Povežite se sa nama

MONITORING

Čuvari Milove kase

Objavljeno prije

na

Nastavlja se sapunica o spašavanju Prve banke, odnosno njenih deponenata, klijenata i prije svega akcionara – novcem iz državne kase. Najnovija epizoda počela je preciznim (iako nezvaničnim) navodima o čudnim transakcijama koje su pobudile sumnju da je banka u većinskom vlasništvu braće Đukanović pozajmicu iz budžeta vratila državnim novcem. Uslijedio je zvaničan, ali dokazima ne potkrijepljen, odgovor prema kome su transakcije između državnog trezora i njegovih korisnika preko Prve banke bile ,,u skladu sa zakonskom procedurom”.

Tako smo dobili još jednu misteriju u nizu nepoznanica koje su obilježile poslovanje Prve, nekadašnje Nikšićke banke, od kada je 2005. Aco Đukanović postao njen kvalifikovani akcionar. Širi se i lista protagonista: uz Aca i Mila Đukanovića, potpredsjednika Vlade Igora Lukšića, predsjednika Savjeta CBCG Ljubiše Krgovića i glavnog izvršnog direktora Prve Predraga Drecuna, koji su – svako na svoj način – podijelili glavne uloge u ovoj visokobudžetnoj drami, polako saznajemo i nosioce ostalih uloga.

Preciznije, u prilici smo da stare znance sa ovdašnje ekonomsko-političke scene stavimo u pripadajući kontekst. Pa, pomenimo makar neke od njih.

FINANSIJSKI OBRAZ: Među državnim firmama čijim je novcem, prema navodima medija, Prva banka održavala likvidnost i izmirivala kreditne obaveze prema budžetu nalazi se i Željeznička infrastruktura. Predsjednik UO te kompanije Zarija Franović uzvratio je na prozivke: ,,Ako je to što je napisano izjavio neko iz Centralne banke, taj nema nimalo finansijskog morala, finansijskog obraza i finansijskog karaktera”.

Majstor karatea (crni pojas) već nas je navikao na oštre izjave koje, po pravilu, ne nude odgovor na postavljeno pitanje. Kada novinari žele saznati kako je njegov sin postao pomoćnik finansijskog direktora u državnoj kompaniji kojoj je na čelu – Franović ih uputu na izvršnog direktora. Na pitanje kako su rođaci sklopili posao sa Infrastrukturom, predsjednik borda pošalje fotografije: prije i poslije krečenja.

Bilo bi, ipak, zanimljivo da nam Franović, iz današnje perspektive, objasni svoj angažman tokom usvajanja Zakona o bankama, početkom 2008. godine. Suštinski, amandmani na Zakon koje je on predložio a Vlada uz kozmetičku doradu prihvatila stvorili su neophodne uslove za ono što je, potom, Prva banka uradila crnogorskom finansijskom tržištu. A razorila ga je.

CBCG su, pod izgovorom zaštite slobode preduzetništva, vezane ruke dok se uprava Prve igrala bankarstva. Uzalud su iz verzirani upozoravali da se prijedlogom koji je u Skupštini branio upravo Franović ,,uvećava rizik za deponente i povjerioce banke i težište zaštite interesa pomjera ka akcionarima”. To je i bio cilj predlagača.

Da ne bi bilo kakve dileme, mnogima je već tada bilo kristalno jasno zašto se pripremljeni zakon obesmišljava amandmanima: ,,Ovo je prvi put da finansijski lobi direktno utiče na rad parlamenta”, objasnio je Nebojša Medojević. Upozoravajući ,,Banke su privredna društva koja rade sa novcem građana i privrednih subjekata i svaka država itekako ima obavezu da pazi da ta banka ne završi kao Jezdina ili Dafinina… Uloga CBCG je da zaštiti novac deponenata, a ne da vodi računa o slobodnoj preduzetničkoj volji vlasnika kapitala”.  DPS je ostao pri naumu  da javni interes podredi privatnim poslovima predsjednika vladajuće partije.

Naknadno, kada se postavilo pitanje da li ceh operacije kreiranja nepostojećeg novca treba da plate menadžment i vlasnici Prve banke ili država – Zarija Franović nije imao dileme. ,,Kredit koji je dat Prvoj banci za mene je pravi potez, koji je davno trebalo uraditi i ne mislim da bi Vlada trebala da podnese ostavku… Možda se u svijetu ovakva situacija gleda drugačije, ali kod nas ne”, obrazlagao je poslanik DPS-a ne objašnjavajući zašto Crna Gora treba da bude ,,mimo svijeta”.

VISOKI NAPON: Ako je neko od članova uprave Prve banke iz perioda ,,uzleta bez granica” zaslužio da se po njemu nazove makar jedna filijala – to je Srđan Kovačević, tadašnji prvi čovjek EPCG. Nema šta čelnici Elektroprivrede nijesu pokušali ne bi li pomogla Prvu. Preusmjerili su novac preduzeća na račune u ovoj banci, putovali po svijetu pregovarajući sa potencijalnim investitorima i konačno, odlučili da novcem najvećeg državnog preduzeća ,,kupe” pravo Prve banke na državni kredit. Pod  izgovorom da štite akcijski kapital (nominalne vrijednosti 2,25 miliona eura), čelnici EPCG predvođeni Kovačevićem upumpali su u Prvu šest, a onda još deset miliona. To je ono što znamo. ,,Smatramo da je napravljen dobar poslovni potez, jer se akcije mogu prodati na berzi po višestrukoj cijeni”, poručili su iz Elektroprivrede zgranutoj javnosti krajem 2008. godine. Vrijednost akcija Prve banka pala je od tada desetak puta. Ipak, niko iz uprave EPCG ili Vlade Crne Gore nije snosio bilo kakve posljedice zbog ovog poslovnog promašaja.

Pride, Kovačević je pokušao da premijera i njegove saradnike zaštiti od bilo kakve odgovornosti povodom, najblaže rečeno, iracionalnog trošenja državnog novca. Zato je tvrdio kako Vlada, kao tadašnji vlasnik oko 70 odsto akcija  EPCG, ne može da utiče na odluke njenog menadžmenta: ,,EPCG je akcionarsko društvo koje djeluje u interesu firme i svih svojih akcionara”. Pa i kad baca milione. I dijeli bonuse zbog neplanirano malog gubitka.

DVIJE OSTAVKE I POTPIS: Vjerovatno najzanimljiviju ulogu u pokušaju finansijske reanimacije Prve banke odigrao je Radoje Žugić. Njega je Skupština akcionara Đukanovićeve banke izabrala za člana odbora direktora na vanrednoj sjednici koja je održana početkom oktobra 2008. godine. Mediji su već tada pisali o ogromnim problemima sa kojima se suočavaju Prva i njeni deponenti kojima je banka bukvalno otimala novac. Zvanično, to je potvrđeno tek proljetos. Uglavnom, Žugić se prihvatio ponuđenog posla i postao predsjednik UO Prve banke. Sredinom oktobra 2008. saopštio je da je zbog novog profesionalnog angažmana podnio ostavku na mjesto direktora Fonda PIO. Početkom novembra CBCG je dala neophodnu saglasnost za njegovo imenovanje. Samo koji dan kasnije, mediji su donijeli informaciju da se poslanik DPS još jednom  predomislio i odlučio da nanovo promijeni posao. Vijest, ipak, nikad nije dobila zvaničnu potvrdu. Naprotiv, Radoje Žugić je 18. decembra 2008. godine, kao predsjednik Odbora direktora Prve banke potpisao sa Igorom Lukšićem ugovor o vladinoj pozajmici vrijednoj 44 miliona eura ,,isključivo za obezbjeđenje likvidnosti” (Evropskoj komisiji ministar proljetos objašnjava kako ta sredstva nijesu iskorišćena po utvrđenim pravilima).

Nepunih mjesec dana kasnije, 12. januara 2009. godine, Pobjeda objavljuje razgovor sa Radojem Žugićem, ,,direktorom Fonda PIO”. ,,Globalna ekonomska kriza može dotaći i Crnu Goru”, kaže čovjek u čijoj zvaničnoj biografiji, na sajtu Fonda PIO, piše da je za direktora Fonda PIO ,,ponovo izabrana 12. januara 2009. godine”.

Šta je bilo sa njegovom ostavkom u Fondu, a šta sa ostavkom u Prvoj banci? Gdje je Žugić radio između 18. decembra ’08. i 12. januara ’09. godine? Zašto se on novinarima Pobjede 11. januara ili koji dan ranije predstavio kao direktor Fonda PIO?  Sve su to pitanja na koja ni do danas nije ponuđen valjan odgovor. Takve nepoznanice jačaju sumnje da Žugić, kao direktor Fonda, i danas ima blagonaklon odnos prema Prvoj banci. A to je  naklonost koja može donijeti promet od približno 300 miliona eura godišnje.

Kada se, u ljeto prošle godine, u Skupštini Crne Gore razgovaralo o tome kojim je bankama i po kom kriterijumu otišla državna pomoć (pozajmice, prijevremeni otkup kredita…) poslanik Žugić je insistirao da to pitanje ne treba postavljati ,,jer su sve banke imale isti problem”. Da li je Žugić tada bio pristrasan ili je znao više nego što crnogorska javnost zna i danas? Uglavnom, prema dostupnim informacijama, samo jedna banka u Crnoj Gori nije blagovremeno izvršavala naloge svojih klijenata prisvajajući tako 30 miliona eura. I samo su vlasnici jedne (Prve i jedine) banke svoj akcijski kapital sačuvali tako što im je država doturila novac koji su trebali da joj vrate. Umjesto da aktivira zalogu i zvanično postane vlasnik banke koja, i onako, egzistira uglavnom zahvaljujući novcu iz državne kase Vlada je, proizilazi iz dostupnih činjenica, Prvoj pozajmila čak i predsjednika borda koji bi potpisao kreditni aranžman sa državom.

NA BRANIKU PRVE: Jednom, možda, saznamo ko je od ljudi pomenutih u ovom tekstu (ali i onih koji zbog skučenog prostora ili nepažnje autora nijesu pomenuti u skladu sa zaslugama) najviše pomogao Acu i Milu Đukanoviću da (makar za sada) sačuvaju svoje akcije u Prvoj banci.

Šampion solidarnosti je, ipak, poznat. Ministar Branko Vujović lično je zaslužan što je skoro 25 miliona eura, namijenjenih za investicije u nikšićkoj Željezari, završilo u kasi Prve banke. Vujović je, u najkraćem, u junu prošle godine svojim potpisom verifikovao dogovor sa vlasnicima Željezare (holandski MNSS) prema kome će se Željezara dodatno zaduži kod većinskog vlasnika kako bi vratila dugove Prvoj banci. Potom je Vlada Crne Gore dozvolila da MNSS iskoristi i sredstva deponovana na ime činidbene garancije, kao zalogu da će izvršiti ugovorene investicione obaveze u Željezari, kako bi se namirila potraživanja Prve banke i njenih vlasnika. Da je Vlada štitila interese države i Željezare, taj novac bi bio iskorišćen za modernizaciju postrojenja u Nikšiću, dok bi vlasnici MNSS i Prve banke rješavali međusobna potraživanja. Ali, Vujović je znao da procijeni šta su prioriteti, pa je ugovorio sporazum u kome stoji i to da Vlada i MNSS jedni drugima opraštaju čak i ranije počinjene prevare. Nije šef dugme.

 

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

SMIJENJEN BORIS MARIĆ, PONOVO OKRNJEN TUŽILAČKI SAVJET: Krivokapić želi odlučujući glas u tužilaštvu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tužilački savjet je raspisao konkurs za novog vršioca dužnosti vrhovnog državnog tužioca, koji ujedno predsjedava i tim upravljačkim organom, ali zbog smjene jednog člana možda ne bude potrebne većine za izbor VD-a

 

Članovi Tužilačkog savjeta konačno su održali prvu sjednicu i verifikovali mandat.  Tako je poslije skoro pola godine krize u tužilaštvu zbog političkih prepucavanja oko jednog spornog pravnika, TS profunkcionisao. No, izgleda, u pogrešno vrijeme.

U Skupštini je pokrenuto pitanje (ne)povjerenja Vladi Crne Gore, a prema javnim istupima poslanika vladajućih i opozicionih partija, početkom februara aktuelna garnitura izvršne vlasti neće dobiti povjerenje. Takva situacija odrazila se i na Tužilački savjet.

Premijer Zdravko Krivokapić preuzeo je rukovodstvo nad Ministarstvom pravde, ljudskih i manjinskih prava i smijenio državnog sekretara Borisa Marića. Tim resorom ranije je rukovodio ministar unutrašnjih poslova Sergej Sekulović, nakon što je u Skupštini smijenjen bivši ministar Vladimir Leposavić.

Marića je ranije Ministarstvo pravde, ljudskih i manjinskih prava odredilo za člana Tužilačkog savjeta ispred te organizacije. Monitoru je iz tog resora pojašnjeno da smjenom sa funkcije državnog sekretara, po automatizmu on više nije član Tužilačkog savjeta. Tako je nakon šest mjeseci peripetija i političkih kompromisa ovo upravljačko tijelo ponovo nepotpuno. Pitanje je da li će Krivokapić do 4. februara uspjeti da popuni Tužilački savjet, s obzirom na to da predsjednik Skupštine mora da verifikuje mandat.

Više sagovornika Monitora smatra da bi Krivokapićev kandidat za Savjet mogao biti novoimenovani sekretar u Ministarstvu pravde, ljudskih i manjinskih prava Andrej Milović. Nakon sada već izvjesnog „pada“ Vlade, on bi mogao biti Krivokapićev čovjek u Tužilačkom savjetu do izbora nove Vlade.

Marić je na konstitutivnoj sjednici Tužilačkog savjeta podržao kolegu – člana iz reda uglednih pravnika Sinišu Gazivodu, da se objavi poziv za vršioca dužnosti Vrhovnog državnog tužioca. On je bio jedan od šestorice koji su podržali taj predlog, dok je pet tužilaca bilo protiv. Bez Marića, odnosno predstavnika resornog ministarstva u Tužilačkom savjetu, neće se moći nadglasati tužioci.

Konstitutivna sjednica počela je zahtjevom Gazivode da se u što kraćem roku raspiše poziv kako bi se kandidati „ohrabrili da se prijave za krovno mjesto u tužilačkoj organizaciji”. Tužilački savjet ima zakonsku obavezu da na prvoj sjednici odredi VD VDT-a, ali Zakonom o državnom tužilaštvu nije precizirano na koji način bi to mogli učiniti. Gazivoda je naglasio da se to ne smije raditi kao do sada jer bi se u javnosti stvorila percepcija o netransparentnosti.

„Zbog toga smatram da je neophodno da proceduru učinimo transparentnom. Da je sprovedemo u skladu sa principom integriteta, omogućimo neku vrstu kompetitivnosti i pravnu prazninu popunimo tako što ćemo raspisati poziv koji bi bio konsultativnog karaktera, i iz kojeg bi vidjeli koja su lica zainteresovana za privremeno vršenje ove dužnosti”, predložio je Gazivoda.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MINISTARKA ZDRAVLJA KRŠI MJERE PROTIV KORONE: Politika joj preča od zdravlja građana

Objavljeno prije

na

Objavio:

Posljednji postupak ministarke zdravlja Jelene Borovinić – Bojović pokazuje da se nova vlast vratila na DPS postavke u kome je politika važnija od zdravlja

 

Partijski ciljevi i sumanuta poslijeizborna kombinatorika bili su važniji od zdravlja građana, pisao je Monitor nakon protestnog skupa u septembru 2020. na kome su se okupili tada nezadovoljni čelnici DPS-a i više hiljada ljudi u navodnoj odbrani države. Tadašnji predsjednik Nacionalnog koordinacionog tijela za borbu protiv zaraznih bolesti (NKT) Milutin Simović nije prisustvovao skupu ali ga je podržavao svim srcem.  

Sličan scenario, pravdan većim političkim interesima, ponovio nam se ove sedmice. ,,Sa mojim dragim kolegama ministrima idem i ja”, najavila je svoje prisustvo protestu ministarka zdravlja Jelena Borovinić – Bojović potrešena najavom mogućeg formiranja manjinske vlade.

Političke igre, opet su se pokazale kao sprešnije od zdravlja. Mjerama koje su na snazi do 2. februara zabranjeno je okupljanje stanovništva u zatvorenim i na otvorenim javnim mjestima, organizovanje javnih priredbi, političkih i drugih manifestacija na otvorenim javnim mjestima, osim uz prisustvo ne više od 50 lica, uz poštovanje propisanih mjera.

Ministarka se ipak nije skroz zaboravila, pa je apelovala: ,,Molim i građane koji iz različitih razloga protestuju da se okupljaju u grupama do 50 ljudi uz nošenje maske i držanje odstojanja. Zdravlje nema alternativu”.

Iz udruženja Ugostitelji Crne Gore poručili su da su ,,zgroženi najavom Borovinić – Bojović da će prisustvovati protestu sa kolegama ministrima”, koji su ih zatvorili pred Novu godinu zbog epidemiološke situacije. ,,Nemamo riječi za takvo ponašanje ministarke i ostalih članova Vlade, koji na ovaj način pokazuju gdje su im građani i privreda, kao i da, kada su u pitanju njihovi inreresi, ne poštuju mjere koje donose”, saopštili su iz Udruženja ugostitelja.

Zbog oštrih reakcija javnosti ministarka se nije pojavila na protest.

Građanska inicijativa 21. maj podnijela je Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici krivičnu prijavu protiv ministara Milojka Spajića, Jakova Milatovića, Ratka Mitrovića i ministarke Vesne Bratić, zbog kršenja zdravstvenih propisa o suzbijanju širenja korona virusa prilikom učešća na protestu protiv manjinske vlade.

U Krivičnom zakoniku propisano je – ko ne postupa po propisima, odlukama, naredbama ili nalozima kojima se određuju mjere za suzbijanje ili sprečavanju opasne zarazne bolesti kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do jedne godine. Za ministre i ostale političare te mjere odavno ne važe.

Iz GI 21. maj poručili su da ,,ministri na taj način narušavaju povjerenje u institucije i rizikuju da je ostatak građana ne poštuje mjere”. Na pitanje zašto u krivičnoj prijavi nije ministarka zdravlja  koja je najavila da će biti na protestu tako motivisala građane da oni dođu, koordinator građanske inicijative Ljubomir Filipović, je kazao da ipak nije bila na licu mjesta pa je zbog toga i izostavljena iz krivične prijave.

Ministarka zdravlja je pokušala da objasni svoj postupak tvrdnjom da nije rođena u fotelji, da ne brani svoju poziciju već da izražava protest protiv namjere da se glasovima ljudi koji su protivnici nekadašnjeg režima sada upravo oni pokušavaju ,,nasilno vratiti na vlast”. Kazala je i da ,,vjeruje da to građani neće dozvoliti”, a da će ona sama, shodno svojim mogućnostima, biti brana za povratak DPS-a na vlast.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAMENOLOM VELJA GORANA U BARSKOM SELU MRKOJEVIĆI: Nova vlast, stari scenario

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mještani Velje Gorane muku muče da zaustave preduzeće Trojan d.o.o da u njihovom selu izgradi kamenolom i naruši njihovu životnu sredinu, Vlada tvrdi da je projekat dobrobit cijele zajednice

 

Protest očajnih mještana protiv moćnog investitora koji pokušava da naruši životnu sredinu njihovog kraja. Vlada nas ubjeđuje da je riječ o projektu od velike važnosti za Crnu Goru, dobrobiti za građane koji protestuju i da je sve po zakonu. Investitor mještanima obećava brda i planine samo da ga puste da radi. Organi bezbjednosti privode građane kako bi investitor mirno mogao da gradi. Poznat scenario. Navikli smo na slične priče tokom vlasti Demokratske partije socijalista (DPS) i njihovih partnera.

Međutim, ovdje nije riječ o prethodnoj vlasti, niti o nekom od ranijih slučajeva. Jedina veza između tih scenarija je što je ovdje investitoru odobrila koncesiju upravo Vlada Duška Markovića, sadašnjeg poslanika opozicionog DPS-a u Skupštini. Štaviše, koncesija je dodijeljena u tranzicionom periodu između parlamentarnih izbora i formiranja nove Vlade. Kasnije smo od aktuelnih ministara slušali da su mnoge sporne odluke donijete upravo u tom periodu.

Riječ o barskom selu Mrkojevići, odnosno zaseoku Velja Gorana gdje barsko preduzeće Trojan d.o.o  želi da eksploatiše kamen. Koncesiju je 8. oktobra 2020. godine potpisao tada odlazeći premijer Duško Marković, dok mu je urbanističko-tehničke uslove par mjeseci kasnije izdala Opština Bar, gdje vlast i dalje vrši Demokratska partija socijalista. Trojan d.o.o dobio je koncesiju na tenderu gdje je bio jedini prijavljeni. Zakonska procedura je ispoštovana, kao i ranije za male hidroelektrane.

Jedino što koči ostvarenje ove investicije trenutno su mještani Velje Gorane koji ne žele kamenolom blizu svojih domova. Dio mještana je privela policija jer su nedavno pokušali da blokiraju mašine investitora.

,,Tužno je da smo ponovo ostavljeni da se sami borimo protiv kamenoloma i da nam je ugrožena cijela lokalna zajednica, a da niko od nadležnih ne reaguje, već nam privode mještane koji su civilizovano i mirno izašli da čekaju komunalnu policiju i da brane prag svoje kuće od razaranja. Sramotno je da svi zatvaraju oči i gledaju političku ili neku drugu korist pred koncesijom koja je štetna po lokalnu zajednicu”, tako je to opisala stanovnica sela Edina Osmanović.

Priču je otvorio Građanski pokret URA, odakle je traženo da ministar kapitalnih investicija Mladen Bojanić učini sve što je u njegovoj nadležnosti da stopira projekat kamenoloma. U kritiku kamenoloma su se potom uključile opozicione partije koje trenutno vrše vlast u Baru. I predsjednik Opštine Bar Dušan Raičević obišao je Velju Goranu da podrži mještane ističući da nije znao da je tamo planiran kamenolom. Međutim, upravo je njegova uprava preduzeću Trajan d.o.o izdala urbanističko-tehničke uslove za izradu tehničke dokumentacije 2. decembra 2020. godine.

Iako su partije nove vlasti u početku tražile da se projekat zaustavi, iz Ministarstva kapitalnih investicija (MKI), čiji su kadrovi bliski upravo GP URA, sada tvrde da je projekat na mjestu. To su na posljednjem sastanku prije nekoliko dana saopštili mještanima, ali i u zvaničnom odgovoru novinaru Monitora.

„MKI je analiziralo kompletnu dokumentaciju vezanu za projekat kamenoloma Velja gorana i nije našao ništa što se kosi za zakonskim procedurama. Naprotiv, benefiti za lokalnu zajednicu i državni budžet su jako značajni i smatramo da je u pitanju investicija sa velikom perspektivom. MKI smatra da ovu koncesiju ne treba raskidati prije svega zato što ne postoji zakonski osnov, a i stoga što smatramo da nije na štetu niti države niti lokalne zajednice“, navodi u odgovoru MKI.

Iz tog ministarstva su istakli da bi raskid ugovora podrazumijevao plaćanje velikih penala na račun neostvarene dobiti koncesionara. Tvrde da ne postoji potreba da se u ovom trenutku razgovara sa Ministarstvom ekologije, prostornog planiranja i urbanizma. Odnosno da ne postoje razlozi za dodatnim analizama i navode da im je koncesionar obećao da će projekat izvesti pa najvećim ekološkim standardima. Iz MKI navode i da je koncesionar „jasno potvrdio“ da je „spreman da značajno više uradi za dobrobit“ zajednice u odnosu na ono što je predviđeno ugovorom. Iz Ministartsva ekologije i preduzeća Trojan d.o.o nijesu odgovarali na pitanja novinara.

„Studija uticaja na životnu sredinu je urađena od strane Agencije za zaštitu životne sredine, i ona je dobila pozitivnu ocjenu. Traženo je i dodatno mišljenje po ovom pitanju na koje je drugi put pozitivno odgovoreno od strane iste agencije“, saopšteno je iz MKI.

Portparol Ministarstva kapitalnih investicija Draško Lončar pritom je „sugerisao“ novinaru da se fokusira „na nelegalnu proizvodnju kamena na lokaciji koja se nalazi jako blizu lokacije Velja Gorana“.

„Što je jako interesantno, prema njoj ne postoji otpor lokalne zajednice“, dodao je Lončar uz odgovore.

Mještani tvrde da je samo u Mrkojevićima, mjestu pogodnom za ruralni turizam, predviđeno četiri kamenoloma. U blizini Velje Gorane kamenolom ima i preduzeće Euromix, čije mašine odavno grade. Mještani pretpostavljaju da Lončar misli na njega. Međutim, tvrde da su tek nakon razgovora sa MKI saznali da iko nelegalno iskopava kamen u njihovom mjestu. Takođe će da se pokrenu i protiv drugih kamenoloma koji su najavljeni u njihovom kraju. Nije, ipak, jasno zašto se institucije ne fokusiraju da spriječe nešto što je nelegalno, jer je na kraju nadležnost njihova, a ne novinareva.

Prema saznanjima Monitora, djelovi barskog ogranka GP URA reagovali su, povodom napada na Trojan d.o.o, garantujući za njega kao „poštenog“ investitora. Zbog toga su navodno funkcioneri te partije prekinuli da napadaju ovaj projekat, dok MKI garantuje za projekat i investitora, a mještane optužuju za selektivnost.

Isti scenario, samo drugi akteri.

 

Osmanović: Svi ostali na sitim pozicijama

Edina Osmanović za Monitor kaže da su na posljednjem sastanku sa Ministarstvom kapitalnih investicija svi ostali na istim pozicijama. Investitor i Vlada ne odustaju od kamenoloma, mještani ne odustaju od svog sela.

,,Da se raselimo, da ostavimo sve što su nam djedovi i babe stekli i sve za šta smo se mučili godinama, zato jer ni ovu vlast izgleda ne zanima da zaustavi trulu politiku prethodnog režima, već nastavljaju sa istom. Sa svih strana obmanjuju narod, manipulišu njim i tjeraju ga u ćošak. Lako je, gospo,do da gurate kompromise pod nos ljudima koji nemaju alternativu i koji su prepušteni sami sebi“, kaže ona.

Tvrdi da su bili samo na jednoj javnoj raspravi, i to oko elaborata o uticaju na životnu sredinu, dok su im u Ministarstvu rekli da ih je bilo sedam. Osmanović kaže da nisu znali ni za jednu raspravu i da smatraju da je projekat „izguran“ iza njihovih leđa. Tvrdi da neće odustati od borbe.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo