Povežite se sa nama

MONITORING

Tajna snimka iz Budve

Objavljeno prije

na

Na iskusnim sudskim reporterima je da se sjete slučaja u kome su protiv nekog okrivljenog istovremeno vođeni procesi na tri mjesta i u dvije države. Toliki kalibar je Sretena Joca Amsterdama Jocića , ,,kralj balkanskog podzemlja”. U Beogradu i Zagrebu teku suđenja Jociću optuženom za organizovanje ubistva vlasnika i glavnog urednika hrvatskog magazina Nacional Iva Pukanića i Nikole Franića. Paralelno u Beogradu, Jocić odgovara pred sudom da je podstrekivao ubistvo Gorana Goksija Bombaša Marjanovića i njegove đevojke jula 1995. u Beogradu.
Suđenje za ubistvo Goksija Bombaša je i najstarije, vuče se godinama. Suđenja za ubistva Pukanića i Franiću u Zagrebu i Beogradu su počela u januaru, odnosno aprilu ove godine.

FOTOGRAFIJA: Hrvatski mediji tvrde kako su optuženi i njihovi advokati u paralelnim procesima za ubistvo Pukanića i Franjića u sve težoj situaciji, jer pritisnuti dokazima, koji im ne idu u prilog, čine “početničke greške”.
Za ubistva Pukanića i Franića 23. oktobra 2008. u centru Zagreba optuženi su Robert i Luka Matanić, Amir Mafalani, Slobodan Đurović i Bojan Gudurić, kojima se sudi u Zagrebu. U Beogradu za isto djelo odgovaraju Željko Milovanović, Milenko Kuzmanović i Jocić, optužen da je za atentat platio 1, 5 miliona eura.
Mediji potenciraju iskaz zaštićenog svjedoka Dušana Dada Ercega koji je 26. aprila predao sudskom vijeću u Zagrebu fotografiju osobe koju je vidio da je u zatvoru u Sremskoj Mitrovici posjetila Roberta Matanića. Kako tvrdi zagrebački Jutarnji list na fotografiji je Radojica Rajo Božović, bivši predsjednik Fudbalskog kluba Zeta iz Golubovaca.
„Fotografiju ove osobe sam dobio prije mjesec dana od jednog zatvorenika iz Sremske Mitrovice. Ne mogu da kažem o kom zatvoreniku je riječ da ne bi bio izboden. Ja sam osobu, koja je bila u posjeti Mataniću, znao pod nadimkom Kardinal. Tek kada sam vidio fotografiju Slobodana Đurovića, shvatio sam da to nije ista osoba. Matanića je posjetio elegantan, visok, korpulentni muškarac koji drži do sebe”, rekao je Erceg koji je sa Robertom Matanićem bio u zatvoru u Sremskoj Mitrovici.
Božović je, piše Blic, bio blizak i sa Zvezdanom Terzićem, bivšim predsjednikom Fudbalskog saveza Srbije za kojim je raspisana potjernica Interpola, a koji se, prema sumnjama u Beogradu, krije u Crnoj Gori. Takođe se pominju i Božovićeve veze sa Nenadom Bjekovićem i Žarkom Zečevićem nekadašnjim čelnicima beogradskog FK Partizan. Danas pak, Božović slovi za osobu blisku upravi FK Crvena zvezda, za koju igraju Kadu i Savio, fudbaleri koji su došli iz FK Zete, naveo je, takođe, Blic.

VIDEO SNIMAK: Prema saznanjima Blica, posjeta o kojoj je svjedočio Erceg zabilježena je u jeku priprema bjekstva Roberta Matanića iz zatvora u Sremskoj Mitrovici.
Zaštićeni svjedok tvrdio je i da je od zatvorenika Nikole Obradovića dobio video snimak društva sa Slovenske plaže u Budvi, na kome su navodno Matanić, njegova tadašnja đevojka, Sreten Jocić, Branislav Brano Mićunović i osoba čiju je fotografiju predao sudu. Ta osoba je, tvrdi svjedok, u posjeti Mataniću bila 2007, mjesec dana prije nego je „Matanić stavljen u izolaciju”, tvrdio je Erceg.
Drugi momenat na suđenju u Zagrebu na koji skreće pažnju Nacional jeste da je Robert Matanić u jednom pismu spomenuo javnosti dosad nepoznata imena i koji su trebali pretući krunskog svjedoka Tomislava Marjanovića. Iz toga magazin izvlači zaključak kako je u pripremi i planiranju, a veoma moguće i u izvršenju atentata na Pukanića i Franjića “sasvim sigurno” sudjelovalo više ljudi od onih kojima se trenutno sudi u Zagrebu i u Beogradu.
Erceg je svjedočio veoma koncizno, pokazao je svojim izlaganjem da je vjerodostojan svjedok, piše Nacional. Erceg je na sudu izjavio kako je poslije Pukanićevog ubistva u zatvoru vidio snimak iz Crne Gore na kome je prepoznao Roberta Matanića i Sretena Jocića, sa još tri osobe. Jocić je u Beogradu na suđenju izjavio da nikada nije vidio i susrio Roberta Matanića. Erceg ga je svojim iskazom demantovao, primjećuje Nacional.
Đurovićevi advokati su Ercegu postavili niz tzv. kontrolnih pitanja, pokušavajući ga učiniti nevjerodostojnim.

PISMO: Prema Nacionalu isljednici USKOK-a (Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala; investigatori hrvatskog tužilaštva) nemaju nikakve sumnje da je za atentat, u najmanju ruku, znao širi krug ljudi. To otkriva i pismo koje je Robert Matanić napisao u vrijeme kada je počinjala istraga protiv njega u zagrebačkom zatvoru Remetinac.
Nacional je uspio da dođe do tog pisma, koje je sudsko vijeće uvrstilo među dokaze u procesu. Sadržaj Matanićevoga pisma otkriva da su za atentat uz sada optužene u najmanju ruku znali još: Andrijana Stanić, Dario Tigar Anić, Zdravko Šagolj, izvjesni Žare i Gogi iz Zagreba, te Ivo, Dean, Sale i Mile. Robert Matanić je od svih njih očekivao pomoć u operaciji premlaćivanja Marjanovića kojeg je uhapšeni želio da zastraši
Matanić je u tom pismu davao direktna uputstva što bi svako od njih pojedinačno trebao raditi u toj operaciji. ,,Ako su oni znali što Marjanović zna o tom atentatu, lako se može zaključiti da su o tom atentatu dosta znali i oni sami”, ocjenjuje Nacional.
Sredinom maja se očekuje i svjedočenje krunskog svjedoka Tomislava Marjanovića. Odbrana optuženih se protivila da on bude saslušavan bez prisustva javnosti, zbog čega je do sada i odlagano njegovo svjedočenje.

Rajo Božović za Monitor: Ni demantujem, ni potvrđujem

Srpski dnevni list Blic nije mogao da od Radojice Raja Božovića dobije potvrdu ili demanti tvrdnje zaštićenog svjedoka Dušana Ercega.
Monitor je jesenas (6. novembra 2009, u tekstu Hrvatsko tužilaštvo istražuje prošlost ubice Iva Pukanića: Kobac u JSO obučavao atentatora?) prenio izjavu Božovića na temu snimka na kojem je navodno u društvu sa Robertom Matanićem, Sretenom Jocićem, navodno Branislavom Mićunovićem, možda i Slobodanom Đurovićem.
,,Ne demantujem ništa, niti imam bilo kakav komentar. Ukoliko imaju snimak, neka ga pokažu. Ja imam prijatelje i njih se ne odričem”, kazao je Božović.
On je za Monitor rekao da se “piše svašta”, ali nije porekao da ima neimenovane prijatelje ,,čak i među Hrvatima”, iz redova onih sa kojima se, kao pukovnik srpskih ,,Crvenih beretki”, sa kodnim imenom Kobac, borio 1990-ih u ratu.
,,Pa šta? Ja sam se borio protiv njih, oni su se borili protiv mene i to vrlo hrabro. Danas ih ne doživljavam kao neprijatelje”, objasnio je Božović.
Robert Matanić je, kao veoma mlad, bio tokom rata pripadnik specijalnih postrojbi Hrvatske vojske.

V.J.

Svjedok

Svjedok Dušan Erceg je hrvatski državljanin koji se donedavno nalazio u zatvoru u Sremskoj Mitrovici.
Erceg je, piše Nacional, na početku Domovinskog rata sudjelovao u odbrani Hrvatske u nekim osjetljivim operacijama, poslije kojih je je zarobljen pa je proveo nekoliko godina u srpskim zatvorima.
Po izlasku iz zatvora upao je i u probleme sa zakonom, a poslije je opet završio u Sremskoj Mitrovici. Tvrdi da mu je to podmetnula srbijanska obavještajna služba zato što je učestvovao u lovu na Radovana Karadžića.
Erceg je u ponedjeljak 26. aprila na sudu kazao da mu je Robert Matanić jednom prilikom rekao da će ubiti Pukanića „za 20 dana”. Matanić je sa Ercegom bio u zatvoru u Sremskoj Mitrovici a naljutio ga je jedan tekst u Nacionalu o ubistvu Hrvata u Bugarskoj.
„Šta ova p… piše, ubiću ga za 20 dana”, rekao je Matanić misleći na Pukanića, tvrdio je Erceg navodeći da je to rečeno početkom 2007. godine. Zaštićeni svjedok je iznio i da mu je, kada je Pukanić ubijen, zatvorenik Darko Milićević pripadnik Pajser brigade zemunskog klana (grupa za obijanje) rekao: ,,Izgleda da je onaj tvoj (Matanić) prasnuo Pukanića!”, prenio je Jutarnji list.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

33 GODINE OD NAPADA NA DUBROVNIK: Sram prećutanog zločina

Objavljeno prije

na

Objavio:

A šta tebe čeka, Gospodine Grade,
u ovoj noći bratske krvomutnje,
dok krvnici mirno svoj posao rade?…
Ne daj, Bože, da se steknu moje slutnje!

Vitomir Vito Nikolić (decembar 1991. godine)

 

Prećutali smo, društvo i država, još jednu godišnjicu Rata za mir. Tako su, prema ideji Svetozara Marovića, tadašnje DPS vlasti, njihovi politički saveznici iz Podgorice i Beograda i njima lojalni ratnohuškački mediji tepali  rušilačkom  pohudu na Konavle i Dubrovnik koji je započeo 1. oktobra 1991.

U agresiji na  jug Hrvatske učestvovalo je oko sedam hiljada crnogorskih rezervista, pripadnika MUP-a i dobrovoljačkih paravojnih formacija. Operacija oslobađanja Dubrovnika trajala je do maja 1992. Skoro 240 dana građani Dubrovnika živjeli su pod opsadom iz vazduha, sa mora i kopna, 138 dana bez struje i vode, a više od četiri mjeseca proveli su u skloništima.

Tokom napada na Konavle i Dubrovnik poginula su 92 civila, više od 430 branitelja tog grada, a ranjeno je više od 1.500 osoba. U logore, od kojih je jedan bio u Morinju, odvedene su 423 osobe, a bilo je više od 33.000 prognanih i izbjeglih. U napadima su uništeni brojni spomenici kulture u gradu koji je dio svjetske baštine UNESCO-a zbog čega je, uz ostalo, od sedamdesetih godina prošlog vijeka bio demilitarizovan (otvoreni grad). Pride, smatralo se da vojnicima i vojsci nije mjesto u jednom, svjetski poznatom turističkom centru.

Pod granatama tadašnje Jugoslovenske narodne armije (JNA) razoreno je devet srednjovjekovnih palata unutar istorijskog jezgra Dubrovnika, dok je na području od Stona do Konavala spaljeno 2.127 kuća. Bez krova nad glavom ostalo je 7.771 stanovnik dubrovačkog područja. Šta nije spaljeno, to je opljačkano. U privatnom ili državnom aranžmanu.

Tokom agresije, poginulo je i 166 građana Crne Gore, pripadnika vojnih, policijskih i dobrovoljačkih (paravojnih) formacija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SKUPOĆA NE JENJAVA: Čekajući Lidl

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok građani  i političari koji nijesu spremni da ruše monopole čekaju Lidl kao spas od skupoće, rast cijena koristi se za političke obračune. Ozbiljnih mjera protiv skupoće – ni na vidiku

 

Sindikalna potrošačka korpa (SKP) za treći kvartal (jul-avgust-septembar) 2024. godine iznosi 2.000 eura.

,,U poređenju sa prethodnim kvartalom, odnosno drugim kvartalom 2024. godine, sindikalna potrošačka korpa bilježi rast u iznosu od 130 eura, odnosno 6,95 odsto”, saopštila je Unija slobodnih sindikata Crne Gore.

Od ukupno deset kategorija troškova zabilježen je rast u čak pet kategorija, i to trošak prehrambenih proizvoda 3,42 odsto; troškovi imputirane rente 11,43 odsto; troškovi stanovanja i komunalija 6,67 odsto; troškovi obrazovanja i kulture 30 odsto i troškovi ljetovanja 25 odsto.

Navode da je više relevantnih institucija i udruženja sprovodilo istraživanja u Crnoj Gori koja su pokazala da se renta povećala i do 60 odsto u posljednje 2-3 godine.

Kako su istakli, prikupljanjem novih cijena iz tri najveća trgovinska lanca u Crnoj Gori za 135 namirnica utvrđeno je da izdatak za prehrambene proizvode u trećem kvartalu iznosi 605 eura. ,,Iznos ove kategorije troškova u porastu je za 20 eura u odnosu na drugi kvartal kada su isti iznosili 585 eura, čime bilježimo rast od 3,42 odsto”, ističe USSCG.

Povećali su se i izdaci za kulturu, ali zbog povećanja cijene udžbenika za srednje škole. Zabilježen je i rast troškova za ljetovanje, za one koji imaju mogućnosti da ga priušte, pa je izračunato da četvoročlanu porodicu sedam dana na moru košta 1.500 eura. I to  polupansion u hotelu od dvije ili tri zvjezdice.

No, kako još nijesmo dostigli taj nivo da ne možemo bez kulture i ljetovanja, sve oči su uprte u stalni skok cijena hrane. Akcija Limitirane cijene koja je u Crnoj Gori počela 6. septembra podrazumijeva ograničavanje marži na proizvode od posebnog značaja za život i zdravlje ljudi i sadrži listu od 71 proizvoda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

CANU NAJAVIO PRVU ENCIKLOPEDIJU CRNE GORE DO KRAJA 2028.: Pola vijeka čekanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

I 54 godine od početka rada na enciklopediji, političke i nacionalističke prijetnje su iste. Kao i konstatacija da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u enciklopedijama, istorijama i udžbenicima nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani

 

Crnogorska akademija nauka i umjetnosti (CANU) spremna je za finalizaciju najznačajnijeg projekta u novijoj istoriji crnogorske kulture. Prvu enciklopediju Crne Gore dobićemo do kraja 2028. godine, najavio je za RTCG potpredsjednik crnogorske akademije nauka i umjetnosti Žarko Mirković.

,,Posao je krenuo od početka. U CANU je formirana radna grupa koja je radila punu godinu dana na poslovima pripreme za izradu enciklopedije, pripreme u pravnom, organizacijom i svakom drugom smislu”, kazao je Mirković. Objasnio je da je nedavno održana prva sljednica redakcije enciklopedije Crne Gore koja broji 18 članova i čiji je glavni odgovorni urednik predsjednik CANU Dragan Vukčević.

U junu ove godine Vlada je uslovno odobrila da se iz budžetske rezerve za CANU obezbijedi dodatnih 195.000 eura za nastavak realizacije programa Enciklopedija Crne Gore.

CANU je od Vlade zahtijevala dodatna sredstva, objašnjavajući da sredstva koja su im opredijeljena budžetom za 2024. godinu nijesu dovoljna za sprovođenje planiranih aktivnosti na tom programu. ,,Naime, u 2024. godini planirano je formiranje organa programa Enciklopedije Crne Gore: Redakcija, koja će brojiti oko 20 članova, kolegijum, novi Savjet Leksikografskog centra CANU… Prema planiranoj strukturi i organizacionoj strukturi Enciklopedije Crne Gore, u skladu sa predviđenim aktivnostima, povećan obim posla podrazumijeva mjesečne honorare za: glavnog i odgovornog urednika, sekretara redakcije, tri urednika oblasti, 13 urednika tema, urednike struka, članove organa Enciklopedije Crne Gore”, navodi se u zahtjevu CANU.

Navode još i da je potrebno angažovanje stručnih konsultanata iz pojedinih tematskih oblasti i struka, razvoj softverskog programa za rad na Enciklopediji, organizovanje stručnih skupova i edukativnih radionica u oblasti enciklopedistike,organizovanje službenih posjeta srodnim institucijama u regionu i šire…

Budžetom za 2024. godinu Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti je opredijeljeno 2,87 miliona eura, a od toga je 1,6 miliona predviđeno za podršku naučnom i umjetničkom stvaralaštvu, gotovo milion za primanja, a oko 600.000 za usluge. CANU ima 66 članova i članica redovnih, vanrednih i inostranih u četiri odjeljenja.

Izrada ,,knjige znanja” Crne Gore nikako da se privede kraju. U proteklih 50 godina brojni crnogorski intelektualci okupljeni oko nekadašnjeg Leksikografskog zavoda Crne Gore, CANU i Dukljanske akademije nauka i umjetnosti (DANU) radili su na enciklopediji. Nakon referenduma 2006. potencirano je da nema države bez enciklopedije, ali i pored mnogo uloženog truda i novca Enciklopedija Crne Gore nije štampana.

Ideja o pisanju Enciklopedije datira još od 1969. godine sa glavnim motivom da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u tadašnjim enciklopedijama, istorijama i udžbenicima bili nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani. Prema zamisli Incijativnog odbora Enciklopedija je trebalo da bude napisana bez romantičarskih predrasuda i na temelju savremene naučne misli. Odbor je procijenio da bi Enicklopedija mogla da se završi za šest godina.

Rok je i tada probijen, pa je početak njene izrade CANU najavio tek 1978. Sljedeće godine, Predsjedništvo Crne Gore, inicira osnivanje Leksikografskog zavoda Crne Gore s ciljem da on uradi Enciklopediju. Zavod je počeo rad 1982. godine. Direktor mu je bio Ratko Đurović. Redakcija Enciklopedije od 22 člana formirana je krajem 1983. godine. Đurović tada odlazi u penziju, a za direktora Leksikografskog zavoda imenovan je književnik Sreten Perović.

Orijentaciono je predviđeno da Enciklopedija ima sedam tomova i oko hiljadu autorskih tabaka, da jezik bude srpsko-hrvatski ijekavskog izgovora, pismo ćirilica i latinica, a tiraž oko 20.000 primjeraka. Do kraja 1987. na Enciklopediji su obavljeni uglavnom pripremni radovi. Najavljeno je tada da će prvi tom biti publikovan 1992. a posljednji 1999. godine.

Krajem 1988. godine predloženo je da se Leksikografski zavod pripoji CANU. Planove je poremetila smjena crnogorske vlasti u januaru 1989. godine.

Tokom 1989. i 1990. godine književnici Ilija Lakušić, Gojko Čelebić, Novak Kilibarda, Miodrag Ćupić, Želidrag Nikčević i Radomir Uljarević u nekoliko medijskih nastupa označili su Leksikografski zavod kao bastion stare vlasti i separatizma i tražili smjenu Sretena Perovića. Dopisnik beogradske Politike iz Crne Gore Goran Sito Rakočević pozivao je tih godina na ukidanje Leksikografskog zavoda. I bi tako. U junu 1991. ugašen je Leksikografski zavod, a prikupljena građa i alfgabetar enciklopedije predati su CANU.

Rad na enciklopediji su nakon 2000-ih nastavili CANU i DANU. Vlada je 2012. formirala komisiju da ispita dokle se došlo i šta se desilo sa materijalom za Enciklopediju koji su pripremale dvije Akademije. Što su utvrdili nije poznato.

Finansiranje Enciklopedije Vlada je obustavila 2005. godine. Iz CANU su tada tvrdili da je prvi tom bio u završnoj fazi i da je malo falilo da ga štampaju. Umjesto toga objavljena je knjiga Priređivanje enciklopedije Crne Gore.

Krajem 2014. tadašnji predsjednik CANU Momir Đurović kazao je da Vlada neće da opredijeli sredstva za izradu nacionalne enciklopedije, iako je zakonom iz 2012. godine obavezala tu instituciju da završi taj projekat. ,,Enciklopedija Crne Gore se radila 13 i po godina, od toga 10 godina u Leksikografskom zavodu, a oko tri godine u CANU. Akademija je bila odgovorna da to radi, okupila je preko 400 domaćih stvaralaca, ali nijesmo imali sredstava za nastavak. Bili smo blizu završetka prvog toma, a onda se desio politički pritisak i razni napadi protiv dalje izrade enciklopedije i Akademije, zbog čega je prekinuto finansiranje. Tadašnja vlada je obustavila sve. Mi smo uložili 60 odsto novca i stali na urađenom“,  istakao je Đurović. On je tada napomenuo da zakon predviđa da CANU enciklopediju mora da završi, iako im opet ne daju sredstva.

CANU je ponovo najavila realizaciju starog-novog projekta. A i nakon 54 godine od početka rada na enciklopediji političke i nacionalističke prijetnje su iste. Kao i glavni motiv da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u enciklopedijama, istorijama i udžbenicima, kako u Crnoj Gori tako i u regionu, nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani.

 

Iskustvo Rječnika

Početkom aprila 2016, CANU je objavila prvu knjigu Rječnika crnogorskog narodnog i književnog jezika, kao poklon narodu uoči deset godina nezavisnosti. Rječnik sadrži više od 12.000 riječi koje počinju slovima A, B i V, zajedno sa informacijama o njihovom izgovoru, značenju i primjerima upotrebe u narodnom i književnom jeziku.

Iz CANU je najavljeno da će Rječnik u cjelosti biti objavljen za deset godina, tako što će se svake druge godine objavljivati po tom. Uz napomenu da se radi o „kapitalanom projektu koji, osim naučnog, ima veliki kulturni i identitetski značaj“.

Uslijedila je oštra reakcija javnosti na prvi tom Rječnika. U otvorenom pismu više od 100 intelektualaca zahtijevalo je od CANU da se izvini građanima Crne Gore, posebno nacionalnim Bošnjacima, Albancima i pripadnicima islamske vjeroispovijesti, i povuče cijeli tiraž Rječnika.

Poslanik Albanske alternative Nik Đeljošaj je zbog Rječnika bojkotovao rad Skupštine i najavio da će podnijeti krivičnu prijavu protiv autora. Funkcioner BS Suljo Mustafić kazao je da se radi o nasrtaju na tradiciju manjinskih naroda u Crnoj Gori. Budimir Aleksić, predsjednik Političkog savjeta Nove, zaključio je da je CANU pokrao srpsko intelektualno i istorijsko nasljeđe. Crnogorski pokret ocijenio je da je Rječnik necrnogorski: ,,i lingvistički, i etički, i činjenično”….

Iz CANU su poručili da nije bilo zlih namjera prema bilo kome, a posebno prema bilo kojoj nacionalnoj manjini. Umjesto ispravljanja tada evidentiranih grešaka od ovog kapitalnog posla se odustalo.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo