Povežite se sa nama

Izdvojeno

VENECIJANSKA KOMISIJA I MI: Svi se pozivaju na Venecijance, svi tumače po svom

Objavljeno prije

na

Venecijanska komisija (VK) treba da na dan kad ovaj broj Monitora izađe na kioske, usvoji finalno mišljenje o Nacrtu Zakona o predsjedniku i Zakona o Sudskom savjetu i sudijama. Venecijanci su  9. decembra iznijeli „hitno mišljenje“, koje se ovdje različito tumači. U međuvremenu je Zakon usvojen

 

Na dan kada ovaj broj izlazi u štampu Venecijanska komisija (VK) kao ekpertsko savjetodavno tijelo Savjeta Evrope (SE) treba da usvoji i finalno mišljenje o Nacrtu Zakona o predsjedniku i Zakona o Sudskom savjetu i sudijama na plenarnoj sjednici 16. i 17. decembra. RTCG je već najavila da će sjednici VK prisustvovati i crnogorski ministar pravde Marko Kovač koji je 11. zatražio mišljenje o Nacrtima izmjena i dopuna Zakona o Sudskom savjetu i sudijama. Predsjednik Crne Gore je 9. novembra zatražio hitno mišljenje o izmjenama Zakona o predsjedniku. Isto je urgirala i Vlada Crne Gore. Venecijanci su odgovorili nakon mjesec dana i 9. decembra su iznijeli „hitno mišljenje“ na osnovu komentara trojice izvjestilaca, od kojih su dvoje članovi Komisije – Nikos Alivizatos iz Grčke i Filip Dimitrov iz Bugarske, i jedan je bivši član – Karlo Tuori iz Finske.

Mišljenju je prethodio javni poziv predsjednika Venecijanske komisije 23. novembra da Skupština bez odlaganja izabere nedostajućih četvoro sudija Ustavnog suda. Nakon toga je slijedila 29. novembra online konferencija sa stranama u sporu (predsjednikom države Milom Đukanovićem i predstavnicima parlamentarne većine), predstavnicima Delegacije EU i nevladinim sektorom. U razgovorima pored izvjestilaca prisustvovala i sekretarka Komisije Simona Granata-Mengini i u izvještaju se navodi da su svi sagovornici izrazili „interesovanje da što prije dobiju mišljenje VK“.

Kad je mišljenje izašlo, Venecijanci su se prvo ogradili rekavši da „o pitanjima ustavnosti odlučuju ustavni sudovi, a VK ne želi, niti ima mandat da se miješa u ulogu ovih sudova“.

Ustavni sud Crne Gore „trenutno ne može da funkcioniše zbog nedostatka kvoruma“, a predstoji ponovno preispitivanje zakona od strane parlamenta pošto je predsjednik Đukanović iskoristio ustavno pravo i zakon vratio na ponovno odlučivanje. U tom kontekstu, „VK je iznimno prihvatila dati svoje mišljenje o ustavnosti Zakona“. VK je uočila da su prije svega „ustavne odredbe o formiranju vlade, zaista vrlo škrte“. Važno je podsjetiti se da kada je pisan Ustav države 2007. godine Venecijanci su tada predložili da se bolje razradi mehanizam davanja mandata i formiranja Vlade što je DPS na čelu sa tada svemoćnim Đukanovićem ignorisao. Venicijanci su takođe velikim dijelom ignorisani prilikom donošenja Zakona o slobodi vjeroispovijesti koji je doveo zemlju u paralizu. Kasnije je prilikom donošenja zakano o Tužilačkom savjetu nova vladajuća većina odlučila ignorisati dio preporuka VK dok je dio usvojen.

U sadašnjem mišljenju, VK je  „utvrdila da izmjene i dopune Zakona o predsjedniku ne samo da razjašnjavaju ove odredbe, već ih dopunjuju, pa čak i protivrječe njima“. VK je ukazala na član 156(3) Ustava Crne Gore koji predviđa kvalificiranu većinu za izmjene i dopune istog, pa „promjena odredbi o formiranju vlasti kroz Zakon o izmenama i dopunama Zakona o predsedniku, koji je običan zakon, bi značila, po tome, izmjenu Ustava manjom većinom od one koju Ustav zahteva (41 glas umesto 54)“.

Venecijanci zaključuju  da bi Ustav „imao koristi od dodatne regulative o formiranju vlade, posebno kako bi se spriječile zastoje“, i „razumije da zakon koji se razmatra predstavlja pragmatičan pokušaj rješavanja institucionalnog ćorsokaka“. Međutim, izvjestioci naglašavaju  da sve „komplementarne odredbe koje utiču na sistem provjere i ravnoteže predviđen Ustavom treba dodati putem ustavne revizije“ u skladu sa čl. 156 za koji je potrebna super većina.

Sve u svemu, i pored zamjerki i jednoj i drugoj strani zbog propusta, Venecijanci su jasno poručili da se izmjene o ovlašćenjima predsjednika „ne usvajaju putem redovnog zakona, te da se stoga ne usvaja Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o predsjedniku dok Ustavni sud ne postane u potpunosti operativan“.

Komisija je i u zaključku mišljenja naglasila da „žali zbog paralize Ustavnog suda, koja je rezultat nespremnosti političkih partija Crne Gore da pronađu konstruktivne kompromise“ jer bi „Ustavni sud mogao dati suštinske smjernice o tumačenju ustavnih dužnosti predsjednika i parlamenta“. Svi politički akteri i institucije su pozvani na konstruktivnost „u rješavanju trenutnog ćorsokaka“ i da se nađu kompromisi za donošenje ovakvih odluka.

Da je kompromis pod sadašnjim okolnostima i konstalacijom nemoguć pokazao je i ovonedjeljni fijasko u izboru nedostajućih ustavnih sudija i igra gluvih telefona između parlamentarne većine i DPS-a i njegovih satelita. O samim kandidatima sudija Ustavnog suda gotovo da i nije ni izrečena ni jedna kritika osim što je primijećeno da među njima nema nijednog pripadnika manjinskih naroda. Jedan od kandidata za sudije – Ilija Vukčević, je široko priznati stručnjak za poresko pravo i bivši v.d. direktor Uprave igara na sreću koji se za vrijeme kratkog mandata zamjerio mnogim silnicima iz DPS-a i podzemlja kojima nije odgovaralo uvođenje reda i regulacije u tu inače osjetljivu oblast. Stoga je malo ko mogao očekivati da bi Đukanovićeva partija mogla glasati takvog kandidata. DPS-ovi poslanici su izbor samo jednog sudije uslovili ispunjavanjem njihove politčke agende. Sa druge strane, neizbor sudija kao da je doveo do inaćenja većine tako što su opet glasali za sporni zakon o predsjedničkim ovlašćenjima.

Mišljenje Venecijanaca nije obavezujuće per se i kao što je navedeno, ranije je nekoliko puta ignorisano od strane političkih aktera u Crnoj Gori. Komisija je formirana 1990. godina nakon pada Berlinskog zida kako bi pravno pomagala tranzicionim zemljama centralne i istočne Evrope. Međutim, u ovoj situaciji mišljenje VK nosi veliku težinu pogotovo zbog stava Evropske komisije i ambasadora EU da mišljenje VK treba uvažiti u ovakvoj situaciji radi nastavka zastalih evropskih integracija države. Francuski ambasador Kristijan Timonije je u intervjuu Vijestima upozorio da bi izbor Vlade pod novim zakonom učinio njen legitimitet spornim. Specijalni britanski i njemački izaslanici za Zapadni Balkan Lord Stjuart Pič i Manuel Sarazin su poručili da su odluke Skupštine od 12. decembra dodatno pogoršale krizu. Naglasili su da je to „veoma zabrinjavajuće i štetno za Crnu Goru i njene građane“ i da se razmisli „kakva bi se poruka poslala ako se premijer i Vlada izaberu na osnovu sumnjivog zakona“.

DPS i mediji pod njegovom kontrolom  su slavodobitno dočekali hitno mišljenje Venecijanaca ali su i neki predstavnici Vlade i parlamentarne većine takođe dočekali mišljenje VK kao njihovu pobjedu i potvrdu stavova. Premijer Dritan Abazović je izjavio da se „jako cijeni mišljenje Venecijanske komisije“ ali da je „u tom mišljenju Venecijanske komisije prva i osnovna stavka deblokada Ustavnog suda. Ako bismo deblokirali Ustavni sud oni uopšte ne bi ni slali mišljenje“.

Venecijanci smatraju da se aktuelna politička kriza mogla izbjeći i riješiti da su se vlasti Crne Gore rukovodile principom lojalne saradnje između državnih organa. Kako stvari sada stoje, vrlo je moguće da će na kraju doći do međunarodne medijacije kako bi se razriješila duboka politička i institucionalna kriza u zemlji koja nije u stanju sama rješavati svoje probleme.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

FOKUS

DUŠKO KNEŽEVIĆ MEĐU NAMA: Biznisi posrnulog tajkuna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kad govori o odbrani svoje imovine Knežević ne pominje ulogu koju su u njenom sticanju imali nekadašnji DPS prvaci Milo Đukanović, Svetozar Marović, Branimir Gvozdenović… I zajedničkim kombinacijama. O tome svjedoče uništene Atlas banka, Jadranski sajam, bolnica u Meljinama

 

„Vrši se pljačka moje imovine u Crnoj Gori i htio sam da dođem da to zaustavim, ali i da dokažem svoju nevinost, jer svi ljudi koji su me optuživali sada su već u zatvoru”, poručio je uoči ekstradicije iz Londona  Duško Knežević, donedavno odbjegli a sada pritvoreni, kontroverzni biznismen. Jedan od šampiona tajkunske akumulacije i privatizacije u Crnoj Gori.

Šta će sve i kako braniti Knežević tek treba da vidimo. Zato se možemo prisjetiti makar dijela svega onoga što mu je prošlo kroz ruke preko više desetina kompanija koje je registrovao u Crnoj Gori, Srbiji, na Kipru… Uglavnom pod okriljem Atlas grupe.

Najveću pozornost javnosti Kneževićevi poslovni poduhvati privukli su tokom stečaja u njegovoj Atlas banci, nakon što je po nalogu CBCG likvidirana njena mlađa sestra Investiciona banka Montenegro (IBM). Pošto su banke ostale bez novca svojih deponenata, iz Fonda za zaštitu državnih depozita isplaćen je 101 milion vlasnicima uloga do 50.000 eura. Privatni vlasnici računa na kojima je bilo više od 50.000, te državna i lokalna preduzeća morali su da približno još toliko novca pokušaju naplatiti iz stečajne mase. Vlada i državna preduzeća imali su u Kneževićevim bankama 10, 5 miliona, a opštine još pet.

Na teret države palo je i više od osam miliona koje je Atlas banka dugovala Ivesticiono razvojnom fondu, ali i garancije za kredit koje je ta banka uzela od Evropske investicione banke. Tek tada je objelodanjeno da su Kneževićeve firme u njegovim bankama držale manje od 1,5 miliona eura, odnosno, tek nešto više od 0,5 odsto ukupnih depozita. Zapravo, njima je banka služila za uzimanje (tuđeg) novca, u sumnjivim kreditnim aranžmanima. Naknadne dubinske analize pokazale su da je približno trećina visokorizičnih kredita data firmama u Kneževićevom vlasništvu. Ili njemu.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SRPSKI REVIZIONIZAM O SREBRENICI KAO POKRIĆE KORUMPIRANIM POLITIČARIMA: Ponovno guranje Crne Gore u kandže mitomanija i zavjera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer Spajić  je juče( četvrtak)  rekao da će Vlada glasati za rezoluciju UN o genocidu u Srebrenici . No, otvaranje ovih bolnih tema očito stvara  nelagodu Spajiću koji se koalicionim sporazumom obavezao na rekonstrukciju Vlade i uvođenje vučićevskih DNP-a i NSD.  Srbijanski režimski mediji neprestano vrte revizionističke priče o ratu u i oko Srebrenice  po kojima na kraju  ispada da je genocid zapravo izvršen nad Srbima. Istina je, naravno, drugačija

 

 

Ko prati vučićevsku štampu i njegove marionete u Srbiji, BiH i Crnoj Gori lako stiče utisak da je UN-ova rezolucija o genocidu u Srebrenici jula 1995. pitanje života i smrti za sav srpski narod, Srbiju i Republiku Srpsku (RS). Predsjednik Aleksandar Vučić govori kako će Srbi  biti proglašeni za genocidni narod, rezolucija će dovesti do ukidanje Republike Srpske, dok će Srbiji biti nametnuto plaćanje ratne odštete. I Vaskršnji sabor Srbije i Srpske je pomjeren jer se čeka glasanje u UN-u. U samom tekstu rezolucije se ni Srbi kao narod, niti vojska, niti bilo koja osoba spominje, a još manje etiketira kao „genocidan“. Uprkos tome, crnogorski podržavaoci Prve familije Srbije su se uključili u beogradsku propagandu. Jovan Vučurović, poslanik Nove srpske demokratije (NSD) i predsjednik parlamentarnog Odbora za ljudska prava i slobode je pozvao Vladu da ne podrži rezoluciju jer je „usmjerena protiv srpskog naroda“. Milan Knežević, lider Demokratske narodne partije (DNP) je rekao da Njemačka (kosponzor rezolucije) je „država koja je svijetu podarila Hitlera, Himlera, Gebelsa, Aušvic proglašava nas Srbe genocidnim a najstradalniji smo narod Balkana“. Pri tome zgodno zaboravlja da sadašnja Njemačka priznaje holokaust čije negiranje, nacistički simboli i pozdravi su zabranjeni zakonom. SNP-ov Dragoslav Šćekić, jedan od potpredsjednika Vlade Milojka Spajića kaže da će glasati protiv ako rezolucija dođe na Vladu jer „nećemo dozvoliti da bilo koji narod u ovom momentu nazivamo genocidnim“.

Demokratska partija socijalista (DPS) je tražila da Vlada bude kosponzor rezolucije zgodno zaboravljajući svoju i bivšeg lidera Mila Đukanovića ratnu prošlost. Bivši ministar u vladi RS-a Momčilo Mandić je još 2012. pohvalio ulogu Đukanovića za „pomoć koju su on i njegova vlada 1994. upućivali VRS-u i srpskom narodu“ u vremenu kad je Milošević uveo sankcije RS-u. „Gorivo za naše tenkove koji su se borili od Foče preko Srebrenice do Bihaća i dalje slao je upravo Đukanović i ko zna šta bi bilo sa RS da te pomoći nije bilo“ rekao je Mandić. Na Youtube-u postoji snimak u kome se Đukanović hvali da Momir Bulatović „ne treba da štiti srpstvo“ od njega, jer vlada koju on vodi je „morala godinama kriomice od Slobodana Miloševića i Bulatovića da pomaže srpski narod u Hercegovini i Republici Srpskoj, kad su joj oni odlučno i bezdušno spustili rampu“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ESKOBAR I MI: Specijalan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mandat Gabrijela Eskobara bez sumnje je, kada je u pitanju Crna Gora, bio – specijalan. Po dolasku na tu poziciju, mnogi su ga analitičari najavljivali kao neuobičajenog, direktnijeg diplomatu koji „nameće rješenja“. Povremeno je bio toliko direktan, da se činilo da je predsjednik crnogorskog parlamenta, ili šef ovašnje vlade, a ne diplomata strane države

 

Crna Gora će biti naredna članica EU, poručio je optimistično Gabriel Eskobar, specijalni izaslanik  SAD za Zapadni Balkan, pred sam kraj svoga mandata.  Da odlazi sa te pozicije potvrdio je i sam,   istovremeno demantujući pisanje portala Frontliner, koji je prije nekoliko dana ustvrdio da je Eskobar u stvari razriješen.

Frontliner tvrdi da je  Eskobar razriješen dužnosti izaslanika SAD za Zapadni Balkan nakon njihovog istraživanja u kom su  „otkriveni potencijalni sukobi interesa i doveden u sumnju Eskobarov diplomatski integritet“.

Medij navodi da je  kontroverza oko Eskobara počela njihovim istraživanjem, objavljenim 22. marta, u kom su „iznijete tvrdnje o finansijskim vezama između Eskobarove porodice i srpskih državnih organa“. To se,  kako se u tekstu ocjenjuje, „dovodi u sumnju neutralnost američkog izaslanika u osjetljivom dijalogu Kosova i Srbije.“

Eskobar je oštro demantovao te navode: “Želim direktno da kažem da je sve u tom izvještaju laž koja se može provjeriti. Prije svega, nisam otpušten i svi u Stejt dipartmentu su to potvrdili. Drugo, moja supruga ne prima novac ni od jedne strane vlade. Moja supruga u svakoj ambasadi u kojoj smo služili, u Boliviji, Portugalu, Italiji, pa čak i Srbiji, bila je ponosna zagovornica međuljudskih kontakata. Ali ona to radi bez ikakvog plaćanja, bez ikakvog ugovora. Ona će to nastaviti da radi. Treće, nemam veze sa navodnim advokatom u advokatskoj firmi u Teksasu. A ta advokatska kancelarija ima veb-sajt i odgovorni novinar može doći do njih i potvrditi da nema veza. I četvrto, tvrdnja da su informacije potekle iz kongresnih izvora je lažna jer Kongres nije obaviješten o bilo kakvim kadrovskim promjenama”, prokomentarisao je Eskobar pisanje Frontlinera.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo