Povežite se sa nama

INTERVJU

VESELIN MILOVIĆ, UREDNIK MONTENEGRINE : Kulturna kapija Crne Gore

Objavljeno prije

na

MONITOR: Portal Montenegrina obilježava značajan jubilej 10 godina postojanja. Kako se došlo na ideju da se pokrene ovaj sajt koji je vremenom postao internet riznica crnogorske kulturne baštine?
MILOVIĆ: Ideja za projekat Montenegrina.net je potekla 2004. godine, od grupe naših ljudi koji žive i rade u dijaspori. Nekako u isto vrijeme osnovano je nevladino udruženje Infomont iz Budve, formirano upravo sa istom idejom da se pokrene sajt sa sadržajima iz crnogorske kulture i na taj način popuni ogromna praznina koja je vladala na internetu kad su u pitanju informacije o Crnoj Gori. Osnivač nevladinog udruženja Infomont Boro Milović stupio je u kontakt sa ljudima iz dijaspore koji nijesu imali mogućnost da adekvatno dopunjuju sajt. Dogovoreno je da Infomont preuzme projekat i nastavi dalji rad. Nakon godinu dana, dakle 2005. preuzeli smo kompletno ažuriranje sajta.

MONITOR: Koliko članaka i iz kojih sve oblasti je objavljeno na portalu?
MILOVIĆ: Ukupan broj priloga (postova) koji je do sad objavljen je nešto veći od 4300. Treba napomenuti da su prilozi od jedne, pa do nekoliko stotina stranica. Iz tih razloga, ova brojka ne daje pravu sliku. Ilustrovaću to primjerom objavljivanja knjige Poruke, nedavno preminulog akademika Čeda Vukovića. Skenirali smo i pripremili za objavljivanje roman od 536 strana. Dakle, jedan prilog a toliko stranica. Kad bi se svi objavljeni prilozi preveli u kucane strane knjige, bio bi to dobar komplet od nekoliko desetina hiljada strana. U prilog tome ide i činjenica da je na portalu pripremljeno i objavljeno preko 25000 fotografija. Zastupljene oblasti na portalu su: arhitektura, književnost, likovna umjetnost, muzika, film i pozorište, humor, satira i karikatura, strip, gastronomija, istorija, dijaspora, antropologija, arheologija, jezik, religija…

MONITOR: Ko je sve učestvovao u stvaranju portala?
MILOVIĆ: Na ovo pitanje je jako teško odgovoriti. Proteklih 10 godina ostvarili smo nebrojeno mnogo kontakata sa ljudima koji su željeli na različite načine da doprinesu razvoju ovog projekta. Specifičnost interneta između ostalog jeste i u tome što možete da ostvarite kontakt sa velikim brojem ljudi i jako dobro sa njima sarađujete, čak i ako ih nikad nijeste lično upoznali. Potrebno je da postoji nešto što vas veže, što je osnov te saradnje. Naravno, u ovom slučaju je to ljubav prema Crnoj Gori, odnosno želja da se na pravi način predstavi njeno bogato kulturno nasljeđe.

Važno je istaći da svi saradnici, bez obzira na koji način učestvuju u stvaranju portala, (autori tekstova, savjetnici, urednici po oblastima…) rade potpuno volonterski. Uz izvinjenje ako nekog izostavim, nabrojaću samo one koji su u dužem periodu na razne načine doprinijeli razvoju ovog portala. To su: Boro Milović, urednik Montenegrine do 2010, Slobodan Bobo Slovinić, Veljko Rajković, Darko Drljević, Vlado Duletić, Gordan Stojović, Savić Rašović, Zoran Drašković, Stefan Aleksić, Vesna Milović, Dušan Đurović, Vojislav Karas, Ljubeta Labović, Zlata Marjanović, Ramiz Hadžibegović, Dušan Medin, Branislav Borilović, Simon Vučković, Sande Dodevski, Vladimir Kuljača… Izostaviću spisak povremenih saradnika jer bi on bio zaista dugačak.

MONITOR: Koliko su pomagale institucije i da li je bilo pomoći od strane države?
MILOVIĆ: Pomoć institucija se ogledala u donacijama knjiga. Knjige su nam poklonili, na čemu smo im veoma zahvalni, sljedeći donatori: Istorijski institut Crne Gore, Izdavačka produkcija CNP-a, Izdavačka kuća CID, Mediteran reklame Budva, Matica crnogorska, Dušan Đurišić u ime Udruženja crnogorskih pisaca za đecu i mlade i Udruženja književnih prevodilaca Crne Gore, Centralna biblioteka Crne Gore Đurđe Crnojević, Institut za crnogorski jezik i književnost. 2008. godine dobili smo podršku Ambasade SAD-a kroz program Democracy commission small grants.

Takođe, 2008. godine dobili smo sredstva na osnovu konkursa od Komisije za raspodjelu dijela prihoda od igara na sreću. To je bila jedina pomoć od države za sve ove godine iako smo se prijavljivali na sve konkurse i redovno dobijali nula eura. Moram naglasiti da smo se suočili sa totalnim nerazumijevanjem države kad je u pitanju prezentovanje crnogorske kulture na internetu. U početku smo mislili da je to neka trenutna i prolazna faza, ali nažalost, kako se kasnije pokazalo, to stanje se održava do današnjeg dana.

Posljedice ovakvog pristupa države su jako negativne i veoma vidljive. Veliki broj korisnika interneta nema pravu informaciju i prepušten je sajtovima na kojima se predstavljanje crnogorske kulture vrši na potpuno pogrešan i zlonamjeran način, od strane onih kojima Crna Gora nije na srcu. Nastavlja se sa prisvajanjem crnogorske kulture i crnogorskih kulturnih stvaralaca, koje je prisutno već decenijama. Navedeni problemi svakim danom su izraženiji, jer se u okruženju sve više koriste nove tehnologije u cilju predstavljanja nacionalnih kultura, što se za Crnu Goru nikako ne može reći.

MONITOR: Imate li podatke o broju posjeta vašeg portala?
MILOVIĆ: U prethodnom periodu imali smo preko 4,5 miliona pristupa našim stranicama. Prelaskom na novu platformu 2011. godine, pristupi pośetilaca stranicama na ,,staroj” Montenegrini nijesu registrovani. Iz tih razloga prikazano stanje je značajno manje od stvarnog broja. Upravo u ovom periodu radimo na rješavanju ovog problema. Mnogi renomirani sajtovi u sve većem broju preuzimaju sadržaje i postavljaju linkove ka prilozima na našem portalu. Za periodični bilten sa novim prilozima na Montenegrini, prijavljeno je više od 1200 korisnika. Facebook stranica Montenegrine ima preko 3400 članova.

MONITOR: Koji članci su najviše čitani?
MILOVIĆ: U burnim vremenima (prije, u toku i nakon referenduma u Crnoj Gori), izrazito su najčitaniji bili članci iz istorije. Članci iz ove oblasti zauzimaju i dalje visoke pozicije, ali ta prevaga nije više toliko izražena. Pośetioci se sve više okreću drugim oblastima, čitaju knjige, gledaju umjetničke radove poznatih crnogorskih umjetnika, putem reportaža upoznaju manje poznate predjele Crne Gore, šire saznanja o našoj dijaspori, upoznaju se sa arheološkim otkrićima, gledaju video zapise (od dokumentarnih emisija do crnogorskih pjesama), opuštaju se uz izvanredne aforizme i karikature, a mogu i spremiti tradicionalna crnogorska jela po receptima sa našeg sajta.

MONITOR: Kakvi su planovi za naredni period?
MILOVIĆ: Kad se borite da održite ovako veliki projekat, da sačuvate njegov kvalitet i nezavisnost, a sve to radite u uslovima ,,kućne radinosti”, kad zavisite od dotrajale informatičke opreme koja je osnov našeg rada, kad vam je budžet godinama na nuli, teško je bilo što planirati.

Mogućnosti portala Montenegrina.net na planu prezentovanja Crne Gore su ogromne. Zbog potpunog izostanka pomoći države, bili smo primorani da neke već značajne djelove ovog projekta stopiramo. Mnoge ideje iz prethodnog perioda, a i nove, najvjerovatnije će ostati samo ideje.

Čak i u takvim uslovima, članovi, saradnici i ljubitelji Montenegrine, nastojaće da ostvare želju koju je u svojoj čestitci povodom 10 godina rada Montenegrine, saopštio uvaženi dr Zoran Drašković ,,Da kulturna kapija Crne Gore nikad ne bude ni priškrinuta, a kamoli zatvorena”.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, CGO: Živimo život za 2+

Objavljeno prije

na

Objavio:

Istraživanja pokazuju da nam je opšte povjerenje u institucije i organizacije prije avgusta 2020. bilo jače nego danas kada najviše rangirani jedva prebacuju 2,5 na skali od 1 do 4. I mnogo je važnih segmenta koji su nam na ocjeni 2+.  Život koji se kreće oko ocjene 2+ nije onaj koji ukazuje na poboljšanje

Za očekivati je da na ovim izborima imamo manju izlaznost nego u avgustu 2020. godine, jer nema više mobilizacijskog potencijala koji bi mogao da se aktivira kao tada, niti su na isti način spoljni akteri zainteresovani za Crnu Goru, kaže Daliborka Uljarević, izvršna direktorka Centra za građansko obrazovanje (CGO) u razgovoru za Monitor. „Nema ni onog DPS-a koji je bio homogenizirajući kako za svoje birače, tako i za one koji su izlazili samo da glasaju protiv. To predstavlja izazov mnogima koji su svoju politiku gradili samo na oponiranju DPS-u i sistemu koji je ona oblikovao.

Takođe, dio građana i građanki je poslije ove tri godine razočaran i onim akterima za koje su glasali na prethodnim izborima jer su vidjeli da im je na prvom, a često i jedinom, mjestu lični interes”.

MONITOR: Čeka nas Parlament, a moguće i Vlada, sa mnogo novih lica. Treba li to da nas raduje ili plaši?

ULJAREVIĆ: Problem Crne Gore danas je što ona od obnove nezavisnosti nije uspjela da stvori jaku, prozapadnu alternativu Đukanoviću i DPS-u. Umjesto toga, svjedočimo rastu desno-populističkih snaga, uz dio onih koji su nepouzdani i neotporni na štetne uticaje ili retrogradne strukture. Zato mi sa novim licima, nažalost, najmanje dobijamo kvaliteta u pristupu politici, rukovođenju, pa i u onom što se odnosi na struku kad je riječ o specifičnim oblastima.

Vrijedi podsjetiti da smo mi već imali tu političku fazu u kojoj su samo mladost, neiskustvo, i puka kritika prema prethodnicima bili protežirani kao prednosti – a to nijesu prednosti u politici demokratskih društava. Izgleda da lekciju naučenu 90-ih godina prošlog vijeka moramo da obnavljamo, a vidjećemo i koliko će nas to koštati.

MONITOR: A kakva bi mogla biti nova Vlada?

ULJAREVIĆ: Sada se u dijelu javnosti pozicionira pretpostavljena većina koja bi trebalo da je formira, a koji bi činili Evropa sad sa koalicijom Demokrate-URA i manjinskim partijama. Imajući u vidu sve razlike koje postoje među njima, ali i lične animozitete koji se kao u talasima javljaju i ukrivaju, za očekivati je da to bude mučan proces.

Nema tu kohezivnog faktora koji bi se zasnivao na principima i vrijednostima, uz činjenicu da za neke i ne znamo koje su to magistralne vrijednosti na kojima stoje.

Dodatno, imamo još nekoliko nepoznatih: da li je DF i dalje neprihvatpjiv kao dio vlasti, jer smo svjedoci da se on već duže od aktera sadašnje Vlade i njima bliskih saveznika iz različitih sfera „umiva”; kako će se odvijati stvari u PES-u s obzirom na vidno postojanje različitih struja; da li će koalicija Demokrate – URA biti raskinuta nakon izbora; Kakav će biti odnos Spajića prema Abazoviću i njegovoj partiji koja je bila ključna u obaranju Vlade čiji je on faktički bio drugi čovjek i protiv kojeg je Abazovićeva Vlada prije samo nekoliko sedmica podnijela prijavu zbog zaduženja iz 2020…

Konačno, uz očekivani uspjeh PES-a i činjenicu da su oni otvorili Pandorinu kutiju primarno ekonomskog populizma, bila bi neka kosmička pravda i da dođu u poziciju da pokušaju sprovesti svoja obećanja.

MONITOR: Kako, u odsustvu stabilnih institucija, nadomjestiti očekivani nedostatak iskustva kod budućih nosilaca ključnih političkih funkcija?

ULJAREVIĆ: Nije samo neiskustvo ono što karakteriše novu političku strukturu, već i nedostatak odgovornosti i nevjerovatno brza i jaka opijenost onim što nosi funkcija, a takvima odgovaraju erodirane institucije.

Pored izostanka kvaliteta političkih struktura, treba ukazati i na hronično nedostajanje zdrave kritičke misli u dovoljnom obimu. Naglašavam ovo zdrava kod kritičke misli, da bi pravili razliku između kritike i krikova, a mi, na žalost, prečesto čujemo samo te neartikulisane i prizemne krikove sa raznih strana.

Upravo nedostatak zdrave i principijelne kritike, stalno kalkulisanje niza aktera sa novim ili prolaznim donosiocima odluka, predstavlja opasnost u društvu koje prolazi kroz turbulentne procese u pokušaju da dođe do nove paradigme političkog djelovanja. To bi uključilo fokus na institucijama a ne na ličnostima, realnim javnim politikama a ne promotivnoj kampanji, osluškivanje pulsa građanstva čak i kad nije u skladu sa onim što su preferencije, kao i donošenje odluka koje vode emancipaciji društva, a ne njegovom nazadovanju da bi se lakše vladalo.

Zoran RADULOVIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR MAIDA BURDŽOVIĆ, SPECIJALISTA PSIHIJATRIJE: Nebriga o mentalnom zdravlju došla na naplatu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako znama da je porijeklo svakog nasilja rezultanta straha kao jedne od tri osnovne emocije, uz bijes i gnijev, onda moramo znati da obezbjeđivanjem osjećaja sigurnosti kod svakog pojedinca, najbolje možemo spriječiti pojavu nasilnog ponašanja

 

MONITOR: Upozorili ste tokom pandemije na pogoršanje psihičkog zdravlja ljudi. Koliko je povećana agresija i nasilje rezultat pandemije, a koliko drugih faktora?

BURDŽOVIĆ: Posljednjih dana, dešavanja kojima svijedočima kod nas, u regionu, a reklo bi se i u čitavom svijetu, nesumnjivo ukazuju da je nebriga o mentalnom zdravlju došla na naplatu. Pritiak na mentalno zdravlje svakog pojedinca  nakon zvaničnog kraja pandemije produbio se pogoršanjem socioekonomske situacije, rata u Ukrajini, te raznih političkih previranja. Kada imamo takve prilike u drštvu, a odgovorni ne čine potrebne intervencije da to ublaže, pojačan stepen svih oblika agresije je neminovan.

MONITOR: Kako preduprijediti nasilje?

BURDŽOVIĆ:  Ako znama da je porijeklo svakog nasilja rezultanta straha kao jedne od tri osnovne emocije, uz bijes i gnijev, onda moramo znati da obezbijeđivanjem osjećaja sigurnosti kod svakog pojedinca, najbolje možemo spriječiti pojavu nasilnog ponašanja. Veliki problem kod nas predstavlja porast vršnjačkog nasilja o kome se dosta govorilo u posljednje vrijeme, a moramo znati da sigurnost dijece isključivo zavisi od  odraslih koji brinu o njima. Kad kažem „odrasli”, mislim na njihove roditelje, blisko okruženje, prosvjetne radnike i sve one koji kreiraju ambijent u kome ta djeca rastu. Jasnim strategijama zdravstvenih vlasti, brigom o mentalnom zdravlju, intervencijama prosvjetnih radnika,  možemo učiniti mnoga za nas i naše najmlađe.

Predrag NIKOLIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR SRĐAN PUHALO, SOCIJALNI PSIHOLOG IZ BANJA LUKE: Naš je problem što nas, najčešće, ujedinjuju tragedije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Koliko god nas svađali, plašili i djelili, to nije toliko uspješno koliko se na prvi pogled čini. Najviše putujemo unutar regiona. Rodbinski i prijateljski smo povezani. Govorimo isti jezik, imamo isto porijeklo, mentalitet nam je sličan, jedemo istu hranu, slušamo istu muziku i protiv toga su nemoćni svi naši nacionalizmi

 

MONITOR: Kako vidite posljedice dva masovna ubistva u Beogradu koja su imala reperkusije i u regionu, pa i u Republici Srpskoj gdje je policiji prijavljeno više incidentnih situacija, naročito u školama?

PUHALO: Ako izuzmemo Sloveniju i donekle Hrvatsku, za ostale zemlje koje su nastale raspadom Jugoslavije, možemo reći da su zapuštana društva u svakom smislu. I to traje već 30 godina. Siromašni smo, PTSP-om se niko nikada nije bavio, permanetno smo pod stresom, politička nestabilnost je svakodnevica, nezadovoljni smo, naoružani smo… Antidepresivi, alkohol i lake droge su nam najbolji prijatelji, besperspektivnost dominira, ljudi odlaze, roditelji nemaju kada da se bave poslom roditelja od trke da zarade za pristojan život, djeca odrastaju u takvom društvu i smatraju ga normalnim, a niko ništa ne preduzima da se to zaustavi.

Što se tiče sistema vrijednosti koji dominira, čini mi se da imamo ozbiljne razlike između onoga što se govori u školama i realnosti.

Imamo sve predispozicije da budemo agresivni, ljuti i samo je pitanje kako će se to ispoljiti prema sebi, porodici, slabijim od sebe, pederima, ljudima druge nacionalnosti ili protivničkim navijačima.

Kao što vidite, namjerno ne spominjem rijalitije, video igrice, jutjubere, Tik-Tok i ostale „kvaritelje omladine“ jer mislim da oni nisu mnogo važni u čitavoj ovoj tragediji.

Naravno, ne smijemo na osnovu jednog ili dva slučaja donositi generalizacije, ali je sasvim jasno da od ovakvih incidenata nijedno društvo nije zaštićeno. Sada treba sjesti i prepustiti stručnjacima da predlože plan kako sanirati štetu i šta raditi na prevenciji da nam se ovakve tragedije ne bi ponavljale.

MONITOR: Ove tragedije su dovele i do nove solidarnosti sa žrtvama i građanstvom u Srbiji. U BiH i Crnoj Gori je proglašen, povodom njih, i dan žalosti. Kako bi to trebalo da razumijemo?

PUHALO: Prije svega naš problem je što nas tragedije najčešće ujedinjuju, sjetimo se poplava ili zemljotresa u Hrvatskoj. Koliko god nas svađali, plašili i djelili, to nije toliko uspješno koliko se na prvi pogled čini. Najviše putujemo unutar regiona. Rodbinski i prijateljski smo povezani. Mi govorimo isti jezik, imamo isto porijeklo, mentalitet nam je sličan, jedemo istu hranu, slušamo istu muziku i protiv toga su nemoćni svi naši nacionalizmi. Na kraju, kada nastradaju djeca, svaki roditelj, kao i odrasli čovjek, ne može da ne saosjeća sa roditeljima žrtava. Empatija je biološki uslovljena i to ne može zaustaviti nijedna granica, niti ideologija ili politika.

Nastasja RADOVIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo