Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Uloga države u stvaranju poslovnog ambijenta

Objavljeno prije

na

Moraca_Valley

O autoru

Prof. dr Franjo Štiblar je redovni profesor na Pravnom fakultetu Univerziteta u Ljubljani. Na istom Univerzitetu Štiblar je stekao diplome prvo Pravnog a nešto kasnije i Ekonomskog fakulteta. Doktorirao je u SAD iz oblasti monetarne ekonomije. Bio je savjetnik guvernera Narodne banke Slovenije u periodu od 1982. do 1985, godine, Glavni ekonomista Nove ljubljanske banke od 1992. do 2004. godine, a tokom 1992. godine i savjetnik u Svjetskoj banci, u Vašingtonu. Od 2005. godine bio je i član Savjeta CBCG.

Neoliberalizam je u svijetu i u Crnoj Gori, gdje je posljednjih godina izrazito prisutan, doveo do krize koju nije bio u stanju da riješi. Pogreške u ekonomskim teorijskim osnovama neoliberalizma su ideja postojanja perfektnog tržišta i pretpostavka homo oeconomicusa – invalida, čije ponašanje određuje samo egoistični materijalni interes. Na ovim, nerealističnim pretpostavkama, izgrađeni privredni sistemi, ekonomske politike i razvojni modeli doveli su do globalne finansijske krize, a rješava ih fiskalna i monetarna intervencija.

Monetarna i fiskalna stimulacija dosad neviđenih razmjera u kejnezijanskoj tradiciji, riješile su aktuelnu krizu, ali zbog dobrog i brzog dejstva ne daju priliku za sistemske izmjene. Da nije bilo te intervencije ne bi bilo kreativne destrukcije, već samo destrukcije koja bi dovela do propasti finansijskih i političkih elita.

Sada se, umjesto korekcija (neoliberalnog) sistema koji je doveo do krize, pojavljuju se prijedlozi radikalizacije liberalizma iskorištavanjem kriznog šoka kao osnova. Mišljenja sam:

Nije bilo premalo liberalizma i nisu potrebni novi eksperimenti; jer to je slično Kardeljevoj tezi da je bilo premalo komunizma, te da su potrebni novi eksperimenti.

CRNOGORSKE EKONOMSKE SPECIFIČNOSTI: Mnogi su bili svjesni specifičnosti sa kojima je crnogorska ekonomija dočekala globalnu ekonomsku krizu. Pomenimo samo neke od njih:

-relativno najrazvijenije kapitalsko tržište u svijetu: tržišna kapitalizacija je bila preko 250% BDP,

-relativno najveći platnobilansni deficit među normalnim zemljama svijeta: preko 50% BDP,

-liberalnost poreske politike: najniže stope, proporcionalni porez koji nemaju ni najveći pobornici liberalizma kao što su SAD i Engleska; a zato nema dovoljno socijalnih izdavanja države,

-iste osobe su istovremeno akteri, regulatori i nadzornici na tržištu kapitala, a ovo se želi proširiti i na druge dijelove finansijskog sistema – naročito u bankarstvo, preko zauzimanja pozicija u CBCG. To znači eliminaciju nužne suprotnosti funkcija aktivnosti i kontrole ali istovremeno i stvaranje konflikta interesa istih osoba kao izvođača i nadzornika.

POSLJEDICE POGREŠNOG MODELA: Uz osobenosti, analitičarima su bile vidljive i posljedice niza slabosti dosadašnjeg razvojnog modela Crne Gore. Najvidiljivije su:

-Prosječni rast BDP od osam odsto u periodu 2006-2008. nije odraz autonomnog rasta, već je ostvaren pomoću neto uvoza (platnobilansni deficit u prosjeku oko 40 odsto BDP);

-Pokrivanje platnobilansnog deficita prodajom crnogorskog bogatstva strancima nije trajno održivo, jer će bogatstva ponestati. Za sada dug iz inostranstva još nije povećan, ali kada nestane “djedovine da se proda”, inostrani dug će da eksplodira; (analiza je rađena prije crnogorskog zaduženja na tržištu euro obveznica).

-Rast kredita u nekim bankama bio je i 400 odnosno 700 odsto godišnje (svjetski rekordi), a na supervizijske zahtjeve nadzornika te banke su se oglušile, pa se sankcije nisu mogle sprovesti. Umjesto pojačanog nadzora i na drugim područjima finansijskog sektora, nadzor se liberalizira i za bankarstvo;

-Rekordan pad berzanskih indeksa na skoro 10 odsto ranije dostignutog maksimuma znak je prevelikog naduvanog balona. Slično je i tržište nekretnina;

-Vlada je još 2008. ciljala budžetski suficit i ako je privreda već bila u padu,a siromaštvo u porastu. Dakle vodila je pro-a ne anti-cikličnu politiku;

-Prodaja CG bogatstva strancima kao osnova sadašnjeg razvojnog modela nije dobra jer vodi gubitku ekonomskog, a time i političkog suvereniteta zemlje. Za vrijeme krize strani vlasnici prvi bježe iz privrednih subjekata i ostavljaju rješavanje socijalnih problema Vladi CG; I strane banke žele da se povuku;

Među svim zemljama u regiji Crna Gora je imala najveći pad BDP u 2009 i jedina ima, prema stranim izvorima, prognoziran pad BDP i u 2010. godini. Razlozi za to su: premalen fiskalni stimulus, nedovoljne bankarske kreditne podrške uprkos najveće relaksacije uslova kreditiranja banaka sa strane CBCG u regionu poslije nastanka krize (najniža stopa obavezne rezerve; sniženi bonitetni zahtjevi kolaterala).

Ali nedostaje fiskalna podrška bankarskim kreditima, jer nema aranžmana sa MMF koji bi doneo novac za to, ali bi istovremeno značio i ulazak nepoželjnog inostranog nadzornika.Financiranje Crne Gore zajmovima na međunarodnom tržištu kapitala, ako će uopšte biti moguće, biće nekoliko pita skuplje od zajmova MMF.

Enormni platnobilansni deficit Crne Gore nije doprineo povećanju proizvodnih kapaciteta za budući brži rast i nije poboljšao kvalitetu privređivanja, kako se planiralo, već je povećao potrošnju iznad ostvarenog sadašnje generacije na račun budućih generacija.

POLAZNI OKVIRI BUDUĆEG RAZVOJA: Polazni kriteriji za stvaranje novog razvojnog modela Crne Gore su prilagođavanje zemlje zahtjevima EU i MMF, a ne očekivati obrnuto, da se oni prilagode Crnoj Gori.

a) Ekonomski maksimum nije i društveni maksimum zbog socijalnih, ekoloških, kulturnih eksternalija ekonomskih odluka, zbog nejednakomjernosti raspodjele proizvoda i dobiti.

b) U krizi cijeli razvijeni svijet nacionalizira, a Crna Gora kao periferija, bi da i dalje privatizira, umjesto da se ,,de-tajkunizira”.

c) Kriza je posljedica trošenja preko ostvarenog produkta na račun prodaje bogatstva koje su stvorile prethodne generacije i trebalo bi ga predati generacijama koje dolaze, ili zaduživanjem, koje dođe kada više nema što da se proda, (iskustvo ex-Jugoslavije).

d) U pogledu prodaje imovine strancima green field investicije su poželjne, ako ne prave ekološku, socijalnu ili etničku štetu Crne Gore, inače uništavaju domaći identitet. Ali, u krizi su cijene preniske za prodaju. Prodajom strancima, njima se prepušta ekonomska a time i politička suverenost.

e) Ključne odluke u privredi treba da donesu domaći vlasnici-stalni rezidenti,dakle subjekti koji su stalni rezidenti Crne Gore, jer ih brine okolina u kojoj žive oni i njihove familije, ambijent za firme koje su u Crnoj Gori ustanovili. Zbog toga ne bi trebalo prodavati infrastrukturu niti uspješne privredne blue-chips kompanije (Plantaže, dobri hoteli). Od svim vlasničkih prava, bar “ius utendi”, dakle – pravo na krucijalne odluke o upotrebi stvorene akumulacije i prodaji poduzeća treba zadržati kod domaćih stalnih rezidenata makar kod najznačajnijih kompanija i u infrastrukturi.

Crna Gora, kao i Europa u cjelini treba da se vodi Pax Europea, a ne anglosaksonskom Pax Brittanica odnosno Pax Americana, niti nadolazećem Pax Chinesis. A to znači uvažavati europsku tradiciju: njemačkog Erhardovog modela socijalno-tržišne privrede, austrijanski model socijalnog dogovaranja Bruna Kreiskog, skandinavski model države blagostanja Olofa Palmea i francuski model jakog javnog sektora Pete republike.

U ovoj studiji se polazi od nove ekonomske doktrine sa šest elemenata solidarizma plus stvaranja ekonomskih osnova za očuvanje domaćeg identiteta i interesa. Elementi solidarizma su:

1/ tržišna privreda sa ex-post korekcijama grešaka nepotpunog tržišta i pretežno privatno vlasništvo uz očuvanje javne svojine i javnog sektora na kritičnim područjima za kohezivnost društva;

2/svima obezbijeđena minimalna (da ne bude moralnog hazarda) socijalna zaštita pa i javno financirana dostupnost bar minimalnih usluga kulture, umjetnost, sporta i drugih aktivnosti čovjeka koji je kompleksniji od samo homo oeconomicusa,

3/ solidan privredni rast uz brigu za ekološke, socijalne i etničke eksternalije privrednih odluka, a ne maksimalan rast uz brigu povećavanja dodane vrijednosti za dioničare bez obzira na negativne efekte takve politike;

4/ život i poslovanje u stvarnim, a ne virtuelnim međuljudskim odnosima, gdje nema podređenosti mašinama i tehnici, već čovjek vlada njima;

5/autonoman, slobodan i što bolje obrazovan pojedinac, koji je sposoban sam prema sopstvenoj vlastitoj procjeni savjesno odlučivao bez utjecaja manipulacije okruženja, medija,marketinga.

6/ pluralizam otvorenog društva koji će omogućiti obrazovanijem i slobodnijem pojedincu da realizira sve svoje potencijale i puno se afirmira se u društvu.

(Kraj u narednom broju)
Prof. dr Franjo Štiblar

Komentari

DRUŠTVO

UPRAVA ZA KADROVE ZA ŠEFA POLICIJE DISKVALIFIKUJE DOKAZANE PROFESIONALCE: Hoće li konkurs biti poništen  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobro obaviješteni izvori Monitora tvrde da će konkurs najvjerovanije biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima

 

Ove sedmice završeno je testiranje kandidata za poziciju direktora pozicije. Iako se još ne zna kako je testiranje završeno, prema pouzdanim izvorima Monitora, konkurs će biti poništen.

Dobro obaviješteni izvori Monitora objašnjavaju da će konkurs biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška napravljena prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima. Uprava za kadrove odgovorila je da je prepreka to što je uslovno osuđivan. Međutim, uslovna kazna izrečena Šukoviću izbrisana je iz registra i njegova je kaznena evidencija čista. Na tu grešku je odmah ukazala Šukovićeva advokatica Marija Radulović.

„Zaključak Uprave za kadrove da Predrag Šuković ne ispunjava uslove iz Javnog konkursa koji je raspisan za radno mjesto Direktora Uprave policije je skandalozan, kaže za Monitor advokatica Radulović.

Objašnjava da je Uprava za kadrove, i pored saznanja da je u odnosu na Šukovića nastupila rehabilitacija i brisanje osude iz kaznene evidencije, zbog čega se isti nesporno smatra neosuđivanim, nezakonito zauzela drugačiji stav.

„Podsjećam javnost da je Šuković ranije osuđen za djelo za koje se postupak vodio po privatnoj tužbi prethodnog premijera Duška Markovića. Ovaj postupak uslijedio je nakon što je državno tužilaštvo povodom iste stvari procijenilo da nema nikakvog osnova za vođenje krivičnog postupka protiv Šukovića.  S obzirom na to da je osuda za ovo djelo izbrisana iz kaznene evidencije, nema bilo kakvog osnova da se Predrag Šuković označava kao ranije osuđeno lice“, navodi ona.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NEVOLJE RADNIKA  KOMBINATA ALUMINIJUMA: Bez osnovnih radnih prava  

Objavljeno prije

na

Objavio:

KAP je u stečaju već osam godina, a radnici nemaju pravo na godišnji odmor i druga osnovna prava. Radnik KAP-a Miroslav Jović, koji se pobunio zbog toga, prošao je kao Sandra Obradović prije šest godina. Dobio je otkaz. U Privrednom sudu kažu da je sve u skladu sa sudskom praksom

 

Miroslav Jović radnik Kombinata aluminijuma u Podgorici (KAP) dobio je otkaz 31. decembra. Tvrdi da je otkaz uslijedio kao odmazda zbog početka prikupljanja potpisa od strane radnika s ciljem da ostvare prava na godišnji odmor i druga prava koja im pripadaju po zakonu. Radnici KAP-a nemaju odmor od uvođenja stečaja u julu 2013. godine.

,,Nakon najave tužbe zbog godišnjih odmora, počeli su pritisci od strane mog nadređenog i generalnog menadžera, Nebojše Dožića. Striktni su da odmora ne može biti. Onda idu one priče da vlasnik Veselin Pejović drži KAP zbog nas da ne bi ostali na ulici i slično. Prijetili su otkazima. Meni su ga dali uz obrazloženje da sam otpušten zbog reorganizacije”, priča Jović za Monitor.

Stečajni upravnik KAP-a Veselin Perišić 31. decembra daje otkaz o radu Joviću, koji 5. januara podnosi prigovor Privrednom sudu. Predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić odbija Jovovićevu žalbu krajem januara ove godine.

Jovanić u obrazloženju kreće otpočetka pa objašnjava da je stečaj u KAP-u otvoren  davne 2013, u julu mjesecu, a oktobru je donijeto rješenje o bankrotstvu. Navodi se dalje da je tokom 2014. imovina stečajnog dužnika prodata privrednom društvu Uniprom za 28 miliona eura.

Objašnjava da zbog imovinsko-pravnih odnosa nije mogao da se okonča postupak prodaje, koji bi podrazumijevao i preuzimanje radnika od strane kupca imovine. Umjesto toga potpisan je Ugovor o poslovno-tehničkoj saradnji. Članom pet ovog ugovora stečajni upravnik se obavezuje da se radnicima koji se radno angažuju zaključi ugovor o radu na određeno vrijeme sa mogućnošću raskida ugovora u slučaju prestanka proizvodnje ili na zahtjev Uniproma.

Jovanić u presudi navodi da radnici koji su nakon otvaranja stečajnog postupka angažovani od strane stečajnog upravnika svoja prava mogu ostvarivati isključivo u skladu sa Zakonom o stečaju kao lex specialis propisom koji se primjenjuje u stečajnom postupku. S toga, Jovanić objašnjava, da se ovdje ne primjenjuje Zakon o radu niti drugi radno-pravni propisi, jer radno angažovana lica imaju samo ona prava koja su utvrđena i priznata rješenjem stečajnog upravnika. Onda Jovanić objašnjava da ,,radno angažovanim licima u toku stečaja ne pripada pravo na godišnji odmor, pravo na plaćeno odustvo za vrijeme privremene spriječenosti za rad, pravo na plaćeno odsustvo za dane državnih i vjerskih praznika, pravo na uplatu doprinosa na ime benificiranog radnog staža i dr., kao i predviđena zaštita u slučaju otkazivanja ugovora o radnom angažmanu”.

Drugim riječima sem isplate plate, nemaju nikakvih drugih prava. Tako su radnici KAP-a već osam godina onemogućeni da koriste Ustavom i međunarodnim konvencijama zagarantovana radna prava. A stečaj, iako je jedna od prvih odredbi u Zakonu o stečaju načelo hitnosti, traje li traje, bez najave da će biti okončan.

Jovanić se u donošenju pomenute  odluke poziva na brojne sudske odluke u ovom stečajnom postupku i ističe presudu Apelacionog suda iz januara 2016. Radi se o presudi u slučaju Sandre Obradović, koja je 2015. godine kao predsjednica sindikata KAP-a tražila da radnici imaju godišnje odmore i zbog toga dobila otkaz, kao sada Jović.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

HAPŠENJA U VLADINOM PREDUZEĆU MORSKO DOBRO: Kako se krčmilo državno zemljište u zaštićenoj zoni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Među hiljadama nelegalnih objekata koji su izgrađeni u zoni morskog dobra nalaze se i vile i vikendice, kafići i restorani istaknutih političara, sudija, bankara i biznismena. Državni funkcioneri gradili su vile na pjeni od mora, gazila se Barselonska konvencija, UNESCO standardi, betonirala šetališta, staze, pristaništa, ali nikome iz JP Morsko dobro do danas, to nije zasmetalo

 

Po nalogu Glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića u utorak, 15. februara privedeno je više funkcionera Javnog preduzeća za upravljanje morskim dobrom, zbog osnovane sumnje za zloupotrebu službenog položaja u poslovima otuđenja djelova morske obale, koja je nizom pravnih vratolomija i nezakonitih radnji, prešla u privatno vlasništvo.

U Specijalnom tužilaštvu najavili su krajem prošle godine istragu o tome kako je značajan dio crnogorske obale, kojom gazduje JP Morsko dobro, na volšeban način uknjižen na pojedince i ko je sve u lancu donošenja odluka, tome doprinio.

Spektakularna akcija privođenja većeg broja funkcionera Vladinog preduzeća, odigrana je sticajem okolnosti opet u Budvi, u kojoj se nalazi sjedište JP Morsko dobro. Bila je to već viđena situacija na kakve su Budvani gotovo oguglali. Uhapšen je direktor preduzeća Predrag Jelušić, koji je istovremeno i prvi čovjek budvanskog DPS-a i član Glavnog odbora ove partije. Privedeni su i prethodni direktori Rajko Barović i Rajko Mihović, zatim bivši i sadašnji članovi Upravnog odbora MD Aleksandar Tičić, Boro Lazović, Ljubomirka Vidović i Selim Rsulbegović. Nalog za privođenje izdat je i za Zoricu Šarenac, Đura Marića,  Aleksandru Ivanović Kalezić i Ivana Kalezića.

Privedeni  funkcioneri JP Morsko dobro sumnjiče se za zloupotrebu službenog položaja, dozvolili su nelegalnu gradnju objekata na morskoj obali i učestvovali u poslovima knjiženja pojedinih parcela na privatna lica.

U konkretnom slučaju radi se o nekretninama u Tivatskom zalivu, u prostoru Luke Bonići, u kojoj duži niz godina posluje brodogradilište i remontni centar za jahte,  kompanije Navar iz Herceg Novog, u vlasništvu poznatog bokeljskog privrednika Branka Zgradića.

Polovinom januara po nalogu SDT Zgradić je uhapšen i njemu je tada određen pritvor od 30 dana. Radi se o nastavku akcije u kojoj je krajem decembra prošle godine uhapšen direktor Uprave za nekretnine Dragan Kovačević i Ana Lakićević Grdinić, kao i sudija kotorskog Osnovnog suda Marija Bilafer. Njima se stavlja na teret da su dio kriminalne organizacije koja je nelegalno upisivala pojedine objekte u zoni morskog dobra u katastar.

Specijalno tužilaštvo sumnjiči Zgradića za krivično djelo zloupotrebe službenog položaja putem pomaganja u produženom trajanju i krivično djelo zloupotrebe položaja u privrednom poslovanju, jer je poslovnim transakcijama kompanije Navar Doo, Herceg Novi, čiji je osnivač i vlasnik, sa preduzećem Morsko dobro, u periodu od 2009. do 2015. godine, upisao svoju firmu kao trajnog ili doživotnog korisnika parcela u zoni morskog dobra u Bonićima, površine od 14.500 kvadrata.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo