Povežite se sa nama

INTERVJU

VEHID ŠEHIĆ, FORUM GRAĐANA TUZLE: U BiH postoje tri istine

Objavljeno prije

na

Prijatelje za izgradnju jedne demokratske države, uz poštivanje svih ljudskih i građanskih prava kako individualnih tako i kolektivnih, trebalo bi tražiti unutar BiH a ne isključivo u Zagrebu, Beogradu i Ankari

 

 

MONITOR: Kako ocjenjujete ponašanje Hrvatske i Srbije kao  nekog ko garantuje sprovođenje Dejtonskog sporazuma?

ŠEHIĆ: Ponašanje Htrvatske i Srbije kao potpisnica Opšteg okvirnog sporazuma o miru u Bosni i Hercegovini, nije uvijek imalo konzistentnu politiku prema BiH, jer su imali obavezu da zajedno sa vlastima u BiH doprinesu u prvom redu političkoj stabilizaciji kao i ispunjavanuju svih obaveza iz  Sporazuma. Treba naglasiti je da odgovornost za nestabilnu situaciju u BiH snose tri vladajuće političke stranke (HDZ BiH, SDA i SNSD). Pristrasno ponašanje, u prvom redu Hrvatske, kada su u pitanju izmjene Izbornog zakona, te lobiranje u Evropskoj uniji da se izvrši pritisak na vlasti u BiH da se prihvati HDZ-ov prijedlog je neprincipijelno. I oni su  svjesni da se tim prijedlogom u cijelosti ne implementiraju odluke Evropskog suda za ljudska prava jer se uporno govori o legitimnom predstavljanju naroda u BiH. To je matrica ponašanja sve tri vodeće stranke, jer svaka od tih stranaka negira legitimitet npr. ministara u vladama ukoliko nisu članovi njihovih stranaka, što se može vidjeti u slučaju Vlade Federacije BiH i Vlade RS. Posebno želim da istaknem, da bi prijatelje za izgradnju jedne demokratske države, uz poštivanje svih ljudskih i građanskih prava kako individualnih tako i kolektivnih, trebalo tražiti unutar BiH a ne isključivo u Zagrebu, Beogradu i Ankari. Tome treba dodati i veliko nepovjerenje unutar aktera političkog života u BiH, što u najvećoj mjeri i dovodi do političke nestabilnosti, jer pod krinkom jedinstva unutar etničkih korpusa pokušavaju uvesti političko jednoumlje. Kao građanin želim da izgradimo dobrosusjedske odnose sa našim prvim susjedima. To bi omogućilo veći ekonomski prosperitet ovih zemalja. Kada shvatimo da smo mi u okviru Evropske unije statistička greška možda ćemo i drugačije razmišljati o budućnosti ovih država u okviru EU.

MONITOR: Najveći počinioci rata u BiH pravosnažno su osuđeni u Haškom tribunalu. Nacionalnim sudovima je prepuštena obaveza da sude okrivljenima koji se tretiraju kao „manje važni“ počinioci. Kako ocjenjujete saradnju i korišćenje mehanizma međunarodne pravne pomoći između zemalja koje za ove zločine, počinjene u ratovima 90-ih, sude na nacionalnim sudovima?

ŠEHIĆ: Rat je ostavio nesagledive posljedice jer je bio karakterističan i po brojnim ratnim zločinima (a jedan od njih je proglašen i kao genocid), velikim odlaskom ljudi iz BiH, etničkim čišćenjem i materijalnim razaranjem. Veliki dio toga je sankcionisan od strane Haškog tribunala a jedan dio, nažalost ne veliki, i u domaćim sudovima. Ali ta činjenica ne zadovoljava pravdu, empatiju prema žrtvama rata, odnos prema pravosnažno osuđenim kao ratnim zločincima a ne kao ratnim herojima, nespremnost da se istinski suočimo sa činjenicama iz proteklog rata i ono što je jako opasno – nespremnost da se zajednički suočimo sa prošlošću jer  u BiH danas postoje tri istine a logika nameće da može biti samo jedna. To pokazuje da još duboko živimo u  ratnoj prošlosti što vrlo često zloupotrebljavaju i mnoge političke stranke u BiH. Upravo ta činjenica onemogućava i efikasniju i bolju saradnju pravosudnih institucija među državama tako da je vrlo malo osoba koje su osumnjičene za ratne zločine u tim zemljama. Zbog takvog stava prema ratnim zločinima, mnogi iz BiH zaštitu očekuju u Hrvatskoj i Srbiji, a neki i u BiH.

MONITOR: Visoki predstavnici su u više stotina slučajeva koristili Bonska ovlašćenja-ustanovljena 1997. Valentin Incko kao diplomata sa najdužim stažom na položaju VP nije koristio sve do samog odlaska iz Sarajeva, kada je odlučio da izmjenama Krivičnog zakona zabrani negiranje genocida i slavljenje ratnih zločinaca. Kakav je Vaš stav o tom tajmingu?

ŠEHIĆ: Zbog nemogućnosti dogovora političkih stranaka koje su učestvovale u zakonodavnim vlastima, visoki predstavnici su koristili Bonska ovlaštenja i nametali zakone  neophodne za ispunjavanje uslova BiH na putu ka članstvu u EU, Partnerstvu za mir, ali treba istaći da su svi ti namentuti zakoni kasnije usvojeni u Parlamentarnoj skupštini BiH i time dobili demokratski kapacitet. Istina je da dva visoka predstavnika nisu koristili Bonska ovlaštenja. Mislim  na Crhistiana Schwarc Shillinga i Valentina Inzka. Jedan od razloga tome je da su naši političari govorili da oni mogu sami da se dogovore bez učešća međunarodne zajednice pa samim tim i bez visokog predstavnika ali je vrijeme pokazalo da je to bila samo isprazna priča. Kada se govori o nametnutom zakonu o izmjenama Krivičnog zakona kojim se zabranjuje negiranje genocida i slavljenje ratnih zločinaca, bilo je više pokušaja da Parlamentarna skupština BiH donese taj zakon, ali bez uspjeha. Ovaj zakon koji je nametnuo visoki predstavnik ne zabranjuje samo negiranje genocida nego i svih drugih ratnih zločina u BiH, što je jako bitno naglasiti jer se isključivo govori o zabrani genocida u javnom mnjenju, a ne o punom nazivu ovog zakona. Možda je donesen u vrijeme kada je visoki predstavnik napuštao poziciju koju je imao nakon čega je stvorena nova politička kriza u BiH. Ali da ga je trebalo donijeti, to je sigurno. Nije samo to problem u BiH. Naš javni prostor je kontaminiran i nazivima ulica, trgova, po imenima onih koji su bili na strani nacizma i fašizma u Drugom svjetskom ratu. Čak i neke obrazovne institucije imaju takve nazive, što kazuje u kojem vrjednosnom sistemu mi danas živimo.

MONITOR: Američka ambasada je ovih dana protestovala zbog izjave predsjednika SDA, Bakira Izetbegovića, o tome da bez Bošnjaka i njihovog jedinstva u islamskoj vjeri, ne bi bilo Bosne i Hercegovine. Da li je to tek jedna populistička poruka, prigodom Ramazana a u izbornoj godini – ili nešto od trajnije orijentacije SDA?

ŠEHIĆ: Ne samo da je reagirala Američka ambasada na izjavu Bakira Izetbegovića, da bez jedinstva Bošnjaka u islamskoj vjeri ne bi bilo BiH, ona je neprihvatljiva za mnoge u BiH. I to nije samo populistička izjava. To je težnja jednog dijela u SDA da BiH ne treba da bude sekularna država. Ali da su postojale inicijative o proglašavanju muslimanske republike BiH, to je istina, a repovi tih inicijativa mogu se vidjeti i danas. Na sreću budućnosti BiH, on za ovakve stavove nema podršku u najvećem dijelu bošnjačkog naroda, po mome mišljenju.

MONITOR: Ponašanje Milorada Dodika u vezi sa invazijom Rusije na Ukrajinu i ruska težnja da snažno utiče na politiku RS koju ne skriva ni Ambasada RF u Sarajevu, komplikuju čak i odnose Milorada Dodika i Aleksandra Vučića. Koliko to može ugroziti odnose BiH sa Zapadom, pa i dovesti zemlju pod neku vrstu sankcija?

ŠEHIĆ: Nesporno je  da uticaj na političku situaciju u BiH ima Ruska Federacija, koja je stala na stranu Milorada Dodika, koji je od nekadašnjeg prozapadnog političara postao proruski orijentisan. Ta činjenica još više usložnjava i komplikuje situaciju u BiH, posebno nakon agresije Rusije na Ukrajinu, gdje zvanične vlasti u BiH nemaju jedinstven stav. Vrlo često čujemo i nediplomatske izjave ambasadora Ruske Federacije u Sarajevu. U posljednja dva mjeseca imamo stalne posjete predstavnika međunarodne zajednice čitavom regionu, koji zahtjevaju da imamo jasan stav o ukrajinskoj krizi a u skladu sa spoljnom politikom EU. Mislim da neće biti uvedene proširene sankcije BiH jer bi posljedice osjetili jedino građani BiH, ali da će se pojedinci iz političkog života BiH naći na listama sankcija mnogih država, to je nesporno. Kakvi će odnosi u budućnosti biti između Dodika i  Vučića je jako teško predvidjeti ali bih želio da ti odnosi politički stabilizuju i BiH i region.

 

Izborni zakon u BiH je diskriminatorski

MONITOR: Međunarodna zajednica je, i bez dogovora o promjeni Izbornog zakona, dala podršku da se, po dosadašnjem zakonu, u oktobru održe redovni izbori u Bosni i Hercegovini, što će produžiti kršenje Evropske povelje o ljudskim pravima i slobodama. Kako je moguće da se obaveze koje je BiH prihvatila još 2002. godine ulaskom u Savjet Evrope, a koje je potvrdio i Sud u Strazburu presudom u slučaju „Sejdić-Finci“, ni do danas nisu realizovale?

ŠEHIĆ: BiH je 2002. godine primljena u Vijeće Evrope uz obavezu da  ispuni tri postprijemna uslova: izmjene Izbornog zakona, donošenje Zakona o javnom servisu BiH i Zakona o visokom obrazovanju. To do danas nije ispunjeno zbog neodgovornog ponašanja političara u BiH. To određene posljedice ima u prvom redu u izbornom procesu BiH – Izborni zakon BiH je diskriminatorski jer onemogućava svim građanima BiH sa biračkim pravom aktivno i pasivno učešće u izborima. Evropski sud za ljudska prava donio je pet svojih odluka, počev od 2009. godine do danas, i nijedna nije implementirana na način da dođe do izmjene Ustava BiH, a samim tim i Izbornog zakona. Moram apostrofirati odluku Evropskog suda za ljudska prava u slučaju Zornić, kojoj je kao građanki, etnički neopredijeljenoj osobi, omogućeno aktivno i pasivno biračko pravo, čijom se implementacijom prilikom izbora članova Predsjedništva BiH mora izbrisati etnički naziv tri člana Predsjeništva (iz reda Bošnjaka, Htvata i Srba), što  kod dijela političara u BiH nije prihvaćeno, jer se po svaku cijenu želi zadržati etnički princip. Tom odlukom bi se svim građanima-biračima omogućilo da se mogu kandidovati za članove Predsjedništva bez obzira na svoju etničku pripadnost i entitet u kojem žive. Izbornim zakonom BiH je tačno određeno vrijeme održavanja izbora, a to je prva nedjelja u mjesecu oktobru iz kojeg razloga će Centralna izborna komisija BiH donijeti odluku o održavanju izbora 2. 10. ove godine, nažalost bez izmjene odredbi Izbornog zakona.

 

U Tuzli  od  1990. do danas pobjeđuju  građanske stranke

MONITOR: Kanton i grad Sarajevo sada „drže“ stranke koje se smatraju građanskim. Kakve su šanse da njihov uticaj ojača, bar u Federaciji?

ŠEHIĆ: Ako govorimo o nekom građanskom konceptu u BiH ili da može biti dominantan, najbolji primjer je grad Tuzla, gdje od 1990. godine, od prvih višestranačkih izbora, pa do danas nikada nisu pobijedile nacionalističke stranke, nego stranke socijademokratske i liberalne ideologije koje su garancija demokratije, otvorenog društva i slobode, jer jedino u takvim društvima građani mogu ostvarivati sva svoja ljudska i građanska prava. Ovo posebno ističem jer građansko nikada ne isključuje nacionalno i ne može biti neprijatelj ljudskih prava koje svaki građanin može slobodno da izražava. Ovakvo gledanje na život imate u mnogim dijelovima BiH, ali njihov glas se ne čuje jer nažalost i mnoge građanske stranke nisu odolile zovu nacionalnog i zato bi stranke koje promovišu takve ideje morale biti vjerodostojne i principijelne u izgradnji građanskog društva.

 

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA „PREOKRETA“: Izbori su izlaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 posto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme

 

MONITOR: Politička kriza se ne razrješava, već zaoštrava. Opozicija je van parlamenta, i čvrsto stoji na svojim zahtjevima, kao i parlamentarna većina. Ako se i pomenu ustupci, na njih nema reakcije. Kako vidite današnju političku situaciju i političku klasu?

PERIĆ: Politička klasa osjeća sigurnost u postojećem stanju i strah od njegove promjene. Oni ne žele mijenati ovu startešku igru. Ugodno je stalno produkovati krize koje onda kao rješavate bez ikakvog obavezivanja šta ćete konkretno učiniti dok ste na nekoj poziciji.

Nažalost, koliko god ih kritikovali, svjesno ili ne, i onaj kritički orijentisani dio društva koji se nalazi u akademskoj zajednici i značajnom dijelu kredibilnih medija u ključnim momentima im pruža prećutni legitimitet, pristajući na pravila koja oni propisuju. Moguće da je to prvi korektivni faktor koji bi pomogao razvlašćivanju vladajućeg pogleda na politiku u Crnoj Gori – u kojem legitimaciju za bilo kakav politički stav smijete imati samo kroz već etablirane političke strukture. Tu se mora biti strpljiv jer je akademska zajednica kod nas prilično pasivna, a kredibilni mediji su često bili na udaru i žele neku vrstu sigurnosti. Oboje je razumljivo, ali ako se stvari nastave tako odvijati, zajednica će sve manje imati koristi od njih. S namjerom ili bez namjere, oni tako mogu postati dio političke klase. Želim da vjerujem da su prije svega u medijima svjesni ovog izazova koji je pred njima. Naglašavam da mislim na kredibilne medije, ne na pamflete ili žutu štampu.

MONITOR: Šta je izlaz iz političke krize?

PERIĆ: Izbori. Nema nikakve dileme da ovaj sastav parlamenta ne može i ne želi suštinski izlazak iz krize, jer se oni njome politički hrane. Zašto uljepšavati? Oni ne žele da mijenjaju igru koju su osmislili i u kojoj na više ravni odlično prolaze. To je za njih komfor zona. Jedni kao brane državu, drugi je kao napadaju, treći su kao za neko spasonosno rješenje – dakle svako ima svoju ulogu i svoju političku nišu. Dodatno, zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 oposto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme?

MONITOR: Vjerujete li da će doći do izbora sudija Ustavnog suda 28. novembra?

PERIĆ: Već smo čuli iz usta predstavnika nove vlasti da oni sada hoće kontrolu nad Ustavnim sudom. Opet, prethodna vlast ovu poziciju smatra dobrodošlom da koristi svoj ucjenjivački kapital. Ako sudite po tome, teško je očekivati taj izbor krajem novembra, ali neodgovornost je tolika da je teško predvidjeti šta kome može pasti na pamet i što partijski gledano može smatrati korisnim, drugim riječima kakvu nagodbu može sklopiti – i u skladu sa tim glasati.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VEHID ŠEHIĆ, PREDSJEDNIK FORUMA GRAĐANA TUZLE: Dobrosusjedske odnose graditi poštovanjem suvereniteta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Želio bih da novo Predsjedništvo BiH uspostavi dobrosusjedske odnose sa Crnom Gorom, Hrvatskom i Srbijom. To podrazumijeva poštovanje suvereniteta i integriteta ovih država, što danas nije slučaj. Neprihvatljiva je trenutna politička situacija u regionu ali kao primjer mogu poslužiti dobri odnosi između BiH i Crne Gore što je uticalo na visok stepen razumijevanja i povjerenja među građanima ovih država

 

MONITOR: Prošlo je 27 godina od parafiranja Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH, poznatijeg kao Dejtonski sporazum. U vezi sa njegovim sprovođenjem ili izmjenama podijeljena su mišljenja, naročito u BiH. Kakvo je Vaše mišljenje?

ŠEHIĆ: Istina, prošlo je 27 godina od parafiranja Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini ali mnoge obaveze predviđene aneksima ovog Sporazuma nisu ispunjene. U prvom redu razlog je neodgovornost domaćih vlasti što je i uzrok višegodišnje političke nestabilnosti u BiH. Često se čuje da je Sporazum „Sveto pismo“, međutim sam naziv ukazuje da su utvrđeni principi i okvir, te je ostavljena mogućnost i promjena sadržaja aneksa Sporazuma. Obavezu u implementaciji ovog Sporazuma preuzele su SDA, HDZ i SDS. Postavlja se logično pitanje da li su stranke koje su bile vladajuće i tokom rata smogle implementirati ovaj Sporazum, jer se i danas u političkom životu nekih stranaka vidi intencija da se ostvare neki od neostvarenih ratnih ciljeva. Isključivo zaslugom Visokog predstavnika dolazilo je do donošenja određenih zakona a samim tim i izmjena u Sporazumu, pa je između ostalog osnovan Sud BiH, Oružane snage BiH, u početku nametanjem ali su svi ti zakoni dobili legalitet i legitimitet usvajanjem u Parlamentarnoj skupštini BiH.

MONITOR: Željka Cvijanović je u izjavi povodom ove godišnjice tražila „vraćanje izvornom Dejtonu“, a Dodik je ponovio da neće, kao predsjednik RS, poštovati odluke visokog predstavnika Krisitijana Šmita i da će zajedno sa Cvijanovićkom koja predstavlja Srbe u Predsedništvu BiH, „jačati RS“. Kako vi ovo, posebno Dodikovu najavu, tumačite?

ŠEHIĆ: Kao što sam napomenuo, svi zakoni koji su „nametnuti“ od strane Visokog predstavnika, prošli su redovnu parlamentarnu proceduru tako da ih je nemoguće jednostranim aktima taviti van snage jer je isključiva nadležnost da se određeni zakoni ukinu, da ih Parlamentarna skupština BiH stavi van snage, što je u skladu sa Ustavom BiH. Članovi Predsjedništva BiH biraju se iz reda bošnjačkog, srpskog i hrvatskog naroda i njihove temeljne nadležnosti su predstavljanje BiH te zaštita vitalnog entitetskog interesa i ne biraju se kao predstavnici naroda, što je jasno u Ustavu naznačeno. Kako je Visoki predstavnik vrhovni tumač Dejtonskog sporazuma, njegove odluke se moraju poštivati.

 

 

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESKO RADULOVIĆ, ADVOKAT: Nezapamćena institucionalna kriza

Objavljeno prije

na

Objavio:

Institucionalna kriza je poprimila razmjere kakve do sada nijesmo nikada imali. Umjesto slabih institucija iz prethodnog perioda, sada svjedočimo praksi koja takve, slabe institucije, čini nefunkcionalnim umjesto da se radi na njihovom jačanju

 

MONITOR: Protesti se nastavljaju, kao i politička i institucionalna kriza. Kako vidite situaciju u kojoj se zemlja trenutno nalazi?

RADULOVIĆ: Stanje u državi je prilično zabrinjavajuće. Institucionalna kriza je poprimila razmjere kakve do sada nijesmo nikada imali. Umjesto slabih institucija iz prethodnog perioda, sada svjedočimo praksi koja takve, slabe institucije, čini nefunkcionalnim umjesto da se radi na njihovom jačanju. Osim toga, Vladi je izglasano nepovjerenje i ona funkcioniše u tzv. tehničkom mandatu, ali bez ikakvih ograničenja u donošenju odluka. Skupština već godinama ne vrši svoje nadležnosti utvrđene Ustavom jer ne bira članove Sudskog savjeta, ne bira Vrhovnog državnog tužioca, ne bira sudije Ustavnog suda, ne donosi bitne zakone kao što su zakon o vladi i zakon o skupštini, a reforma izbornog zakonodavstva očigledno nije u interesu politčkih partija. U krajnjem, mislim da partitokratija, odnosno partijski i lični interesi političara, prijete da potpuno uruše sve institucije i pravni poredak.

MONITOR: Kriza je zaoštrena nakon usvajanja Zakona o predsjedniku. Da li je taj zakon po vašem mišljenju neustavan?

RADULOVIĆ: Ne sjećam se da je o pitanju nekog zakona pravna struka imala tako jedinstven stav kao u slučaju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o predsjedniku. Očigledno je da se radi o zakonu koji nije saglasan sa Ustavom jer se njime definiše nešto što je ustavna materija, i to na način suprotan najvišem pravnom aktu. Predsjednik po Ustavu ima ovlašćenje da predlaže Skupštini mandatara, a usvojene izmjene Zakona definišu da će se, u slučaju da predsjednik države to ne uradi u propisanom roku, mandatarom smatrati osoba koju podrži parlamentarna većina. Nije to nikakva razrada ustavnih odredbi, kako tvrde predlagači, već zadiranje u ustavna pitanja i njihovo definisanje suprotno onome kako ih definiše Ustav. Takođe, ne postoje razlozi i jasno utvrđen javni interes da zakon ima povratno dejstvo. Politički interes koji predlagači imaju je legitiman, ali on se ne može izjednačiti sa javnim interesom i ne može biti razlog za povratno dejstvo zakona.

MONITOR: DPS i opozicija traže da se prvo povuče taj dokument, pa onda odblokira Ustavni sud, dok većina koja je usvojila zakon smatra da prvo treba odblokirati Ustavni sud, koji bi potom odlučivao i o ustavnosti tog zakona. Kako vi vidite korake u rješavanju krize?

RADULOVIĆ: Očigledno je da svi politički subjekti isključivo vode računa o političkim interesima i u skladu s time predlažu i povlače poteze. To pokazuju u kontinuitetu, ne samo u ovom slučaju. Izbor sudija Ustavnog suda više od dvije godine je predmet uslovljavanja, ucjenjivanja i pokušaja političke trgovine. Za to vrijeme bila su čak četiri javna oglasa. Poslanici konstituenata parlamentarne većine – Demokrate, DF i URA su barem jednom, u različitim periodima, odbijali da glasaju za bilo kog kandidata. S druge strane, opozicioni DPS je u jednom periodu preko dva mjeseca bojkotovao rad Skupštine i skupštinskih tijela. Bojkot je prekinut kada se glasalo o smjeni tadašnjeg ministra pravde g-dina Leposavića, ali se nije prekidao kada se odlučivalo o kandidatima za sudije Ustavnog suda. Dalje, premijer Abazović je podršku DPS-a njegovoj Vladi pravdao potrebom deblokade pravosuđa i izborom sudija Ustavnog suda. Kasnije je potpisivanje Temeljnog ugovora takođe pravdao potrebom da se deblokira pravosuđe i izaberu sudije Ustavnog suda. Njegova Vlada izabrana je glasovima DPS-a i Temeljni ugovor je potpisan odlukom njegove Vlade, ali izbor sudija Ustavnog suda još nije izvršen. Istovremeno, Vlada g-dina Abazovića i dalje obavlja poslove izvršne vlasti, što dovoljno govori i nedostatku elementarne političke, ali i moralne odgovornosti. Da zaključim, kada bi postojala volja da se kriza riješi, redosljed koraka bilo bi manje bitan. Nažalost, čini se da ta volja ne postoji.

MONITOR: Očekujete li da Ustavni sud bude odblokiran na sjednici 28. novembra?

RADULOVIĆ: Način na koji su političke partije pristupale ovom pitanju do sada ne daje razloga za nadu da će Ustavni sud biti odblokiran 28. novembra. Volio bih kada bi me političke partije demantovale jer bi to bio korak ka uspostavljanju institucije koja je jedina ovlašćena da autoritativno tumači Ustav i donosi odluke da li je bilo koji akt saglasan sa Ustavom ili nije.

MONITOR: Kome odgovara blokada Ustavnog suda?

RADULOVIĆ: Po logici stvari blokada Ustavnog suda odgovara onima koji krše Ustav jer ne postoji organ koji bi donio odluku da su oni prekršili Ustav. S druge strane, građani su ti kojima to ne odgovara i koji trpe posljedice neustavnog, neodgovornog i neozbiljnog ponašanja političara.

MONITOR: Čak i kada se odblokira Ustavni sud, ostaju brojni problemi u pravosuđu. Kako vidite situaciju u pravosuđu danas?

RADULOVIĆ: Pored Ustavnog suda koji nije funkcionalan, ni stanje u pravosuđu nije baš sjajno. Naprotiv, u v.d. stanju je Vrhovni sud kome je u prvoj polovini godine nedostajalo dvije trećine sudija. U v.d. stanju je Vrhovno državno tužilaštvo i nema izgleda da će iz tog stanja uskoro izaći, a izbor Vrhovnog državnog tužioca gotovo niko više i ne pominje. Donedavno je u v.d. stanju bio i Upravni sud, a Sudski savjet radi u nepotpunom sastavu. Sve ovo je posljedica poltičke trgovine koja se besprizorno odvija pred očima javnosti.

MONITOR: Kako komentarišete puštanje iz pritvora bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice?

RADULOVIĆ: Teško je ozbiljno komentarisati sudsku odluku sa čijim sadržajem javnost nije upoznata. Vjerujem da je sud dao razloge za ukidanje pritvora, odnosno stav da ne postoje okolnosti koje ukazuju da postoji opasnost od bjekstva. Treba podsjetiti da g-đi Medenici pritvor nije ni određen iz ovog razloga, već da se ovaj osnov za pritvor pojavio nekoliko mjeseci nakon što je pritvorena. Mislim da je teško obrazložiti da se opasnost od bjekstva javila nekoliko mjeseci nakon što je g-đa Medenica pritvorena, a da ta opasnost nije postojala u vrijeme pritvaranja. Međutim, javnost je opravdano zainteresovana za ovaj postupak i veoma je važno da odluke suda ne ostavljaju prostora za sumnje. Ovo dodatno jer je g-đa Medenica nedavno u svom iskazu navela da je svjedok mnogih prljavih biografija. Takva izjava može se tumačiti kao poruka sudijama koje bi trebale da donose odluke u postupku koji se vodi protiv nje. Vjerujem da je g-đa Medenica govorila istinu i da je ona svjedočila mnogim prljavim biografijama, ali ne samo u sudstvu, ili možda i najmanje u sudstvu, već više u drugim granama vlasti. Zato bi takva izjava trebala da bude razlog da tužilaštvo pokuša da otkrije o čijim prljavim biografijama se radi i koliko su te biografije prljave jer bi to bilo veoma korisno za jačanje vladavine prava i uspostavljanje sistema odgovornosti.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo