Povežite se sa nama

INTERVJU

VEHID ŠEHIĆ, FORUM GRAĐANA TUZLE: U BiH postoje tri istine

Objavljeno prije

2 godine

na

Prijatelje za izgradnju jedne demokratske države, uz poštivanje svih ljudskih i građanskih prava kako individualnih tako i kolektivnih, trebalo bi tražiti unutar BiH a ne isključivo u Zagrebu, Beogradu i Ankari

 

 

MONITOR: Kako ocjenjujete ponašanje Hrvatske i Srbije kao  nekog ko garantuje sprovođenje Dejtonskog sporazuma?

ŠEHIĆ: Ponašanje Htrvatske i Srbije kao potpisnica Opšteg okvirnog sporazuma o miru u Bosni i Hercegovini, nije uvijek imalo konzistentnu politiku prema BiH, jer su imali obavezu da zajedno sa vlastima u BiH doprinesu u prvom redu političkoj stabilizaciji kao i ispunjavanuju svih obaveza iz  Sporazuma. Treba naglasiti je da odgovornost za nestabilnu situaciju u BiH snose tri vladajuće političke stranke (HDZ BiH, SDA i SNSD). Pristrasno ponašanje, u prvom redu Hrvatske, kada su u pitanju izmjene Izbornog zakona, te lobiranje u Evropskoj uniji da se izvrši pritisak na vlasti u BiH da se prihvati HDZ-ov prijedlog je neprincipijelno. I oni su  svjesni da se tim prijedlogom u cijelosti ne implementiraju odluke Evropskog suda za ljudska prava jer se uporno govori o legitimnom predstavljanju naroda u BiH. To je matrica ponašanja sve tri vodeće stranke, jer svaka od tih stranaka negira legitimitet npr. ministara u vladama ukoliko nisu članovi njihovih stranaka, što se može vidjeti u slučaju Vlade Federacije BiH i Vlade RS. Posebno želim da istaknem, da bi prijatelje za izgradnju jedne demokratske države, uz poštivanje svih ljudskih i građanskih prava kako individualnih tako i kolektivnih, trebalo tražiti unutar BiH a ne isključivo u Zagrebu, Beogradu i Ankari. Tome treba dodati i veliko nepovjerenje unutar aktera političkog života u BiH, što u najvećoj mjeri i dovodi do političke nestabilnosti, jer pod krinkom jedinstva unutar etničkih korpusa pokušavaju uvesti političko jednoumlje. Kao građanin želim da izgradimo dobrosusjedske odnose sa našim prvim susjedima. To bi omogućilo veći ekonomski prosperitet ovih zemalja. Kada shvatimo da smo mi u okviru Evropske unije statistička greška možda ćemo i drugačije razmišljati o budućnosti ovih država u okviru EU.

MONITOR: Najveći počinioci rata u BiH pravosnažno su osuđeni u Haškom tribunalu. Nacionalnim sudovima je prepuštena obaveza da sude okrivljenima koji se tretiraju kao „manje važni“ počinioci. Kako ocjenjujete saradnju i korišćenje mehanizma međunarodne pravne pomoći između zemalja koje za ove zločine, počinjene u ratovima 90-ih, sude na nacionalnim sudovima?

ŠEHIĆ: Rat je ostavio nesagledive posljedice jer je bio karakterističan i po brojnim ratnim zločinima (a jedan od njih je proglašen i kao genocid), velikim odlaskom ljudi iz BiH, etničkim čišćenjem i materijalnim razaranjem. Veliki dio toga je sankcionisan od strane Haškog tribunala a jedan dio, nažalost ne veliki, i u domaćim sudovima. Ali ta činjenica ne zadovoljava pravdu, empatiju prema žrtvama rata, odnos prema pravosnažno osuđenim kao ratnim zločincima a ne kao ratnim herojima, nespremnost da se istinski suočimo sa činjenicama iz proteklog rata i ono što je jako opasno – nespremnost da se zajednički suočimo sa prošlošću jer  u BiH danas postoje tri istine a logika nameće da može biti samo jedna. To pokazuje da još duboko živimo u  ratnoj prošlosti što vrlo često zloupotrebljavaju i mnoge političke stranke u BiH. Upravo ta činjenica onemogućava i efikasniju i bolju saradnju pravosudnih institucija među državama tako da je vrlo malo osoba koje su osumnjičene za ratne zločine u tim zemljama. Zbog takvog stava prema ratnim zločinima, mnogi iz BiH zaštitu očekuju u Hrvatskoj i Srbiji, a neki i u BiH.

MONITOR: Visoki predstavnici su u više stotina slučajeva koristili Bonska ovlašćenja-ustanovljena 1997. Valentin Incko kao diplomata sa najdužim stažom na položaju VP nije koristio sve do samog odlaska iz Sarajeva, kada je odlučio da izmjenama Krivičnog zakona zabrani negiranje genocida i slavljenje ratnih zločinaca. Kakav je Vaš stav o tom tajmingu?

ŠEHIĆ: Zbog nemogućnosti dogovora političkih stranaka koje su učestvovale u zakonodavnim vlastima, visoki predstavnici su koristili Bonska ovlaštenja i nametali zakone  neophodne za ispunjavanje uslova BiH na putu ka članstvu u EU, Partnerstvu za mir, ali treba istaći da su svi ti namentuti zakoni kasnije usvojeni u Parlamentarnoj skupštini BiH i time dobili demokratski kapacitet. Istina je da dva visoka predstavnika nisu koristili Bonska ovlaštenja. Mislim  na Crhistiana Schwarc Shillinga i Valentina Inzka. Jedan od razloga tome je da su naši političari govorili da oni mogu sami da se dogovore bez učešća međunarodne zajednice pa samim tim i bez visokog predstavnika ali je vrijeme pokazalo da je to bila samo isprazna priča. Kada se govori o nametnutom zakonu o izmjenama Krivičnog zakona kojim se zabranjuje negiranje genocida i slavljenje ratnih zločinaca, bilo je više pokušaja da Parlamentarna skupština BiH donese taj zakon, ali bez uspjeha. Ovaj zakon koji je nametnuo visoki predstavnik ne zabranjuje samo negiranje genocida nego i svih drugih ratnih zločina u BiH, što je jako bitno naglasiti jer se isključivo govori o zabrani genocida u javnom mnjenju, a ne o punom nazivu ovog zakona. Možda je donesen u vrijeme kada je visoki predstavnik napuštao poziciju koju je imao nakon čega je stvorena nova politička kriza u BiH. Ali da ga je trebalo donijeti, to je sigurno. Nije samo to problem u BiH. Naš javni prostor je kontaminiran i nazivima ulica, trgova, po imenima onih koji su bili na strani nacizma i fašizma u Drugom svjetskom ratu. Čak i neke obrazovne institucije imaju takve nazive, što kazuje u kojem vrjednosnom sistemu mi danas živimo.

MONITOR: Američka ambasada je ovih dana protestovala zbog izjave predsjednika SDA, Bakira Izetbegovića, o tome da bez Bošnjaka i njihovog jedinstva u islamskoj vjeri, ne bi bilo Bosne i Hercegovine. Da li je to tek jedna populistička poruka, prigodom Ramazana a u izbornoj godini – ili nešto od trajnije orijentacije SDA?

ŠEHIĆ: Ne samo da je reagirala Američka ambasada na izjavu Bakira Izetbegovića, da bez jedinstva Bošnjaka u islamskoj vjeri ne bi bilo BiH, ona je neprihvatljiva za mnoge u BiH. I to nije samo populistička izjava. To je težnja jednog dijela u SDA da BiH ne treba da bude sekularna država. Ali da su postojale inicijative o proglašavanju muslimanske republike BiH, to je istina, a repovi tih inicijativa mogu se vidjeti i danas. Na sreću budućnosti BiH, on za ovakve stavove nema podršku u najvećem dijelu bošnjačkog naroda, po mome mišljenju.

MONITOR: Ponašanje Milorada Dodika u vezi sa invazijom Rusije na Ukrajinu i ruska težnja da snažno utiče na politiku RS koju ne skriva ni Ambasada RF u Sarajevu, komplikuju čak i odnose Milorada Dodika i Aleksandra Vučića. Koliko to može ugroziti odnose BiH sa Zapadom, pa i dovesti zemlju pod neku vrstu sankcija?

ŠEHIĆ: Nesporno je  da uticaj na političku situaciju u BiH ima Ruska Federacija, koja je stala na stranu Milorada Dodika, koji je od nekadašnjeg prozapadnog političara postao proruski orijentisan. Ta činjenica još više usložnjava i komplikuje situaciju u BiH, posebno nakon agresije Rusije na Ukrajinu, gdje zvanične vlasti u BiH nemaju jedinstven stav. Vrlo često čujemo i nediplomatske izjave ambasadora Ruske Federacije u Sarajevu. U posljednja dva mjeseca imamo stalne posjete predstavnika međunarodne zajednice čitavom regionu, koji zahtjevaju da imamo jasan stav o ukrajinskoj krizi a u skladu sa spoljnom politikom EU. Mislim da neće biti uvedene proširene sankcije BiH jer bi posljedice osjetili jedino građani BiH, ali da će se pojedinci iz političkog života BiH naći na listama sankcija mnogih država, to je nesporno. Kakvi će odnosi u budućnosti biti između Dodika i  Vučića je jako teško predvidjeti ali bih želio da ti odnosi politički stabilizuju i BiH i region.

 

Izborni zakon u BiH je diskriminatorski

MONITOR: Međunarodna zajednica je, i bez dogovora o promjeni Izbornog zakona, dala podršku da se, po dosadašnjem zakonu, u oktobru održe redovni izbori u Bosni i Hercegovini, što će produžiti kršenje Evropske povelje o ljudskim pravima i slobodama. Kako je moguće da se obaveze koje je BiH prihvatila još 2002. godine ulaskom u Savjet Evrope, a koje je potvrdio i Sud u Strazburu presudom u slučaju „Sejdić-Finci“, ni do danas nisu realizovale?

ŠEHIĆ: BiH je 2002. godine primljena u Vijeće Evrope uz obavezu da  ispuni tri postprijemna uslova: izmjene Izbornog zakona, donošenje Zakona o javnom servisu BiH i Zakona o visokom obrazovanju. To do danas nije ispunjeno zbog neodgovornog ponašanja političara u BiH. To određene posljedice ima u prvom redu u izbornom procesu BiH – Izborni zakon BiH je diskriminatorski jer onemogućava svim građanima BiH sa biračkim pravom aktivno i pasivno učešće u izborima. Evropski sud za ljudska prava donio je pet svojih odluka, počev od 2009. godine do danas, i nijedna nije implementirana na način da dođe do izmjene Ustava BiH, a samim tim i Izbornog zakona. Moram apostrofirati odluku Evropskog suda za ljudska prava u slučaju Zornić, kojoj je kao građanki, etnički neopredijeljenoj osobi, omogućeno aktivno i pasivno biračko pravo, čijom se implementacijom prilikom izbora članova Predsjedništva BiH mora izbrisati etnički naziv tri člana Predsjeništva (iz reda Bošnjaka, Htvata i Srba), što  kod dijela političara u BiH nije prihvaćeno, jer se po svaku cijenu želi zadržati etnički princip. Tom odlukom bi se svim građanima-biračima omogućilo da se mogu kandidovati za članove Predsjedništva bez obzira na svoju etničku pripadnost i entitet u kojem žive. Izbornim zakonom BiH je tačno određeno vrijeme održavanja izbora, a to je prva nedjelja u mjesecu oktobru iz kojeg razloga će Centralna izborna komisija BiH donijeti odluku o održavanju izbora 2. 10. ove godine, nažalost bez izmjene odredbi Izbornog zakona.

 

U Tuzli  od  1990. do danas pobjeđuju  građanske stranke

MONITOR: Kanton i grad Sarajevo sada „drže“ stranke koje se smatraju građanskim. Kakve su šanse da njihov uticaj ojača, bar u Federaciji?

ŠEHIĆ: Ako govorimo o nekom građanskom konceptu u BiH ili da može biti dominantan, najbolji primjer je grad Tuzla, gdje od 1990. godine, od prvih višestranačkih izbora, pa do danas nikada nisu pobijedile nacionalističke stranke, nego stranke socijademokratske i liberalne ideologije koje su garancija demokratije, otvorenog društva i slobode, jer jedino u takvim društvima građani mogu ostvarivati sva svoja ljudska i građanska prava. Ovo posebno ističem jer građansko nikada ne isključuje nacionalno i ne može biti neprijatelj ljudskih prava koje svaki građanin može slobodno da izražava. Ovakvo gledanje na život imate u mnogim dijelovima BiH, ali njihov glas se ne čuje jer nažalost i mnoge građanske stranke nisu odolile zovu nacionalnog i zato bi stranke koje promovišu takve ideje morale biti vjerodostojne i principijelne u izgradnji građanskog društva.

 

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

INTERVJU

SERGEJ SEKULOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR, BIVŠI MINISTAR UNUTRAŠNJIH POSLOVA: Istina kao preduslov za pravdu

Objavljeno prije

1 dan

na

19 Aprila, 2024

Objavio:

Ako ono što radi tužilaštvo  ne dobije pravosnažni sudski epilog, sve  pada u vodu. Postoji više razloga koji dovode do odugovlačenja postupaka, često i do obesmišljavanja.  U najkraćem, sudstvo je zrelo za ozbiljnu reformu

 

 

MONITOR: Kako komentarišete hapšenje Petra Lazovića i Milivoja Katnića?

SEKULOVIĆ:  Dozvolite mi da odgovorim na sljedeći način, poštujući pretpostavku nevinosti svakog lica i činjenicu da je konkretni predmet u početnoj fazi. Sve što nam se dešava, a što dobija i krivično pravni epilog, doživljavam kao neophodan korak suočavanja sa našom prošlošću (i sadašnjošću) koja treba da nas približi istini. Ma kako bolna bila, našem društvu je potrebna istina kao preduslov za pravdu. Dugo je civilizaciji trebalo da institucionalnizuje nagon za pravdom, mada i dalje u tome ne uspijeva. Institucionalna pravda je nekada spora i nerijetko se čini nedovoljnom, ali između nje i lične pravde ili nerijetko puke osvete, mora se njoj dati primat.

Glavni specijalni tužilac Novović i VDT Marković pokazuju odlučnost da grade tužilaštvo kao instituciju koja djeluje autonomno i u tom smislu zaslužuju puno poštovanje. Preuzeli su na sebe ogromno breme odgovornosti. Lično mislim da po prvi put u našoj istoriji imamo priliku da vidimo kako djeluje tužilaštvo koje ne zavisi od politike. Za budućnost ovog društva potrebno je da izdrže iako će izazovi biti brojni.

MONITOR: Osim bivšeg specijalnog tužioca i bivšeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora, uhapšeni su i brojni drugi nekadašnji visoki funkcioneri. Šta to govori o prethodnom režimu?

SEKULOVIČ:  Crnogorsko društvo je prošlo kroz fazu prvobitne akumulacije kapitala koja je u fazi neoliberalizma dobila formu zarobljene države. Kontrola nad društvom, institucijama, kombinacija politike XIX i XXI vijeka, stvorila je čudni amalgam, koji je razorno djelovao na moral crnogorskog društva. Došlo je do izopačenja i trebaće vremena da se to dovede u red.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SLAVO KUKIĆ, AKADEMIK AKADEMIJE BiH: RS s Dodikovim konceptom ne može ekonomski opstati

Objavljeno prije

1 dan

na

19 Aprila, 2024

Objavio:

Važno je da je Nermin Nikšić prvi čovjek SDP  umjesto sukoba izabrao potrebu za razgovorom, pa i o onome u čemu nema zajedničkih stavova. I beskrajno strpljenje kako bi se do nekog rješenja ipak došlo.  To, bar za sada, nerijetko daje rezultate

 

 

MONITOR: Nije jasno kako bi rezolucija UN  o Srebrenici mogla pogoditi  Republiku Srpsku, ako se razmatraju moguće pravne posljedice. No, u Beogradu je tim povodom, održan sastanak rukovodstava Srbije i RS. Željka Cvijanović smatra da su inicijativom ministra spoljnih poslova Elmedina Konakovića, prekršeni Ustav i zakoni, a Milorad Dodik „prijeti“ odvajanjem RS. Kako gledate na ovaj političko-institucionalni rašomon?  

KUKIĆ: U čitavoj ovoj priči najmanje se radi o RS i njezinoj budućnosti. Republika Srpska je po Ustavu BiH administrativni dio BiH i to će biti sve dok njezine ključne sastavnice-tri konstitutivna naroda, dakle i Srbi koji tobože trebaju biti žrtveno janje nekakvih antisrpskih planetarnih urota i planova. Da se politička klasa s Dodikom na čelu sukladno tome i ponašala danas bi i RS, kao i cijela BiH, bile prostor na koji bi hrlio kapital a mladi iz njih ne bi bježali kud ih noge nose.

Gdje je ključ rješenja? Koliko god upirali u ideologije -u one koje podupiru tobože temeljnu ideju vodilju trenutačnog predsjednika  RS, uvjeren sam da je bit problema u Dodiku samom. I u onom što je činio od povratka na vlast 2006..   U pitanju je, očito, kriminal neviđenih razmjera. U uvjetima funkcioniranja pravne države nemoguće je izmaći sudu pravde koji vas čeka. A siroti Dodik ni danas ne gubi nadu da bi u tome mogao uspjeti, dijelom bukom o BiH kao neprirodnoj-Srbima nametnutoj i nemogućoj državi, dijelom pričom o pravu Srba da žive u istoj državi i, sukladno tome, pravu na secesiju RS i njezinom pripajanju matici.

Podrazumijeva se, sve to bi značilo koliko i pucanj u prazno da za takvo djelovanje Dodika nisu zainteresirani i drugi – i Vučićev velikosrpski projekt i geopolitički interesi koje u ovom dijelu svijeta sve očitije pokazuje Moskva. No, sve ima rok trajanja. On se najnovijim udarima na bankarski sistem počinje sve očiglednije ukazivati. Izgleda da je  silni Mile stjeran među četiri zida. Osobno mu (iako u međuvremenu može napraviti još zla), baš i ne predviđam duži politički život na slobodi  (Osim pod pretpostavkom da postojeće helikoptere iskoristi za bijeg iz BIH). Prije ili kasnije će završiti tamo gdje kriminalci i inače završavaju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, IZVRŠNI DIREKTOR CDT: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju

Objavljeno prije

1 sedmica

na

12 Aprila, 2024

Objavio:

Imamo tipičan primjer obrasca: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture

 

 

 Anomalije koje su dovele do prijevremenih lokalnih izbora u Budvi, Andrijevici i, možda, Šavniku ukazuju na obrazac ponašanja i funkcionisanja političkih elita u Crnoj Gori, kaže nam Dragan Koprivica, izvršni direktor Centra za demokratsku tranziciju. “Funkcionisanje institucija kao da je svrha njihovog postojanja, omogućavanje i podsticanje partijskog preduzetništva, a ne javni interes, pravna država i razvoj zajednice zapravo jeste suština tog modela”.

MONITOR: Može li se to promijeniti nakon vanrednih lokalnih izbora?

KOPRIVICA: U Budvi i Andrijevici nema puno ni političkih ni ideoloških razloga za krizu vlasti i vanredne izbore. Radi se samo o dodatnoj fragmentaciji izborne scene, novoj prekompoziciji i potrebi da se blokira rad opštine u nadi da će im novi izbori omogućiti bolju poziciju prilikom isisavanja državnih (opštinskih) resursa i njihovo prebacivanje u ruke moćnika. To je dio naše političke kulture koja se, iako svaki dan slušamo drugačije priče, neće brzo promijeniti. Problem je što građanke i građani još uvijek ne umiju da ovakvo ponašanje kazne na izborima. Oni se, nažalost, ili okreću apstinenciji ili, ako su mlađeg doba, odlaze iz zemlje.

To je savršen scenario za partitokratiju. Kad pogledamo razvoj političkih odnosa, ne bi bilo iznenađenje da se ove anomalije nastave i u drugim opštinama ili se brzo pojave i na državnom nivou.

MONITOR: Situacija u Šavniku je i za naša poimanja politike neobična. Postoji li, vama poznat, sličan primjer u izbornoj praksi?

KOPRIVICA: U svojoj praksi, a bavim se izborima skoro 25 godina, nijesam vidio sličan slučaj. Gotovo je teorijski nemoguće da se u jednom izbornom ciklusu, za izbore koji imaju 1.600 upisanih birača, dogodi sve ono što smo imali prilike da gledamo u Šavniku. Da smo taj slijed događaja pokušali smisliti, i u šali, vjerujem da nam ne bi pošlo za rukom da budemo toliko kreativni. Slijed događaja, ponašanje političkih subjekata, različitih državnih organa i izborni proces koji traje 19 mjeseci zaista nije lako smisliti. To je, nažalost, ono što ni teorijski nije moguće zamisliti jeste naša politička realnost.

MONITOR: Da li je u pitanju bila neizbježna „elementarna nepogoda“ ili je moguće imenovati odgovorne za nastalu situaciju?

KOPRIVICA: Dio odgovornosti sigurno pripada nesavršenom zakonskom okviru. Međutim, ključna odgovornost stoji na političkim akterima i državnim institucijama. Kad je akterima važniji politički interes od javnog, onda ni savršen zakon ne može pomoći. Svoj dio odgovornosti u nastalom problemu snose političke partije koje više od deceniju opstruiraju izbornu reformu, liste koje su učestvovale u izbornom procesu u Šavniku, Opštinska izborna komisija, tužilaštvo, Vlada, odnosno Ministarstvo javne uprave i Ministarstvo unutrašnjih poslova, pa i predsjednik Crne Gore.

Njihovo djelovanje u ovih 19 mjeseci ličilo je na savršeno uigran tim, nažalost u negativnom smislu. Broj perfektno odigranih duplih pasova između ovih aktera prevazilazi i neke od najboljih fudbalskih timova koji su postojali u istoriji igre.

MONITOR: Ima li izlaza iz šavničke krize?

KOPRIVICA: Temeljna stvar za izlaz iz ovog lavirinta je pokretanje brzog političkog dijaloga, u okviru koga se treba makar pokušati pronalazak puta koji je pravno održiv i legalan, a koji će vratiti povjerenje među institucijama i neće napraviti presedane koji bi bili osnova za ponavljanje šavničkog scenarija.

Ono što je neophodan ishod jeste poništavanje nelegalnog, nelegitimnog izbornog procesa koji je u toku i koji je sproveden suprotno našem Ustavu, zakonima i međunarodnim standardima. Prihvatanje takvog izbornog rezultata bilo bi fatalno za buduće izborne procese i otvorilo nove “perspektive” u političkom životu o kojima ne želim ni da mislim, a kamoli da govorim.

Poništavanje izbora može se uraditi na dva načina – ukoliko postoji politički dogovor, koji mora biti transparentan i u pisanoj formi, moguće je završiti izbore na dva biračka mjesta, formirati parlament u Šavniku, onda mu odmah skratiti mandat i krenuti u novi izborni postupak. Ovu opciju ste, zapravo, Vi prvi put predložili javnosti.

Drugi, pravno komplikovaniji način, jeste da neko od izbornih aktera podnese prigovor na izborni proces DIK-u i traži poništenje izbora, da DIK odbije taj prigovor zbog nenadležnosti, a onda da se uputi žalba Ustavnom sudu.

Ustavni sud ima i zakonski osnov i dovoljnu snagu institucije da poništi taj proces i predoči nam naredne korake. Zato vjerujemo da je došlo vrijeme da ova institucija ne bude puki “čitač” zakona nego donosilac važnih odluka kojima se brane prava građana i građanki.

Međutim, na našoj javnoj sceni možete čuti različite pravne “analize” koje pokušavaju relativizovati ovaj predlog sa obrazloženjem da su rokovi za prigovore istekli i da oni nijesu mogući. Svako ko kaže da su rokovi istekli je neznalica ili zlonamjerna osoba. Jedan takav rok za prigovor traje upravo dok mi razgovaramo.

Takođe, gotovo je nevjerovatno da u Crnoj Gori postoje te vrste političkih nastupa koji imaju za ambiciju da nekog  ubijede da izborni proces koji traje 19 mjeseci može biti legalan. Ko god zna išta o izborima, mora znati da takvo šta ne postoji u svijetu.

MONITOR: Šta sa “izbornim turistima” koji su bili povod za sve ono što se događa od jeseni 2022.?

KOPRIVICA: Tu se radi o klasičnom pokušaju neetične promjene volje građana u toku izbornog procesa. A to su, u Šavniku, u manjoj ili većom mjeri, radili svi. Radi se o oko 25 odsto biračkog tijela koje je “migriralo” u ovu opštinu prije izbora. Neka je manji dio njih zaista i faktički imao potrebu da se preseli u Šavnik – ostaje ogroman procenat izbornih turista tj. varalica.

Tu smo situaciju imali prilike nedavno da gledamo na izborima u Beogradu koji su, nakon žestoke intevencije tamošnje javnosti i međunarodne zajednice,  ponovljeni i zakazani za 2. jun.

Dugoročno, to pitanje se rješava izbornom reformom: uvođenjem mnogo ozbiljnijeg načina kontrole prebivališta građana ali i sankcija za zloupotrebe i nedozvoljeno ponašanje, organizovanjem svih lokalnih izbora u jednom danu, davanjem ovlašćenja DIK-u da može preuzeti ingerencije OIK ukoliko ova ne obavlja svoj posao, te oštrijim sankcijama za nasilje na biračkim mjestima.

MONITOR: Dio opozicije prijeti napuštanjem parlamentarnog Odbora za izbornu reformu ukoliko ostane na snazi odluka o prinudnoj upravi u Šavniku. Šta bi to moglo donijeti?

KOPRIVICA: Takvi stavovi partija nijesu ništa neobično. U toku gotovo svakog ciklusa izborne reforme, ili njenog pokušaja, imali smo prilike da čujemo kako postoji nešto važnije. To je 2011. bio naziv jezika, 2019. Zakon o slobodi vjeroispovijesti, 2021. nezadovoljstvo radom Vlade ili verifikacija mandata poslanika, a sada čujemo da je to Šavnik – dakle sve je važnije od potrebe da jedno društvo popravi svoju demokratiju tamo gdje ona nastaje – na njenom izvoru, a to je izborni proces.

Najava stavljanja “na čekanje” odluke o uvođenju prinudne uprave u Šavniku i pokretanje političkog dijaloga daje nam makar malo nade da se ponovo neće krenuti krivim putem. Ali u partitokratijama, u kojima se najčešće trguje i na veliko i na malo, ni propast rada i ovog Odbora za izbornu reformune bi bilo izneneđenje.

MONITOR: Zašto dogovora o izbornoj reformi nema iako se o njoj priča godinama?

KOPRIVICA: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju. Imamo tipičan primjer obrasca po kojima ona funkcioniše: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture.

MONITOR: Zašto partije  konstantno kritikuju ali ne žele da mijenjaju postojeće propise?

KOPRIVICA: Mala ispravka: partije kritikuju loš izborni ambijent dok ne postanu vlast. Tako imate pobjednike iz 2020. godine koji su značajan broj svojih birača mobilisali pričama o fantom biračima, biračkim spiskovima, kupovini glasova i raznim drugim opravdanim kritikama, ali samo do momenta kad su postali vlast. Tada su se njima dopali modeli koji omogućavaju različite vrste prednosti u izbornoj utakmici pa su izbornu reformu zagovarali verbalno, a suštinski sve uradili da se ona ne dogodi.

Jednako, gubitnici iz 2020., isti oni koji su nam pričali priče o najboljem biračkom spisku u Evropi, nepostojanju funkcionerskih kampanja, sjajnoj izbornoj administraciji… sada pričaju neku drugu priča koja će trajati dok se ponovo, eventualno, ne vrate na vlast. Nadam se da je taj obrazac stvar prošlosti i da ćemo konačno imati kvalitetnu promjenu širokog spektra izbornih pravila i da će ovaj saziv parlamenta pokazati da je moguće i drugačije raditi.

 

Slijedi nastavak popisne sage

MONITOR:? Imali ste ozbiljne primjedbe na završne dane procesa prikupljanja popisnih podataka. Da li su vas uvjerili da je sve bilo regularno i šta se dešava sa popisnim materijalom?

KOPRIVICA: Malo se priča o popisu, a još manje o poštovanju političkog sporazuma koji mu je prethodio.

Sada bi bilo jako važno razjasniti šta je sa softverom za kontrolu njegovih rezultata. Kako je moguće da gotovo pola godine nakon napravljenog dogovora nemamo instrument kontrole koji je bio uslov za taj sporazum. Takođe, treba da vidimo kako se konfuzija u popisivačkoj mreži i nepoštovanje metodologije popisa i zakonskog okvira koja je uslovila razliku od preko 40.000 popisanih u odnosu na ono što je dan prije kraja popisa saopštavao Monstat i onoga što su bili preliminarni rezultati, odrazila na tačnost rezultata.

Sve ovo i mnoge druge pojave zaista jesu razlog za zabrinutost. Vjerujem da će popisna saga biti nastavljena, prije svega onda kada se bude razumjelo da rezultati popisa o tri pitanja (nacija, vjera, jezik) koja javnost najviše očekuje, neće biti isporučeni u roku i na način kako je to bilo očekivano.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo