Povežite se sa nama

INTERVJU

VASILIJE MILIČKOVIĆ, PREDSJEDNIK UDRUŽENJA MANJINSKIH AKCIONARA EPCG: Smrt vladavine prava

Objavljeno prije

na

Razgovor sa Vasilijem Miličkovićem, predsjednikom Udruženja manjinskih akcionara EPCG koji je na sudu osporio odluku Skupštine EPCG o otkupu lokacija Rudnika uglja u Pljevljima (RUP) počeli smo nedugo nakon što je objelodanjena informacije da je Vijeće Privrednog suda preinačilo odluku sutkinje Nataše Bošković o privremenoj zabrani trgovine akcijama RUP-a. Prije nego što je intervju završen, okončana je operacija Rudnik. Nešto više od 31,3 miliona sa računa EPCG prebačeno je na račune doskorašnjih vlasnika 96,8 odsto akcija RUP-a (prednjačili su A2A, država i Aco Đukanović). Nijesmo mi, dakle, bili toliko spori koliko su Komisija za tržište kapitala i Centralna depozitarna agencija bile brze da, praktično za jedan dan, obave sporni posao.
MILIČKOVIĆ: Čitav državni aparat se u zadnje dvije godine stavio u funkciju plana da akcije Rudnika uglja, silom na sramotu, prodaju Elektroprivredi. I tako, umjesto da vlasnici akcija u RUP i krivično odgovaraju zbog desetogodišnjeg neplaćanja poreza i doprinosa ,oni su danas nagrađeni sa više od 30 miliona eura. Zahvaljujući, između ostalog, i Vijeću sudija Privrednog suda i samom predsjedniku tog suda Blažu Jovaniću. Preinačenjem Odluke o zabrani prometovanja akcijama RUP do konačne presude, koju je donijela sudija tog suda Nataša Bošković, glavni akcionari Rudnika napunili su džepove a država je oštećena za 80 miliona.

Moj zahtjev za privremenom mjerom zabrane prometovanja akcijama RUP do konačne i pravosnažne presude naišao je na razumijevanje kod sudije Bošković ali, nažalost, i na tvrdi otpor kod njenih kolega sudija: Nataše Sekulić, Ivana Kovačevića i Miodraga Anđelića koji su sačinjavali Vijeće suda na čijem čelu se nalazi Blažo Jovanić, blizak prijatelj Aca Đukanovića, jednog od zainteresovanih akcionara koji nijesu dozvolili da dođe do ročišta, nijesu dozvolili da pravna država kroz institucije sistema odgovori da li je zamišljena transakcija zakonita i moguća. Crnogorska javnost treba da zna da su sudije Sekulić, Anđelić, Kovačević i Jovanić svjesni ogromnih štetnih posljedica po državu i građane Crne Gore. Ali su savili kičmu,preinačili odluku sudije Bošković, obesmislili predstojeći sudski postupak i omogućili nesvakidašnju pljačku državne imovine.

MONITOR: Koliko je sporna činjenica da ste o toj odluci obaviješteni nakon podnošenja zahtjeva za izuzeće Vijeća i predsjednika Privrednog suda?
MILIČKOVIĆ: Ja sam u ovom procesu kao stranka od samoga starta bio šikaniran zajedno sa mojim advokatom. Onemogućen mi je uvid u spise predmeta kao i druga prava, tako da mi nikakve urgencije i pisani podnesci nijesu pomagali. Zato sam bio prisiljen da tražim izuzeće Sudskog vijeća i predsjednika Jovanića (u jutarnjim satima u petak 15. juna), a sve sa ciljem da dočekamo 25. jun i zakazano ročište na kome bi ukrstili argumente… Ali ni druga strana nije spavala. Rješenje o preinačenju odluke koju je ranije donijela sutkinja Bošković ekspresno i protiv zakonito dostavljeno je Komisiji za tržište kapitala. Ona filmskom brzinom donosi Rješenje o brisanju prvobitne zabrane i objavljuje ga na svom sajtu – četiri sata prije nego što kurir Privrednog suda meni uruči Rješenje Vijeća. To jasno govori o bitnim povredama sudskog postupka i zakulisnim radnjama Sudskog vijeća, Komisije i tužene stranke. Iako Komisija (nekadašnja KHOV) nije stranka u postupku oni su cijeli dan prije mene dobili Rješenje Sudskog vijeca kako bi i oni upalili zeleno svjetlo za pljačku. Rješenje je meni dostavljeno post festum, oko 14h, više na znanje,što samo može u državi u kojoj je umrla vladavina prava.

MONITOR: Novac je već isplaćen. Šta dalje?
MILIČKOVIĆ: Da je sreće pitanje što dalje bi bilo pravo pitanje za lidere opozicije. Ovo je prevashodno njihov posao, oni su ti koji ne smiju dozvoliti braći Đukanović ovako bahato ponašanje. Ovaj slučaj je lakmus papir za vladavinu prava. I pored toga što je novac podijeljen, opozicija može i mora – i to baš kroz Đukanovićeve institucije sistema – pokazati da Crna Gora ima šansu, da ima nade za pravnu državu jer je slučaj toliko ogoljen i obesmišljen da je situacija prosto neodrživa. Ubijeđen sam da će i Đukanovićeve sudije kroz sudski postupak podići bijelu zastavu. Dakle, vredi se i dalje boriti.

MONITOR: Šta je to što dalje očekujete u Privrednom sudu i može li se bilo koji sud ispriječiti pred akcijom koja je ovako dugo i temeljno pripremana na najvišem nivou?
MILIČKOVIĆ: Samo su bez sudskog postupka braća Đukanović i njihov omiljeni partner A2A mogli prodati mrtvo tele za rasnoga bika i strpati milione u džep. Zato su sve učinili da do suđenja ni pred njihovim sudovima i sudijama ne dođe,jer je potpuno jasno da niko ne može presuditi u njihovu korist. Veliku uslugu im je učinjelo Vijeće sudija Jovanićevog suda, ali ja se nadam za kratko.

MONITOR: Izgleda da ste ponovo u situaciji da novac EPCG branite od njenog menadžmenta i većinskog vlasnika?
MILIČKOVIĆ: Crna Gora je zemlja čuda,pa su takve situacije postale normalne, narod se prosto navikao na to ludilo. Kao akcionar EPCG sam punih šest godina branio firmu od lopovluka njenog bivšeg menadžmenta iz A2A kroz Đukanovićeve institucije i da se nijesam obratio talijanskom tužiocu ostali bi smo bez tih 17 miliona eura. Izgleda da moram opet EPCG braniti i od domaćeg menadžmenta i od same Vlade. Vaninstitucionalna moć braće Đukanović je toliko jaka da im se izgleda niko u državi ne može suprotsaviti. Ovaj slučaj to najbolje odslikava,sve je počelo nezakonitim i nedozvoljenim ponašanjem direktora Uprave prihoda koji godinama nije smio primijeniti zakon i blokirati RUP zbog 15 miliona poreskog duga koji se godinama tolerisao. Zbog RUP se decembra 2016. donose neustavne i diskriminatorske Izmjene poreskog zakona (u narodu poznat kao tajkunski zakon). DPS poslanici su ga jednoglasno usvojili i omogućili dalju farsu – da dva akcionara RUP Aco Đukanovic i Oreste Bramanti (A2A) pošalju nedozvoljenu i ucjenjivačku ponudu Bordu direktora EPCG u kome sjedi i sam Oreste Bramanti (A2A) koji je zelio da trguje sam sa sobom.Kako taj Bord direktora u EPCG na čelu sa Srđanom Kovačevićem odbija tu ucjenjivačku ponudu, Bramanti i Đukanović smjenjuju neposlušne kadrove i dovode svoje. Angažuje se revizorska kuća Diloite da uradi poželjnu procjenu. I farsa se nastavlja po planu…

MONITOR: Da li bi ovo mogao biti tek početak pražnjenja depozita sa računa EPCG?
MILIČKOVIĆ: Ovo je u najmanju ruku zločin prema građanima i državi Crnoj Gori. Dati prioritet zadovoljenju tajkunskih zahtjeva na uštrb instant raskida ugovora sa kompanijom A2A je po definiciji veleizdaja državnih interesa. Slijedi otkup sopstvenih akcija od strane EPCG koje neće imati kupca pa će se za taj iznos – godišnje 50 miliona eura – uvećavati akcionarski udio države u EPCG, a isplaćivati kompanija A2A.

MONITOR: Prethodni pokušaj pljačke 12 miliona eura uspjeli ste da spriječite. Da li vam je neko zahvalio na tome?
MILIČKOVIĆ: U Crnoj Gori se ne prašta uspjeh pojedinca,pa čak ni onaj koji se tiče opšteg interesa. Zahvalnost građana mi je vrlo brzo došla podrškom 1000 građana na predsjedničkim izborima. Nešto slično se desilo i dr Božidaru Vujičiću iz Budve koji je u budžet Opštine uspio povratiti opljačkanih 19 miliona a sugrađani mu na izborima taj gest nagradili sa 100 glasova podrške – nedovoljno da bude odbornik. Tako se Crnogorci zahvaljuju svojim sugrađanima, na taj način cijene pojedinca kome je društveni interes ispred ličnog.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, IZVRŠNI DIREKTOR CDT: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imamo tipičan primjer obrasca: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture

 

 

Anomalije koje su dovele do prijevremenih lokalnih izbora u Budvi, Andrijevici i, možda, Šavniku ukazuju na obrazac ponašanja i funkcionisanja političkih elita u Crnoj Gori, kaže nam Dragan Koprivica, izvršni direktor Centra za demokratsku tranziciju. “Funkcionisanje institucija kao da je svrha njihovog postojanja, omogućavanje i podsticanje partijskog preduzetništva, a ne javni interes, pravna država i razvoj zajednice zapravo jeste suština tog modela”

MONITOR: Može li se to promijeniti nakon vanrednih lokalnih izbora?

KOPRIVICA: U Budvi i Andrijevici nema puno ni političkih ni ideoloških razloga za krizu vlasti i vanredne izbore. Radi se samo o dodatnoj fragmentaciji izborne scene, novoj prekompoziciji i potrebi da se blokira rad opštine u nadi da će im novi izbori omogućiti bolju poziciju prilikom isisavanja državnih (opštinskih) resursa i njihovo prebacivanje u ruke moćnika. To je dio naše političke kulture koja se, iako svaki dan slušamo drugačije priče, neće brzo promijeniti. Problem je što građanke i građani još uvijek ne umiju da ovakvo ponašanje kazne na izborima. Oni se, nažalost, ili okreću apstinenciji ili, ako su mlađeg doba, odlaze iz zemlje.

To je savršen scenario za partitokratiju. Kad pogledamo razvoj političkih odnosa, ne bi bilo iznenađenje da se ove anomalije nastave i u drugim opštinama ili se brzo pojave i na državnom nivou.

MONITOR: Situacija u Šavniku je i za naša poimanja politike neobična. Postoji li, vama poznat, sličan primjer u izbornoj praksi?

KOPRIVICA: U svojoj praksi, a bavim se izborima skoro 25 godina, nijesam vidio sličan slučaj. Gotovo je teorijski nemoguće da se u jednom izbornom ciklusu, za izbore koji imaju 1.600 upisanih birača, dogodi sve ono što smo imali prilike da gledamo u Šavniku. Da smo taj slijed događaja pokušali smisliti, i u šali, vjerujem da nam ne bi pošlo za rukom da budemo toliko kreativni. Slijed događaja, ponašanje političkih subjekata, različitih državnih organa i izborni proces koji traje 19 mjeseci zaista nije lako smisliti. To je, nažalost, ono što ni teorijski nije moguće zamisliti jeste naša politička realnost.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ANA LALIĆ-HEGEDIŠ, PREDSJEDNICA NEZAVISNOG DRUŠTVA NOVINARA VOJVODINE: Hajka će se završiti kada Vučić opozove svoje poslušnike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Podrška međunarodnih organizacija i pritisci EU zvaničnika i stranih ambasada na srpsku vlast su jedini način da se ova krvločna hajka na Dinka Gruhonjića i mene završi

 

 

MONITOR: U vrijeme vanrednog stanja usled pandemije kovida, bili ste uhapšeni zbog izvještavanja o situaciji u zdravstvenim ustanovama u Novom Sadu. Sada ste ponovo na žestokom udaru, na društvenim mrežama i preko SMS poruka…Čini se kao da ste na nekom mogućem spisku „dežurnih krivaca“?

LALIĆ-HEGEDIŠ: Srpskim vlastima je uvek potrebna lista “dežurnih krivaca” kojom se skreće pažnja građana sa nepočinstava, nepodopština i političkih marifetluka vladajuće koalicije. S obzirom da svojim izveštavanjem godinama ukazujem na sistemsku korupciju, nepotizam, partijsko iživljavanje nad građanima, koketiranje sa nacionalizmom, na bahatost, siledžijstvo … a uz to radim u nezavisnim medijima koje Vučić otvoreno naziva “stranoplaćeničkim i izdajničkim”, moje ime je podvučeno na svim njihovim spiskovima za obračun. Za mene ništa novo, jer prezime moje porodice se već devedesetih našlo na jednom takvom opskurnom spisku. Tada ga je sastavljao četnički vojvoda, haški osuđenik i Vučićev politički otac Vojisalav Šešelj, za potrebe proterivanja Hrvata iz Srema. Danas, njegov najbolji radikalski đak samo nastavlja Šešeljevu misiju i viziju, a to je hegemonističko društvo podeljeno na “srpske patriote” i “izdajnike” , “ustaše” i “strane plaćenike”. A zna se šta takvima treba da se dogodi …

MONITOR: Identifikovano je nekoliko  osoba od onih koji su vam prijetili, neki su uhapšeni -pa pušteni u kućni pritvor…Može li ovo što je do sada urađeno na očuvanju vaše bezbjednosti, da spriječi dalje napade? Ili je za to važnija javna podrška-kolega, strukovnih udruženja-ovdašnjih i međunarodnih, EU predstavnika i dijela javnosti, koju ste vi i vaš kolega Dinko Gruhonjić, dobili?

LALIĆ-HEGEDIŠ: Koliko god su hapšenje osoba koje su nam pretile da će nam zaklati porodice, ubiti nas, silovati decu, lomiti kosti … za nas dobra vest, toliko istovremeno izazivaju potpuni kontraefekat u javnosti. Nakon svakog uhapšenog, salve nasilja i uvreda koje primamo se multiplikuju, jer značajan deo građana Srbije, koji se svakodnevno informišu isključivo preko režimskih medija, smatra da su ljudi koji nam prete neki novi srspki Obilići, a da smo Dinko i ja izdajnici koji zaslužuju da im se stane na kraj.

Podrška međunarodnih organizacija, ali i pritisci EU zvaničnika i stranih ambasada na srpsku vlast su jedini način da se ova krvločna hajka završi. A, završiće se onda kada Vučić opozove svoje trbuhozborce sa skupštinskih govornica, poslušnike, dodvorice i armiju botova koji su po njegovom nalogu i otpočeli ovaj pir nasilja i bezumlja.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESELIN RADULOVIĆ, ADVOKAT: Ogoljena borba za vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar policije nema aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbe protiv akta u čijem je donošenju učestvovao, bez obzira na to kako je na sjednici Vlade glasao. Tužbu protiv ove odluke Vlade mogao bi podnijeti neko od kandidata koji nijesu izabrani. Prihvatanje tužbe ministra bio bi presedan u dosadašnjoj praksi Upravnog suda

 

 

MONITOR: Ministar policije Danilo Šaranović tužio je Vladu Upravnom sudu zbog postavljenja v.d šefa Uprave policije za koje tvrdi da je bilo nezakonito. Kako vidite tu tužbu i njenu sudbinu pred Upravnim sudom?

RADULOVIĆ: Postupak određivanja v.d. direktora Uprave policije je bio nezakonit, ali je u tom nezakonitom postupku vrlo aktivno učestvovao i ministar unutrašnjih poslova. Tužbu gospodina Šaranovića vidim kao reakciju strane koja je poražena u besprizornoj borbi za kontrolom tog značajnog dijela bezbjednosnog sektora. Međutim, ono što je bitno jeste da ministar nema aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbe protiv akta u čijem je donošenju učestvovao, bez obzira na to kako je na sjednici Vlade glasao. Tužbu protiv ove odluke Vlade mogao bi podnijeti neko od kandidata koji nijesu izabrani. Prihvatanje tužbe ministra bio bi presedan u dosadašnjoj praksi Upravnog suda i zato očekujem da taj sud štiti interese zakonitosti, a ne partijske interese i neostvarene ambicije bilo kog člana Vlade.

MONITOR: Koliko su takve tužbe uobičajene?

RADULOVIĆ: Takve tužbe nijesu česte u praksi, ali dešavaju se slučajevi da tužbu podnese lice koje nema aktivnu legitimaciju. Obično takve tužbe podnose pravno neuka lica.

MONITOR: Kako vidite proces izbora vd šefa UP i šta je sve tokom tog izbora bilo nezakonito?

RADULOVIĆ: U procesu izbora v.d. direktora UP sve je bilo nezakonito. Na istoj sjednici kada je razriješen prethodni direktor policije Zoran Brđanin, Vlada je morala da odredi vršioca dužnosti na predlog ministra, kako je to propisano Zakonom o unutrašnjim poslovima.Umjesto toga, Vlada i ministar su ušli u nezakonite improvizacije, počev od raspisivanja tzv. internog oglasa, pa do poligrafskog testiranja na inicijativu ministra koje je sprovođeno proizvoljno i na način koji je izazvao brojne sumnje. Ni javnost, a ni kandidati, ne znaju ko je i na osnovu čega odredio na koje okolnosti kandidati treba da se ispitaju na poligrafu, gdje će se sprovodi ispitivanje, kojim redosljedom, da li će svima biti postavljena ista pitanja i sl. Na kraju smo došli do čak apsurdne situacije da su strožiji uslovi i komplikovanija procedura za izbor v.d. direktora, nego za izbor direktora u punom mandatu.

MONITOR: Sporni izbor odigrava se u vrijeme dok se vlasti kunu u IBAR, odnosno dobijanje Izvještaja o privremenim mjerilima za poglavlja 23, 24, koja se tiču upravo vladavne prava. Koliko je Crna Gora daleko od vladavine prava?

RADULOVIĆ: Ovaj izbor je samo jedan od primjera koji pokazuje da živimo u ambijentu u kome je sve podređeno partijskim i ličnim interesima i pokušajima da se preuzme ili sačuva kontrola nad što većim dijelom sistema. Političke partije i njihovi lideri otvoreno pokazuju da ih javni interes ne zanima. Politička scena u Crnoj Gori uglavnom je podijeljena na dva dijela, od kojih bi jedan dio prodao Crnu Goru bez razmišljanja, a drugi dio bi je poklonio drugom. Pri tome i jedni i drugi državu i njene resurse doživljavaju kao plijen i koriste ih u ličnom i partijskom interesu. Istovremeno, brojne insititucije koje treba da obezbijede poštovanje pravnog poretka su nedovoljno funkcionalne. Kad svemu tome dodamo nepodnošljivo neznanje i veoma često i loše namjere kod političara i javnih funkcionera, onda je jasno koliko smo blizu ili daleko od društva vladavine prava.

MONITOR: Gdje je u tom smislu pravosuđe, i koliko smo daleko od njegovog reformisanja?

RAULOVIĆ: Nažalost, pravosuđe još uvijek nije ušlo u proces ozbiljnih i istinskih reformi. Vesna Medenica je ukupno 17 godina rukovodila pravosuđem na jedan autokratski način koji je favorizovao nestručne kadrove bez integriteta, a istovremeno sputavao profesionalce. Tri godine nakon njene ostavke i dvije godine od kada je ona uhapšena, sistem koji je ona sa saradnicima u pravosuđu kreirala i dalje je skoro netaknut. Možda je najbolji primjer za to upravo postupak koji se vodi protiv nje, gdje je suđenje do sada 15 puta odloženo i to na način koji pokazuje da je određenim akterima postupka i dalje dozvoljeno da se sa pravosuđem i državom izruguju jednako kako su to zajedno sa g-đom Medenicim radili dok je ona pravosuđem i formalno upravljala. Mislim da će tako biti sve dok se u cjelokupnom pravosuđu ne sprovede neka vrsta vetinga ili lustracije koja će pravosuđe očistiti od kadrova koji su ga doveli u stanje u kome se nalazi i koji sada sprječavaju početak ozbiljne reforme u pravosuđu. U fokusu tog procesa, pored odgovornosti, trabalo bi da bude ispitivanje zakonitosti porijekla imovine tih lica.

MONITOR: Šta su vlasti nakon pada DPS-a propustile da urade na reformisanju pravosuđa?

RADULOVIĆ: Osim izbora Glavnog specijalnog tužioca, teško da se može govoriti o pozitivnim potezima koje su vlasti nakon pada DPS-a preduzele na reformi pravosuđa. Prije se stekao utisak da su svi koji su vršili vlast željeli da u pravosuđu imaju nekoga ko će njima biti ono što je Medenica bila DPS-u. Od kada je DPS izgubio vlast, aktuelna Vlada je treća po redu. Niti jedna od tih Vlada nije uradila gotovo ništa da državnom tužilaštvu i pravosuđu uopšte poboljša uslove rada. Pozitivne stvari u pravosuđu prethodnih godina desile su se isključivo iz dva razloga. Prvi je izbor g-dina Novovića za Glavnog specijalnog tužioca, a drugi je dokazni materijal koji je Crnoj Gori stigao od strane Europola. To je u krajnjem dovelo i do procesiuranja g-đe Medenice, pa je logično i prirodno da ona i njeni saradnici čine sve da ospore i opstruiraju aktivnosti GST-a i materijal Europola. Ipak, zabrinjavajuće je da GST i pravosuđe nemaju adekvatnu i dovoljnu podršku od onih koji, bar deklarativno, ne pripadaju sistemu čiji značajan dio je bila g-đa Medenica. Izgleda da vladavina prava ne ide u prilog ni mnogima od njih.

MONITOR: Dok se u vladi dešava sukob oko bezbjednosnog sektora, na lokalnom nivou dešavaju se turblencije. Kako vidite slučajeve Andrijevica i Šavnik iz pravnog ugla?

RADULOVIĆ: Uvođenje tzv. prinudne uprave u Andrijevici od strane Vlade bilo je opravdano. Međutim, odluka Vlade da uvede prinudnu upravu u opštini Šavnik je sporna, isto kao što je sporna i odluka Skupštine opštine Šavnik da skrati mandat koji je prestao još 2022. godine. Nakon toga, sporna je bila i odluka Vlade da “povuče” odluku i kasnije opet da je objavi. Skupštini opštine kojoj je mandat istekao ne može se skratiti mandat, niti se može raspuštiti Skupština opštine kojoj je mandat istekao. Odluke o raspuštanju ili skraćenju mandata mogu se donijeti samo dok mandat traje. Primjeri Andrijevice i Šavnika potvrđuju da Crna Gora nema funkcionalne institucije koje treba da obezbijede poštovanje zakona, odnosno u tim slučajevima održavanje sjednice Skupštine opštine i održavanje lokalnih izbora.

Mislim da je dobra odluka predsjednika Milatovića da ne raspiše izbore u opštini Šavnik jer izborni proces po ranijoj odluci o raspisivanju izbora je tamo u toku, odnosno nije okončan. Pravni izlaz iz takve situacije je u tome da institucije obezbijede da se okončaju već raspisani lokalni izbori jer je to obaveza države i njenih institucija. Nažalost, na djelu imamo ogoljenu borbu za vlast koja, u nedostatku funkcionalnih institucija, ima prednost u odnosu na pravni izlaz i poštovanje zakona.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo