Uncategorized
VEHID ŠEHIĆ, PREDSJEDNIK FORUMA GRAĐANA TUZLE I KOPREDSJEDNIK IGMANSKE INICIJATIVE: Anarhija koncentrisana u tri etničke stranke
MONITOR: Nedavno ste rekli da živite u državi u kojoj ne postoji ustavni patriotizam, gdje se ne poštuju odluke Ustavnog suda, zakoni BiH i onda se možete ponašati kao što se ponaša 90 posto političara u ovoj državi?
ŠEHIĆ: Svaki građanin želi da živi u uređenoj pravnoj državi u kojoj će biti zagarantovana vladavina prava, a što podrazumijeva poštivanje Ustava i zakona države, jednakopravnost, pravnu sigurnost kao i jednake šanse za sve. Nažalost, Bosna i Hercegovina nije danas takva država. Razloga je više. Između ostalog i Ustav BiH, koji bi trebalo da garantuje jednakopravnost svih građana bez obzira na njihove višestruke identitete, svojim diskriminitatorskim odredbama dovodi u neravnopravnost i tri konstitutivna naroda koji ovisno o svojoj etničkoj pripadnosti i teritoriji na kojoj žive ne mogu ostvarivati neka od temeljnih prava, kao što je aktivno i pasivno biračko pravo, pravo na jezik i pismo. Evropski sud za ljudska prava naložio je BiH da ukine diskriminitatorske odredbe u Ustavu i da obezbijedi istinsku ravnopravost sva tri naroda na čitavoj teritoriji. Ovome treba dodati i činjenicu da se sadašnjim ustavnim rješenjima garantuju kolektivna ljudska prava a ne i individualna gdje se građanin kao pojedinac lišava prava da bude nosilac suvereniteta.
Zbog političke neodgovornosti onih koji vladaju ovom državom ne poštuju se ni odluke Evropskog suda za ljudska prava, što je jasan pokazatelj da trenutno stanje u BiH odgovara trenutnim vlastima jer im omogućava da manipulišu tzv. vitalnim nacionalnim interesima gdje čovjek pojedinac postaje broj i procenat, a ne individua kao nosilac suvereniteta.
To su i razlozi zašto BiH nije demokratska država u kojoj će se poštivati sva individualna i kolektivna ljudska i građanska prava. A ako se tome doda i nedostatak ustavnog patriotizma, mi imamo moć koncentrisanu u užem krugu tri etničke stranke koje isključivo vode računa o svojim ličnim, a ne o opštim interesima građana.
MONITOR: Koliko su danas ravnopravna sva tri naroda u Bosni i Hercegovini?
ŠEHIĆ: Iako postoji odluka Ustavnog suda BiH iz 2001. godine koja garantuje ravnopravnost sva tri naroda na čitavoj teritoriji BiH ona još nije u cjelosti implementirana zbog nepostojanja odgovornosti za poštivanje odluka suda, u čemu BiH prednjači u regionu. Ovome treba dodati da Ustavni sud nema instrumente da provede svoje odluke te se ostavlja na volju političarima da li će ih provesti ili ne. Upravo je ovo jedan od razloga zašto se u diskriminatorskom položaju drže građani BiH, zašto je ona država u kojoj se masovno krše ljudska i građanska prava. Trenutne političke garniture svoju filozofiju vladanja baziraju na političkoj filozofiji 19. vijeka što udaljava BiH od zapadnoevropskih vrijednosti. Kada gradite tri ksenofobične etničke zajednice onda se ne može govoriti o demokratskom i otvorenom društvu za koje se deklarativno zalažu, ali u praksi čine apsolutno sve suprotno.
MONITOR: Koliko su jake retrogradne političke snage u BiH koje žele da je podijele na tri etničke teritorije?
ŠEHIĆ: Jedna od najvećih grešaka država koje su garanti Dejtonskog sporazuma je to što su gradnju mira dali u ruke onih koji snose, svaki u svom obimu, odgovornost za rat u BiH, što kao posljedicu imamo i činjenicu da i danas na sve tri strane postoje snage koje bi je podijelile na tri etničke teritorije i time uništile ono što je bila specifična filozofija života u BiH, a to je vrijednost komšiluka koji je bio prepoznatljiv po svojoj solidarnosti, želji za zajedničkim životom, uzajamnom poštivanju itd. Zato se trenutne politike i boje upravo tih vrijednosti i čine sve da svojim političkim angažmanom budućnost ove države grade na stereotipima i predrasudama jednih prema drugim, ali na sreću u tome nisu uspjeli.
MONITOR: Ko najviše utiče na to da BiH ne postane stabilna država?
ŠEHIĆ: Možda najveća tragedija BiH kao države i njenih građana jeste da ona daleko više prijatelja ima van svojih granica, koji pokušavaju da BiH postane ne samo demokratska država nego i funkcionalna u kojoj će se poštivati sva prava koja svaki građanin u normalnim državama ima. Zato je uloga i SAD, država Evropske unije, a posebno Njemačke, vrlo značajna, ali nažalost oni u BiH nemaju iskrenog, odgovornog i vjerodostojnog partnera koji bi od BiH napravili ne samo stabilnu nego i prosperitetnu državu.
MONITOR: Kakve su šanse da BiH postane građanska država?
ŠEHIĆ: Njedna država ne može biti demokratski uređena na principima parlamentarne demokratije u kojoj će se poštivati ljudska i građanska prava, koja će afirmisati otvoreno društvo, bez ustavnog obezbjeđenja suverenosti građanina kao pojedinca. Vlasti u BiH to ne žele, jer pri spominjanju građanskog društva odmah reaguju da će to ugroziti kolektivna – etnička prava, što apsolutno nije istina. Jer individualna ljudska i građanska prava moraju biti garantovana ustavom države svakom građaninu i da mu omoguće da afirmiše i živi višestruke identitete, a time i etničke i religijske. BiH je primjer koliko zloupotreba kolektivnih prava onemogućava individualna prava. Sa sadašnjim etničkim politikama teško je govoriti o afirmaciji građanskog društva, a time i građanske države zato što su svjesni da ih tada ne bi bilo na političkoj sceni. Rezultat toga je stagnacija BiH, gubljenje nade i perspektive u bolje sutra, te masovni odlazak građana u druge države gdje žele da grade svoju budućnost.
MONITOR: Desnica ubrzano jača na prostorima bivše Jugoslavije. Rehabilituju se četnici i ustaše… Da li se iz toga može izroditi novi ratni sukob?
ŠEHIĆ: Politička desnica jača na ovim prostorima. Na djelu je revizija prošlosti, u prvom redu mislim na II svjetski rat, rehabilitiraju se ličnosti koje su bile na strani fašizma, koje dobijaju nezasluženo mjesto kao branioci nacionalnih interesa, a što se vidi po nazivima ulica, institucija, spomenika. To je neprihvatljivo iz moralnih, ljudskih i civilizacijskih vrijednosti, jer je svjetska istorija te snage stavila na stranu fašizma. U BiH smo svjedoci političkog licemjerstva mnogih koji obilježavaju 9. maj kao Dan Evrope, prevashodno kao Dan pobjede nad fašizmom, a njihova idelologija afirmiše suprotno. Zato je jako bitno suprotstaviti se ovakvim tendencijama koje su postale i dobrim dijelom zvanične politike naših država što i civilizacijski i moralno zagađuje naše prostore.
Imamo udruženu nacionalističku politiku, bez obzira na to da li dolazi iz Hrvatske, Srbije ili BiH, koja pokušava degradirati vrijednosti narodnooslobodilačke borbe, Josipa Broza Tita kao državnika i jednog od najvećih antifašista II svjetskog rata. Sve je to rezultat bježanja od katarze i suočavanja sa prošlošću i zato smatram da je uloga Njemačke, najsnažnije države Evrope, jako važna jer je uspjela proći kroz kolektivnu katarzu i denacifikaciju i iskreno osuditi sve ono što je u ime njemačke nacije učinio Hitlerov nacistički režim.
Kako na ovim prostorima više nema političara koji bi smatrao da toliko moćan i da može sve, ne može biti rata na ovim prostorima. Iako sam i sam pacifista, ovdje se nalaze NATO snage koje su po mom mišljenju garanti sigurnosti u regionu. To se posebno odnosi na očuvanje sigurnosti i stabilnosti u BiH, jer, nemam povjerenja u Oružane snage BiH koje se sastoje od tri komponente, a koje baštine datume tri vojske (Armije BiH, HVO, Vojska Republike Srpske) koje su međusobno ratovale. Iz tih razloga postavlja se hipotetičko pitanje ko bi to sutra branio teritorijalni integritet i suverenitet BiH.
Država sa tri poluistine
MONITOR: Kako komentarišete to da je Naser Orić, bivši komandant teritorijalne odbrane Armije BIH u Srebrenici, oslobođen optužbi za zločin na području Srebrenice i Bratunca 1992. godine?
ŠEHIĆ: Kada živite u državi u kojoj postoje tri poluistine a ne tri istine kao što ističu današnji političari, imat ćete situaciju u kojoj zbog nedostatka istinske želje za suočavanjem sa činjenicama iz naše ratne prošlosti svaka odluka suda, da li ona bila osuđujuća ili oslobađajuća, na određenim teritorijama BiH izazvaće revolt kod građana, a i političara. Teško je komentarisati u ovom momentu oslobađajuću odluku Suda BiH u slučaju Nasera Orića, jer ona nije pravosnažna i treba sačekati pravosnažnost te odluke i onda o njoj raspravljati. Bilo kakav komentar, da li on bio negativan ili pozitivan, može se smatrati uticajem na sud. Ono što zabrinjava jeste da mi još nismo izgradili empatiju prema žrtvama koje vrlo često zaboravljamo, a što je najgore one su u BiH dijele po etničkom osnovu. Vrlo često ističem da u BiH nema nevinih, ali isto tako da odgovornost nije ista i da bi tako trebalo gledati na taj dio naše prošlosti. Neprihvatljivo je, a što se često ističe, da u odbrambenom ratu ne može biti ratnih zločina što seže još od početka rata u Hrvatskoj, a izgovorio je to predsjednik Vrhovnog suda te države. To kao rezultat ima amnestiranje ratnih zločinaca što je s pozicije pravde apsolutno neprihvatljivo.
Nemamo iskrenih sagovornika
MONITOR: Kakve su šanse Igmanske inicijative da doprinese konsolidovanju dobrih odnosa, mira i tolerancije između bivših republika Jugoslavije?
ŠEHIĆ: Da bi se provodile uspješne aktivnosti na uspostavljanju dobrosusjedskih odnosa mora postojati i politički ambijent u ovim državama i istinska želja da rade na izgradnji mira, međusobnog razumijevanja i povjerenja. Da li danas postoji takav politički ambijent? Postoji samo deklarativno jer politički potezi koji se dešavaju s vremena na vrijeme na ovom području samo još više usložnjavaju situaciju u regionu. Igmanska inicijativa i danas radi na principima radi kojih je i nastala a to je upravo afirmacija gorepomenutih vrijednosti. Mi nemamo iskrene sagovornike u političkom establišmentu zemalja regiona. Veću podršku imamo ponovo van granica regiona jer želimo da afirmišemo modele saradnje koji su se pokazali djelotvornim (Nordijski model). Jako je teško graditi odnose isključivo na interesu. Paralelno s tim treba graditi i emotivni odnos među ljudima koji će kroz razumijevnje jednih spram drugih stvoriti pretpostavke za izgradnju povjerenja bez čega je uzaludno raditi bilo šta. Moram istaći da moja država Bosna i Hercegovina najbolje odnose ima sa Crnom Gorom. Sa njom nema otvorenih pitanja koja bi pogoršala te odnose, što je jako pohvalno, ali mi je stalo da i sa druga dva susjeda, Hrvatskom i Srbijom, imamo takve odnose jer drugih komšija nemamo.
Veseljko KOPRIVICA
Komentari
Dugo čekani Dnevni boravak za stare u Kolašinu radio je samo mjesec i po. U lokalnoj upravi i Centru za socijalni rad ne može se dobiti informacija kada bi taj servis mogao biti ponovo dostupan korisnicama
Najstariji Kolašinci ponovo su bez prostora gdje bi mogli da provode određeni dio dana, ali i da dobiju toli obrok i najneophodniju stručnu podršku. Privilegiju da imaju na raspolaganju servis za podršku, pripadnici „trećeg doba” u toj varoši imali su samo od novembra do kraja decembra prošle godine. Najavljivan od 2018, adaptiran dvije godine, Dnevni boravak za stare u Kolašinu zvanično je otvoren u novembru prošle godine. Od Nove godine, vrata tog prostora su zaključana, a trenutno je teško dobiti odgovor na pitanje do kada. Prema nezvaničnim informacijama iz Centra za socijalni rad Kolašin i Mojkovac, resorno ministarstvo, koje je nosilac tog projekta, čeka da se u vođenje servisa uključe ili lokalna uprava ili licencirana NVO.
Dnevni boravci za stare u Crnoj Gori otvarani su u saradnji sa Kancelarijom Programa Ujedinjenih nacija za razvoj, kroz projekat razvoja kapaciteta usluge socijalne zaštite u našoj državi. U okviru tog projekta trajalo je i dugo adaptiranje prostora u Kolašinu. Opština je dugo prolongirala odluku o određivanju lokacije. Sada smatraju da su sve svoje obaveze prema najstarijim sugrađanima završili, ustupajući prostor za Dnevni boravak. U kolašinskoj lokalnoj upravi još ne znaju koje bi trebalo da budu njihove obaveze u funkcionisanju tog servisa. Kako je za Monitor kazao Sekretar za finansije Dragan Bulatović, još nijesu dobili zvanični dopis sa sličnim očekivanjima sa bilo koje adrese. Zbog toga, objašnjava, ne mogu ni kazati da li će Opština i na koji način doprinijeti projektu.
„Lokalna uprava je, skupštinskom odlukom, za potrebe Dnevnog boravka za stare ustupila prostor od 80m2 u zgradi koja je opštinsko vlasništvo. Taj objakat se nalazi u Ulici Jagoša Simonovića. Nemamo, koliko je znam, nikav upit, predlog incijativu ili informaciju o načinima na koje bismo se mogli uključiti u funkcionisanje tog servisa. Obaviješteni smo kad je počeo da radi. Ne znam ništa o zatvaranju niti kako funkcioniše“, kazao je Bulatović.
Na sajtu JU Centri za socijalni rad Crne Gore, uz informaciju o početku rada, piše i da će Dnevni boravak korisnicima u Kolašinu pružati usluge toplog obroka, psihosocijalne podrške, sitnih medicinskih usluga… Takođe i organizovanje društvenih igara, dnevno posluženje, realizaciju radionica u saradnji sa osnovnim školama, orgnizovanje izleta…
Tokom kratkog rada, u Dnevnom boravku bilo je svega nekoliko korisnika. Uglavnom onih koji su u stanju socijalne potrebe. No, njihovo iskustvo govori da je taj servis, čak i u tom kratkom periodu, bio nedostupan mnogima kojima je podrška neophodna.
„Bila sam svega dva dana. Nije bilo loše. Dobijali smo sok, kafu, jedan obrok, koji je donošen iz obližnjeg restorana. Imali smo televiziju i mogućnost za društvene igre. Bilo je toplo i udobno. Međutim, i da nastavi da radi, ne znam kako bih više mogla da dolazim. Ta kuća je u centru grada, a ja živim u prigradskom naselji, dva i po kilometra daleko od centra. Svaki put treba da platim taksi u oba pravca, što nije malo s obzirom na to da sam korinica socijalnih davanja. Uostalom, za taj novac bih mogla bih sebi taj jedan obrok da obezbijedim”, kaže sedamdesetdvogodišnja Kolašinka.
Ona tvrdi da bi trebalo razmisliti i o načinima da se u staračka, i uglavnom samačka domaćinstva, besplatni obrok nekako dopremi, pa da korinici ne moraju dolaziti. Tvrdi i da je čula od ostalih rijetkih korisnika kratkotrajnog rada servisa Dnevnog boraka da im je komplikovano da dolaze svakodnevno.
„Bilo je korisno jer sam se poslije dužeg vremena zatvorenosti u kući, srela sa nekim vršnjacima. Razgovarali smo, gledali TV… Pričali smo o zajedničkim mukama, a nije ih malo. Predugo traju dani kad je čovjek bolestan, star i sam… Nijesu nas obavijetili o zatvaranju Dnevnog boravka, čula sam nešto da je problem plaćati struju, a to bi, valjda, trebalo Oština da radi. Dobro bi bilo da ga ponovo otvore, pa ko može da dolazi, nek’ dolazi, ko ne može, neka sjedi kući, kao i do sada”, priča sagovornica Monitora.
U Opštinskoj organizaciji penzionera Kolašin gotovo da ne znaju ništa o načinu na koji je zamišljen rad Dnevnog boravka. Niko ih, tvrde, nije pitao za savjete niti pokazao incijativu da ih uključi u funkcionisanje. Iako su prostorije Udruženja penzionera i Dnevni boravak u istoj zgradi, kažu da su potpuno neinformisani.
„Dok se prostor uređivao pružili smo tehničku podršku, koliko smo mogli, s obzirom na to da smo u istoj zgradi. To je sve. Čula sam da je ideja da se tamo pružaju usluge starima u stanju socijalne potrebe. Ni to precizno ne znam. U svakom slučaju, podržavamo svaki oblik osnaživanja i pomoći najstrijim, ali uz brižljivo analiziranje njihovih stvarnih potreba. Čini mi se da je to izostalo”, kaže predsjednica kolašinske organizacije penzionera Ljiljana Tatić.
Ona podsjeća na veliki broj starijih ljudi na seoskom području, kojima su, kaže ona, usluge Dnevnog boravka daleko i nedostižne. Tatić kaže da je u Kolašinu oko 1.400 penzionera, te da ni njihov položaj nije zavidan. Potrebana im je, zaključuje ona, višestruka i multidiscplinarna podrška. Objašnjava da je pandemija donijela nove strahove, izolovanost i nove egzistencijalne probleme.
„Podjednako bitno kao i novac za osnovne potrebe je uključivanje starijih u aktivnosti koje su primjerene njihovom zdravstvenom stanju i starosnom dobu. Druženje, zabava, razgovori, izleti… sve bi to upotpunilo i uljepšalo njihovu svakonevnicu. Mi se trudimo, i pored orgraničenih sredstava, da dio tih potreba i zadovoljimo. Međutim, opet, ostaje veliki broj naših vršnjaka izvan toga. Ili su daleko od grada ili su bolesni”, objašnjava ona.
Organizacija penzionera u Kolašinu koristi prostor od oko 80m2, uključujući i kancelariju. No veliki problem je održavanje, zagrijavanje i plaćanje računa za struju. Iz opštinske kase ove godine će biti izdvojeno svega 1.000 eura za to udruženje. Imaju još 400 eura prihoda od članarina. Polovinom novca dobijenog iz lokalnog budžeta, kažu, kupili su drva za ogrjev, a račun za struju im je opterećen i ratama kojima otplaćuju raniji dug. Od Opštine su ove godine tražili oko 5.000 eura. Međutim, taj zahtjev su iz lokalne uprave ocijenili kao neosnovan.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Komentari
Imate li ideju za novinarsku priču od javnog interesa, želite li da istražujete teme od značaja za Crnu Goru i proces evropskih integracija, vezanih prije svega za Poglavlje 27 i zaštitu životne sredine? Da li hoćete da uz trening i mentore iz zemlje i regiona, rukovodeći se najvišim standardima, razvijete temu koja vas zanima? Hoćete li da se vaša priča objavi u regionu, da se prevede na engleski jezik, dopre do čitalaca van našeg govornog područja?
Ako na ova pitanja odgovorite potvrdno, prijavite svoje ideje za istraživačke tekstove od javnog interesa vezane za proces evropskih integracija. Autori najboljih prijedloga će proći trening, koji će se održati u Crnoj Gori krajem aprila 2021.
Nakon trenga, izvršiće se selekcija. Tri kandidata sa najboljim idejama, novinarskim vještinama i znanjima, uz mentorsku podršku uredničkog tima iz zemlje i regiona, realizovaće svoje istraživačke projekte.
Nakon završetka istraživanja, svi radovi će biti objavljeni na sajtovima CIN-CG-a i BIRN-a, kao i u posebnoj dvojezičnoj publikaciji i e-knjizi.
Pravo apliciranja imaju svi novinari iz Crne Gore sa istraživačkim sklonostima i iskustvom. Pored treninga, mentorske i uredničke podrške, odabrani kandidati dobiće i 1000 eura za rad na pričama (umanjenih za oko 9% poreza na honorare).
Konkurs se sprovodi u okviru projekta Istraživačko novinarstvo, ekološke teME, učešće građana/ki, koji finansira Evropska unija, a kofinansira Ministarstvo javne uprave, digitalnog društva i medija.
Prijave sa prijedlozima se šalju do 26. marta 2021. godine, na email: konkurscincg@gmail.com i assistantcincg@gmail.com.
Formulare za prijavu možete preuzeti na ovom LINKU
Ukoliko imate dodatnih pitanja, pošaljite ih na e-mail: konkurscincg@gmail.com ili na assistantcincg@gmail.com.
Komentari
Empty, broken playgrounds and benches, young people staring at smartphones while walking through the city – these were images of everyday life of young people in Podgorica. Closure of schools and one-month home isolation made the teens, after loosening of prevention measures, massively physically active. Podgorica streets these days are full of young people, who enjoy riding bikes, scooters, roller skates
The new emergency situation caused by spread of COVID- 9, closure of schools and one month home isolation, made teenagers, after loosening of prevention measures, massively physically active. Podgorica streets these days are full of young people, who enjoy riding bikes, scooters, roller skates… Basketball is played on the sports fields in the blocks. “Tracksuit” style can be seen throughout the city.
The situation was completely different before the coronavirus. Empty, broken playgrounds and benches, young people staring at smartphones while walking through the city. Taking photos for Instagram was a favourite sport. Cafés, bookmakers, rare bikers – these were images of everyday life of young people in the capital. Now, after a month long isolation, Podgorica has another, more beautiful face that resembles some European “smart city” with fewer cars, cleaner air and a wide range of alternative traffic.
As high school students told us, before the closure of schools, physical education classes were attended only by students who liked sports. Professors, they said, had an understanding, so they closed their eyes to those who were not interested in sports. The conditions for teaching in high schools range from poor to almost ideal.
– It all depends on the professor. New, young professors insist on work at the beginning, but gradually they also abate. Only those who want, attend physical education classes, mostly guys. I have no need to do that. I spend time learning some other subject with my friends. That's a great option. We have the equipment and space, the conditions in the gym are excellent. We have a lot of sections – skiing, cycling, hiking, swimming which operate at full capacity – said M.M. student of “Slobodan Skerovic” Grammar School.
And while in Grammar School students have the opportunity to socialize and have fun during organised recreational extracurricular activities, in some high schools there are high irregularities, so physical education classes have not been implemented at all.
– During four years of my education, I’ve entered gym only few times. We have almost never had that class. We use that time to take a break from school at a nearby café or to walk. We often see physical education professors sitting in cafés across the school – told us A.P. student of Economic High School “Mirko Vesovic”.
We should seek reasons for avoiding physical education classes, whose impact is vital for adolescents’ psychophysical development, also in breakthrough of new technologies. They captivate youth minds, tying them up to computers and surfing on the Internet.
– There is a sports court in the block, it's great, but it happens that there is nobody to play basketball with, everyone is online and it bothers them to go out – says S.L.
Besides that, teenagers mostly spend time in cafés, playing raffle or filling out bookmaker tickets or just hanging out in the street. Researches show an increase in drug, alcohol and gambling addictions among youth. The age limit for addicts is getting lower every year. It seems that the former campaign Sports against Drugs (2010) would be even more needed for young people today, giving them clearer insight into promising different reality. And maybe coronavirus isolation achieved that much faster.
– A new basketball court was built in the backyard of my building. A lot of kids play there. The courts are much better than before. Finally something starts to change – said M.Z.
Director of “Vaso Aligrudic” Electro-technical High School Veselin Picuric, points out that, thanks to the new young professors, physical education classes take place regularly, as well as that students within this subject have possibility to learn dance basics. He adds that outdoor sports fields were renovated three years ago in cooperation with the Ministry of Sports and are constantly available to recreational athletes in the area. However, the school gym is still inadequate.
– Sports hall, built in the early 70s, is deteriorated and has never been generally reconstructed. The roof leaks, the old wooden windows have collapsed, so we have to repair the floor every year. It is the only sports hall that was not renewed within the Energy Efficiency Program in Public Institutions three years ago. It is used by approx. 3,000 students from Electro-technical, Chemical and Civil Engineering high schools. Those children deserve a normal gym and adequate conditions – explains Picuric.
Despite their different starting positions, the most fortunate ones seem to be those students who have a good elementary school teacher who succeeds in fulfilling his/her mission despite the existing restrictions – to develop good recreational habits in young people through fun and socializing, often with his/her ideas, enthusiasm and extracurricular activities.
– All professors who take kids to competitions do it because they love their job. And it’s not the point to be the first, as some people think, but to participate. I often take kids to watch a game, skiing, swimming… And during this crisis period, physical education takes place on online platforms, and children submit their videos with successfully done exercises. We all do our jobs, but each of us in his/her own way. Guests in the class are also our friends, actors, singers, athletes, who explain children why they love sports. It is important not to experience sports as a competition, but to focus on awakening in children the desire to play a sport. Only then our mission is successful. It is not easy for us, because we are fighting against technology, lack of free time and everything else that makes modern life – said teacher of physical education at Primary School “Pavle Rovinski” Velimir Vlahovic.
It would be good to get good ideas and habits in place, and bad ones to bring to a minimum.
Balloon sports halls as an alternative
School gyms and outdoor courts are not the only places where young people engage in sports activities. During bad weather, young people opt for the use of balloon sports halls, although they are not satisfied with the quality of air inside them. “I prefer open space, it's healthier, only when the weather is bad, I opt for balloon sports halls, though the air is stale inside. Renting is not expensive, it depends, we give from 1.5 to 2.5 euros each – this is not expensive when more people gather to play”, said high school student M.K.
Renting costs are acceptable for children and income from balloon sports halls is used for school purposes. “70% out of income generated from balloon sports halls owned by schools, goes to school and 30% to Fund for Talents of the Ministry of Education”, told us Dijana Lakovic, Director of Elementary School “Pavle Rovinski”.
School management in Grammar School “Slobodan Skerovic” plans to invest income which they generate from balloon sports hall in an innovative way. “The contracts with the owners of balloon sports halls expire next year. Generated profit is used for school purposes. Part of my second mandate development plan includes building of a park space behind the school and possibly, restoring an athletic track”, announced Zoja Bojanic, Grammar School Director.
Reconstruction and construction of halls
The Ministry of Education points out that a lot of money has been invested in construction and reconstruction of the existing sports infrastructure in recent years.
Only last year, 16 projects, concerning reconstruction or construction of gyms throughout Montenegro were carried out, independently or in cooperation with other entities. Sports halls of Primary School “Ristan Pavlovic” in Pljevlja, Maritime High School in Kotor, Primary School “Marko Miljanov” in Bijelo Polje, Primary School “Salko Aljkovic” in Pljevlja, Grammar School in Cetinje, Primary School in Rozaje, Grammar School in Tuzi, Primary School “Blazo Jokov Orlandic” in Bar, Primary School “Oktoih” in Podgorica, Primary School “Orjenski bataljon” in Bijela and many others were equipped, constructed or reconstructed, as well as sports fields in Plav and Gusinje. Reconstruction of sports hall in Grammar School and Vocational High School in Rozaje will start soon, as well as construction of sports hall in Primary School “Lovćenski partizanski odred” in Cetinje.
Irena CEJOVIC
Elena DABETIC
Komentari
NOSIOCI LISTA: Zvijezde vodilje ili padalice
PARTIJSKO ZAPOŠLJAVANJE PRED IZBORE: Stare prakse
NOŽ, ŽICA I PODGORICA: Posijano zri
-
SUSRETI4 sedmiceNATALIJA KOKA ĐUKANOVIĆ, ŽENA BOEM: Onaj trag, kad odete
-
ALTERVIZIJA4 sedmiceDeportacije
-
HORIZONTI3 sedmiceNJUJORK TAJMS – MRAČNE VEZE VUČIĆA I BELIVUKA: Europol pokvario poslove države i podzemlja
-
HORIZONTI4 sedmiceZADUŽIVANJE MILOJKA SPAJIĆA OD 750 MILIONA, U SUSRET IZBORIMA: Posao za SDT ili politički pazar
-
FOKUS4 sedmiceVLADA DRITANA ABAZOVIĆA: Godina prođe, mandat nikad
-
INTERVJU1 sedmicaDR MAIDA BURDŽOVIĆ, SPECIJALISTA PSIHIJATRIJE: Nebriga o mentalnom zdravlju došla na naplatu
-
Izdvojeno4 sedmiceTRAGEDIJA U BEOGRADU, VRISAK SA VRAČARA OGLAŠAVA UZBUNU: Srce tame
-
DRUŠTVO4 sedmiceSLUČAJ SKRBUŠA: Male hidroelektrane pred Specijalnim tužilaštvom