Povežite se sa nama

OKO NAS

VEĆINA JAVNIH OBJEKATA U KOLAŠINU NEDOSTUPNA OSOBAMA SA INVALIDITETOM: Nesavladive barijere

Objavljeno prije

na

Od aprila, kada je u lokalnom parlamentu usvojena Odluka o postavljanju, ,,rampi”, liftova i ostalih objekata za pristup osobama sa smanjenom pokretljivošću i s invaliditetom, nadležni nijesu ništa učinili da taj dokument realizuju. Gotovo isto kao prije dvedeset ili trideset godina – Kolašince koji imaju invaliditet gotovo je nemoguće vidjeti u kafiću, bioskopu. Nakon razgovora s nadležnim u lokalnoj upravi, čini se da je vlast, nakon usvajanja odluke – zaboravila na taj problem.

Odluka se odnosi na postojeće javne objekte, a nakon usvajanja tog akta trebalo je da svi javni objekti u Kolašinu koji nemaju pristupne rampe prilagode svoje ulaze osobama s invaliditetom.

,,Komunalna policija će nadležne u takvim objektima upozoravati na zakonsku obavezu i ostaviti im razuman rok da naprave pristupne rampe”, obećala je sekretarka za urbanizam Ivana Grujić. Ona tada nije rekla koliki će biti taj rok, ali ni kada će Komunalna policija početi da upozorava.

Načelnik te službe Zoran Kujović, napominjući da je od aprila na toj funkciji, tvrdi da nije bilo nikavih sugestija njegovim službenicima, pa nijesu ni obilazili vlasnike objekata niti je naložena izgradnja pristupnih rampi.

,,Sigurno od aprila ništa rađeno nije, niti smo dobijali takav zadatak. Bolje da se o tome raspitate u nadležnom sekreterijatu”, kazao je on.

I dok se nedležnima, očigledno, ne žuri da pomognu sugrađanima da savladaju ,,arhitektonske barijere”, Kolašinac Saša Peković ne može već skoro decniju i po da uđe u većinu ustanova, prodavnica i kafića u svom gradu. Već trinaest godina je u invalidskim kolicima, a u gradu se za sve to vrijeme, kaže, malo što promjenilo i tek poneka je barijera za njega u međuvremenu nestala. Iako to njega ne sprečava da vodi aktivan društveni život, Peković priznaje da ga boli neosjetljivost nadležnih.

,,Svjestan sam da je teško objasniti ljudima koji nemaju problema, s koliko muke svakog dana premošćavam brojne barijere da bih recimo, popio kafa s društvom, pogledao film ili predstavu. Znam da sugrađani koji koriste invalidska kolica baš iz tog razloga izbjegavaju da se duže zadržavaju van kuće, zbog toga ih nema po gradu, pa se čini da ih je malo, a nije tako. Ja ne odustajem. Nije prijatno što me unose u bioskopsku salu, ali tu nelagodnost progutam”, priča Saša o svojoj svakodnevici.

Bez pomoći drugih ne može ni u apoteku, na sprat Doma zdravlja, Centra za kulturu, banke, poštu, sredstva javnog prevoza…Sve bi to mogao sam da su nadležni, kako kaže, našli način da obezbijede par džakova cementa i plate nekoliko sati prostih građevinskih radova. Prije svega, da vode računa o zakonu.

,,Jako je loše što ne mogu sam, recimo, u apoteku i na drugi sprat Doma zdravlja , gdje je laboratorija. Jasno je da češće nego ostali moram i za ljekove i u bolnicu. Kada je riječ o prodavnicama, prilika za mene postoji samo u marketima Voli i Santos. Što se kafića tiče, samo u Balkan kolicima mogu da uđem. Razumijete da je ograničen broj mjesta gdje mogu samostalno da uđem i da to zna poprilično da deprimira. Ne košta mnogo da se otklone te barijere, samo što to ne zanima ljude”, priča Peković.

Kolica koja koristi stara su deset godina i već, kaže, razmišlja šta će kad otkažu. Ne zna koja bi druga mogla kroz njegovo naselje neuređenim putem, kojim i automobili teško prolaze. Ipak, u Sašinom životu, kako kaže, nema mjesta za očajavanje.

Kako ističe taj četrdesetjednogodišnji Kolašinac, nakon saobraćajne nesreće, poslije koje je ostao vezan za kolica, nije dozvolio da mu ,,život diktira tempo”.

„Prije nesreće bio sam vrlo dinamična osoba, stalno u pokretu i nekoj akciji. Odjednom toga više nije moglo biti. Tada sam se suočio s istinom da nemam baš puno izbora. Mogao sam da se predam ili da nastavim da se borim sa sobom, s nerazumijevanjem okoline, sa fizičkim ograničenjima. Iz te borbe svaka izvojevana pobjeda je dragocjena i znači mnogo. Ja sam izbrao košarku, jer mi je taj sport i prije nesreće bio omiljen”

Jedan njegov mlađi sugrađanin nerado i s više gorčine priča o životu u kolicima. Nastojao je, kaže, prije nekoliko godina da bude što više u gradu, u kafićima, da ode sebi po ljekove…Na kraju, kako objašnjava, sve se svelo na traženje pomoći.

,,Nije nam omogućeno ni da provedemo sat, dva u gradu dostojanstveno. Stalno moram da tražim pomoć, iako po kući sam brinem o sebi. Najčudnije mi je da je, recimo, kancelarija Centra za socijalni rad na drugom spratu zgrade bez lifta. Ja sam korisnik i volio bih kada bih majku poštedio bar tih nekih poslova, kao što je uzimanje obične potvrde iz te ustanove. Ljekove sebi ne mogu da uzmem, a za analizu krvi treba da me nosilima iznesu. Zbog toga minule dvije godine uopšte ne izlazim iz kuće”, kaže taj dvadesetpetogodišnji Kolašinac.

Odluka o postavljanju, ,,rampi”, liftova i ostalih objekata za pristup osobama sa smanjenjom pokretljivošću i s invaliditetom, očigledno je još jedan dokument za koji su odbornici podigli ruke, ne trudeći se mnogo ni da vide šta sadrži, a kamoli da se raspitaju o realizaciji. Izvršna vlast je, takođe, u međuvremenu imala prečeg posla i pristupne rampe ne računa u infrastrukturne prioritete. Čak četiri opštinska funkcionera, na pitanje Monitora kada namjeravaju da počnu realizaciju te odluke, nijesu mogli ni da se sjete da je ona ikada usvojena.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

PODRŠKA ŽENSKOM PREDUZETNIŠTVU NA SJEVERU: Mrvice iz opštinskih kasa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina opština ispoštovala je formalnu obavezu, pa su i ove godine opredijelili sredstva za podršku sugrađankama koje bi da pokrenu ili unaprijede svoje biznise. Međutim, prema broju i vrsti projekata kojima su konkurisale, jasno je da se žene na sjeveru još sa strahom upuštaju u preduzetništvo

 

Prema ocjeni Privredne komore Crne Gore (PKCG) žensko preduzetništvo je najbrže rastuća kategorija u preduzetničkom svijetu. Podrška s lokalnog nivoa tom vidu ženskih poslovnih incijativa, ipak, na sjeveru, stagnira već tri godine. U većini opština, bez obzira na visnu budžeta, sredstva koja se godišnje izdvaju da osnaže žene preduzetnice ne prelazi 10.000 eura. Tako je, na primjer, u Brenama, čija je opštinska kasa ove godine „teška“ više od devet miliona eura, ali i u Kolašinu i Mojkovcu čiji su dvanaestomjesečni prihodi polovinu tog iznosa.

Odluku da pomažu sugrađankama, koje bi da se oprobaju ili unaprijede svoje biznise, opštine u Crnoj Gori nijesu donijele same. Ženska politička mreža (ŽPM) uspjela je 2018. godine da se izbori da se u lokalnim budžetima opredijele posebna sredstva namijena podsticaju razvoja ženskog preduzetništva. Naredne godine, oko 15 opština uvelo je posebnu budžetsku liniju za podršku preduzetništvu  svojih sugrađanki.

No, od tada do danas, sredstva koja se izdvaju za tu namjenu ostaju ista, s izuzetkom rijetkih opština koje su ih povećale. Na primjer, nakon što je dvije godine zaredom u budžetu Opštine Bijelo Polje za žensko preduzetništvo izdvajano po 10.000 eura, ove godine su taj iznos udvostručili. Očekivano, s obzirom na to da su bjelopljski prihodi i rashodi planirani na skoro 12,5 milona eura.

Berane ne slijedi taj primjer. Iz budžeta će ove, kao i prethodne dvije  godine,  izdvojiti  samo 10.000 eura za sufinasiranje biznis planova žena u tom gradu.

Iz Opštine su najavili da će podržati projekte koji podstiču ekonomski razvoj opštine, predviđaju otvaranje novih radnih mjesta, podstiču razvoj poljoprivrede i ruralnog područja… Prednost će imati i projekti koji podstiču razvoj organske poljoprivredne proizvodnje, turizam, doprinose afirmaciji i valorizaciji kulturnog potencijala…

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BOGATSVO LJEKOVITOG I AROMATIČNOG BILJA U CRNOJ GORI: OD KANTARIONA DO BRĐANKE: Zaboravljeni rasadnik mogućnosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je, sa svojih četiri hiljade vrsta biljaka koje žive na njenoj teritoriji, u odnosu na svoju veličinu, centar raznovrsnosti i velikog broja endema. Šanse za njihovu eksploataciju su brojne, ali uz mjere zaštite i očuvanja prirode, kao i podrške malobrojnim uzgajivačima i proizvođačima

 

Sakupljanje ljekovitog i aromatičnog bilja može biti veoma isplativa  djelatnost u Crnoj Gori. Oko četiri hiljade vrsta bilja živi na njenoj teritoriji. Od toga, preko 700 vrsta ljekovitog bilja je u upotrebi. Flora Evrope broji oko 11 hiljada različitih biljaka, a Balkansko poluostrvo oko devet.  Crna Gora je, u odnosu na veličinu, centar raznovrsnosti i velikog broja endema. Mogućnosti za njihovu eksploataciju su brojne, ali uz mjere zaštite i očuvanja prirode, kao i podrške malobrojnim uzgajivačima i proizvođačima.

,,Prepoznavanje i poznavanje biljaka je velika vještina koja se stiče godinama”, objašnjava za Monitor biološkinja Dragana Saveljić. Pravilno sakupljanje ljekovitog bilja podrazumijeva posjedovanje osnovnog botaničkog znanja – sposobnost poznavanja vrste i njene biologije i ekologije, gdje raste, kako se razmnožava, u kojoj fazi je najbolje brati i slično. ,,Iako naizgled veoma slične, biljke se među sobom veoma razlikuju po sastavu i kvalitetu biljne droge. Ako se sakupi biljka koja nema upotrebnu vrijednost, sve mora da se baci, trud propada. Još je gore da  ljekovitu biljku zamijenite sa potencijalno ili stvarno otrovnom, odnosno štetnom vrstom.  Bilo je trovanja ljudi, i sa fatalnim ishodom, zbog nepoznavanja ljekovite flore”, kaže Saveljićeva.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠUME I POHARE: Ima li kraja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Drvoprerađivači sa sjevera Crne Gore upozoravaju da država i lokalne zajednice gube ogromne prihode, zbog toga što se ne obavlja finalna obrada drveta.  Ovih su dana u Plavu dogovorili da formiraju delegaciju koja će zatražiti hitan sastanak sa premijerom Zdravkom Krivokapićem kako bi se hitno zaustavila  nezakonita eksploatacija državnih šuma od privilegovanih koncesionara, tajkuna

 

Drvoprerađivači sa sjevera Crne Gore poručili su da se hitno mora zaustaviti dalja nezakonita eksploatacija državnih šuma od, kako kažu, privilegovanih koncesionara. Preciznije – tajkuna.

Oni su se ovih dana u Plavu dogovorili da formiraju delegaciju koja će zatražiti hitan sastanak sa premijerom Zdravkom Krivokapićem i njegovim saradnicima. Cilj je definisanje daljih koraka oko gazdovanja državnim šumama.

Koliko štete trpe drvoprerađivači, građani, lokalne samouprave i država od gazdovanja neki od njih su stavili i na papir.

Plavljanin Edin Šarkinović kaže da država i lokalne zajednice gube ogromne prihode, zbog toga što se ne obavlja finalna obrada drveta. Prema njegovim riječima, koncesionari dobijaju drvnu masu po cijeni sedamnaest eura za kubik.

„Bilo koji od njih, koji se mogu na prste ruke prebrojati, za neku za njih smiješnu količinu od 5.000 kubika dobije za 85.000 eura, a PDV na tu sumu iznosi 17.500 eura. Ako bi tu količinu sirovine izrezali, osušili i uglačili na standardnu debljinu, dobili bi vrijednost od 1.550.000 eura, a PDV bi bio 325.000 eura” – kaže Šarkinović.

On napominje da bi složenije obrade, poput izrade vrata, dostizale trostruko veće iznose. „Ovo dovoljno govori koliko se gubi što nema finalne obrade i što se izvozi oblovina” – objašnjava Šarkinović. Da ovakav način gazdovanja šumama nije pošten i ne donosi nikakvu dodatnu vrijednost Crnoj Gori, prošle sedmice saopštio je i premijer Krivokapić. On je najavio suzbijanje mnogih problema koji su, kako je rekao, prerasli  čak i u organizovani kriminal. „Došlo je vrijeme da se stane na put svima koji bjesomučno koriste šume, uništavaju puteve, a ne daju nikakve dodatne vrijednosti Crnoj Gori” – izjavio je premijer prilikom posjete Beranama.

Ta izjava premijera Krivokapića je ohrabrila drvoprerađivače da se okupe u Plavu. Saglasili su se da se samo zajedničkim djelovanjem svih drvoprerađivača i nevladinih organizacija koje se bave zaštitom prirodnih i drugih vrijednosti, može zaustaviti pohara i uništavanje državnih šuma.

„Ovaj skup su podržale 62 nevladine organizacije iz čitave Crne Gore. Konačno se mora stati na kraj nezakonitim radnjama. Zadatak radnog tijela kojeg smo formirali biće da se u razgovoru sa premijerom Kivokapićem i njegovim saradnicima iznađe najbolji model za upravljanje državnim šumama. Tu se, prije svega, moraju zaštititi interesi lokalnog stanovništva i dati šansa drvoprerađivačima da, baveći se finalnom preradom drveta, lako dolaze do sirovine, što do sada nije bio slučaj” – kaže Esko Barjaktarović, drvoprerađivač iz Plava. Sa tog skupa je poručeno da se više ne smije dozvoliti da koncesionari sa strane raubuju državne šume, a da pritom lokalno stanovnioštvo ne može da obzbijedi ni ogrjevno drvo.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo