Povežite se sa nama

MONITORING

Što ne znaš, ne može te povrijediti

Objavljeno prije

na

Ministar turizma Predrag Nenezić se pridružio državnoj sviti koja pojedine medije svrstava u glavne neprijatelje poretka i svijetlog crnogorskog puta ka Evropi. On je u intervjuu Pobjedi dao smjernice novinarima koji nijesu pod državnom kontrolom kako bi se ubuduće trebalo baviti problemima u turizmu, precizirajući u kojim bi mjesecima izvještavanje najmanje škodilo zdravlju i izgledu sistema.

,,U Crnoj Gori za negativna medijska izvještavanja imam samo jedan komentar, a to je da – imaju loš tajming. Mnogo bi bolje bilo da se, recimo, od novembra do februara kritikuje sve ono što je negativno, a da sve to splasne u udarnim mjesecima turističke sezone. Jer, to ne ide samo na štetu Vlade i Ministarstva turizma, već na štetu kompletne turističke privrede”, preporučio je Nenezić novinarskom esnafu koji je do sada živio u zabludi da se ne može izvještavati o događajima koji se još nijesu zbili.

Ima tu logike. Priča o problemima vezanim za crnogorski turizam 2010, bez problema, se mogla napisati i lani. Grad hotel Sveti Stefan i dalje ne radi, iako ga ministar i državnici redovno obilaze. Zato se, baš kao i prošle godine, radi na gradilištima na kojima su mašine morale utihnuti na samom startu sezone. I ove se godine turisti žale na nepodnošljivu buku i nezainteresovanost nadležnih inspekcija, a problem smeća i uginulih životinja koje danima leže pokraj puta postao je dio ulcinjskog pejzaža. Crnogorska turistička prijestonica, kako se tepa Budvi, i ove godine puni stupce izvještajima o obračunima klanova koji nikada ne odmaraju.

Nenezićev istup uslijedio je nakon što su mediji prenijeli informaciju da je u glamuroznoj budvanskoj diskoteci Top hil došlo do obračuna obezbjeđenja ovdašnjih momaka na glasu sa Beograđaninom Vladimirom Vićentijevićem, zvanim Vlada Kan. Iako su se mediji pozvali na izvore koji su tvrdili da su začuli pucnje u prepunoj diskoteci, a zatim gledali premlaćivanje čovjeka koji se od linča pokušao spasiti skokom u bazen, policija je isprva tvrdila da nema nikakva saznanja o navodnom incidentu.

Zvanična verzija je promijenjena nakon što je medijima iz kotorske opšte bolnice saopšteno da je Vlada Kan, koji se povezuje sa srpskim kriminalnim krugovima, primljen u veoma teškom stanju i da su mu rasjekotine ušivane puna dva sata. Onda se policija, shvativši da mora gasiti požar, koji je rasplamsala pokušajem da zataška incident, dosjetila da su je iz hitne pomoći obavijestili da im se javilo lice sa teškim povredama. Čak se ispostavilo i da je diskoteku u ranim jutarnjim satima posjetila patrola kojoj je obezbjeđenje kazalo da se u objektu ništa nije dešavalo. Policija, izgleda, vjeruje na riječ, ali od javnosti i novinara ne može očekivati da slijepo nasjedaju na njene infantilne verzije.

Pozadinu incidenta teško je dokučiti. Posebno kada je evidentna nespremnost nadležnih da to učine. Mada su mediji pominjali da se obezbjeđenje ustrijemilo na Beograđanina zato što je naoružan krenuo put Budvanina Ivana Delića koji je više puta bio meta napadača. Delić je to demantovao nazvavši tu verziju ,,glupostima i izmišljotinama”. Delić je, međutim, u istu kategoriju strpao i medijske napise od prije dvije godine kada je podgorička štampa pisala da je on bio stvarna meta atentatora koji je u blizini budvanskog Starog grada, pred mnoštvom svjedoka, pogubio nedužnog Nikšićanina Gorana Pejovića.

Taj stav Delić je promijenio nedavno, nakon što je plaćeni ubica Sretko Kalinić hrvatskim inspektorima navodno priznao da je u Budvi, umjesto Delića, ubio pogrešnog mladića. Nakon što je ovo objavljeno Delić je kazao da se boji da neko želi da sakrije identitet nalogodavaca.

Može se samo nagađati zašto je policija prve noći saopštila da nema pojma o incidentu u Top hilu. Navodni akter tog sukoba Duško Šarić, brat odbjeglog Darka koji se tereti za šverc preko dvije tone kokaina, uprkos inicijalnim medijskim izvještajima, tvrdi da nije bio tamo. On je ponudio i video snimak koji dokazuje da je u to vrijeme bio u Budvi, ali u drugom noćnom klubu. Naši izvori kažu u diskoteci Sparta.

No, možda je temeljnu policijsku istragu omelo prisustvo nekih drugih osoba koje su iz VIP zone pratili premlaćivanje Vlade Kana. To veče u obližnjim separeima, tvrde Monitorovi izvori, sjedjeli su i visoki funkcioneri javne i tajne policije. Iz ove perspektive ne čudi što policija svoje i kolege iz bezbjednosnih službi ne pominje kao potencijalne svjedoke.

Državno tužilaštvo već je izdalo nalog da se saslušavaju novinari i predstavnici civilnog sektora koji u izvještajima postavljaju nezgodno pitanje šta ti ljudi rade u društvu osoba sa kriminalnom reputacijom. Poznato je ko je sve iz bezbjednosnih službi svojim prisustvom početkom dvijehiljaditih uveličao svadbu Rožajca Safeta Kalića koga srpska policija označava kao jednog od glavnih narko-bosova u regionu, dok ga domaća Uprava policije opisuje kao kriminalnog saradnika odbjeglog Darka Šarića.

Nije prvi put da nadležni istražni organi daju sve od sebe kako bi zataškali slučaj, a da onda preko političkih tutora šalju ukore medijima koji nepreciznim izvještavanjem – šalju u svijet lošu sliku o Crnoj Gori. Nedavno je i direktor policije Veselin Veljović optužio pojedine medije da distribuiraju ,,dezinformacije i izmišljotine” na račun policije, ali i drugih organa i institucija u Crnoj Gori. Veljović je, već smo pisali, odbio da imenuje urotnike i da kaže na koje je konkretne situacije mislio.

Policija odavno nastupa u stilu – da li više vjeruješ meni ili svojim očima. Ko ne pristane na takav tretman ili uoči nelogičnost u zvaničnoj interpretaciji zavrijeđuje počasno mjesto na spisku državnih neprijatelja. Tako je bilo i prilikom hapšenja odbjeglog srpskog fudbalskog funkcionera Zvezdana Terzića. Iako je Terzića budvanska policija slobode lišila pred stotinama svjedoka, od kojih su mnogi dugogodišnji sportski radnici i reporteri, naknadno je isplivala zvanična verzija da u policijsku stanicu nije priveden odbjegli Terzić, intimus mnogih crnogorskih moćnika, već njegov dvojnik iz Nikšića. Zvaničnu verziju nije uzdrmalo ni to što su naknadno objavljene fotografije ,,dvojnika” koje svjedoče da se odabrani Nikšićanin i Terzić sliče kao dva jajeta – jedno nojevo, a drugo od grlice.

Ranije je, danima, predmet medijskih nagađanja bio i navodni sukob između premijerovog brata Aca Đukanovića, njegovih prijatelja i Pljevljaka – braće Šarić. Iako su, kako tvrde naši izvori, dopisnici iz Budve iz jednog bečićkog hotela obaviješteni da se tamo odigrao vatreni obračun, kada su stigli na lice mjesta sve je bilo tiho. Ni policija nije znala ništa o tom događaju.

Mora da su kao i nakon premlaćivanja na Top hilu svratili da se na recepciji raspitaju da li je sve u redu i da su se zadovoljili potvrdnim odgovorom. U neke odnose i događaje nije preporučljivo gurati nos. Državna je i patriotska obaveza da se takve neprijatnosti što prije zaborave. Zato ministar Nenezić i preporučuje novinarima da se ljetnjom sezonom bave u snježnim danima. Ostatak godine valja objavljivati njegove i fotografije kolega ministara, državna saopštenja i obećanja.

 

Petar KOMNENIĆ

Komentari

Izdvojeno

SMANJENJE STAROSNE GRANICE ZA PENZIJU: Ni javnog interesa, ni smjene Katnića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o radu je izmijenjen bez javne rasprave, bez konsultacija sa socijalnim partnerima, finansijskih analiza, bez procjene štete po budžet…

 

Nakon što je početkom decembra poslije višemjesečnih peripetija nekako sklopljena  izvršna vlast, smjena glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića bio je prvi zahtjev Demokratskog fronta (DF). Čak su pokušali da izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu ukinu SDT, ali taj dokument nije prošao Venecijansku komisiju, jer nije ispunjavao evropske standarde.

U srijedu su izglasane izmjene Zakona o radu koje su predložili Milan Knežević (DF) i Maja Vukićević (DF) kojim će građani biti obavezni da idu u penziju sa 66 godina, umjesto za 67, kako je to do sada bio slučaj.

Zakon je izglasan na brzinu, bez javne rasprave, bez konsultacija sa Socijalnim savjetom, niti drugim socijalnim partnerima. Vlada je odavno pokazala da je izvršno tijelo bez „izvršne moći“. Zato ne čudi što nijesu prstom mrdnuli. Sve to da bi se jedan čovjek poslao u penziju. Milivoje Katnić je, međutim, i dalje na funkciji, dok je, po riječima sindikalnih predstavnika, veliki broj ljudi prijevremeno ostao bez posla zbog izmjena Zakona o radu, a ostale su im kreditne i druge obaveze koje penzijom ne mogu da finansiraju.

Knežević je rekao da nije imao namjeru da izmjenama Zakona o radu ubrza odlazak Katnića u penziju, već da taj akt uskladi sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju kojim je već predviđeno da osiguranik stiče pravo na penziju sa 66 godina starosti i 15 godina radnog staža. On je naveo da desetine hiljada mladih čeka da se zaposli, što je bio još jedan motiv izmjena ovog zakona.

,,Da je ovaj zakon donešen protiv specijalnog državnog tužioca, Milivoja Katnića, on bi u ponedjeljak dobio rješenje o penziji, a to se nije desilo. Zakon o tužilaštvu jasno je normirao da Katniću treba Tužilački savjet da konstatuje prestanak mandata”, kazao je Knežević tokom skupštinske rasprave.

Iz Unije slobodnih sindikata i Akcije za ljudska prava tvrde da Zakon o radu i Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO) ne treba usklađivati, jer nijesu u koliziji. Zakon o PIO propisao je starosnu granicu za penziju od 66 navršenih godina, međutim, Zakon o radu je davao mogućnost radniku da nastavi da radi do 67 godine. Dakle, građaninu je data mogućnost da pođe u penziju godinu ranije, ali je imao izbor da to ne učini ukoliko se osjeća sposobnim da radi duže. Novim izmjenama zakona im je taj izbor ukinut.

Slaven Radunović (DF) je još tokom skupštinske rasprave u vezi sa radom tužilaštva, nedvosmisleno rekao da su „nadmudrili“ i „pobijedili“ Katnića i donijeli izmjene Zakona o radu zbog kojih će mu prestati mandat. On je rekao da će Katnić otići sa funkcije 12. juna, kada je prvobitno stupio na snagu Zakon o radu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROMJENE U JAVNOM SERVISU: Kocka je bačena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da će promjena vlasti konačno značiti i oslobađanje RTCG-a i stvaranje istinskog javnog servisa obećali su poslanici većine u Skupštini. Dosadašnji potezi ne ulivaju nadu da će se to stvarno i desiti

 

Sa promjenama u Radio-televiziji Crne Gore nova vlast nije žurila. Tek prošle subote je Skupština, sa 43 glasa za, imenovala nove članove Savjeta RTCG-a. Izabrani su Bojan Baća (Univerzitet Crne Gore), Žarko Mirković (CANU), Naod Zorić (predlog nacionalnih ustanova kulture i NVO), Filip Lazović (Unija poslodavaca), Veselin Drljević (NVO iz oblasti medija), Milica Špajak i Amina Murić (NVO koje se bave ljudskim pravima), Marijana Camović-Veličković (Unija slobodnih sindikata) i Predrag Marsenić (Crnogorski olimpijski i paraolimpijski komitet).

Za ovu sedmicu je najavljena konstitutivna sjednica, a predsjednik Skupštine Aleksa Bečić je u srijedu izvlačio žrijeb kojim je ispalo da mandat od pet godina u Savjetu imaju Marsenić, Drljević, Špajak i Lazović, od četiri godine Murić, Camović Veličković i Mirković, a na tri Bojan Baća i Naod Zorić.

Bečić je najavio da novi Savjet u roku od osam dana od imenovanja treba da započne postupak izbora novog generalnog direktora RTCG-a. Za izbor novog generalnog direktora Savjet raspisuje javni konkurs koji traje 15, a najduže mjesec dana, nakon čega postoji rok od 20 dana za žalbe. Tako da bi u avgustu RTCG trebao da ima novog direktora.

Aktuelnom generalnom direktoru  RTCG-a Božidaru Šundiću, koji je na toj poziciji od  novembra 2018, mandat je trebao da traje četiri godine. On je ranije najavio da menadžerski i urednički tim  neće podnijeti ostavke. Šundić nema zakonskog osnova da kao neki od njegovih prethodnika tuže RTCG – Branku Vojičiću isplaćeno 80.000, a Rade Vojvodić potraživao blizu 250.000 eura.

Prošlonedjeljna skupštinska rasprava o RTCG-u, prošla je bez opozicije, a vladajuće partije su jednoglasno obećale da ,,javni servis” više neće služiti vlasti već građanima.

Govorilo se nadahnuto:,,Uredništvo Radio-televizije Crne Gore konačno selimo iz Splendida i vraćamo u Bulevar revolucije”, kazao je Boris Bogdanović iz Demokrata. Poslanica SNP-a Milosava Paunović nazvala je RTCG štetočinama društva. Poslanica Pokreta za promjene (PzP) Branka Bošnjak pohvalila je obrazovni program TVCG-a, ali je rekla da je informativni program ,,javno zastiđe”. Božena Jelušić, iz URA, pomenula je rijetke svijetle trenutke u radu: ,,Govorim na primjer o emisiji Mehanizam. Znamo da smo imali jednu epizodu kada je javni servis krenuo boljim putem kad su na čelu bili Mićunović i Kadija. Kad je javni servis pokušao da odgovori zadacima na putu pridruživanja EU”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BURNA UVERTIRA UOČI DODJELE TRINAESTOJULSKE NAGRADE: Duhovi vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Četnici su gospoda, tvrdi Bećir Vuković koji je predložen za predsjednika žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade. Bili i ostali, a poslije njih gospode i nema, obrazlaže dalje. Izbor Vukovića samo oslikava gdje smo. I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena

 

Predlog da na čelu žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, najvišeg državnog priznanja u Crnoj Gori, bude Bećir Vuković, pjesnik koji veliča četnički pokret, izazvao je buru.

Administrativni odbor Skupštine je pored Vukovića za članove žirija predložio prof. dr Dragana Koprivicu, mr Isidoru Damjanović, prof. dr Miletu Marka Ivanovića, dr Milenu Burić, Gorana Batrićevića i Miomira Vojinovića.

Iz DPS-a je ocijenjeno da se radi o još jednom „ekspertu u negiranju antifašističkih temelja Crne Gore.“ SDP je kritiku usmjerio na URU: „Sramotno je što je URA, a i ostale nazovi građanske partije, za komisiju koja slavi 13. jul, Dan državnosti i Dan ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma izabrala osobu kojoj je ‘Draža vođa trećeg srpskog ustanka'“.

Predsjednik Administrativnog odbora je Milutin Zogović iz DF-a, a članovi su Luiđ Škrelja (DPS), Radoš Zečević (DF), Vladan Raičević (DF), Dragan Vukić (SNP), Momo Koprivica (Demokrate), Vladan Martinović (Demokrate), Miloš Konatar (URA), Daliborka Pejović (DPS), Suzana Pribilović (DPS), Damir Šehović (SD), Kenana Strujić-Harbić (Bošnjačka stranka) i Raško Konjević (SDP).

Kako je Vuković bio član ovog žirija i prošle godine, iz URE su odgovorili da SDP-u tada to nije smetalo. Iz DPS-a su prošlogodišnju podršku Vukoviću, koji je predložen od strane DF-a, obrazložili kao pokušaj „zdravog dijaloga“ sa jedinim djelom opozicije koji je tada učestvovao u radu parlamenta.

I ovom prilikom potvrdila se praksa nove vlasti koja uporno zanemaruje manjine. O predlogu Bošnjačke stranke da Suljo Mustafić bude član žirija, Odbor nije ni raspravljao. Objasnili su da je bio sedmi na listi, a oni biraju šest članova.

Reagovali su i iz Saveza udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore. Oni  smatraju da je Vuković „negator antifašističkih tekovina Trinaestojulskog ustanka crnogorskog naroda, te da mu ne pripada mjesto predsjednika žirija za dodjelu ovog najvišeg državnog priznanja”. Jedan od dobitnika 13-julske nagrade Vukić Pulević izjavio je da je ovo riskantan potez, preko kojeg se ne smije olako preći. Adnan Čirgić, dekan Fakulteta za crnogorski jezik, koji je ovu nagradu dobio 2018. ironično je konstatovao: „Da se kojim slučajem 13-julska nagrada može dodjeljivati posthumno, nema sumnje da bi je ovaj žiri gotovo jednoglasno dodijelio Pavlu Đurišiću, za životno djelo.“

Za Vukovića su „četnici gospoda.“ Bili i ostali, piše Vuković na portalu Vidovdan 2018. godine i dodaje da poslije njih gospode i nema. Nakon promjene vlasti, Vuković veliča DF a kritikuje Vladu,  za URU, koja ga izglasa, tvrdi da je „Udbina Udba.“ Nije mu po volji ni novi premijer Zdravko Krivokapić jer je sve više protiv njemu omiljenog DF-a. Posebno ga je šokirala vijesti da je podržao osnivanje Monitora. Piše da je na Trgu bana Jelačića kada se pojavio prvi broj Monitora bilo opšte veselje. Premda: „Nije svakome bilo do slavlja. Neki ustaški tjednici uplašili su se konkurencije, jer je Monitor na samom startu daleko dobacio, i evo do danas ne podbacuje…“ U tom stilu objašnjava i današnju situaciju: „Zar nije kohabitacija crnogorskih partizana i crnogorskih ustaša protiv crnogorskih četnika, vrlo inspirativan uzor…“  A čovjek može biti izabran da odlučuje o najznačajnijoj državnoj nagradi za 2021. godinu – 76 ljeta nakon Drugog svjetskog rata.

I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena.

Prošle godine, kada se pandemija zahuktavala, nagrada je dodijeljena Institutu za javno zdravlje, doktoru Ranku Lazovići i istoričaru Živku Andrijaševiću. Jedan od lidera DF-a Milan Knežević tvrdio je da je prekršen Zakon o državnim nagradama jer on predviđa da se u jednoj oblasti može dodijeliti samo jedna godišnja Trinaestojulska nagrada.

I 2018. u žiži je bio predsjednik žirija – slikar Ranko Todorović Todor koji nakon postavljenja izjavio da „dokazani neprijatelji Crne Gore ne mogu da dobiju Trinaestojulsku nagradu.“ Da podsjetimo da je tada, a umnogome i sada, potvrde o patriotizmu izdavao DPS.

Ipak, dešavalo se i da politički nepodobni dobiju nagradu. Tako je 2015. Trinaestojulsku dobio dramski pisac Ljubomir Đurković, koji u kritikama nije štedio prošlu vlast. I to u oštroj konkurenciji – te godine KAP je predložio tajkuna Veselina Pejovića. Objasnili su da bez njega ne bi bilo ni Kombinata.

Pojedini dobitnici ove nagrade prijetili su 2013. da će je vratiti. Te godine nagrada je dodijeljena politikologu Radulu Kneževiću, književniku Iliji Lakušiću i književniku Gojku Čelebiću, bivšem ministru kulture u Vladi Mila Đukanovića od 1993. do 1996. Kritičari su bili bijesni, tvrdeći da se najznačajnija državna nagrada dodjeljuje dvojici protivnika nezavisnosti Crne Gore Lakušiću i Čelebiću, te anonimnom zagrebačkom politologu. Književnik Andrej Nikolaidis je napustio žiri u kojem su, pored njega, bili predsjednik prof. dr Dragan K. Vukčević i članovi prof. dr Predrag Ivanović, prof. dr Dragan Koprivica i prof. dr Milenko Popović. Dodjeli nagrade nijesu prisustvovali tadašnji predsjednik Filip Vujanović, niti premijer Đukanović, a svoju obavezu dodjele priznanja eskivirao je predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić. Nagradu je dobitnicima uručio tadašnji potpredsjednik Skupštine Suljo Mustafić.

Kakav nas još skandal očekuje tokom ovogodišnje dodjele, uskoro ćemo saznati.

Na brojne kritike Vuković nije odgovarao. Za Dan je izjavio da će svoje reći tek nakon dodjele nagrade.

A odluku o predlogu Administrativnog odbora o članovima ovogodišnjeg saziva žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade donijeće poslanici na zasijedanju koje je u toku.

 

Dobitnici

Prošle godine Trinaestojulsku nagradu su dobili Institut za javno zdravlje, ljekar Ranko Lazarević i istoričar Živko Andrijašević. Književni istoričar Dragan B. Perović, istoričar Božidar Šekularac i književnik Pavle Goranović nagrađeni su 2019, a 2018. slikar Krsto Andrijašević, violončelista Aleksa Asanović i filolog Adnan Čirgić.

  1. godine nagradu su dobili vajar Miodrag Šćepanović, prof. dr David Kalaj i dr Svetozar Savić; 2016 – prof. dr Igor Đurović, pisac Milorad Popović i kantautor Miladin Šobić; 2015 – književnik Ljubomir Đurković, univerzitetska profesorica Vesna Kilibarda i slikar Srđan Vukčević; 2014 – reditelj Gojko Kastratović, istoričar umjetnosti Aleksandar Čilikov i direktor Muzeja i galerija Podgorice Niko Martinović, te godine je nagradu za životno djelo, koja se može dodijeliti svake druge godine, dobio slikar Vojislav Vojo Stanić.

Godine 2012. nagrada je pripala kompaniji 13. jul Plantaže, ŽRK Budućnost i reditelju Branku Baletiću. Marina Abramović dobila je nagradu za životno djelo; 2011 – laureati su bili reditelj Slobodan Milatović, kompozitor Žarko Mirković i istoričar Šerbo Rastoder.

Miodrag Dado Đurić primio je Trinaestojulsku nagradu za životno djelo 2010, te godine godišnjim nagradama ovjenčani su slikar Luka Lagator, književnik Radoslav Rotković i VK Primorac. Rajko Todorović Todor nagrađen je 2009, zajedno sa timom arhitekata koji je izlagao na Venecijanskom bijenalu i izdavačkom kućom CID. Dobitnici 2007. bili su šahista Božidar Ivanović, dramski pisac Veljko Radović i pjesnik Mladen Lompar, a 2005. ljekar Pero Lompar, biolog Vukić Pulević i pisac Zuvdija Hodžić.

 

Biografija potencijalnog predsjednika žirija

Bećir Vuković, rođen je 1954. godine u Kolašinu. Studirao na Filološkom fakultetu u Beogradu, Opštu i jugoslovensku književnost.

Od 1980. do 2016. objavio je 16 knjiga poezije. Nagradu Risto Ratković, dobio je godinu dana nakon što se njom ovjenčao sada presuđeni ratni zločinac Radovana Karadžić, 1994. godine. Nagrada Marko Miljanov dodijeljena mu je 1989, Kočićevo pero 2010, Zlatno pero Rusije 2011…

Član je Udruženja književnika Srbije i Pokreta pjesnika Svijeta (Poetas del Mundo). Predsjednik je Društva srpskih književnika Crne Gore i Hercegovine i glavni i odgovorni urednik časopisa Srpki jug.

Na Vukovićevom zvaničnom sajtu istaknut je citat iz njegove poezije: lep je/ ni noć na njega ne može da padne/ lep je lep je.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo