Povežite se sa nama

INTERVJU

DRITAN ABAZOVIĆ, PREDSJEDNIK GRAĐANSKOG POKRETA URA: EU jedva čeka da Đukanović ode sa vlasti

Objavljeno prije

na

MONITOR: Prije nekoliko dana Aleksa Bečić i Vi razgovarali ste u Briselu sa Johanesom Hanom. Šta je suština tog razgovora?
ABAZOVIĆ: Sastanak sa komesarom Johanesom Hanom u Briselu bio je vrlo konstruktivan. Poslije njega jasan je zaključak da je crnogorska proevropska opozicija prepoznata u Briselu i da je razbijena teza DPS-a o antidržavnim i antievropskim elementima. Han je u našem razgovoru naglasio da su vrata Brisela otvorena za opoziciju.

Hanu smo iznijeli viđenje da je Đukanović čovjek koji je personifikacija antievropskog, učesnik ratova, deportacija i manipulacija i da se ne može očekivati od nekoga ko vlada 30 godina da želi slobodne institucije.

Kolega Bečić i ja iznijeli smo i uvjerenje da ako bude pritiska za snažnije i vidljivije reforme od strane EU Đukanović neće imati nikakav problem da krene drugim putem i da tako rade sve autokrate. Osim toga istakli smo i da je Đukanović stekao svoj enormni kapital u zemlji gdje svaki treći građanin živi u zoni siromaštva, sa Rusima, Kinezima i Azerbejdžancima.

Kroz diplomatski rječnik komesar Han je iskazao potpunu podršku našim naporima za promjene u Crnoj Gori. Onima koji umiju da čitaju između redova jasno je da EU jedva čeka da Đukanović ode sa vlasti u Crnoj Gori.

MONITOR: Vi i predsjednik Demokratske Crne Gore Aleksa Bečić predstavili ste nedavno plan za prevazilaženje političke i institucionalne krize u Crnoj Gori. Šta je, ukratko, njegova suština?
ABAZOVIĆ: Nakon lokalnih izbora, koji su održani u nedemkratskoj i somalijskoj atmosferi nedoličnoj zemlji kandidata za članstvo u EU, postalo je jasno da na ovakve izbore nema više smisla učestvovati. Građani su takođe jasno, prvi put u istoriji parlamentarnog života Crne Gore, dali dominantno podršku proevropskoj građanskoj alternativi koju čine URA i Demokrate, te je stoga naša politička obaveza da pronađemo najbolje rješenje za građane. Odmah smo krenuli u akciju i napravili plan koji predviđa sljedeće:

Reforma kompletnog izbornog zakonodavstva u skladu sa preporukama OEBS i ODIRA; izmjenu Zakona o javnom emiteru i seta medijskih zakona; izmjene načina izbora Sudskog savjeta i, ono što je najvažnije, dogovor oko datuma novih izbora.

Najvažnije je istaći da bez ispunjavanja taksativno svih ovih uslova nema povratka u državni parlament. Dakle, za razliku od ostalih subjekata koju su se vratili u parlament, a da u zamjenu nisu dobili apsolutno ništa za građane, mi dajemo riječ da neće tako biti. Ako DPS i njegovi sateliti žele da i naredni izbori budu održani u istoj atmosferi mi smo odlučni da ih u tome spriječimo. Zato tražimo podršku naših evropskih partnera i činimo sve da utičemo na sve odgovorne aktere društvenog života da riješimo goruća pitanja za građane. Bez obzira na to kako ko komentarisao plan, mislim da duboko u sebi svi dobronamjerni opozicionari žele bolje izborne uslove iz kojih će proizići legitimna vlast, javni servis koji nije partijsko glasilo i izbor sudija na način koji će omogućiti nezavisnost te grane vlasti. Plan koji smo izložili u potpunosti obuhvata sve pomenute segmente.

MONITOR: Planom je predviđena i sveobuhvatna izborna reforma. Je li to ostvarivo sa ovakvom vlašću i u ovakvom političkom i društvenom ambijentu?
ABAZOVIĆ: Sa kriminalcima koji upravljaju državom nije lako uspostaviti izborni sistem koji je pravedan. Međutim, naša je politička i građanska obaveza da se borimo za tako nešto i od toga nećemo nikada odustati. Znamo da na tom putu ima mnogo prepreka, ali definitvno nijesmo spremni da skrštenih ruku sjedimo i čekamo da se nešto desi samo od sebe. Borili smo se na ulicama sa kriminalcima na Cetinju i na Koniku, sada želimo da uz pomoć Evropske komisije izdignemo stvari na veći nivo i inkorporiramo zakonska rješenja. Smatramo to obavezom prema građanima. Ako se to ne ispuni, daćemo adekvatan odgovor režimu.

MONITOR: Prilikom predstavljanja plana podsjetili ste da je u memorandumu o zajedničkom političkom djelovanju Demokrata i URA-e jasno navedeno da se obavezujete da sa DPS-om nikada neće konstituisati vlast na bilo kojem nivou, niti učestvovati u Vladi u kojoj participira DPS. Ostajete li pri tome?
ABAZOVIĆ: Apsolutno, sa DPS-om koji je sve manje partija, a sve više organizovana kriminalna grupa koja drži Crnu Goru kao taoca svojih nezajažljivih finansijskih apetita, nema nikakve saradnje. Dok ta grupa oligarha ne ode sa vlasti, Crnoj Gori ne može svanuti. Mi smo generacija političara koja će ispuniti dato obećanje i poslati ih u politčku penziju, a mnogi od njih odgovaraće pred slobodnim institucijama. Oni su politički kancer našeg društva i stoga sa njima ne želimo nikada nikakvu saradnju.

MONITOR: Poslanik DPS-a Miodrag Vuković izjavio je da sa vama ne pristaje na razgovore mimo parlamenta, naročito ne sa stavom ,,tek kada nam ovo ispunite mi ćemo se vratiti”, konstatujući da i dalje idete stranputicom.
ABAZOVIĆ: Siguran sam da ljudi koji misle kao on, dok pljačkaju državne resurse, a pošteni narod šalju u emigraciju, misle da idu pravim putem i da rade pravu stvar. Naprosto, to su ljudi koji su devedesetih godina mislili da su deportacije, ubijanja i rat takođe pravi put za Crnu Goru. Drago mi je da smo na suprotnim političkim polovima. Iskreno, kad je neko spreman da gleda kako se urušavaju sve institucije sistema, a pri tom tvrdi da je sve u redu, onda me mišljenje takvih ljudi ne zanima. Imamo svoj put, a to je put moderne, građanske i evropske Crne Gore. Odlučni smo da svoju zemlju vidimo kao upsješnu evropsku priču i nećemo se osvrtati na mišljenja prevaziđenih i beznačajnih političara.

MONITOR: Plan ste ponudili i svim akterima parlamentarnog i političkog života u Crnoj Gori, ali iz DF-a vam zamjeraju što inicijativu niste prvo usaglasili sa ostalom opozicijom radi zajedničkog i koordinisanog djelovanja…
ABAZOVIĆ: Ova inicijativa je usaglašena onog trenutka kada je započeo bojkot državnog parlamenta, jer su svi zahtjevi koji su se tada postavili inkorporirani u ovoj inicijativi. Nažalost, DF je odustao od tih zahtjeva pa sad ne čudi što istim rječnikom kao DPS kritikuje ono za šta se nekada glasno zalagao. Ako imaju bolju inicijativu neka je predlože, a ako je nemaju – neka ne pomažu DPS-u, jer će im se to vratiti kao bumerang. Samo bih želio da čujem sa kojom tačkom plana se ne slažu.

MONITOR: Funkcioner Demokratskog fronta Milan Knežević je poručio da taj savez neće prihvatiti platformu za prevazilaženje krize, koju su predložili Demokratska Crna Gora i URA.
ABAZOVIĆ: To je njihovo legitimno pravo. Iskreno nijesam ni očekivao od nekih poslanika DF-a da prihvate ono što ne odgovora DPS-u i od čega je vlast bježala od izbora 2016. godine. Takav pristup politički ne donosi nikome dobro, što su rezultati izbora i pokazali. Konstantna kritika i brutalni napadi na opoziciju i neprihvatljiva retorika idu na ruku samo onima protiv kojih se svih ovih godina borimo. Ja politiku ne doživljavam na takav način, već se svim svojim bićem borim za promjene i drugačiji sistem vrijednosti. To je trnovit put i nije za svakog, a posebno ne za one koji su odlučili da budu vječni opozicionari.

MONITOR: Iz Demokratskog fronta tvrde da je platforma napisana u Ambasadi SAD, najavljujući „kontraofanzivu protiv svih” koji su pokušali da unište Demokratski front…
ABAZOVIĆ: Kako samo pradoksalno zvuči da DF najavljuje ofanzivu protiv opozicije, pa to je ingeniozna zamisao, koju bi teško mogli osmisliti Milan Roćen ili Srđan Kusovac. Ali u Crnoj Gori je izgleda sve moguće. Moj je apel da izbjegavamo međuopozicione svađe i da se svi koji iskreno želimo promjene posvetimo njihovom ostvarenju. U suprotnom, postaće još jasnije da svi koji su formalno u opoziciji suštinski tu ne pripadaju.

MONITOR: U planu ste ponovili čvrstu posvećenost vrijednostima i principima EU, tekućem procesu pristupnih pregovora i budućnosti Crne Gore u EU…
ABAZOVIĆ: Tako je. Naša politika je jasna od početka. To je vrijednosno određenje prema Zapadu i težnja da Crna Gora postane moderna demokratska država, visokog životnog standarda. Aktuelna vlast ne može uvesti Crnu Goru u EU, jer su oni neiskreno u ovom procesu, što potvrđuju i najnovije izjave predsjednika DPS-a. Jedino nekompromitovani ljudi koji su oduvijek na principu modernih evropskih građanskih društava mogu takav proces izvesti do kraja. Prvaci ratnih devedesetih koji su i danas na vlasti to ne mogu uraditi.

VESELJKO KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

VANJA ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA MANS: Kriminal i korupcija ne poznaju zastave, samo interes i profit

Objavljeno prije

na

Objavio:

Moramo da pokušamo da otkrijemo gdje su završile stotine miliona ili milijarde eura iznesene iz Crne Gore. Pokušaj političkih eksponenata korumpiranih pojedinaca da nas sveopštom kakofonijom skrenu sa tog puta sigurno neće uspjeti

 

Kao rukovodilac Stručnog tima Savjeta moj zadatak je da radim na prevenciji i otkrivanju mogućih slučajeva korupcije na visokom nivou. Taj cilj se ne razlikuje od onoga koji imamo u MANS-u i zato me više nevladinih organizacija i predložilo za taj posao na javnom konkursu objavljenom krajem prošle godine, kaže Vanja Ćalović-Marković u razgovoru za Monitor, koji započinjemo pitanjem koliko je njen angažman u Stručnom timu Nacionalnog savjeta za borbu protiv korupcije (ne)spojiv sa angažmanom u civilnom sektoru, odnosno, u MANSU.

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: S druge strane, velika je razlika u metodama koje može da koristi jedna NVO  u otkrivanju visoke korupcije, posebno u situaciji kada brojni zakoni i dalje propisuju ogromna ograničenja pristupa informacijama, u odnosu na Stručni tim Savjeta. Podaci koji spadaju u lične, kao i poreske, carinske i druge službene tajne, ali i podaci označeni stepenom tajnosti, odnosno državne tajne, su nakon pribavljanja dozvola dostupni Savjetu, ali ne i predstavnicima civilnog društva. Upravo ti podaci su neophodni da bi se pratili tragovi novca u slučajevima visoke korupcije, kroz intenzivnu međudržavnu saradnju, u koju NVO ne mogu biti uključene. I to je bio moj ključni motiv da konkurišem za ovu poziciju.

MONITOR: Cijenite, dakle, da Vaše postavljenje ne veže ruke ni Vama ni MANS-u?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Moje postavljenje ne može biti prepreka radu MANS-a, niti meni rad organizacije može praviti problem u Stručnom timu jer su u pitanju veoma različite metode rada. Rad MANS-a i Savjeta se dopunjuju, ali se između njih ne može staviti znak jednakosti.

Podsjetiću vas da su mene i prethodne Vlade, a i Skupština, imenovale na pozicije od značaja za borbu protiv korupcije. Tako sam bila član Nacionalne komisije kojom je predsjedavao Duško Marković, a kasnije i član Savjeta Agencije za sprječavanje korupcije. I tada i danas tražila sam isto: da se otkriju slučajevi korupcije i sprovedu reforme koje će spriječiti da se takva praksa ponavlja. Tada nije postojala ni minimalna politička volja i na svakom koraku sam nailazila na prepreke, ali nisu mogli da me ućutkaju. Zato su Nacionalnu komisiju ugasili, a iz Savjeta ASK-a su me nezakonito razriješili.

I sada ću da pokušam i uradim ono što je do mene, baš kao što sam to radila svih ovih godina. Očekivanja su mi, naravno, mnogo veća nakon promjene vlasti.

MONITOR: Ubrzo po formiranju Savjeta pojavili su se, nedorečeni, izvještaji o Vašoj ostavci. O čemu se tu radi?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Podnijela sam ostavku na mjesto člana Savjeta da bih, odmah nakon toga, bila imenovana za rukovodioca njegovog Stručnog tima. Smatrala sam da sa svojim iskustvom u radu na slučajevima korupcije mogu više da doprinesem kao rukovodilac tog tima, nego baveći se javnim politikama i zakonodavnim okvirom kao član Savjeta.

Stručni tim uglavnom radi na konkretnim slučajevima i praktičnim mjerama za prevenciju korupcije. To podrazumijeva da će Stručni tim operativno sarađivati sa raznim državnim organima, uspostaviti mrežu saradnika iz relevantnih institucija, inicirati uspostavljanje međunarodnih timova za rad na konkretnim slučajevima i tražiti dokaze koje će dostaviti tužilaštvu ili drugim nadležnim organima. U međuvremenu, dobili smo stručnu podršku Savjeta Evrope, koja će nam biti od ogromnog značaja, i vrhunskog eksperta koji je, između ostalog, radio na finansijskoj istrazi meksičkih narko kartela.

Stručni tim će raditi i na uvezivanju baza podataka katastra, poreske uprave i drugih relevantnih institucija, što će nadležnim državnim organima omogućiti efikasnije vođenje finansijskih istraga.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

PROF. DR SANJA BAUK, PREDAVAČ NA TEHNOLOŠKOM UNIVERZITETU U DURBANU, JUŽNA AFRIKA: Znanje je najvredniji resurs

Objavljeno prije

na

Objavio:

Jedino se znanje upotrebom i vremenom uvećava; svi ostali resursi se upotrebom i vremenom troše. Ulaganje u znanje nije trošak, kako se to često pogrešno tumači, nego ulaganje u bolju budućnost

 

MONITOR: Uskoro će u organizaciji „Anime“ biti promovisana Vaša zbirka kratkih priča „Što Google zna o meni…“. Predstavite svoju knjigu?

BAUK: Nevelika po obimu, moja najnovija knjiga je kolekcija autoetnografskih zapisa. Riječ je o kombinovanju autobiografije i etnografije, na način da sam lična iskustva unijela u istraživanja različitih kulturoloških entiteta. U fokusu je savremeno crnogorsko društvo, uključujući sve varijete koji ga obogaćuju, ali u nekim zapisima se osvrćem i na druge sredine u kojima sam kraće ili duže obitavala tokom proteklih dvadeset godina. Sva ta etnografska zapažanja su prožeta mojim ličnim iskustvima, te su s toga snažno emotivno obojena, ali i iskrena.

Zahvaljujem Animi na izraženoj dobroj volji da mi promoviše knjigu. Promocija će biti u drugoj polovini jula.

MONITOR: Bavite se naukom. Što Vas je natjeralo da se iskažete i na ovaj način?

BAUK: Bavim se naukom, pišem i objavljujem, ali sebe smatram naučnikom i piscem u „pokušaju“. Najviše volim za sebe da kažem da sam istraživač.

Nauka daje jako dobar i sveobuhvatan uvid u različite aspekte stvarnosti, ali ne i u njen totalitet. Ona je dobar put do saznanja, ali nije jedini. Postoji još dosta saznajnih puteva, koje zvanični naučni establišment obično potcjenjuje.

Kao pasionirani čitalac svega što mi duhovi nauke i umjetnosti donesu, u jednom trenutku sam poželjela da se oprobam u pisanju. Ne samo istraživačkih i stručnih knjiga i radova, već i kratkih priča, eseja. Nije mi bio toliko važan ishod, koliko stvaralački put i učenje na sopstvenim greškama. Na tom putu sam došla do nekih neočekivanih spoznaja; tipa, da su izdavači, većinom, postali „ucjenjivači“ pisaca, a da knjižare neće da uzmu knjigu ni na komisionu prodaju, ako kako oni kažu, niste etablirani pisac. To su teške spoznaje, pogotovo za početnike.

MONITOR: U knjizi pišete da ste nakon 23 godine radna na UCG istjerani s posla i da sada predajete u Južnoj Africi. Kako je došlo do toga?

BAUK: Iz ovog vašeg pitanja shvatam da je prosede trebalo da bude maštovitiji! Nastojaću ubuduće da se popravim.

U pravu ste, to su činjenice. Ali nije toliko bitno za čitaoce to što sam istjerana s posla, koliko je bitno da se upoznaju sa brutalnošću tog čina. Imala sam potrebu da ostavim pisani trag o tome, da se ne zaboravi; sa dubokom željom da se tako nešto, nikada više, bilo kome ko to ničim nije zaslužio – ne ponovi! Željela sam da taj čin „ogolim“ i izložim osudi čitalaca, odnosno, javnosti.

U najkraćem to mogu da opišem kao „osvetu loših đaka“, ili kao „operacionalizaciju ljubomore“, odnosno, njeno pretakanje u zlo. Ne bih da čitaocima uskratim slobodu kreacije u izvođenju zaključaka kako je i zašto do toga došlo. U knjizi je data jedna cjelovitija slika čitave situacije, koja je prethodila tom „okidačkom“ činu i ostavila bih detalje za promociju i za vrijeme koje će čitaoci posvetiti knjizi, čitajući je i analizirajući redove i ono između njih.

Otkaz i način kako je on sproveden u (ne)djelo, bio je grub, ali neuspješan, pokušaj da mi se ukalja ugled koji sam decenijama izgrađivala, poštenim radom i pristojnim odnosom prema studentima i kolegama. Ali eto, sve što se dešava, dešava se valjda s nekim razlogom. Nadam se da mi se i ovo zlo desilo za neko dobro. Ove knjige o kojoj sada razgovaramo, u krajnjem, ne bi bilo da nije bilo toga zla!

Trenutno sam u Južnoj Africi i radim kao profesor i istraživač na Tehnološkom Univerzitetu u Durbanu. Južna Afrika je jako lijepa i prirodno bogata zemlja iako je njeno mineralno blago nemilice eksploatisano više od sto trideset godina. Ukoliko vođe ovdje odluče da investiraju više u znanje, po mojoj procjeni, ova zemlja ima odlične izglede da ostavi iza sebe aktuelnu ekonomsku, kao i sve prateće krize, i da se razvije.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SAŠA JANKOVIĆ, MEĐUNARODNI KONSULTANT ZA LJUDSKA PRAVA I UPRAVLJANJE BEZBJEDNOŠĆU: Za bolju budućnost regiona treba nam konfederacija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sa dovoljno velikim zajedničkim tržištem da može da zaštiti proizvođače, sa širokim kulturnim, sportskim, umjetničkim i naučnim prostorom da podstakne kvalitet, a možda jednog dana i sa zajedničkom spoljnom politikom i odbranom, da ne budemo prašina na svakom vjetru

 

Naš sagovornik Saša Janković niz godina je bio kao dugogodišnji Zaštitnik građana (2007–2017) jedan od malobrojnih čelnika institucija u Srbiji koji su pokazali da je moguće biti nezavisan i stručno obavljati povjereni posao. Pred predsjedničke izbore 2017. godine prepoznat je, od dijela javnosti, kao odličan kandidat za predsjednika Srbije. U aprilu te godine, bio je glavni protivkandidat Aleksandru Vučiću i drugi po broju osvojenih glasova. Osnovao je Pokret slobodnih građana i bio njegov prvi predsjednik. Danas nije stranački svrstan političar, ali sudeći i prema ovom intervjuu, intenzivno se bavi političkom problematikom, s donekle drugačijim pristupom, van dnevnopolitičkih tema i olako donijetih rješenja.

MONITOR: Za godinu dana će se u Srbiji održati redovni predsjednički izbori. Na prethodnim – 2017. postigli ste značajan izborni rezultat. Šta biste savjetovali onome ili onoj koji će se 2020. godine suprotstaviti Aleksandru Vučiću?

JANKOVIĆ: Netraženi saveti ne služe ničemu, te ih ne dajem.

Podsetiću, čovek sam koji je ne jednom, već čak dva puta ujedinio opoziciju i poziciju u Srbiji! Prvi put kada su svi glasali za mene kao Zaštitnika građana u Narodnoj skupštini, a drugi put posle niza neslaganja, kada sam 2018. godine konačno rekao da neću u Savez za Srbiju, jer niti vidim čemu politički služi, a izgleda mi i da neće ni da radi. Tada se celo opoziciono nebo sručilo na mene uz povike da pravim štetu i da treba da odstupim iz politike koju „ne razumem“. Tu se opozicija po drugi put složila sa vlašću koja me je iz politike terala i pre nego što sam u nju i ušao. Ne želeći da delim ionako slabu opoziciju, ali ni da pravim novu grešku, povukao sam se. Više se ne bavim stranačkom politikom već samo ljudskim, javnim i nacionalnim interesom. Odnos vlasti i opozicije zanima me samo toliko koliko je zdrav odnos između njih u nacionalnom interesu. A itekako jeste.

MONITOR: Pretpostavljam da pratite ovo više za javnost mučno nego „unutrašnje-demokratsko“ prepucavanje u srpskoj opoziciji. Izjavili ste da smatrate kako je nepotrebno pregovaranje i platforme kojima bi se vlastima iznijeli zahtijevi u vezi sa predizbornim uslovima, već samo da se traži primjena postojećih zakona. S druge strane ste i za bojkot?

JANKOVIĆ: Onaj ko misli da je bolji od Vučića, ako smatra da je narod uz njega, nesumnjivo treba da izađe na nacionalne izbore bez obzira na uslove i pobediće. A ako vidi da nema prelomnu podršku, treba da ih bojkotuje i da im ne daje legitimitet jer oni zaista niti su fer, niti slobodni, te i nisu izbori. Najgore je, mislim, raditi po malo od svega.

A izborni uslovi će biti onakvi kakve Vučić proceni da mora da obezbedi i nikakvim se „pregovorima“ on ne može nešto nagovoriti. Besmisleno je gubiti vreme na promenu njegovog stava argumentima, jer su njegovi ciljevi nevezani za te argumente.

MONITOR: Pohvalili ste mogućnost da se i ljudi iz regiona vakcinišu u Srbiji. Vjerujete li da „vakcina diplomatija“ Aleksandra Vučića može ublažiti dosta nekonzistentnu politiku prema susjedima koja je sada obogaćena i sintagmom „srpski svet“?

JANKOVIĆ: Naravno da sam pohvalio, pa šta je trebalo – da puste da vakcinama istekne rok i da propadnu? Nikad nisam pripadao ljudima koji kod političkih neistomišljenika vide sve ružno i naopako, a u sebi i svom dvorištu samo anđelčiće.

Nije tajna ni da mislim da politika ne može da bude samo lokalna, već mora da ima i velike ciljeve, da ljudima ponudi nešto što pojedinačno ne mogu da ostvare. Politike koje sada živimo uglavnom bi, u stvari, trebale da budu u domenu borbe protiv kriminala, a ne ozbiljne političke analize.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo