Povežite se sa nama

MONITORING

Što ne znaš, ne može te povrijediti

Objavljeno prije

na

Ministar turizma Predrag Nenezić se pridružio državnoj sviti koja pojedine medije svrstava u glavne neprijatelje poretka i svijetlog crnogorskog puta ka Evropi. On je u intervjuu Pobjedi dao smjernice novinarima koji nijesu pod državnom kontrolom kako bi se ubuduće trebalo baviti problemima u turizmu, precizirajući u kojim bi mjesecima izvještavanje najmanje škodilo zdravlju i izgledu sistema.

,,U Crnoj Gori za negativna medijska izvještavanja imam samo jedan komentar, a to je da – imaju loš tajming. Mnogo bi bolje bilo da se, recimo, od novembra do februara kritikuje sve ono što je negativno, a da sve to splasne u udarnim mjesecima turističke sezone. Jer, to ne ide samo na štetu Vlade i Ministarstva turizma, već na štetu kompletne turističke privrede”, preporučio je Nenezić novinarskom esnafu koji je do sada živio u zabludi da se ne može izvještavati o događajima koji se još nijesu zbili.

Ima tu logike. Priča o problemima vezanim za crnogorski turizam 2010, bez problema, se mogla napisati i lani. Grad hotel Sveti Stefan i dalje ne radi, iako ga ministar i državnici redovno obilaze. Zato se, baš kao i prošle godine, radi na gradilištima na kojima su mašine morale utihnuti na samom startu sezone. I ove se godine turisti žale na nepodnošljivu buku i nezainteresovanost nadležnih inspekcija, a problem smeća i uginulih životinja koje danima leže pokraj puta postao je dio ulcinjskog pejzaža. Crnogorska turistička prijestonica, kako se tepa Budvi, i ove godine puni stupce izvještajima o obračunima klanova koji nikada ne odmaraju.

Nenezićev istup uslijedio je nakon što su mediji prenijeli informaciju da je u glamuroznoj budvanskoj diskoteci Top hil došlo do obračuna obezbjeđenja ovdašnjih momaka na glasu sa Beograđaninom Vladimirom Vićentijevićem, zvanim Vlada Kan. Iako su se mediji pozvali na izvore koji su tvrdili da su začuli pucnje u prepunoj diskoteci, a zatim gledali premlaćivanje čovjeka koji se od linča pokušao spasiti skokom u bazen, policija je isprva tvrdila da nema nikakva saznanja o navodnom incidentu.

Zvanična verzija je promijenjena nakon što je medijima iz kotorske opšte bolnice saopšteno da je Vlada Kan, koji se povezuje sa srpskim kriminalnim krugovima, primljen u veoma teškom stanju i da su mu rasjekotine ušivane puna dva sata. Onda se policija, shvativši da mora gasiti požar, koji je rasplamsala pokušajem da zataška incident, dosjetila da su je iz hitne pomoći obavijestili da im se javilo lice sa teškim povredama. Čak se ispostavilo i da je diskoteku u ranim jutarnjim satima posjetila patrola kojoj je obezbjeđenje kazalo da se u objektu ništa nije dešavalo. Policija, izgleda, vjeruje na riječ, ali od javnosti i novinara ne može očekivati da slijepo nasjedaju na njene infantilne verzije.

Pozadinu incidenta teško je dokučiti. Posebno kada je evidentna nespremnost nadležnih da to učine. Mada su mediji pominjali da se obezbjeđenje ustrijemilo na Beograđanina zato što je naoružan krenuo put Budvanina Ivana Delića koji je više puta bio meta napadača. Delić je to demantovao nazvavši tu verziju ,,glupostima i izmišljotinama”. Delić je, međutim, u istu kategoriju strpao i medijske napise od prije dvije godine kada je podgorička štampa pisala da je on bio stvarna meta atentatora koji je u blizini budvanskog Starog grada, pred mnoštvom svjedoka, pogubio nedužnog Nikšićanina Gorana Pejovića.

Taj stav Delić je promijenio nedavno, nakon što je plaćeni ubica Sretko Kalinić hrvatskim inspektorima navodno priznao da je u Budvi, umjesto Delića, ubio pogrešnog mladića. Nakon što je ovo objavljeno Delić je kazao da se boji da neko želi da sakrije identitet nalogodavaca.

Može se samo nagađati zašto je policija prve noći saopštila da nema pojma o incidentu u Top hilu. Navodni akter tog sukoba Duško Šarić, brat odbjeglog Darka koji se tereti za šverc preko dvije tone kokaina, uprkos inicijalnim medijskim izvještajima, tvrdi da nije bio tamo. On je ponudio i video snimak koji dokazuje da je u to vrijeme bio u Budvi, ali u drugom noćnom klubu. Naši izvori kažu u diskoteci Sparta.

No, možda je temeljnu policijsku istragu omelo prisustvo nekih drugih osoba koje su iz VIP zone pratili premlaćivanje Vlade Kana. To veče u obližnjim separeima, tvrde Monitorovi izvori, sjedjeli su i visoki funkcioneri javne i tajne policije. Iz ove perspektive ne čudi što policija svoje i kolege iz bezbjednosnih službi ne pominje kao potencijalne svjedoke.

Državno tužilaštvo već je izdalo nalog da se saslušavaju novinari i predstavnici civilnog sektora koji u izvještajima postavljaju nezgodno pitanje šta ti ljudi rade u društvu osoba sa kriminalnom reputacijom. Poznato je ko je sve iz bezbjednosnih službi svojim prisustvom početkom dvijehiljaditih uveličao svadbu Rožajca Safeta Kalića koga srpska policija označava kao jednog od glavnih narko-bosova u regionu, dok ga domaća Uprava policije opisuje kao kriminalnog saradnika odbjeglog Darka Šarića.

Nije prvi put da nadležni istražni organi daju sve od sebe kako bi zataškali slučaj, a da onda preko političkih tutora šalju ukore medijima koji nepreciznim izvještavanjem – šalju u svijet lošu sliku o Crnoj Gori. Nedavno je i direktor policije Veselin Veljović optužio pojedine medije da distribuiraju ,,dezinformacije i izmišljotine” na račun policije, ali i drugih organa i institucija u Crnoj Gori. Veljović je, već smo pisali, odbio da imenuje urotnike i da kaže na koje je konkretne situacije mislio.

Policija odavno nastupa u stilu – da li više vjeruješ meni ili svojim očima. Ko ne pristane na takav tretman ili uoči nelogičnost u zvaničnoj interpretaciji zavrijeđuje počasno mjesto na spisku državnih neprijatelja. Tako je bilo i prilikom hapšenja odbjeglog srpskog fudbalskog funkcionera Zvezdana Terzića. Iako je Terzića budvanska policija slobode lišila pred stotinama svjedoka, od kojih su mnogi dugogodišnji sportski radnici i reporteri, naknadno je isplivala zvanična verzija da u policijsku stanicu nije priveden odbjegli Terzić, intimus mnogih crnogorskih moćnika, već njegov dvojnik iz Nikšića. Zvaničnu verziju nije uzdrmalo ni to što su naknadno objavljene fotografije ,,dvojnika” koje svjedoče da se odabrani Nikšićanin i Terzić sliče kao dva jajeta – jedno nojevo, a drugo od grlice.

Ranije je, danima, predmet medijskih nagađanja bio i navodni sukob između premijerovog brata Aca Đukanovića, njegovih prijatelja i Pljevljaka – braće Šarić. Iako su, kako tvrde naši izvori, dopisnici iz Budve iz jednog bečićkog hotela obaviješteni da se tamo odigrao vatreni obračun, kada su stigli na lice mjesta sve je bilo tiho. Ni policija nije znala ništa o tom događaju.

Mora da su kao i nakon premlaćivanja na Top hilu svratili da se na recepciji raspitaju da li je sve u redu i da su se zadovoljili potvrdnim odgovorom. U neke odnose i događaje nije preporučljivo gurati nos. Državna je i patriotska obaveza da se takve neprijatnosti što prije zaborave. Zato ministar Nenezić i preporučuje novinarima da se ljetnjom sezonom bave u snježnim danima. Ostatak godine valja objavljivati njegove i fotografije kolega ministara, državna saopštenja i obećanja.

 

Petar KOMNENIĆ

Komentari

Izdvojeno

SELEKTIVNO PAMĆENJE 1999.: Vide se NATO bombe ali ne i Miloševićevi masovni zločini

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori  i Srbiji obilježen je početak NATO  udara  na SRJ.  Zvaničnici su pominjali žrtve, pale u odbrani SRJ.   Niko nije pomenuo albanske žrtve niti činjenicu da je rat na Kosovu bio četvrti Miloševićev rat devedesetih i da je njegov režim dugo 90-tih prizivao vojnu intervenciju sa strane svojim postupcima i ratnom politikom

 

U nedjelju 24. marta se navršilo 25 godina od intervencije NATO pakta protiv Miloševićeve krnje Jugoslavije koju su činile Srbija i Crna Gora. Do ove godine nijedna zvanična vlast u Crnoj Gori nije obilježavala godišnjice, niti je otvarala vrata kasarni u Danilovgradu , Maslinama i Podgorici, kako bi delegacije Nove srpske demokratije (NSD) i drugih sličnih stranaka položile vijence nastradalima tokom 78-dnevnog sukoba sa Alijansom. Vlada Milojka Spajića takođe nije organizovala zvanične ceremonije, akademije i skupove, ali je napravila malu promjenu. Ovaj put je lider NSD-a Andrija Mandić, sada u svojstvu predsjednika Skupštine Crne Gore, prošao kapiju kasarne u Danilovgradu i položio vijenac u prisustvu garde. Na vijencu je pisalo „Herojskim braniocima Crne Gore 1999. godine“ dok je u saopštenju kabineta navedeno da se predsjednik Mandić poklonio prvoj žrtvi NATO bombardovanja – vojniku Saši Stajiću, i da je ovo prvi put da visoki državni funkcioner Crne Gore odaje poštovanje nevinim žrtvama i herojima odbrane zemlje 1999. god. Vijenac sa malo drugačijim natpisom – „Herojima odbrane naše zemlje 1999. godine“ i bez pominjanja Crne Gore, je položen i u Maslinama. Ova put je to urađeno u „znak sjećanja na nevine žrtve i junake koji su prije 25 godina branili nebo, kopno i more Savezne Republike Jugoslavije“. Mandić je istakao  da se sa ponosom sjeća junaka koji su dali sve, uključujući i vlastiti život „u odbrani naše zajedničke zemlje“.

Vijence u obje kasarne je položio,  u odvojenoj ceremoniji, i ministar odbrane Dragan Krapović. Krapovićeva poruka je bila značajno drugačija od Mandićeve. Rekao je da je Crna Gora , premda kroz bol i patnju, pronašla put ka boljoj budućnosti. „Odbili smo da dozvolimo da nas mržnja i strah parališu, birajući umjesto toga put mira, i put saradnje“ rekao je Krapović uz naglasak da smo „postali kredibilna članica Sjevernoatlantske alijanse, uzimajući u svoje ruke kormilo sudbine“. Za njega je članstvo afirmacija odlučnosti da se gradi „društvo, utemeljeno na univerzalnim vrijednostima, multietničkom skladu, bezbjednosti, miru i prosperitetu za sve“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZE VLASTI OD LOKALA DO VRHA: Puca po dubini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Podgorica, Budva, sukob u Vladi zbog bezbjednosnog sektora, optužbe na relaciji predsjednik države premijer. Na sve strane optužbe unutar vladajuće većine, koja je na vlast došla obećavajući političku stabilnost

 

 

Na sve strane optužbe unutar vladajuće većine, koja je na vlast došla obećavajući političku stabilnost.  Na državnom nivou Spajićev Pokret Evropa Sad (PES)  optužuje svog doskorašnjeg potpredsjednika i predsjednika CG Jakova Milatovića da radi protiv njih.  Sukob oko bezbjednosnog sektora zahladio je odnose između Demokrata i PES-a.  U Budvi se naširoko optužuju dva krila nekadašnjeg DF-a, pa DF i Demokrate. U Podgorici rascjep  PES-a ostavlja posljedice.

Da krenemo od posljednje vijesti. PES je nakon kritike Milatovića na račun ekonomskih reformi, optužio predsjednika države da radi protiv dojučerašnje partije, te da se udružio sa Građanskim pokretom URA i Pokretom za promjene (PzP) .

“Kampanja koju predsjednik države Jakov Milatović nastavlja da vodi protiv izvorne ideje svoje nekadašnje partije vidljivija je svakog dana”, saopštili su iz PES-a. “Nekadašnji zamjenik predsjednika PES-a se sada udružio sa Nebojšom Medojevićem, koji je najviše kritikovao program Evropa Sad 1 i sa Dritanom Abazovićem koji najviše osporava program Evropa Sad 2”.

Milatović je, navode dalje njegovi politički saborci, kritike  usmjerio “isključivo na formalno svoju partiju i 44. Vladu, čak i zbog imenovanja Predraga Drecuna koga je uključio u svoju kampanju i sa kojim je zajedno proslavljao izborne pobjede.”

Milatović je prethodno saopštio da smatra da je, bez dodatnih reformi u administraciji i obrazovanju, kao i smislenih razvojnih politika utemeljenih na sređenoj planskoj dokumentaciji i unaprijeđenom investicionom ambijentu, dugoročni održiv ekonomski razvoj, koji sa sobom donosi povećanje plata i penzija –  upitan.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

USVOJEN BUDŽET ZA 2024. GODINU: Više novca, manje koristi za proizvođače

Objavljeno prije

na

Objavio:

Poljoprivrednici kažu kako su subvencije po obrađenom hektaru poljoprivrednog zemljišta do 2020. godine pokrivale, uglavnom, kompletne troškove zasnivanja zasada – sjeme, đubrivo i gorivo. Danas ista davanja iz državne kase, iako su nominalno veća, ne pokrivaju ni polovinu tih troškova

 

 

Vlada je 14. marta usvojila agrobudžet za 2024. godinu. Konačno, kažu poljoprivrednici navodeći kako je samo jednom, 2001. godine, agrobudžet usvojen kasnije. U julu. Što je značajno doprinijelo da to, po ostvarenim rezultatima, za crnogorsku poljoprivredu bude najgora godina u ovom vijeku.

“Agrobudžet je donešen u zakonskom roku i nije bilo kašnjenja”, odgovara na primjedbe ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Vladimir Joković. Ministar insistira da je u pitanju rekordan iznos izdvojen za mjere agrarne politike što bi, po njegovom mišljenju, “trebalo da dodatno unaprijedi ovaj sektor”.

“Ovim budžetom zadovoljni su samo ministri poljoprivrede i finansija”, kaže  za Monitor Budimir Mugoša, inženjer agronomije, proizvođač hrane, bivši ministar (2016.) i državni sekretar u Ministarstvu poljoprivrede. Agrobudžet je usvojen sa velikim zakašnjenjem, u martu umjesto u decembru, dok se predviđene premije i subvencije isplaćuju još kasnije, u novembru i decembru, obrazlaže Mugoša.

Prema njegovom mišljenju, problematičan je i rekordan iznos agrobudžeta. “Tu su uračunata i sredstva koja nijesu dio agrarne nego socijalne, zdravstvene  ili neke treće politike. Na primjer: staračke naknade, bezbjednost hrane i obavezna zdravstvena zaštita životinja, ispunjenje mjerila za zatvaranje pregovaračkog poglavlja 12, projekti razvoja ruralne i putne infrastrukture, program besplatne distribucije voća, povrća i mliječnih prizvoda u školama… Oni, suštinski, nijesu dio agrobudžeta. Ali s njima on izgleda veći…”, navodi Mugoša uz ocjenu da agrobudžet vlastima, sadašnjim i bivšim, služi kao alat za “najjeftinije legalno kupljeni glas u Crnoj Gori”.

Iz Vlade se zaklanjaju iza brojeva. Ukupno, ovogodišnji  agrobudžet iznosi 75 miliona. Iz državne kase opredijeljeno je 51,35 miliona eura (“to je pravi agrobudžet”, tvrde kritičari), donacije donose još 15,55 a krediti 8,15 miliona eura. Samo što se pokazalo kako njih nije tako lako “zaraditi” i iskoristiti.

Imamo primjer programa IPARD II kroz koji je iz budžeta EU 2015. izdvojeno 37 miliona za crnogorsku poljoprivredu. Uz uslov: šta se ne potroši u dogovorenom roku vraća se. Iako je trajanje programa dva puta produžavano, još nije opredijeljeno više od trećine dostupnog novca (14,3 miliona). “Crna Gora će do kraja godine prema projekcijama Ministarstva poljoprivrede, unutar IPARD II programa potrošiti oko 11,7 miliona eura, dok će ostatak vratiti u budžet EU”, saopštio je ministar Joković krajam januara u parlamentu. Sada kaže da će EU biti vraćen “minimalan dio sredstava”, iako program ističe ove godine. Direktor Direktorata za plaćanje u Ministarstvu poljoprivrede Marko Radonjić još je veći optimista, pa očekuje da će do kraja godine biti utrošena sva preostala sredstva.

Kad već pominjemo EU, tamo postoje računice koje kažu da primarna poljoprivredna proizvodnja na svaki euro subvencija njihovoj ekonomiji vraća tri puta više. Naš ministar poljoprivrede je iznio podatak da nam  poljoprivreda donosi  preko 600 miliona godišnje. Tu nije uračunat  kumulativni efekat kroz plasman domaće hrane i pića u hotelima, restoranima i drugim ugostiteljskim objektima. Po tome ispada kako, na svaki euro kojim poljoprivreda doprinese crnogorskoj ekonomiji, država kroz subvencije, podsticaje, staračke naknade i sva druga davanja, proizvođače pomogne sa osam centi (12 ako računamo donacije i kredite uključene u agrobudžet). Ili 3-4 puta manje od EU.

Može i ovako: mada poljoprivreda donosi više od 10 odsto društvenog proizvoda, crnogorski proizvođači hrane jedini su u regionu i zemljama EU koji državi plaćaju punu cijenu za gorivo koje pokreće njihovu mehanizaciju. Nije isključeno da tako, plaćajući akcizu na dizel gorivo, državi ne obezbijede najveći dio prihoda koji ona, kasnije, izdvaja za agrobudžet.

“Mislim da nema poljoprivrednika koji vjeruje da će akcize na gorivo biti vraćene za 2024. godinu jer od 2016. godine kada su poslednji put vraćene akcize, iako se svake godine obećava i najavljuje ista mjera”, ubijeđen je Mugoša. Naš sagovornik upozorava kako se, u potpunosti, ne može vjerovati ni onome što je zapisano u agrobudžetu. “Za livade i pašnjake prošle godine je obećano do 60, odnosno, 80 a isplaćeno – četiri eura”.

Jednako je nelogično da je PDV na mliječne proizvode veći od stope koja se naplaćuje na mlijeko. Time se,    zapravo, suprotno proklamovanim ciljevima, destimuliše prerada poljoprivrednih proizvoda. Potrošači se, faktički, primoravaju da kupuju i jedu uvezene proizvode.

Komentarišući ovogodišnji agrobudžet ratari ističu kako su subvencije po obrađenom hektaru poljoprivrednog zemljišta do 2020. godine pokrivale, uglavnom, kompletne troškove zasnivanja zasada – sjeme, đubrivo i gorivo. Danas ista davanja iz državne kase, iako su nominalno veća, ne pokrivaju ni polovinu tih troškova. Stočari se nadovezuju na priču. “Nekad sam sa 37 centi otkupne cijene mlijeka i premijom od devet centi mogao da zaradim. Sada, sa otkupnom cijenom od 48 centi i premijom od 20 poslujem sa gubitkom, pošto su troškovi rasli brže i više”, kaže jedan od sagovornika Monitora, vlasnik farme krava. Napominjući kako se u tom poslu “neće zadržati još dugo”. Nema računice.

Ministar Joković i te podatke komentariše iz druge perspektive: “Ovogodišnje premije uvećane su za gotovo sve pojedinačne stočarske kategorije. Tako je sada osnovna naknada za priplodne krave i junice, za one koji najmanje sedam mjeseci drže jedno i više grla te vrste, po grlu 100 eura, dok je prethodno bila 85. Na 150 eura je uvećana premija u sistemu držanja krava-tele…”. Ipak, već u susjednoj Srbiji premije su neuporedivo veće. Za kvalitetnu mliječnu kravu vlasnik od države dobija godišnju premiju veću od 360 eura (40.000 dinara). Farmeri traže da se ona poveća na makar 450 eura (55.000 dinara). U Srbiji su veće i premije po litru mlijeka. Pa, ko izdrži.

Listajući Agrobudžet za 2024. godinu lako je primijetiti da se neke stavke ponavljaju iz godine u godinu iako je riječ o jednokratnim troškovima. To znači da se posao ne završava. Tako opet – drugu, treću ili četvrtu godinu za redom – čitamo o kućama poljoprivrede u Beranama i Pljevljima, pogonu za zbrinjavanje životinjskih konsfikata (hrana isteklog roka trajanja, uginule životinje, nejestivi ostaci zaklanih životinja…) kome se još uvijek traži lokacija, izgradnji dvije ribarske luke na primorju (ulcinjska Porto Milena i Boka).

Iz agrobudžeta, na razočarenje zainteresovanih poljoprivrednika, isključene su makar tri mjere: podrška za preradu na gazdinstvu (mali pogoni za proizvodnju sira, džemova, sokova…); finansijska pomoć za nabavku junica tovnih rasa i podrška za nabavku traktora. Negdje je, nezvanično, razlog slabo interesovanje poljoprivrednika, a negdje zaključak da su pojedinci zloupotrebljavali taj vid pomoći. Pa su kažnjeni svi.

“Farmeri plaćaju nesposobnost države”, zaključuje Mugoša. Crna Gora je prošle godine uvezla hrane u vrijednosti 750 miliona eura. Deset ovogodišnjih agrobudžeta.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo