Povežite se sa nama

FOKUS

VESNA MEDENICA, OD VDT DO OKG: Ona im sve zna

Objavljeno prije

na

Slučaj Medenica nije prvi u kom su uhapšeni visoki funkcioneri, ali i njihova djeca. I hapšenje Svetozara Marovića pokazalo je kako su u kriminalu učestvovala djeca funkcionera, skupa sa djecom onih koji se smatraju kriminalnim strukturama. Pokazujući kako je, u stvari, tokom tri decenije Đukanovićevog režima to postao – jedan svijet. Taj sistem nije kreirala Vesna Medenica, bila je njegov oslonac i crna kutija. Mogla bi biti dobar svjedok

 

I to se desilo. Vesna Medenica, dvodecenijska vladarka crnogorskog pravosuđa, uhapšena je. Tužilaštvo joj na teret stavlja dva krivična djela – stvaranje kriminalne organizacije i protivzakonit uticaj.

Nakon što su opozicija, slobodni mediji i kritičari režima više decenija upirali prst u dugogodišnju predsjednicu Vrhovnog suda i bivšu državnu tužiteljku, koju su označavali kao jednu od najvažnijih čuvarki režima Mila Đukanovića, te različitih optužbi na njen račun, Vesnu Medenicu je, u stvari, pred crnogorsko pravosuđe izveo njen sin – tridesepetogodišnji Miloš Medenica. Bivšu predsjednicu Vrhovnog suda specijalno tužilaštvo tereti da je dio organizovane kriminalne grupe kojom je rukovodio njen sin, a na osnovu komunikacije koju je crnogorskoj policiji, prije nekoliko mjeseci, dostavio Europol.

Vesna Medenica je privedena početkom sedmice na podgoričkom aerodromu, kada je sa kartom kupljenom u jednom pravcu, pokušala da napusti zemlju. Prema tvrdnjama njenog advokata Zdravka Begovića, ona je krenula je u Beograd na liječenje. I njen sin napustio je Crnu Goru, a prema tvrdnjama Begovića nalazi se na liječenju od bolesti zavisnosti u Beogradu. Prema nekim tvrdnjama, Miloš Medenica se tek nedavno prijavio na liječenje, kako bi sebi obezbijedio lagodniju poziciju u procesu istrage i suđenja. Ne bi bio prvi koji je na taj način izbjegao pravdu. Još jedan branjenik Zdravka Begovića, bivši visoki funkcioner Demokratske partije socijalista i predsjednik SCG, šef budvanske kriminalne grupe Svetozar Marović nalazi se godinama u Beogradu, navodno na liječenju. Nedostupan je ovdašnjim istražnim organima radi odsluženja kazne.

U komunkaciji koju je Europol dostavio crnogorskim istražnim organima prije nekoliko mjeseci, a koju je objavio podgorički portal Libertas, vidi se da je sin Vesne Medenice učestvovao u trgovini narkoticima i švercu cigareta. Prema njegovim izjavam, sve je znala njegova majka, zaštitnica.

„Ona sve zna od početka baš, zbog ne daj bože, da je u toku da nas može zaštititi”, dio je jedne od kriptovanih prepiski Miloša Medenice sa policajcem Darkom Lalovićem, bivšim članom obezbjeđenja Vesne Medenice, takođe optuženim da je dio kriminalne grupe kojom je rukovodio Miloš Medenica. U nastavku, Miloš objašnjava da zaštita njegove majke funkcioniše tako što je njih strah od nje „što im sve zna”.

Policajac Lalović je uhapšen 15. decembra prošle godine i od tada je u pritvoru. Nakon njegovog hapšenja najavljen je nastavak policijsko-tužilačke akcije, koji je doveo i do Vesne Medenice. Osim Medenice uhapšeni su i njen nekadašnji tjelohranitelj, policajac Milorad Medenica, Luka BakočVasilije Petrović, sin vlasnika kompanije Cijevna komerc Danila Petrovića, kao i službenica Uprave prihoda i carina Ivana Kovačević.  sinoć je određen pritvor do 30 dana.

Po nalogu tužiteljke Nataše Bošković koja vodi slučaj, a na osnovu odluke sutkinje Suzane Mugoše, svima njima je određen pritvor od 30 dana. Medenica se, međutim, ne nalazi u pritvoru, već u Kliničkom centru Crne Gore, nakon što joj je pozlilo u noći nakon hapšenja. U bolnici je, prema pisanju medija koje nije demantovano, pokušala samoubistvo, ali je u tome spriječilo obezbjeđenje bolnice. Od hapšenja do danas, javnost primjećuje drugačiji tretman istražnih organa prema Medenici u odnosu na dosadašnju praksu, od načina privođenja, te dolaska ljekara sa njom u tužilaštvo, do toga da je tužilaštvo postupak proglasilo tajnim. Advokat Veselin Radulović ocijenio je tim povodom da samo postupanje u ovom slučaju možda ne ukazuje da je prekršena neka procedura, ali može da ukazuje da postoji nejednak tretman.

Vijesti, pozivajući se na izvore dobro upućene u istragu, pišu da Vesni Medenici tužilaštvo između ostalog stavlja na teret da je najmanje u dva sudska slučaja uticala da sudije da donesu odluku, za šta je, njen sin Miloš navodno dobio oko 300.000 eura. Navodno, radi se o dvije revizije, na osnovu kojih su oni u čiji se predmet Medenica umješala, zaradili 400.000 i 600.000 eura. Bivša predsjednica Vrhovnog suda do sada je negirala sve optužbe koje joj se stavljaju na teret.

Takođe, Vijesti pišu da tužilaštvo razmatra davanje statusa svjedoka saradnika za dvojicu osumnjičenih u ovom slučaju, koji su spremni da priznaju krivicu. Navodno oni su tužilaštvu dali informacije o tome u kojim je sudskim slučajevima uticala Vesna Medenica i primila mito, novac i nekretnine. Njen branilac kazao je da nema saznanja o tome da bilo koji svjedok ima povlašćeni status.

Obim istrage koja se trenutno vodi protiv dvodecenijske vladarke crnogorskog pravosuđa, svakako bi morao biti veći. Tokom njena tri mandata na čelu Vrhovnog suda, a prethodno i mandat tokom rukovođenja državnim tužilaštvom, otvorene su mnoge sumnje, i iznesene brojne optužbe na njen račun.

Kao državna tužiteljka, Vesna Medenica odgovorna je, između ostalog, za to što je afera Telekom, odnosno slučaj sumnjive prodaje crnogorske državne telekomunikacione kompanije, tek deceniju kasnije doživio istragu. I to se desilo   pred američkim finansijskim institucijama, koje su utvrdile da je Telekom prodat Mađarima uz mito od 7,3 miliona eura, koji je dat visokom državnom funkcioneru, odnosno njegovoj sestri advokatici. Jedini koji je mogao pregovarati o prodaji nekadašnjeg državnog Telekoma, bio je tadašnji predsjednik Vlade Milo Đukanović. Prema američkim istražiteljima, dio mita stigao je preko konsultantskih ugoovra na račun njegove sestre Ane Đukanović. Ni Đukanović ni njegova sestra, u Crnoj Gori nijesu procesuirani tim povodom. Zbog političke kontrole pravosuđa i „prijatelja” u tim institucijama.

Duško Knežević, čije se ime takođe pominjalo u aferi Telekom, dugogodišnji Đukanovićev prijatelj iz svijeta biznisa, koji je kasnije progovorio o tome kako je finansirao izbore DPS-a, optužio je Vesnu Medenicu da je istragu o Telekomu vodila tako da bude po mjeri Đukanovića. On je objavio dokument koji pokazuje da je odluka tužilaštva da nema ništa sporno u aferi Telekom poslata na Đukanovićev faks.

„Sve što je Medenica tada radila da bi spasila prvu familiju od afere Telekom koordinirala je Ana Đukanović, odnosno njen brat, tadašnji premijer Milo Đukanović. Tako je i ovaj dokument, koji je Medenica pripremila na formalni zahtjev uprave Telekoma, sa faksa Tužilaštva poslat u kabinet Đukanovića, odakle je i dospio u moj posjed”, rekao je Knežević.

Da joj je Ana Đukanović prijateljica, Medenica se pohvalila svojevremeno u parlamentu. I predsjednik države Milo Đukanović nakon hapšenja Medenice saopštio je da je ona njegova dugogodišnja prijateljica, i pozvao institucije da rade svoj posao, poštujući pretpostavku nevinosti.

O tome kako je Medenica kontrolisala sudstvo, nakon što je sa pozicije državne tužiteljke prešla na čelo Vrhovnog suda, postoje mnoge optužbe. Jednu od prvih iznio je advokat Lazar Aković, koji je napustio sudstvo u vrijeme odluke u slučaju ubistva Slavoljuba Šćekića, policijskog inspektora. Prema mnogim svjedočenjima ubistvo Šćekića povezano je sa organizovanim kriminalom i korupcijom u koju je zemlja tonula tokom trodecenijske vladavine Đukanovića, te spregama vlasti i kriminala. Aković je optužio Medenicu da je po njenom nalogu, zbog tog slučaja, sklonjen sa te pozicije. Ubistvo Slavoljuba Šćekića do danas nije razriješeno do kraja. Kao ni druge brojne afere i slučajevi.

Rezultati Vesne Medenice tokom dvije decenije kontrole crnogorskog pravosuđa bili su upravo to – afere u ladicama, kontroverzni procesi na sudovima unedogled. Istovremeno, uknjižila je brojne nekretnine, nezakoniti treći mandat predsjednice Vrhovnog suda i neododirljivost u doba režima koji je štitila.

„Ovo može biti početak ozbiljnog suočavanja sa svim onim kriminalnim radnjama koje su se u tri decenije dešavale u Crnoj Gori”, prokomentarisala je hapšenje Medenice direktorica Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore Milka Tadić Mijović.

„Politička elita koja je stvorila sistem u kome se vidi da su srasle kriminalne strukture, pravosudni sistem i visoki politički funkcioneri”, kazala je Tadić Mijović. „Ovdje imamo situaciju da majka zna za kriminalne poslove svog sina i ona štiti te poslove, makar iz prepiske. Stvorili smo sistem u kom sopstvenu djecu guramo u ovakve stvari, to je slika koliko smo mi duboko pali. Još strašnije, ta žena je bila dvije decenije na vrhu pravosudnog sistema. Među uhapšenim ljudima vidite predstavnike crnogorske elite, sinove biznismena, sportiste, policajce. Kriminal je duboko ušao u sve pore društva”, ocijenila je ona.

Slučaj Medenica nije prvi slučaj u kom su uhapšeni visoki funkcioneri, ali i njihova djeca. Slučaj Svetozara Marovića takođe je pokazao kako su u kriminalnim poslovima učestvovala djeca funkcionera, skupa sa djecom ili rođacima onih koji se smatraju kriminalnim strukturama. Pokazujući kako je tokom tri decenije Đukanovićevog režima to postao – jedan svijet. Ili, kako je Crnu Goru nazvao američki Forin afers – mafijaška država.

Taj sistem nije kreirala Vesna Medenica. Ona je bila jedan od njegovih stubova i crna kutija. Mogla biti dobar svjedok istražnim organima o tajnama trodecenijskog Đukanovićevog režima. Ako progovori – moćni i nedodirljivi imaju tazloga da se plaše. Što bi rekao sin Miloš – ona im sve zna.

Milena PEROVIĆ

Komentari

FOKUS

DRŽAVNE FINANSIJE I PARTIJSKA POLITIKA: Hod po tankoj žici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predloženi rebalans ima potrebnu podršku u parlamentu. Plate, penzije i socijalna davanja iz državne kase nijesu upitni do kraja godine. Onda bi na red mogle doći loše vijesti. Samo da se političari dogovore ko će biti glasnik

 

Crna Gora nije pred kolapsom, ohrabrio nas je ministar finansija Aleksandar Damjanović u srijedu veče, na kraju rasprave o (drugom) rebalansu budžeta za 2022. godinu. „Pokušavamo da obezbijedimo nesmetano funkcionisanje vitalnih sistema društva do kraja tekuće godine”. Valjda su to dobre vijesti.

Dan je počeo u drugačijem raspoloženju. Zdravstveni i obrazovni sistem mogli bi stati, a država ostati bez novca neophodnog za isplatu plata, penzija i socijalnih davanja, saopštili su iz Ministarstva finansija. „Ukoliko ne dođe do usvajanja rebalansa, uvećane isplate je vrlo teško obezbijediti preraspodjelom sredstava iz budžeta drugih potrošačkih jedinica, a da pritom ne dođe do narušavanja funkcionalnosti rada tih institucija i servisa koje one pružaju građanima”.

Upozorenje je pratio i popis finansijskih obaveza „koja proizilaze iz zakonskih rješenja usvojenih u prethodnom periodu”: za Fond zdravstva (38,6 miliona), Fond PIO (36 miliona), za uvećane zarade zaposlenima u zdravstvu i prosvjeti (28,5 miliona), bivšim korisnicama naknada po osnovu rođenja troje ili više djece (5,5 miiona), licima prepoznatim zakonom iz rudarske i metalske industrije (šest miliona), poslodavcima za zapošijavanje osoba sa invaliditetom (tri miliona), nezaposlenim licima (jedan milion)… Tokom rasprave shvatili smo da problem nijesu samo nova zakonska rješenja nego i loše računice onih koji su, u ime vlade Zdravka Krivokapića, pripremali ovogodišnji budžet.

Slijedio je niz „trulih kompromisa”. Izvršna vlast je podmitila poslanike tadašnje većine ponudom da svaki od njih, pojedinačno ili pod okriljem partije, uveća rashodnu stranu budžeta amandmanom koji bi državnu kasu koštao „do million eura”. Rečeno – učinjeno. Zakonodavna većina je, zauzvrat, prihvatila da tadašnjoj vladi, kao realno očekivane prihode, prizna i projekcije koje su se zasnivale na primjeni nepostojećih zakona. Neke od njih tadašnja vlada nije ni pripremila do usvajanja budžeta, a nijedan od njih do danas nije usvojen u parlamentu.

I, kada se sve sabere i oduzme, dolazimo do rebalansa. Nakon koga će očekivani državni prihodi tokom ove godine biti za tri miliona manji (uprkos inflaciji, poskupljenjima i jačanju fiskalne discipline), a rashodi skoro 200 miliona veći u odnosu na ono što je planirano krajem prošle godine (i pored golemih „ušteda” u kapitalnom budžetu).

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

MANDATAR BEZ MANDATA: Il je vlada ili su izbori, il je nešto gore od oboje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je dodatno produbljena politička kriza, a zemlja upala u institucionalni bezdan, pa se ne zna čekaju li nas izbori ili nova vlada, svi okrivljuju sve za sabotiranje dogovora i kršenje Ustava. Ustav, na žalost, nije predvidio da zemljom upravljaju neodgovorne elite, spremne na sve zarad funkcija

 

Nakon maratonskih konsultacija avgustovske većine i konačnog dogovora da formiraju novu 44. vladu sa Miodragom Lekićem na čelu, rasplet političke krize se – ne nazire.

Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović odbio je da prihvati ponudu 41 poslanika koja mu je verbalno, putem medija, saopštena po isteku zakonskog roka. Prethodno je Andrija Mandić, pismom, od njega zatražio da mandat za sastav nove vlade povjeri Lekiću. Dok su se lideri tzv. stare većine međusobno optuživali za neuspjeh pregovora,  Đukanović je u utorak, nakon što nikome nije povjerio mandat za sastav nove vlade, Skupštini dostavio predlog za skraćenje mandata i raspisivanje novih izbora. U obrazloženju je naveo da „nije stekao utisak da postoji jasna većina koja bi bila u stanju da formira vladu”, kao i to da se oni koji su predložili Miodraga Lekića nisu odazvali konsultacijama ni dostavili potpise kojima bi potvrdili postojanje neophodne podrške.

Predlog predsjednika za skraćenje mandata parlamentu stara parlamentarna većina već je javno odbila, tvrdeći da neće na sjednici glasati za to. Lider DF-a Andrija Mandić ocijenio je da je Đukanović na taj način izvršio „državni udar“.

Đukanović je tražio da se o inicijativi za skraćenje mandata parlamentu glasa 30. septembra. Avgustovski pobjednici prijete da će izazvati prijevremene predsjedničke izbore ukoliko Đukanović do tada ne povuče svoj predlog. Đukanović je saopštio da neće da prejudicira šta će uraditi ako Skupština Crne Gore ne skrati mandat 30. septembra, ali je naveo da će „njegov potez biti u skladu sa Ustavom“.

Ustav je ove sedmice najčešće korišćena riječ. Nakon što je dodatno produbljena politička kriza, a zemlja upala u institucionalni bezdan, pa se ne zna čekaju li nas izbori ili nova vlada, svi okrivljuju sve za kršenje Ustava i tumače ga po svojoj volji. Ustav, na žalost, nije predvidio da zemljom upravljaju neodgovorne elite, spremne na sve zarad funkcija i moći.

Poslanici stare parlamentarne sada tvrde da je predsjednik države prekršio Ustav jer nije ispoštovao odredbu koja ga obavezuje da pozove predstavnike svih parlamentarnih partija na konsultacije.

„Đukanović je napravio veliku grešku koja se slobodno može nazvati kršenjem Ustava, kada je sazvao konsultacije. On je, prenebregavajući ono što piše u članu 95 Ustava, pozvao samo dio predstavnika političkih partija zastupljenih u Skupštini… Pošto to nije urađeno kako treba, jedan od najlakših izlaza je da Đukanović ponovi proces, da u skladu sa Ustavom sazove konsultacije, i stvar će biti riješena. Da stvar bude smješnija i čudnija, čak nije pozvao ni Lekića, za kojeg zna da je kandidat za mandatara”, ocijenio je je šef Kluba poslanika Demokratskog fronta Slaven Radunović.

I dok traže Đukanovićeve ustavne i zakonske propuste, avgustovski pobjednici zaboravljaju da pomenu da su njihovi pregovori još trajali u vrijeme kada je Đukanović, u četvrtak, 15. septembar, zakazao konsultacije sa političkim partijama. U to doba niko nije ni pominjao da nijesu svi dobili pismeni poziv od Đukanovića, a više njih je saopštilo da znaju da je krajnji rok da dostave Đukanoviću ponudu i potpise 41 poslanika u ponedjeljak, 19. septembra. U ponedjeljak, ponude i potpisa – nije bilo u pismenoj formi. Lider DF-a Andrija Mandić obratio se Đukanoviću u ponedjeljak poslijepodne preko medija, saopštivši da su se dogovorili. Takođe, avgustovski pobjednici saopštili su da imaju „verbalnu podršku“ koalicije Crno na bijelo, da je dogovor postignut i da mogu da formiraju 44. vladu.

Pismena ponuda sa potpisima poslata je Đukanoviću dan nakon isteka propisanog roka, u utorak, 20. septembra. GP URA je prvobitno odbijala da njeni poslanici potpišu ponudu, tražeći kompletan dogovor o sastavu buduće vlade („ništa nije dogovorno dok sve ne bude dogovoreno“). Konačno, nakon što je ostatak avgustovskih pobjednika pristao na uslove URA-e, promjenili su mišljenje.

Lider URA-e, i aktuelni premijer tehničke vlade Dritan Abazović, je u vrijeme kada su avgustovski pobjednici trebali da dostave ponudu Đukanoviću, pošao u posjetu SAD-u, nakon što je održao konferenciju za štampu, gdje je iznio brojne optužbe na račun onih sa kojima pregovara  o eventualnoj budućoj vladi. U trenu kada je trebalo okončati političku krizu u zemlji, on je u SAD odveo deset saradnika o trošku budžeta, i predano radio na sopstvenom marketingu, od vožnje biciklom po njujorškim ulicama do gostovanja na tamošnjim televizijama. Ipak, eto, dao je verbalnu podršku za formiranje vlade na čelu sa Lekićem.

„Verbalno predložiti nekoga u 2022. godini, u trenutku kada u svijetu funkcionišu i elektronske sjednice, ostaviti prostor za bilo kakav manevar nekome kao što je Đukanović je prilično na svoju štetu. On koristi svaku pukotinu koju može“, ocijenio je pisac Đuro Radosavović, apostrofirajući dio odgovornosti za aktuelnu politčku krizu i na avgustovsku većinu.

Tokom maratonskih konsultacija avgustovskih pobjednika, takođe je postalo jasno da im je na prvom mjestu partijski interes i partijske kalkulacije, a ne dogovor u cilju prevazilaženja političke krize. Konsultacije su protekle u beskrajnim međusobnim optužbama, neozbiljnosti, i bez jasne volje da se do dogovora i dođe.

Zbog svega, Crna Gora je danas u dubokoj institucionalnoj krizi. Ne samo da nije jasno da li nas očekuju izbori ili će biti formirana nova vlada, nego se otvara i mogućnost novog institucionalnog vakuuma ukoliko poslanici ne prihvate Đukanovićevu inicijativu. A, moguće, i ukoliko je formalno prihvate (nemamo Ustavni sud).

Advokat Veselin Radulović ocijenio je da u slučaju da skupštinska većina ne podrži predsjednika države, kao što su najavili, nastaje još jedna pravna praznina.

„Podrazumijeva se da ako ne postoji dogovor oko formiranja Vlade i oko mandatara, Skupština donese odluku o skraćenju mandata. Međutim, naši političari ne rade uvijek ili veoma često ne rade ono što je logično, često ne rade ni ono što je u skladu sa Ustavom i zakonom, i od njih se uvijek može očekivati neka vrsta improvizacije koja je ili na granici kršenja Ustava ili čak i prelazi tu granicu”, kazao je on.

I bivši državni sekretar Andrej Milović smatra da ukoliko poslanici kao što su najavili, ne izglasaju skraćenje mandata Skupštini, nastaje nova pravna situacija: „U tom slučaju imamo pravni vakuum jer nemamo Ustavom definisanu situaciju šta se dešava kad se ne izglasa skraćenje mandata Skupštini, a Vlada je pala, što je još jedan dokaz da je Ustav pun praznina i da se mora mijenjati.“

Već se pominje pogućnost da skupštinska većina i bez Đukanovićeve inicijative izglasa izbor nove vlade na čelu sa Lekićem. U skladu sa Ustavom ili ne, ko te pita. Naknadno bi se, valjda, pronašlo odgovarajuće tumačenje.

Ustav, na žalost, više nema ko da tumači. Ustavni sud je odnedavno u blokadi, nakon što je penzionisan sudija Miodrag Iličković. Iz nevladinog sektora kažu da su za to krivi političari koji zbog različitih interesa odugovlače kompletiranje jedne od najvažnijih institucija u zemlji. Iz HRA su podsjetili da su u posljednje dvije godine raspisana četiri konkursa za sudije, a da su članovi Ustavnog odbora i poslanici Demokrata, DF-a i URA-e u različitim periodima, barem jednom, odbijali da glasaju za bilo kog kandidata, dok su predstavnici opozicije – DPS, preko dva mjeseca bojkotovali rad Skupštine i skupštinskih tijela.

Dvije godine od avgustovskih izbora, brojne druge institucije, a ne samo Ustavni sud, su u blokadi. A avgustovski pobjednici, umjesto da Đukanovića pošalju u političku istoriju, preuzeli su neke od mehanizama vladanja koje je stvorio. Zato danas njihove međusobne optužbe – ko je Đukanoviću odškrinuo vrata povratka na vlast – nijesu toliko bitne. Treba nam nova šansa.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

STARA VEĆINA I POTRAGA ZA MANDATAROM: Uđite momci, ne bojte se

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kad se sve sabere, teško je povjerovati da avgustovski pobjednici zaista traže  kompromis kako bi uspješno došli do okončanja pregovora i predloga za Đukanovića. Predsjednik je, sasvim sigurno, zadovoljan

 

Skoro dvije sedmice nakon što je lider Nove Andrija Mandić radosno građanima saopštio da se avgustovska većina saglasila kako bi formirala 44. vladu, i nakon nekoliko sastanaka te iste većine, konačnog dogovora – nema. Dok ovaj broj Monitora odlazi u štampu, u crnogorskom parlamentu traje jedan u nizu sastanaka avgustovskih pobjednika. Istovremeno, predsjednik države Milo Đukanović čeka predstavnike parlamentarnih partija da mu dođu sa ponudom. Vrijeme otkucava.

U posljednji čas, u srijedu 14. septembra, blizu ponoći, avgustovska većina uspjela je da se dogovori oko imena mandatara. Prethodno su održana četiri sastanka na kojima, izuzev potpisivanja sporazuma kojim je predviđen izbor nove vlade i skupštinske administracije, nije bio napravljen ozbiljniji korak ka rješavanju krize vlasti.

U srijedu, nakon što je Mandić predložio da mandatar bude bivši diplomata, nekadašnji lider DF-a i lider Demosa Miodrag Lekić, avgstovski pobjednici saopštili su da oko predloga da Lekić bude mandatar postoji „visoka saglasnost”, te da je on „nesporan”. No, ostale su sporne raspodjele funkcija i moći unutar vlade koju bi eventualno formirali, pa su se pregovori nastavili.

Prethodno, partije su za mandatare predlagale sopstvene lidere. Otprilike ovako: Mandić Mandića, Abazović Abazovića… Nakon deset dana pregovora, Abazović je saopštio da će on odustati od pozicije mandatara samo ukoliko na to mjesto „dođe neko bolji”, odnosno posvećeniji borbi protiv organizovanog kriminala, kako je saopštio. Nakon skoro dvije sedmice sjetio se ko bi to mogao biti. Kazao je da bi „volio da kao mandatarku vidi Vanju Ćalović Marković”, direktoricu MANS-a. Ne postoje potvrde da se s njom o tome zaista i razgovaralo. Otuda, pregovori od početka liče kao pokušaj da se vode reda radi, i ne završe uspješno. I stav Demokrata, koji ne traže ništa, ni poziciju mandatara ni predsjednika parlamenta, idu tome u prilog, iako tvrde da je to njihova žrtva, zarad pregovora i građana. Teško je povjerovati da su srušili Abazovićevu vladu, da bi potom nezainteresovano stajali sa strane.

Ta stranka je na četvrtom sastanku saopštila da im ne bi bilo sporno da za najvažnije funkcije budu predložene potpredsjednica parlamenta Branka Bošnjak i bivša ministarka zdravlja Jelena Borovinić Bojović, poručujući da im je neprihvatljivo da odlazeći premijer Abazović bude kandidat za mandatara. Opet, nema potvrde da se sa Bošnjak ili Borovinić Bojović o tome razgovaralo.

Da ne postoji ozbiljna volja da se pregovori uspješno okončaju, pokazao je i nastavak sastanka, u četvrtak ujutru. Nakon što su se avgustovski pobjednici konačno usaglasili da za mandatara ponude ime Miodraga Lekića, na pregovarački sto su stavljene nove teme za razmirice: ko će pokrivati koji resor i koju funkciju u vladi.

URA Dritana Abazovića je tražila kontrolni paket u Vladi, i bezbjednosti sektor. „Tražimo da pokrivamo sektor bezbjednosti i da sa SNP i manjinama imamo kontrolni paket, a to je jedno ministarstvo više u odnosu na ostale i da ministri koji su sada u Vladi ostanu”, kazao je lider URA-e i predsjednik akutelne vlade kojoj je izglasano nepovjerenje. Abazović faktički traži da se ne promijeni gotovo ništa. Da manjinska vlada koju je on kreirao, uz male korekcije, i eventualno novog premijera, nastavi da vrši vlast uz podršku onih koji su mu izglasali nepovjerenje – Demokrata i Fronta. Opet, nema potvrda da su manjinske partije pristale da budu dio ovog Abazovićevog paketa.

Demokrate su takav zahtjev URA-e ocijenile kao ucjenjivački. Predsjednik Demokrata Aleksa Bečić optužio je GP URA za ucjenjivanje i maksimalističke zahtjeve, napominjući da su ih stalno mijenjali i vraćali se korak unazad.

„Vidjećemo kako će ovo dalje teći, da li će neko gledati demokratske principe i građane. Mi ćemo i dalje biti maksimalno konstruktivni i da se nadamo da će razum prevladati i da će se prestati s politikom uslovljavanja”, saopštio je nakon sastanka Bečić, navodeći da bi izvršna vlast trebalo da bude konstituisana na osnovu snage svake partije u parlamentu.

„I DF traži sektor bezbjednosti”, saopštio je lider URA-e, kazavši da on smatra da  DF-u treba da pripadne čelno mjesto u Skupštini, koji su nakon avgusta pokrivale Demokrate.

Zahtjev Demokratskog fronta da preuzme bezbjednosni sektor, još jedan je u nizu nerealnih zahtjeva avgustovskih pobjednika tokom pregovora, imajući u vidu da Brisel i Vašington, odavno javno tvrde da DF ne vide kao partnere. Teško da bi takva vlada imala podršku međunarodne zajednice. Znaju to i u Demokratskom frontu.

U prilog tome da ne postoji ozbiljna volja da se pregovori i uspješno okončaju govori i detalj da na nastavak pregovora, odnosno na sastanak pred odlazak kod Đukanovića, na kom je trebalo konačno usaglasiti ponudu, nijesu došli ni lider URA-e, ni lider Demokrata. I taj sastanak je prekinut, pa nastavljen sat i po kasnije.

Nakon prekida, koji je objašnjen kao pauza, lider Ujedinjene Crne Gore Goran Danilović kazao je da su Demokrate odustale od sektora bezbjednosti. Tek iz te izjave javnost je saznala da su i Demokrate imale volju da preuzmu Službe. Danilović je objasnio da „ima preklapanja oko mjesta potpredsjednika vlade i da je zato data pauza”.

Tokom pauze, izvršni direktor URA-e Zoran Mikić kazao je da DF i Demokrate treba da kažu šta pripada koaliciji Crno na bijelo „kad im je odbijeno da vode sektor bezbjednosti i dobiju najviše funkcije u zemlji“.

Kad se pogledaju izjave, ispada da niko ili nema ništa protiv, ili se nije ni izjašnjavao o zahtjevu DF-a da vodi bezbjednosni sektor. To je još jedan čudan detalj pregovora.

Nije bilo izjašnjenja, makar ne javnih, ni na predlog lidera Prave Marka Milačića da poslanici stave 41 potpis da mandatar bude Miodrag Lekić i dostave to predsjedniku države. „Hajde da mu damo mandat i da ne radimo njegov posao, nego da on ponudi sastav vlade“, predložio je. I ništa.

Kad se sve sabere, teško je povjerovati da avgustovski pobjednici zaista traže  kompromis kako bi uspješno došli do okončanja pregovora i predloga za Đukanovića. Predsjednik je, sasvim sigurno, zadovoljan.

On je koji dan ranije, tokom posjete Pragu, ocijenio da „ne postoji raspoloženje u parlamentu da se oformi nova vlada”, te da je „realnije da se ide u organizaciju izbora da se dođe do odgovorne vlade”.

„Problem nekadašnje većine je što su njihovi odnosi opterećeni netrpeljivostima i omrazama, i to umnogome otežava dogovor“, prokomentarisao je pregovore direktor Televizije Nikšić Nikola Marković.

Ako se ne budu dogovorili, izvjesni su vanredni parlamentarni izbori, koji će uslijediti nakon skraćenja mandata parlamentu.

Istovremeno, na šta je podsjetio i Abazović, Đukanović može uprkos dogovoru „stare većine“ i nekome drugome dati mandat.

Šta god da se desi, sigurno je: dvije godine od pada DPS-a, Đukanović je još tu. Avgustovski pobjednici učinili su da se danas bolje osjeća nego 30. avgusta 2020.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo