bodrilo  tokom tri meča grupne faze koji su odigrani u SC Morača u Podgorici.

Navijački karavan pratio je ,,lavice” u Skoplje, a dvije hiljade navijača pokazalo je euforičnu privrženost svojoj ekipi i u Ljubljani. U svim izjavama reprezentativke i stručni tim ne kriju da su u ovaj uspjeh ugrađeni i navijači. ,,Svaku riječ smo čuli. Ohrabreni smo bili, a ko ne bi bio nakon, Crna Goro, volim te“, istakla je Savić.

Publika je, nakon uspijeha u Ljubljani, rukometašice dočekala na Aerodromu u Podgorici. Selektroka Popović, nekada najbolja igračica svijeta, kojoj je ovo prva trenerska medalja, kazala je da se rukometni svijet pita kako prave ovakve rezultate: ,,Bez zajedništva i timskog duha možeš da budeš igrački genije, možeš da budeš ne znam kakav trener, ali neće biti rezultata. Mi smo bile tim u svim mečevima”.

Osvrnula se i na kritike, koje su u ovdašnjoj javnosti često jedina stvarnost: ,,Bilo je kritika, a valjalo bi ponekad uputiti i lijepu riječ, podržati i kada ne ide, jer su ovo naša djeca, koja vole ovo što rade, koja stvaraju neki svoj put i potrebna im je podrška. Hvala svima, i onima koji vjeruju i onima koji ne vjeruju, a mi ćemo se uvijek boriti do kraja i koliko možemo”, kazala je Popovićeva.

Svečani doček za rukometašice upriličen je i u utorak veče u SC MoračaBemax areni. Jovanka Radičević,  koja je proglašena za najbolje desno krilo evropskog šampionata, zahvalila se navijačima i svima koji su ih podržali. Ona je postigla preko 1.100 golova u nacionalnom dresu, a utakmica sa Francuskom bila je njena posljednja za reprezentaciju Crne Gore.

Milena Raičević koja je meč za bronzanu medalju propustila zbog povrede, po dolasku u Podgoricu, kaže: ,,Pobjeđivale smo na veliko srce, koliki god da imamo, srce je ono što prednjači, što nam daje snagu da osvajamo medalje”.

I dok je na sportskom terenu dokazana priča da talenat, pregnuće i srce donose uspjeh, mimo njega, bez kuraži i želje za uspjehom, sve i dalje ostaje u domenu pizme i podjela.

Lavice su osvajanjem medalje sportskim kritičarima zapušile usta, ali čak ni uspjeh ne može utišati one brojnije koje su povezane sa politikom. Ta podbadanja koja su pratila rukometašice i tokom ovog prvenstva, najčešće su banalna – od boje dresa, preko pjesme koje su slušale u autobusu… do stalnih zamjerki da su jedne od simbola ,,starog režima” te da previše napadno (njihovi kritičari kažu iritantno) iskazuju privrženost državi i njenim simbolima (preglasno pjevaju himnu, previše mašu zastavama…).

Da se te kritike i te kako reflektuju i na trenutnu vlast svjedoči nezadovoljstvo čelnika Rukometnog saveza, stručnog štaba i igračica zbog izostanka adekvatne podrške, prije svega finansijske, tokom organizacije i priprema za Evropsko prvenstvo. Već smo pominjali izjavu predsjednika Rukometnog saveza Crne Gore Petra Kapisode: ,,Ovo prvenstvo nijesu organizovale tri države, nego su ga organizovale − država Slovenija, država Sjeverna Makedonija i Rukometni savez Crne Gore”.

Slično je, po povratku iz Slovenije, govorila i jedna od najboljih rukometašica reprezentacije Milena Raičević: „Nijesmo imali nikakvu podršku od države, što je – ne znam koju bih riječ mogla da izaberem – jer je zaista to sramota“.

I selektorka Popović nije krila stav da je izostala pomoć države  Rukometnom savezu i ŽRK Budućnost. Naglasila je da su sportisti najbolji promoteri Crne Gore, a da podrška države rukometu izostaje: ,,Uvijek moramo da imamo sluha. Mislim da ga u posljednjih nekoliko godina nemamo i to je, po meni, tužno. Da li će biti bolje poslije svih ovih rezultata, vidjećemo. U rukometu je u posljednje dvije godine bila baš, baš loša situacija. To najbolje znamo mi iz Budućnosti. Prosto, za nas nijesu imali sluha, a ta djeca su morala kroz Budućnost da se stvaraju. Svi odlično znamo – da nema Budućnosti ne bi bilo reprezentacije”.

Skandalozno je da država ne pomaže selekcije koje osvajaju medalje i promovišu Crnu Goru, a čija je baza u vaterpolu u par primorskih klubova i za  ženski rukomet u Budućnosti. Posebno što su uvijek po srijedi politički a ne sportski razlozi.

Dugogodišnja saigračica i sadašnja pomoćnica selektorke Maja Savić objasnila je: ,,Dolazili su mi tokom prvenstva i nakon posljednje utakmice, sa pitanjima kako to da ‘mala’ zemlja, sa ovolikim brojem igračica, radi što radi. Nešto sam sakrila, a nešto nijesam, a razloga nema da ne kažem. Kada slušamo himnu, na ivici smo suza. Može patriotizam nekome da smeta, ali šta da se radi. Voliš, pa voliš svoju državu, sigurna sam da velika većina na sličan način razmišlja”.

S kakvim god emocijama većina i manjina bili, rukometašice su primjer i dokaz da se uz veliki rad, želju i istrajnost može postići naizgled nemoguće.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ SENADA ADŽOVIĆA: Zbog suprotstavljanja direktorici dobio otkaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nastavnik muzičkog Senad Adžović, koji ima višedecinijski staž u prosvjeti, dobio je otkaz u Osnovnj školi „Zarija Vujošević“ u Matagužima. Prije toga je protestovao što mu je iz kabineta, u kojem više decenija izvodi nastavu, premješten klavir i ostala oprema za rad. Optužuje v.d. direktoricu da ga je vrijeđala na nacionalnoj osnovi. Direktorica tvrdi da je neradnik, a iz Ministarstva prosvjete, za sada, ćute

 

„Iskompleksirani Ciganine“, tako je v.d. direktorica Osnovne škole „Zarija Vujošević“ u Matagužima, Zeta, Dragana Radonjić završila prepisku na vajber grupi kolektiva ove škole sa nastavnikom muzičke umjetnosti Senadom Adžovićem iz Tuzi. Tokom tog dana, 9. novembra, 61-godišnji Adžović, koji ima višedecinijski staž u prosvjeti, dobija otkaz u ovoj školi.

Adžović je Monitoru dostavio slike pomenute prepiske. Komentar na prepisku, kao i na razloge za otkaz, i pored više pokušaja, nijesmo uspjeli  da dobijemo od direktorice Radonjić.

„Ne mogu dozvoliti uvrede na vajber grupi kolektiva, u kojoj Adžović mene naziva šovinistom. Čekajte, jeste li čuli negdje da direktor trpi mobing od zaposlenog, u stvari je istina da ja trpim poniženja i mobing od Adžovića“, izjavila je Radonjić Danu.

Ona je izjavila da „radi o teškom neradniku, a za sve postoji pedagoška dokumentacija. Senadu Adžoviću nijedan direktor ne odgovara, vječito je on ugrožen i njegova prava, koje često zloupotrebljava, na nacionalnoj osnovi“.

Cijela storija počinje kada je nova v.d. direktorica u ovoj školi početkom školske godine, kako Adžović tvrdi, bez njegovog znanja i saglasnosti, premjestila njegovu kompletnu opremu za rad – klavir, muzičku liniju i ostalo u neodgovarajući prostor. „Tražio sam da se nastavna sredstva vrate u kabinet u koji su bila i u kom više decenija izvodim nastavu“, naveo je Adžović u Prigovoru na ponašanje direktorice kojeg je 12. septembra podnio Ministarstvu prosvjete.

On u Prigovoru navodi da je taj njegov zahtjev nova direktorica uporno odbijala. „Sa njom sam takođe imao i vrlo neprijatan dijalog u kojem mi je rekla: ‘Ti radiš kod nas’. To me uvrijedilo i zbunilo. Ponovio sam: ‘Radim kod vas ili radim kod nas’, pokazujući pri tom prema njoj i prema sebi. Ponovila je: ‘Radiš kod nas’. Ovo sam shvatio vrlo jasno, onako kako mi je i upućeno“, naveo je u Prigovoru.

Adžović za Monitor objašnjava da ga je ova opaska uvrijedila i da se kasnije pokazalo da se radi o provokacijama na nacionalnoj osnovi. Ističe i da mu je otkaz uručen dok je na bolovanju.

„Ovo je nezabilježeno da se zbog premještaja klavira i opreme šalje inspekcija i to je veliki problem za školu. Inspekcija je utvrdila da nije bilo propusta prilikom donošenja odluka“, izjavila je Danu direktorica Radonjić.

U otkazu koji je potpisan 9. novembra kao razlozi se navode: neostvarivanje rezultata rada, da povjerene poslove ne obavlja savjesno, kvalitetno i u roku, ne pridržava se propisanog radnog vremena…, kao i uvredljivog ponašanja prema odgovornom licu u školi.

„Dobio sam otkaz nakon što sam prijavio poniženja i uvrede od strane direktorice. Ako nemam pravo da radim kao Senad, neka mi to kaže Ministarstvo i nema problema nikakvih. Ako država stoji iza ljudi koji to propagiraju, moj ponos i dostojanstvo neće slomiti. Neko da iskaljuje bijes i mržnju prema meni, to neću da dozvolim! Pozivam inspekciju da se uključi i da utvrdi da li je po zakonu donijeta
odluka o prekidu radnog odnosa“, izjavio je Adžović.

On je naveo i da je dobio podršku i iz Sindikata prosvjete: „Rekli su mi da će mi pružiti pravnu pomoć u ovom slučaju“.

Predsjednik Sindikata prosvjete Radomir Božović za Monitor kaže da je „neuobičajeno da se bez procedure i disciplinskog postupka dati otkaz čovjeku koji je na bolovanju. To je čini mi se presedan i bojim se da će tu biti posla za Ministarstvo prosvjete“.

Možda cijeli slučaj i ne bi dobio ove razmjere da je Adžovića od kraja septembra do sada primio neko u Ministarstvu prosvjete. On tvrdi da su mu i pored upornih poziva i odlazaka, tamo vrata zaključana.

Iz ovog ministarstva su najavili da će Adžovićev slučaj proslijediti Inspekciji rada. Njega su preko novina pozvali da se obrati toj instituciji i da im dostavi potrebnu dokumentaciju.

„Mi ćemo kompletnu dokumentaciju proslijediti nadležnoj inspekciji. Ministarstvo prosvjete je u toku sa dešavanjima u OŠ „Zarija Vujošević“ u Matagužima. Po saznanju, nadležne službe pozvale su na razgovor nastavnika S.A., te smo tražili izjašnjenje direktorice škole. S obzirom na to da uprava škole nije učinila nikakve korake prema pomenutom nastavniku koji bi povlačili sankcije, ostalo je da se situacija riješi na nivou škole. Ukoliko je neka strana u ovom slučaju ostala nezadovoljna reakcijom Ministarstva, može se obratiti drugim nadležnim institucijama“, kazali su iz Ministarstva prosvjete Danu.

U međuvremenu, situacija na nivou škole je riješena tako što je Adžović dobio otkaz. Monitoru su iz Ministarstva prosvjete kazali da će izjavu o ovom slučaju dati tek krajem ove ili sljedeće nedjelje.

Adžović ističe da je razočaran kako reakcijom Ministarstva, tako i drugih institucija i organizacija kojima se obraćao, a nijesu ga udostojile ni odgovora.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo