Monitor prenosi djelove iz Hronike graditeljstva Crne Gore Velizara Radonjića, priče o „kratkim trenucima raskošne svjetlosti i o ljudima koji su tu svjetlost stvarali“. Nastavljamo sa pričom o nastanku gradova
ŽABLJAK
Nema pouzdanih podataka o vremenu nastanka Žabljaka. Sigurno je, međutim, da je jedan krak rimske ceste od Nikšića prema Pljevljima prolazio pored Žabljaka, a to je bilo veoma davno. Prvobitni naziv ovog naselja – Varezina voda, po nekim izvorima, potiče iz doba Slovena. Kasnije dobija naziv Hanovi jer je naselje služilo za odmor trgovačkih karavana koji su prolazili starom rimskom cestom.
Pored istorijskih izvora, sliku pojedinih gradova stvaramo i na osnovu legendi. Jedna od njih govori o postojanju grada Pirlitora, na nekih desetak kilometara od Žabljaka. Narodna pjesma „Ženidba kralja Vukašina“ govori o tome da je u ovom gradu živio poznati junak vojvoda
Momčilo. Jahao je krilatog konja Jabučila i bio je nepobjediv.
Područje Žabljaka sa Nacionalnim parkom Durmitor je jedan od najljepših crnogorskih bisera. Durmitor ili „Soa nebeska“, kao ga mnogi nazivaju, ima 48 vrhova iznad 2000 metara nadmorske visine: Bobotov kuk, Prutaš, Šareni pasovi, Savin kuk, Šljeme, Međed, Obla glava, Stožina i dr. Tu je 18 gorskih očiju – glečerskih jezera: Crno jezero, Vražje, Riblje,
Škrčka jezera…, zatim 5 kanjona od kojih je najveći kanjon Tare, koji je od 1977. godine pod zaštitom UNESCO-a, kanjon Sušice, Nevidio…
Žabljak je centar planinskog turizma u Crnoj Gori, pa je i njegov razvoj podređen tome. U drugoj polovini XX vijeka izgrađeni su hoteli Žabljak, Planinka…, ski centar, žičare, restorani na Crnom jezeru i Momčilov grad, objekti za potrebe državnih organa, prosvjete, zdravstva, markirane su
planinarske staze…
Prve urbanističke planove Žabljaka uradio je akademik, arhitekta Mileta Bojović. Pored urbanističkih planova po njegovim projektima su izgrađeni: robna kuća, objekat Centralne banke, dječji vrtić, kao i više stambenih
objekata.
Uz priču o Žabljaku treba pomenuti i to da je Žabljak zavičaj Vasiliju Žugiću, jednom od prvih crnogorskih građevinskih inženjera koji je 15. decembra 1915. godine poginuo na Skadru.
ULCINJ
Na početku priče o nastanku gradova, Olcinium (Ulcinj) je pomenut među par najstarijih gradova na prostoru sadašnje Crne Gore, nastalih u ilirskoj epohi. O ovom gradu iz ilirskog doba i tačnoj lokaciji prve naseobine, zna se veoma malo. Iz rimskog perioda još manje. Većina istoričara se slaže
da se anatički grad najpouzdanije može locirati na mjestu današnjeg ulcinjskog grada. Prije svega zbog veoma povoljnog odbrambenog položaja grada i blizine luke.
Ulcinj je „…najslikovitiji primjer organskog prožimanja mediteranske i orijentalno-balkanske urbane i arhitektonske kulture, naročito ostvarene u djelovima naselja u utvrđenju. Njegova naročita specifičnost i vrijednost ogleda se u raznolikoj civilizacijskoj, i u tom smislu graditeljskoj slojevitosti, ostvarenoj u vremenskim rasponima: 1. ilirsko-grčkog (od I i II
vijeka n.e./Colchinium, Cicinium, Vicinum, Helcynio/ 734.g.,
Ulcini, Dulcinium, Licini, Dolcignum/), 2. srednjevjekovnog (tokom XI, XII i XIII vijeka), 3. mletačkog (od 1412. do 1571. godine) i osmanskog perioda (od 1571. do 1878. godine).“
U ovih osamnaest vjekova postojanja, u Ulcinju je nastalo značajno graditeljsko i kulturno nasljeđe. Podignuti su brojni sakralni i profani objekti: Sv. Srđ i Vakh na Bojani, Sv. Jovan i Sv. Marija u Svaču, Lamova džamija, Kalaja i Pašina džamija, Sahat kula, Namaz-gah Džamija, Kula Balšića, Bećirbegova kuća.
Stari grad predstavlja graditeljsku i kulturnu baštinu neprocjenjive vrijednosti. Najvredniji njegov dio je, svakako, ulcinjska tvrđava – Citadela, nastala u ilirskoj epohi kao vojno utvrđenje. U njoj su, svako u svom vremenu, bili zatočeni Miguel de Servantes, španski pisac i dramaturg, i Šabetaj Cvi, sefardski rabin i osnivač jevrejske sabatarijanske sekte. Servantesa je ulcinjsko tamnovanje inspirisalo da napiše kultni roman „Don Kihot“. Šabetajevo tamnovanje inspirisalo je
Zuvdiju Hodžića da napiše „Davidovu zvijezdu“.
Nakon oslobađanja od Osmanlija Ulcinj je, manje-više, dijelio sudbinu ostalih crnogorskih gradova: balkanski ratovi, Prvi, pa Drugu svjetski rat, period poratne obnove i izgradnje.
Ulcinj sa Velikom i Malom plažom, rijekom i Adom Bojanom, rezervatom ptica na Solani, Starim gradom, ostacima Svača na Šaskom jezeru i stoljetnjim maslinjacima predstavljaju solidnu osnovu za razvoj turizma. Zato je drugu polovinu XX vijeka obilježila intezivna izgradnja grada,
gradske infrastrukture i razvoja turstičkih kapaciteta: hoteli „Lido“, „Olimpik“, „Albatros“, „Otrant“, Nudističko naselje na Adi, Vojno odmaralište u Valdanosu… Napravljena je solana… Niču nove stambene četvrti, javni objekti. Izgrađena je i moderna saobraćajnica od Bara do Ulcinja. Većinu objekata gradi lokalno GP Primorje.
Nakon tri decenije tranzicije mnogi od ovih objekata ne postoje ili ne rade. Devastacija prostora i starih maslinjaka nije ni njih zaobišla.
(Nastaviće se)