Povežite se sa nama

MONITORING

Čuvari našeg poštenja

Objavljeno prije

na

Izborne liste su predate, kampanja za lokalne izbore koji će 23. maja biti održani u 14 opština u Crnoj Gori ulazi u završni dio. Vlast će na izbore ići u dvije kolone, opozicija, manje-više, u jednoj. Koaliciju Za evropsku Podgoricu – Miomir Mugoša čine Demokratska partija socijalista, Liberalna partija i Bošnjačka stranka. Njeni predstavnici poručili su da očekuju ubjedljivu pobjedu. Pozvali su građane da ,,glasaju za ono što vide, a ne za ono što čuju”. To se traži. Prilikom potpisivanja koalicionog sporazuma u Podgorici predsjednik Opštinskog odbora DPS-a Zoran Ćulafić podsjetio je na brojne mostove i bulevare koje je Podgorica dobila za vrijeme njihove vladavine.

Socijalistička narodna partija, Nova srpska demokratija, Pokret za promjene, Narodna stranka, Demokratska srpska stranka, Demokratski centar i još šest partija čine opozicionu koaliciju. I oni kažu da će njihova lista pod imenom Bolja Podgorica, bolja Crna Gora biti pobjednička. Nosilac liste Neven Gošović rekao je da će se udružena opozicija potruditi da svojim programom i pozitivnom kampanjom dođe do svakog građanina Podgorice i da mu predoči alternativu sadašnjoj vlasti.

SDP je, kaže, odlučila da, samostalnim izlaskom na izbore, Podgoričanima ponudi šansu da se opredijele za ,,čist izbor”. Nosilac liste Vujica Lazović, potpredsjednik Vlade, rekao je da računa na veliki izborni uspjeh. Listu je u Podgorici predala i Stranka srpskih narodnjaka Dobrila Dedeića. Kažu da su oni jedina jedina partija u Crnoj Gori koja se bori protiv članstva u EU i NATO-u i da se jedini nijesu odrekli borbe za prava Srba i za Kosovo u Srbiji.

U međuvremenu su se građani Podgorice, sve šetajući mostovima i bulevarima, zabavljali pitanjima himne. Pitanje je, dakako, zaokupilo i građane diljem Crne Gore, samo što oni nemaju takve mostove i bulevare.

Nakon što je, naime, predsjednik SNP-a Srđan Milić kazao da će poslije lokalnih izbora biti nastavljeni razgovori sa predsjednikom Crne Gore Filipom Vujanovićem o izmjeni Zakona o državnim simbolima, kako bi oni bili opšteprihvaćeni, suočeni smo sa brojnim, sudbinski važnim pitanjima: koje se strofe smiju, a koje ne smiju dirati; je li Sekula Drljević neke stihove napisao ili nije, te da li je dotični bio ili nije bio fašista; da li se, ako je baš predugačka, može himni skratiti muzika, a da se u stihove ne dira…

Glavna uloga u priredbi zapala je SDP-u. Portparol te partije Raško Konjević protumačio je da se himna ne može mijenjati bez promjene Ustava, što će reći bez dvotrećinske većine u parlamentu i tri petine svih birača na referendumu. Rekao je da će SDP ,,oštro” braniti simbole Crne Gore.

Crnogorska kulturna mreža, ma ko to bio, pozvala je crnogorskog premijera Mila Đukanovića da zaštiti interese crnogorskog naroda u Crnoj Gori i založila se da, ukoliko bude potrebno, organizuje, proteste ispred Skupštine u cilju zaštite crnogorskog grba, zastave i himne. Tvrde da je Đukanović jedini čovjek iz vlasti kojem narod vjeruje oko zašite interesa crnogorskog naroda.

Liberalna partija tražila je da u parlamentu bude pokrenuta inicijativa za smjenu Vujanovića jer je izjavom o skraćenju državnih simbola prekršio Ustav.

Partijski drugovi branili su predsjednika, no malčice mlako. Rekli su da se o dužini himne može razgovarati ali i da je Vujanovićev stav – lični.

Kao i obično, sve je garnirano analizama i sintezama. Mjerena je dubina brazde koja dijeli DPS i SDP, razmatrana unutrašnja podjela na prosrbe i procrnogorce u DPS-u.

Profesor Pravnog fakulteta Milan Popović smatra da beskonačno eksploatisanje identitetskih pitanja znači beskrupuloznu zloupotrebu. ,,Ako je genocid devedesetih bio vulkan, onda je retorika koja se koristi u vlastodržačke svrhe, a ne za stvarno rješavanje identitetskih pitanja – pepeo genocida devedesetih”, kaže Popović.

Koča Pavlović, poslanik Pokreta za promjene primijetio je kako bi bilo ,,elementarno pošteno da Filip Vujanović i Raško Konjević predizborne dileme oko himne i zastava izlože radnicima Tehnostila, Željezare i Boksita”.

Iako na momente zvuči blesavo, tekuća priča o himni, izvjesno nije naivna, kao što naivna nijesu bila ni guslanja devedesetih. Za šaku glasova, vlast je vrlo spremna da kopa po crnogorskim podjelama, ma kuda to vodilo.

Glasnogovornici su izričiti. U raspravi sa Vujanovićem, Raško Konjević je naglasio da je nepojmljivo da predsjednik države ima iste stavove sa onima koji su bili protiv obnove crnogorske nezavisnosti i nijesu glasali za Zakon o državnim simbolima.

Crnogorska kulturna mreža saopštila je da se ,,mora narod pitati kakve hoće simbole, jer ne mogu ljudi koji su 2006. bili oponenti crnogorske nezavisnosti sada krojiti državne simbole”.

Onda se priča polako proširi na izbore. „Podgoričani odlično znaju ko su bile pokretačke snage na putu ka ostvarivanju crnogorske samostalnosti, pa neće ni glasati za one koji su bili protiv toga”, objasnio je predsjednik OO DPS-a Zoran Ćulafić.

Profesor Milan Popović ocjenjuje da je retorika koja žigoše one koji su glasali za zajedničku državu antidemokratska i diskriminatorna. ,,Tražiti od njih da se do kraja života posipaju pepelom zato što su na referendumu iskazali svoju slobodnu volju je sramota, ali je prije svega kršenje Ustava i, na kraju krajeva, krivično djelo”, kaže Popović. On smatra da, ko stvarno misli o dobru Crne Gore, ne radi ovo što rade DPS i SDP. “Dugoročno, to je potkopavanje Crne Gore.”

Kao krunski argument protiv Vujanovićevog stava o himni, upotrijebljen je fakat da je predsjednik države potpisao zakon po kojem je himna takva kakva je. I u tom, i u svim sličnim prilikama ,oni koji se zgražavaju nad ,,protivnicima nezavisnosti”, uredno zaboravljaju da su, koliko juče, ,,protivnici nezavisnosti” bili oni sami ili njihovi koalicioni partneri. Naravno i to da je reći NE bio zakonit izbor.

Na referendum 1992. godine izašlo je 66 odsto građana Crne Gore. Po volji vlasti, na pitanje – Da li ste za to da Crna Gora kao suverena republika nastavi živjeti u zajedničkoj državi Jugoslaviji potpuno ravnopravno s drugim republikama koje to žele – ZA je glasalo preko 95 odsto izašlih. Sa vascijelim DPS-om na čelu.

Oni koji su bili za SRJ, te dakle ,,protivnici crnogorske nezavisnosti”, na izborima 1992, od 85 mjesta u parlamentu imali su – 68. Liberalni savez imao je 13, SDP četiri mandata.

Vlast ne otkriva – da li fakat da je neko bio ,,protiv svoje države” vremenom iščili, niti koliko je vrijeme za to potrebno. Ili, ipak, oni koji su na referendum, glasali NE, kako bi stekli pravo da kažu svoje mišljenje, treba službeno da revidiraju. Vježbali smo 1948.

Kosara K. BEGOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

POSLIJE IBAR-A: Ko će u vlast, ko niz vodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar pravde Andrej Milović, ukoliko parlamentarna većina usvoji  prijedlog premijera Milojka Spajića  za njegovo razrješenje, neće sa te pozicije otići zbog IBAR-a, ili loših zakonskih rješenja.  U središtu političkih trvenja u vlasti, kojih je sve više, nijesu  principi i reforme, već borba za moć

 

Tek što su u parlamentu usvojeni tzv IBAR zakoni, krenula su politička trvenja. Sedmica je otvorena konferencijom za štampu ministra pravde Andreja Milovića, na kojoj je on pozvao premijera Spajića da predloži Skupštini  da ga razriješi.

„Predsjedniče Vlade Spajiću, pozivam Vas da uputite prijedlog Skupštini za smjenu ministra pravde koji Vas je svugdje branio. Šta će reći plenum i kako će komentarisati moj dosadašnji rad – vidjećemo”, saopštio je Milović. U nastavku je obrazlagao kako je zbog IBAR-a ćutao kada je „mučki protivstatutarno“ isključen iz Pokreta Evropa sad, te ocijenio da je došlo vrijeme da Spajić i on svedu političke i institucionalno račune: „Prije negoli njegovo toksično okruženje, a onda i on povuče sve ka ponoru, kako PES koji je počeo da vuče ka ponoru, tako Vladu i cijelu Crnu Goru“.

Konferencija je uslijedila nakon što je Spajićeva Vlada donijela krajem sedmice odluku da jedan od IBAR zakona iz domena pravosuđa u parlamentu na završnoj sjednici  predstavlja Momo Koprivica, potrpedsjednik Vlade za politički sistem, a ne ministar pravde. Prethodno je Spajić uputio notu predsjedniku Parlamenta Andriji Mandiću da ministri ne mogu u Skupštini prihvatiti bez konsultacija sa Vladom amandmanske intervencije. Nakon što je Milović prihvatio jedan od amandmana, za koji kaže da je „čisto tehnički“, odlučeno je da ga zamijeni Koprivica, koji bi prema nezvaničnim izvorima, mogao biti novi ministar pravde.

Premijer je uzvratio prijedlogom Skupštini za razrješenje Milovića.  „Nakon što sam, kada su mi obaveze to dozvolile, ispratio današnji nastup ministra Andreja Milovića, moram priznati da sam sasvim siguran u ispravnost odluke da Skupštini predložim njegovo razrješenje“, ocijenio je Spajić odmah nakon konferencije, nakon čega je taj prijedlog uputio parlamentu.

“Sa tom odlukom, istini za volju, upoznao sam ga prije njegovog javnog istupa, što njegovu konferenciju za medije u konačnom čini običnom predstavom za javnost”, saopštio je.  „Preciznosti radi, Milovićevi raniji nastupi u javnosti, na koje sam mu vrlo jasno skretao pažnju, a na momente ih se i stidio, razlog su podnošenja prijedloga za njegovu smjenu, koji zbog rada na ispunjavanju evropske agende nije mogao biti podnijet ranije”.

Konačno, Spajić je optužio Milovića da je “stao rame uz rame sa predsjednikom Crne Gore  u pokušaju destabilizacije integriteta Vlade i time urušavanja evropskog puta Crne Gore”.  Spajić tvrdi : “Nije slučajnost da u trenutku kada su i Vlada i Skupština demonstrirale rezultate u poglavljima 23 i 24 i ispunile neophodne uslove za dobijanje IBAR-a, kreće koordinisana opstrukcija ministra Milovića i predsjednika Milatovića”.  Milatović je prethodno odbio da potpiše dva od 12 IBAR zakona koji su mu upućeni. Jedan se odnosi na zakon o RTCG, a drugi o sudskom savjetu. Civilni sektor smatra da su Milatovićevi razlozi za kritiku tih rešenja opravdani.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

AFERA TUNEL: Izgubljeni u mraku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok čekamo da istina konačno izađe iz tunela, ako tamo već nije trajno zatrpana i zabetonirana, predstavnici nove vlasti svu krivicu za sve evidentniji neuspjeh istrage prebacuju na svoje prethodnike. Ostaje samo kontinuitet neriješenih zločina koji su potresli Crnu Goru

 

Da je u administrativnom centru Podgorice, u kojem se nalaze najvažnije državne institucije, u tajnosti iskopano 30 metara tunela od stambene zgrade do depoa Višeg suda, saznali smo u septembru prošle godine. Činjenica da je, neopaženo, moguće iskopati tunel u zoni u kojoj se nalaze štićeni objekti poput Skupštine, Vlade, Ustavnog suda, Centralne banke, otvorilo je brojna pitanja o stanja u bezbjednosnom sektoru u Crnoj Gori.

Devet mjeseci kasnije sumnje su samo produbljene. Ove sedmice, Osnovni sud u Podgorici ukinuo je pritvor državljaninu Srbije Vladimiru Eriću, osumnjičenom da je učestvovao u kopanju tunela koji je vodio do depoa Višeg suda. Erić je bio u pritvoru od marta, kada je na osnovu međunarodne potjernice izručen iz Švedske. Iz suda je saopšteno da se Erićev DNK ne poklapa sa tragovima koji su pronađeni u tunelu.

,,Imajući u vidu navedene rezultate DNK vještačenja, dovedena je u pitanje osnovana sumnja da je okrivljeni izvršio krivična djela stavljena mu na teret, što za posljedicu mora imati ukidanje pritvora okrivljenom”, naveli su iz suda. Iz Osnovnog državnog tužilaštva su uložili žalbu Višem sudu na ovu odluku, te naveli da imaju dokaze i da je njihova istraga u završnoj fazi.

U sklopu istrage, do sada su bile uhapšene četiri osobe iz Podgorice – Katarina Baćović, Nikola Milačić, Ivica Piperović i Marijan Vuljaj, zbog sumnje da su povezani sa kopanjem tunela. Vrhovni sud u januaru ove godine odbio je da im produži pritvor, jer Osnovno tužilaštvo nije navelo za koje krivično djelo ih tereti, za koji period, niti su date činjenice na osnovu kojih se traži produženje pritvora.

Po saznanjima policije u kopanju tunela učestvovali su i državljani Srbije Veljko i Milan Marković, Dejan Jovanović i Vladimir Erić. Osim oslobođenog Erića, ostali osumnjičeni su i dalje nedostupni crnogorskim istražiteljima. Tokom dosadašnje istrage nije pronađen nijedan predmet iz dokaznog materijala koji je ukraden iz depoa Višeg suda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DPS FENOMENOLOGIJA: Između štitonoša i insajdera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prijetnja Đukanoviću danas su oni sa kojima je gradio višedecenijski sistem nejednakih i privilegovanih. I koji su od tog sistema profitirali. Brane ga, ako treba i “radikalno”, mladi nasljednici koji nemaju teško breme prošlosti, ni prve milione. Ponašanje novih čelnika DPS  svjedoči da oni,  uprkos onom prividu neposrednih izbora, nijesu  izabrani  već – zaglavareni. Vođa je  i dalje vođa

 


Danijel Živković
, lider Demokratske partije socijalista zacementirao je ove sedmice mogućnost da ta stranka sa novim rukovodstvom krene putem reformi. U razgovoru za podgoričku Antenu M, Živković je poručio da će odgovor na eventualno hapšenje Đukanovića biti- “radikalan”.

“Ako postoji ta i takva namjera, i ako neko misli da će političkim uticajem ili instrumentalizacijom pravosuđa da pokrene i nastavi spiralu revanšizma ili da kroz iskazanu namjeru eventualno krene u takav naum, onda nemojte da imate dilemu da će odgovor biti radikalan. To znači da ćemo se organizovati dovoljno dobro da ćemo takve naume spriječiti”, saopštio je mladi Đukanovićev nasljednik.

I ranije se vidjelo da novo rukovodstvo DPS-a ne namjerava da napravi otklon od Đukanovićevog nasleđa i suštinski reformiše stranku. Jedan od nedavnih očiglednih znakova bio je i onaj kada je Živković  stao iza  Đukanovićevih opasnih poruka da  hapšenja bivšeg specijalnog tužioca Milivoja Katnića i nekadašnjeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora Zorana Lazovića mogu rezultirati osvetama.  Istih dana mlado rukovodstvo DPS-a stajalo je uz Đukanovića i na sahrani Nikšićanina Brana Mićunovića, sa kojim je višedecenijski vođa svojevremeno dijelio međunarodnu optužnicu za šverc cigareta. To je onaj zvanični dio. Nezvanično, dijelili su još toga.

Živkovićeve najnovije poruke govore ne samo da ova stranka pod novim rukovodstvom institucije poštuje samo ako ih kontroliše, već i da se zarad bespogovorne lojalnosti Đukanoviću, odriče i svoje evropske maske.

Sa Živkovićem se slažu i ostali u stranci. Potpredsjednik DPS-a Jevto Eraković saopštio da je Živkovićeva izjava primjerena i da je njom poslata poruka da “niko neće mirno posmatrati da se nešto dešava nezakonito, protivustavno i selektivno…, nego da želimo svim sredstvima da branimo ono što je u okvirima zakona i Ustava Crne Gore”.  Po Erakoviću je normalno da Đukanović bude izvan zakona. Nedodirljiv.  Po onoj, svi smo jednaki, samo su neki jednakiji.

Sve zajedno to svjedoči da novo vođstvo DPS- a, uprkos onom prividu neposrednih izbora, nije izabrano  već – zaglavareno. Vođa je  i dalje vođa.

Živkovićeva najava radikalnog odgovora na eventualno Đukanovićevo hapšenje  uslijedila je nakon prošlonedeljne objave hrvatskog Jutarnjeg lista  da bi Đukanović mogao biti lišen slobode “sljedećih dana”, i da su to saznali “iz dobro obaviještenih izvora u Podgorici bliskih tom nekadašnjem crnogorskom lideru”.

„Dakle, kako se priča po Podgorici, državno tužilaštvo, koje je sada pod kapom vladajuće prosrpske koalicije, to bombastično hapšenje priprema nakon što se navodno dogovorilo s nedavno iz Velike Britanije izručenim ‘biznismenom’ Duškom Kneževićem koji je navodno pristao da sarađuje i bude ‘zaštićeni svedok pokajnik'”, navodi Jutarnji list.

Duško Knežević saslušan je u tužilaštvu povodom afera Ničija kuća i Prvi milion, koje se vezuju za Đukanovića,  a za koje Knežević tvrdi da ima dokaze. On je, međutim, odbio da ih iznese „dok mu se ne pruže određene garancije“.

Analitičari ukazuju  da posljednje izjave iz DPS-a nesporno predstavljaju prijetnje i pritisak na tužilaštvo, i da imaju za cilj da “delegitimizuju” rad te institucije. Takođe, smatraju da je u pozadini zebnja Đukanovića od Kneževićevih insajderskih informacija koje bi mogao saopštiti tužilaštvu. Specijalani tužilac Vladimir Novović je tako bio tema kritika poslanika DPS- a  na ovonedjeljnoj sjednici o IBAR zakonima.

“Prisutan je  narativ o Skaj tužiocu (Novoviću), ‘političkim tasterima’ i slično. Ovim se podriva povjerenje javnosti ili bar dijela javnosti u rad ovog organa, s jasnom porukom da su otvoreni postupci nepravedni i da će i ovo proći. Time se šalju i poruke kojima će se podići moral u svojim redovima, odnosno da politička snaga i dalje stanuje u ‘njihovim’ redovima”, ocjenjuje Sergej Sekulović, analitičar i bivši ministar unutrašnjih poslova.  

Direktorica Akcija za ljudska prava Tea Gorjanc Prelević ocijenila je da je pozadina ovakvih izjava  uvijek ili pokušaj uticaja na tužilaštvo ili dodvoravanje onome kome se nudi zaštita. Ona smatra  da na tužilaštvo te prijetnje ne bi trebale da utiču. “Osim da se eventualno pripreme za procesuiranje svih tih najavljenih krivičnih djela ako ona budu izvršena”.

Većina vladajućih partija oštro je reagovla na poruke Živkovića, osim iz Nove srpske demokratije. Funkcioner te stranke Jovan Vučurović saopštio je da  ne vidi problem u tome i da „svi imaju pravo da brane svoje ljude“ . I od zakona valjda.

U svakom slučaju, zanimljiva je aktuelna  DPS fenomenologija.  Prijetnja Đukanoviću danas su oni sa kojima je gradio višedecenijski sistem nejednakih i privilegovanih. I koji su od tog sistema profitirali. A brane ga, ako treba i “radikalno”, oni koji iza sebe nemaju teško breme prošlosti, ni prve milione.

Neki od dugogodišnjih Đukanovićevih saboraca postaće i njegova politička konkurencija.  Bivši DPS premijer i dugogodišnji šef tajne policije u doba Đukanovića, Duško Marković bi u  narednih petnaestak dana, javili su mediji,  trebalo da objelodani program i osnivače partije koju osniva. Marković je nedavno podnio ostavku na članstvo u DPS-u.

Duško Marković se povezuje sa brojnim aferama prethodnog režima, između ostalog sa švercom cigareta i tzv. mojkovačkim kriminalnim klanom, što je on više puta negirao, tvrdeći da su te optužbe “najobičnija” glupost”. Markovićev kum Veselin Veljović, još jedan od stubova bivšeg režima čije se ime takođe vezivalo za mojkovački klan, uhapšen je u julu prošle godine. Tužilaštvo ga tereti ga da je povjerljivim informacijama pomagao šefu kriminalne organizacije Aleksandru Mrkiću da švercuje cigarete. Marković je bo na čelu tajne policije u vrijeme ubistva urednika Dana Duška Jovanovića.  Deceniju nakon ubistva saopštio je da je dok je bio na čelu tajne službe upozoravao MUP  da je Duško Jovanović  ugrožen.  Tadašnji urednik Dana Nikola Marković podnio je zbog te izjave krivičnu prijavu tražeći da se Duško Marković „ odrekne imuniteta i progovori o svemu što je kao načelnik Službe državne bezbjednosti znao, a što se tiče ubistva Duška Jovanovića, odnosno da nam kaže ko je to prijetio i od koga je bio ugrožen život tadašnjem glavnom i odgovornom uredniku lista Dan.“  Marković se nije odrekao imuniteta i do danas na tu temu više nije rekao ništa. Zbog afere  trgovinom ženama S. Č, SDP je 2003. godine odbio da podrži njegovo imenovanje za ministra policije.

Marković se danas predstavlja kao budući lider nove partije koji nikad nije bio “ničije oruđe – pojedinaca, interesnih grupa, medija, pa ni DPS-a”, kako je napisao na mreži X.

Programski manifest i osnivači Markovićeve partije, biće, kako se najavljuje, predstavljeni na konferenciji za medije u narednih desetak dana. Stranka će se navodno temeljiti na evropskim vrijednostima i građanskom konceptu društva, a inicijativni odbor partije broji oko 50 članova koji su predstavljeni kao  – “doktori nauka, profesori, ljekari, inženjeri, ugledni pravnici, ekonomisti”. Za sada se samo zna da je među njima bivša ministarka nauke u Markovićevoj vladi  Sanja Damjanović.

Novo rukovodstvo DPS-a sa posljednjim izjavama pomaže  da  Duško Marković, „crna kutija“ Đukanovićevog režima, nastupa kao nekakav reformista. Baš kao što su za Đukanovićev rejting i dobre rezultate DPS-a na izborima najzaslužnije nove vlasti.  Prema nedavnom istraživanju DAMAR-a Đukanović je treći najpopularniji političar (iako to zvanično nije)u Crnoj Gori, odmah nakon Jakova Milatovića i Milojka Spajića. Isto istraživanje pokazuje da bi u slučaju samostalnog nastupa partija na izborima PES imao  22,8 odsto glasova,a DPS – 21, 1 odsto. Na lokalnim izborima u Budvi DPS je osvojio sedam mandata, a u Andrijevici 11 mandata i najbolji pojedinačni rezultat, bolji nego na parlamentarnim izborima.

Srećne promjene.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo