DRUŠTVO
Uloga države u stvaranju poslovnog ambijenta

O autoru
Prof. dr Franjo Štiblar je redovni profesor na Pravnom fakultetu Univerziteta u Ljubljani. Na istom Univerzitetu Štiblar je stekao diplome prvo Pravnog a nešto kasnije i Ekonomskog fakulteta. Doktorirao je u SAD iz oblasti monetarne ekonomije. Bio je savjetnik guvernera Narodne banke Slovenije u periodu od 1982. do 1985, godine, Glavni ekonomista Nove ljubljanske banke od 1992. do 2004. godine, a tokom 1992. godine i savjetnik u Svjetskoj banci, u Vašingtonu. Od 2005. godine bio je i član Savjeta CBCG.
Neoliberalizam je u svijetu i u Crnoj Gori, gdje je posljednjih godina izrazito prisutan, doveo do krize koju nije bio u stanju da riješi. Pogreške u ekonomskim teorijskim osnovama neoliberalizma su ideja postojanja perfektnog tržišta i pretpostavka homo oeconomicusa – invalida, čije ponašanje određuje samo egoistični materijalni interes. Na ovim, nerealističnim pretpostavkama, izgrađeni privredni sistemi, ekonomske politike i razvojni modeli doveli su do globalne finansijske krize, a rješava ih fiskalna i monetarna intervencija.
Monetarna i fiskalna stimulacija dosad neviđenih razmjera u kejnezijanskoj tradiciji, riješile su aktuelnu krizu, ali zbog dobrog i brzog dejstva ne daju priliku za sistemske izmjene. Da nije bilo te intervencije ne bi bilo kreativne destrukcije, već samo destrukcije koja bi dovela do propasti finansijskih i političkih elita.
Sada se, umjesto korekcija (neoliberalnog) sistema koji je doveo do krize, pojavljuju se prijedlozi radikalizacije liberalizma iskorištavanjem kriznog šoka kao osnova. Mišljenja sam:
Nije bilo premalo liberalizma i nisu potrebni novi eksperimenti; jer to je slično Kardeljevoj tezi da je bilo premalo komunizma, te da su potrebni novi eksperimenti.
CRNOGORSKE EKONOMSKE SPECIFIČNOSTI: Mnogi su bili svjesni specifičnosti sa kojima je crnogorska ekonomija dočekala globalnu ekonomsku krizu. Pomenimo samo neke od njih:
-relativno najrazvijenije kapitalsko tržište u svijetu: tržišna kapitalizacija je bila preko 250% BDP,
-relativno najveći platnobilansni deficit među normalnim zemljama svijeta: preko 50% BDP,
-liberalnost poreske politike: najniže stope, proporcionalni porez koji nemaju ni najveći pobornici liberalizma kao što su SAD i Engleska; a zato nema dovoljno socijalnih izdavanja države,
-iste osobe su istovremeno akteri, regulatori i nadzornici na tržištu kapitala, a ovo se želi proširiti i na druge dijelove finansijskog sistema – naročito u bankarstvo, preko zauzimanja pozicija u CBCG. To znači eliminaciju nužne suprotnosti funkcija aktivnosti i kontrole ali istovremeno i stvaranje konflikta interesa istih osoba kao izvođača i nadzornika.
POSLJEDICE POGREŠNOG MODELA: Uz osobenosti, analitičarima su bile vidljive i posljedice niza slabosti dosadašnjeg razvojnog modela Crne Gore. Najvidiljivije su:
-Prosječni rast BDP od osam odsto u periodu 2006-2008. nije odraz autonomnog rasta, već je ostvaren pomoću neto uvoza (platnobilansni deficit u prosjeku oko 40 odsto BDP);
-Pokrivanje platnobilansnog deficita prodajom crnogorskog bogatstva strancima nije trajno održivo, jer će bogatstva ponestati. Za sada dug iz inostranstva još nije povećan, ali kada nestane “djedovine da se proda”, inostrani dug će da eksplodira; (analiza je rađena prije crnogorskog zaduženja na tržištu euro obveznica).
-Rast kredita u nekim bankama bio je i 400 odnosno 700 odsto godišnje (svjetski rekordi), a na supervizijske zahtjeve nadzornika te banke su se oglušile, pa se sankcije nisu mogle sprovesti. Umjesto pojačanog nadzora i na drugim područjima finansijskog sektora, nadzor se liberalizira i za bankarstvo;
-Rekordan pad berzanskih indeksa na skoro 10 odsto ranije dostignutog maksimuma znak je prevelikog naduvanog balona. Slično je i tržište nekretnina;
-Vlada je još 2008. ciljala budžetski suficit i ako je privreda već bila u padu,a siromaštvo u porastu. Dakle vodila je pro-a ne anti-cikličnu politiku;
-Prodaja CG bogatstva strancima kao osnova sadašnjeg razvojnog modela nije dobra jer vodi gubitku ekonomskog, a time i političkog suvereniteta zemlje. Za vrijeme krize strani vlasnici prvi bježe iz privrednih subjekata i ostavljaju rješavanje socijalnih problema Vladi CG; I strane banke žele da se povuku;
Među svim zemljama u regiji Crna Gora je imala najveći pad BDP u 2009 i jedina ima, prema stranim izvorima, prognoziran pad BDP i u 2010. godini. Razlozi za to su: premalen fiskalni stimulus, nedovoljne bankarske kreditne podrške uprkos najveće relaksacije uslova kreditiranja banaka sa strane CBCG u regionu poslije nastanka krize (najniža stopa obavezne rezerve; sniženi bonitetni zahtjevi kolaterala).
Ali nedostaje fiskalna podrška bankarskim kreditima, jer nema aranžmana sa MMF koji bi doneo novac za to, ali bi istovremeno značio i ulazak nepoželjnog inostranog nadzornika.Financiranje Crne Gore zajmovima na međunarodnom tržištu kapitala, ako će uopšte biti moguće, biće nekoliko pita skuplje od zajmova MMF.
Enormni platnobilansni deficit Crne Gore nije doprineo povećanju proizvodnih kapaciteta za budući brži rast i nije poboljšao kvalitetu privređivanja, kako se planiralo, već je povećao potrošnju iznad ostvarenog sadašnje generacije na račun budućih generacija.
POLAZNI OKVIRI BUDUĆEG RAZVOJA: Polazni kriteriji za stvaranje novog razvojnog modela Crne Gore su prilagođavanje zemlje zahtjevima EU i MMF, a ne očekivati obrnuto, da se oni prilagode Crnoj Gori.
a) Ekonomski maksimum nije i društveni maksimum zbog socijalnih, ekoloških, kulturnih eksternalija ekonomskih odluka, zbog nejednakomjernosti raspodjele proizvoda i dobiti.
b) U krizi cijeli razvijeni svijet nacionalizira, a Crna Gora kao periferija, bi da i dalje privatizira, umjesto da se ,,de-tajkunizira”.
c) Kriza je posljedica trošenja preko ostvarenog produkta na račun prodaje bogatstva koje su stvorile prethodne generacije i trebalo bi ga predati generacijama koje dolaze, ili zaduživanjem, koje dođe kada više nema što da se proda, (iskustvo ex-Jugoslavije).
d) U pogledu prodaje imovine strancima green field investicije su poželjne, ako ne prave ekološku, socijalnu ili etničku štetu Crne Gore, inače uništavaju domaći identitet. Ali, u krizi su cijene preniske za prodaju. Prodajom strancima, njima se prepušta ekonomska a time i politička suverenost.
e) Ključne odluke u privredi treba da donesu domaći vlasnici-stalni rezidenti,dakle subjekti koji su stalni rezidenti Crne Gore, jer ih brine okolina u kojoj žive oni i njihove familije, ambijent za firme koje su u Crnoj Gori ustanovili. Zbog toga ne bi trebalo prodavati infrastrukturu niti uspješne privredne blue-chips kompanije (Plantaže, dobri hoteli). Od svim vlasničkih prava, bar “ius utendi”, dakle – pravo na krucijalne odluke o upotrebi stvorene akumulacije i prodaji poduzeća treba zadržati kod domaćih stalnih rezidenata makar kod najznačajnijih kompanija i u infrastrukturi.
Crna Gora, kao i Europa u cjelini treba da se vodi Pax Europea, a ne anglosaksonskom Pax Brittanica odnosno Pax Americana, niti nadolazećem Pax Chinesis. A to znači uvažavati europsku tradiciju: njemačkog Erhardovog modela socijalno-tržišne privrede, austrijanski model socijalnog dogovaranja Bruna Kreiskog, skandinavski model države blagostanja Olofa Palmea i francuski model jakog javnog sektora Pete republike.
U ovoj studiji se polazi od nove ekonomske doktrine sa šest elemenata solidarizma plus stvaranja ekonomskih osnova za očuvanje domaćeg identiteta i interesa. Elementi solidarizma su:
1/ tržišna privreda sa ex-post korekcijama grešaka nepotpunog tržišta i pretežno privatno vlasništvo uz očuvanje javne svojine i javnog sektora na kritičnim područjima za kohezivnost društva;
2/svima obezbijeđena minimalna (da ne bude moralnog hazarda) socijalna zaštita pa i javno financirana dostupnost bar minimalnih usluga kulture, umjetnost, sporta i drugih aktivnosti čovjeka koji je kompleksniji od samo homo oeconomicusa,
3/ solidan privredni rast uz brigu za ekološke, socijalne i etničke eksternalije privrednih odluka, a ne maksimalan rast uz brigu povećavanja dodane vrijednosti za dioničare bez obzira na negativne efekte takve politike;
4/ život i poslovanje u stvarnim, a ne virtuelnim međuljudskim odnosima, gdje nema podređenosti mašinama i tehnici, već čovjek vlada njima;
5/autonoman, slobodan i što bolje obrazovan pojedinac, koji je sposoban sam prema sopstvenoj vlastitoj procjeni savjesno odlučivao bez utjecaja manipulacije okruženja, medija,marketinga.
6/ pluralizam otvorenog društva koji će omogućiti obrazovanijem i slobodnijem pojedincu da realizira sve svoje potencijale i puno se afirmira se u društvu.
(Kraj u narednom broju)
Prof. dr Franjo Štiblar
Komentari
DRUŠTVO
HIRURG NIKOLA FATIĆ OPET OPTUŽEN: Istraga o navodnom uzimanju organa, Fatić se ne oglašava

Dok tužilaštvo istražuje prijavu protiv hirurga Nikole Fatića, mediji špekulišu da je po srijedi nezakonito uzimanje organa. Fatić se ne oglašava. Iz partije Alternativa tvrde da se istražuje da li je hirurg ,,odnio” medicinski otpad – tromb. Čekaju se nalazi obdukcije da se saopšti u kom će pravcu krenuti istraga. Monitor je pokušao da kontaktira Fatića, ali on nije odgovarao na naše poruke. Izjavu od njega nijesu uspjeli da dobiju ni drugi mediji
Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici pokrenulo je istragu kojom je obuhvaćen vaskularni hirurg Kliničkog centra Crne Gore Nikola Fatić na osnovu krivične prijave koju je protiv doktora podnijela porodica preminulog pacijenta. Iz tužilaštva je saopšteno da će nakon utvrđivanja rezultata obdukcije tijela pacijenta koji je preminuo nakon operacije u KCCG u Podgorici, a kojeg je operisao doktor Fatić, biti utvrđen dalji tok istrage.
Na navode medija po kojima je porodica pokojnika podnijela prijavu zbog navodnog protivpravnog oduzimanja ljudskih organa ili djelova tijela, odnosno zbog navodnog nesavjesnog liječenja njihovog člana porodice iz tužilaštva se nijesu javno izjašnjavali.
Iz Uprave policije je potvrđeno da je tokom vikenda policija pretresla prostorije hirurškog odjeljenja Kliničkog centra u Podgorici, te prikupljala obavještenja vezana za navode iz krivične prijave, odnosno tužilačke istrage. Takođe je saopšteno da je policija pretresla i privatnu ordinaciju doktora Nikole Fatića.
Iz Kliničkog centra Crne Gore je saopšteno da će po dobijanju rezultata obdukcije i policijske istrage ,,biti odlučeno o svim radnjama koje će biti preduzete u vezi sa ovim slučajem, bez prejudiciranja”.
Mediji pišu da se Fatić sumnjiči da je teglu sa ostacima dijela organa, aorte, koju je operisao, neovlašćeno iznio iz Kliničkog centra i odnio u svoju privatnu ordinaciju. On se sumnjiči da je, nakon što je porodica vidjela teglu sa etiketom na kojoj je bilo napisano ime pacijenta i alarmirala policiju, to vratio u jednu od prostorija KCCG u kojoj je nađena prilikom pretresa.
Monitor je pokušao da kontaktira Fatića, ali nije odgovarao na naše poruke. A izjavu od njega nijesu uspjeli da dobiju ni drugi mediji.
Dok je cijeli slučaj obavijen ćutanjem, jedina se oglasila organizacija Alternativa koja je objavila da je policija pretresala prostorije gdje borave hirurzi, ali prema njihovim saznanjima, tom prilikom nije pronađen nijedan dokaz o eventualnoj trgovini organima. Iz ove organizacije su saopštili da se ne radi o organu nego o trombu: ,,Treba da znate da taj vrsni vaskularni hirurg nema ni svoju kancelariju u Kliničkom centru. Prinuđen je da stvari ostavlja gdje stigne, da je šikaniran i proganjan od strane istih onih koji sad plasiraju aferu o ‘trgovini organima’. Optužuju ga da je kući odnio ‘tromb'(medicinski otpad) koji je izvadio pacijentu”.
Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. septembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
DRUŠTVO
KAKO SE REGION BORI SA CIJENAMA: Snagom države protiv poskupljenja

Vlade Srbije, Hrvatske i Sjeverne Makedonije pokušavaju olakšati inflatorni udar na građane. Riječ je uglavnom o administartivnim mjerama kojima se ograničavaju neke cijene u maloprodaji. Analitičari upozoravaju da bi mjere mogle imati i kontraefekat u vidu nestašica ili uvoza nekvalitetnijih ali jeftinijih proizvoda. U Crnoj Gori nemamo sličnih briga. Naša Vlada za skupću ne mari
Dok crnogorske vlasti brinu postizborne brige, drugi probaju raditi ono što im je u opisu posla. Makar zbog toga što njih izbori tek čekaju. Ili građani očekuju da se vlast odgovorno odnosi prema nevoljama koje je donijela inflacija.
Nakon kolega iz Evrope, i vlade država u regionu odlučile su da se uhvate u koštac s visokim cijenama osnovnih životnih namirnica.
Prvo se pred TV kamerama pojavio predsjednik Republike Srbije Aleksandar Vućić. On je, u svom reality stilu najavljujući akciju Bolja cena – cena za narod predstavio tridesetak proizvoda koji će, makar do kraja godine, potrošačima biti dostupni po cijenama koje su 10 do 30 odsto niže od onih iz prve polovine septembra. Dakle, u Beogradu su iz potrošačke korpe probrali dio proizvoda (brašno, ulje, razni mliječni prizvodi, mesne prerađevine, kupus, grašak, marmelada, šampon za bebe, deterdžent…) odabrali po jedan, uglavnom domaći, proizvod i propisali mu jedinstvenu cijenu u svim trgovinama u zemlji. Uz računicu da će domaćinstva, kupujući baš te proizvode, moći da uštede više od 30 eura mjesečno.
Glavna zvijezda te akcije, uz Aleksandra Vučića, postala je jeftina (najjeftinija) salama u omotu, narodski – parizer, koja se proizvodi u nekoj od fabrika Miroslava Miškovića.
Prvo su potrošači primijetili da na etiketi parizera piše kako sadrži samo 35 odsto mesa. Onda su stigle ocjene da nešto što je toliko jeftino ne može biti dobrog kvaliteta.“ Znači, 400 grama hrane za pse košta kao kilogram parizera za penzionere koji promoviše Vučić”, objavio je jedan od opozicionih političara. Potom je Vučić organizovao radni doručak na kome su on i dvojica njegovih saradnika iz Vlade Srbije (ministri finansija i trgovine) pravili sendviče sa Miškovićevim parizerom. Opozicioni političari i mediji primijetili su kako kamere nijesu zabilježile da je Predsjednik Srbije zaista jeo ponuđeni obrok.
Sve to, zapravo, nije toliko važno, jer ne može sakriti suštinu, smatra urednik nedeljnika NIN Milan Ćulibrk. “A istina je da se u poslednje tri godine cena hrane u Srbiji povećala 57, 8 odsto – od toga je meso poskupelo za više od 50 odsto; mleko, jaja i sir više za 70 odsto, povrće za više od 80 odsto i to su zvanični podaci Republičkog zavoda za statistiku. U isto vreme u Srbiji je povećana penzija za 36 odsto, medijalna zarada koju prima više od polovina zaposlenog stanovništva u Srbiji povećana je za 43 odsto. Predsedniče, ako su primanja građana povećana za ovoliko odsto, a hrana poskupela za 58 odsto, da li se u Srbiji bolje živi, bez obzira na ovaj vaš parizer kome ste oborili cenu“, rekao je Ćulibrk gostujući na televiziji N1.
Dok se političari i analitičari u Srbiji spore o tome koliko će ove mjere istinski uticati na zaustavljanje inflacije i poboljšanje standarda građana, niko ne dovodi u pitanje to da će mjere trajati onoliko koliko je to obećao Predsjednik Srbije. Makar trgovci i proizvođači platili visoku cijenu toga što se baš njihov proizvod našao na listi Bolja cena. Kao što se već desilo proizvođačima žita, mesa i ulja, nakon prošlogodišnjih ograničenja cijena i zabrane izvoza za neke strateške poljoprivredne proizvode.
Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. septembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
DRUŠTVO
ZIDANJE VLADE: Pritisni, pa vlada(j)

Trenutno je teško izračunati kolika je podrška Milojku Spajiću za formiranje vlade, i ima li je. Pored kontradiktornih izjava pojedinih političkih funkcionera na tu temu, nije jasno ni da li neke od tih izjava služe tek za bolje pozicioniranje u budućoj vladi. Očigledni su jedino pritisci na mandatara – sa svih strana
Mjesec dana otkako je lider PES-a Milojko Spajić dobio mandat da sastavi vladu, ne zna se ne samo kada će vlada biti formirana, nego ni kolika je podrška Spajiću i ima li većinu neophodnu za njeno formiranje. Pregovori se vode mimo očiju javnosti. Javno su vidljivi samo različiti pritisci na Spajića kada je u pitanju model buduće vlade.
Spajić ćuti. Nije se na temu formiranja vlade obratio javnosti otkako je krajem avgusta saopštio da Koalicija ZBCG, odnosno bivši Demokratski front, neće biti u vladi. Tada je najavio vladu koju će podržati 44 poslanika koja su ga i podržala za mandatara, ali i saopštio da “još nema punu potvrdu od svih”.
Spajića su za mandatara podržala 44 poslanika: PES sa partnerima kojima pripada 24 mandata, Demokrate sa 7 mandata, Bošnjačka stranka sa 6, SNP sa dva poslanika, Albanska alternativa i Demokratski savez sa dva poslanika, DUA, FORCA I HGI sa po jednim poslanikom.
Spajićeva rezerva o podršci 44 poslanika je očito izrečena sa razlogom. Podrška poslije podjela u PES-u i partnerima sa liste, oko učešća ZBCG u vladi otopila se na 41. To je minimum za formiranje vlade.
Spajić je dobio javne kritike od strane svog partijskog potpredsjednika, predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića zbog načina na koji vodi pregovore i izgubio podršku Ujedinjene Crne Gore i dvije poslanice PES-a. U međuvremenu su vođena dva neformalna razgovora između Spajića i Milatovića povodom različitih stavova u načinu formiranja vlade, no nije bilo javnih saopštenja o njihovom sadržaju i rezultatima. Ne računajući izjavu Milatovića nakon sastanaka da „ima povjerenje u Spajića“, koja se tumači kako se kome dopada.
Upitan da li je došlo do približavanja njegovih i Spajićevih stavova oko formiranja nove vlade, odnosno da li on i dalje ostaje pri stavu da koalicija ZBCG treba da bude njen dio, Milatović je rekao da ostaje pri stavu da “odluka o novoj crnogorskoj vladi treba da bude donesena u Crnoj Gori”.
“To je stvar Crne Gore i mislim da se oko toga slažemo, kao i oko programa koji bi ta vlada trebala da isporuči, a to je dodatan fokus na vladavini prava”, saopštio je.
Šta god značila Milatovićeva izjava, trenutno je teško izračunati kolika je stvarna podrška Spajiću. Pored kontradiktornih izjava pojedinih političkih funkcionera na tu temu, nije jasno ni da li te izjave služe tek za bolje pozicioniranje u budućoj vladi.
Ove sedmice, nakon podužeg vremena, oglasio se lider Socijalističke narodne partije Vladimir Joković, i to iz Beograda. Joković koji se nije oglašavao dok je padala podrška Spajiću, a na čija dva mandata Spajić očito računa, saopštio je za provučićevsku Politiku, da za njegovu partiju „nije prihvatljiva slaba vlada, koju podržava 41 poslanik ili njih 43”.
“Tražimo vladu koja ima širu podršku najmanje 49 poslanika kako bi se reforme u pravosuđu mogle sprovesti, kazao je Joković. On je, međutim, ipak obazrivo saopštio da SNP još nije donio odluku o ulasku u vladu. “A da li ćemo i pod kojim okolnostima, o tome ćemo blagovremeno obavijestiti javnost”.
Sličnu poziciju prethodno je postavio i CIVIS, koji je na junskim izborima izašao sa PES-om, a na čije glasove je, kao i SNP-a, računao Spajić.
Joković je u javnost izašao dva dana nakon izjave člana Predsjedništva Pokreta Evropa sad (PES) Andreja Milovića da će SNP biti dio nove vlade i da privode kraju pregovore sa tom strankom.
“Vlada je u globalu dogovorena, ostalo je da se unutar koalicije dogovorimo oko finesa”, kazao je on. Milović je saopštio i da su doskorašnja članica Alternative Jelena Nedović, CIVIS i Novska lista “apsolutno” za formiranje vlade. Finese su, čini se, ipak malo ozbiljnije.
Andrija Mandić, lider ZBCG, ubrzo je nakon Jokovićeve izjave izašao sa novim planom.“Nakon izjave lidera SNP-a Vladimira Jokovića, otkriveno da Spajić nema šanse da sastavi kabinet od pobjednika izbora”, saopštio je. Pozvao je na objedinjavanje.
“Dobro bi bilo i želio bih da se desi da se svi koji su pobijedili 30. avgusta objedine. Ako neće Pokret Evropa sad, mi drugi da se objedinimo i kažemo PES-u vi ste naš partner – hoćete li sa nama ili DPS-om? Da budu zajedno SNP, URA, CIVIS, Ujedinjena Crna Gora i koalicija ZBCG, kako bismo pomogli Spajiću da uradi ono što je ispravno i što je obećano građanima. To je da se DPS neće vratiti na vlast, da ćemo se obračunati sa organizovanim kriminalom i korupcijom i da ćemo poštovati većinsku volju koja je jasno iskazana”, rekao je Mandić.
Pozvani se još nijesu oglašavali da prokomentarišu Mandićev plan.
Prethodno je poslanik ZBCG Slaven Radunović kazao da je “cijeloj Crnoj Gori jasno da mandatar Milojko Spajić nema većinu za osnivanje Vlade Crne Gore”a jedan od lidera ZBCG Milan Knežević saopštio da Spajiću u PES-u nedostaje podrška četiri a ne dva poslanika.
Pritisci na Spajića ne dolaze samo iznutra. Američki zvaničnik Gabrijel Eskobar saopštio je ove sedmice, bez diplomatskih rukavica i manira, da “u vladu ne treba uvoditi antizapadnu stranku”.
On je za Glas Amerike kazao “da posvećenost evropskom putu, članstvu u NATO-u i borbi protiv korupcije ne ispunjava svaka stranka u političkom spektru u Crnoj Gori”
“Međutim, vjerujem i da predsjednik Milatović i mandatar Spajić dijele te ciljeve i izazov je da bi trebalo da sastave vladu od stranaka za koje vjeruju da će ih ispuniti. Postoje neki narativi koji veoma odmažu. Jedan je da bi isključivanje najveće antizapadne stranke bilo protivno volji naroda. To nije tačno. Voljom naroda se biraju pojedinačne stranke, a na mandataru je da utvrdi kako će sastaviti vladu. Drugi je da bi se isključili glasovi etničkih Srba. Rekao bih da ni kod jedne od stranaka s kojima mandatar Spajić želi da formira vladu ne postoji antisrpsko raspoloženje. U stvari, priličan broj ima značajan dio birača koji su etnički Srbi”, kazao je američki zvaničnik.
On je ocijenio i da “postoji najmanje jedna stranka koja kaže da je spremna da prihvati bilo koju spoljnopolitičku odluku vlade, ako im Beograd to dozvoli. To je suštinski nedemokratski i neprihvatljivo – ideja da bi jedan dio koalicije kontrolisala strana vlada i da bi taj dio bio više lojalan lideru strane zemlje, a ne premijeru ili crnogorskim biračima”.
Komentaišući kritike da SAD i Zapad vrše neprimjeren uticaj na formiranje vlade, Eskobar je kazao da postoji pritisak unutar stranaka, sa svih strana, na to kako bi trebalo formirati vladu.
“Naše ohrabrivanje je veoma otvoreno i javno. I naša očekivanja su veoma jasna građanima Crne Gore. Nisam siguran da su neki ljudi, koji vrše pritisak da druga stranka uđe u vladu, toliko transparentni i otvoreni o tome zašto je žele u vladi”.
Mandić je, komentarišući Eskobavu ocjenu, kazao da oni nijesu antizapadna stranka. “Mi u našim programima imamo opredjeljenja da Crna Gora bude dio EU. Mi nijesmo antizapadna stranka. Mi smo i prihvatili principe mandatara. Rekli smo i da stavljamo moratorijum na pitanje članstva u NATO”, kazao je Mandić.Pri tom je napomenuo: “Može se samo zamisliti šta bi bilo da je izjavu poput Eskobarove dao predsjednik Srbije Aleksandar Vučić”.
Teško je predvidjeti kako će se odvijati budući politički procesi. Jasno je samo da uskoro ovdje neće doći doba principijelnosti i odgovornosti.
Milena PEROVIĆ
Komentari
-
FOKUS4 sedmice
FORMIRANJE I RASFORMIRANJE VLADE: Amfilohijevi, Vučićevi, Milovi, Kvintini
-
Izdvojeno4 dana
PREGOVORI O FORMIRANJU VLADE: Evropa, kad?
-
Izdvojeno3 sedmice
RASKOL U CRNOGORSKOJ PRAVOSLAVNOJ CRKVI: Samo mitropolita ne fali
-
INTERVJU4 sedmice
DR VUK VUKSANOVIĆ, VIŠI ISTRAŽIVAČ U BEOGRADSKOM CENTRU ZA BEZBJEDNOSNU POLITIKU (BCBP): Teško je povjerovati da je smrt Prigožina nesrećan slučaj
-
Izdvojeno4 sedmice
KAKO ZAPOŠLJAVA EPCG: Produbljivanje dubine
-
FOKUS2 sedmice
NADMOĆ MAFIJE: Tunel usred mraka
-
DANAS, SJUTRA2 sedmice
Rupa pravde
-
Izdvojeno3 sedmice
IZBOR DIREKTORA AGENCIJE ZA CIVILNO VAZDUHOPLOVSTVO: Reference iz DPS-a i Beograda važnije od struke