DANAS, SJUTRA
Više od indicija
Stvar je sistemske prirode. Mafizam kao poredak, oblik diktature prilagođene našem vremenu i geografiji, počiva na strogim pravilima. Osnovno je da tvorac sistema, premijer Đukanović, ima punu slobodu da u svakom tenutku bira koji će državni ili paradržavni organ sprovesti njegovu volju. U slučaju profesora Popovića bilo je najpodesnije da posao odradi tužilaštvo. Policija ili toljaga bile bi, u ovoj fazi, neprimjerene.
Pošto je tužilaštvo ustanovilo da profesor nema “dokaza”, stigla je čitljiva poruka masama: Milan Popović nije ono što se o njemu misli, utemeljeni kritički intelektualac, već prosti klevetnik. Slučaj profesora Popovića je očigledna nastava vlasti: u Crnoj Gori ne smije postojati kredibilna misao. Sveto je pravilo mafizma: pravo da se mjerodavno sudi i vrjednuje mora biti osujećeno i izvrgnuto ruglu.
Škrbava je propaganda bez vjerodostojne prijetnje. Strah ima da zviždi. Zato se brižljivo vodi računa o detaljima. Milanu Popoviću je uručen poziv usred časa, među studentima, svi da vide da nema nedodirljivih kutaka i ljudi. Da studenti zapamte šta ih može snaći kad porastu. Zapisano je iskustvo: ništa tako ne ubija volju i ne proizvodi društvenu apatiju kao osjećaj ljudi da su robovi slučajnosti. Svako u svakom trenutku ima razloga da strepi. Niko ne zavisi od zakona već od milosti gospodara.
Kako se samo namjestilo. Nakon što je tužilaštvo objelodanilo da im Popović ,,nije rekao ništa novo” na scenu stupa Đukanović. On neće da tuži Milana Popovića, jer Milan Popović ima svojih muka i bez toga. Neizgovoreno je a svako je čuo: u drugom slučaju i u drugoj prilici milost može i da izostane. Naravno, Đukanović je iskoristio priliku da strateški ovjeri ono što svi znaju: kome je tijesno u ovom raju ne može biti normalan. Ima muku. Dijagnoza se može stepenovati: ko je kritičniji prema Đukanovićevom božjem carstvu, taj je luđi.
Sve dotle išlo je kako treba. Milan Popović je trebalo da bude primjer kako režim bez zazora i otpora može označiti, izolovati i propuštiti kroz točkove koga hoće. Ovaj put nije se desilo tako. Podrška koju je Milanu Popoviću stigla sa raznih strana – posebno od studenata – zbunila je vladajuće redove. Solidarnost nije predviđena. Zbog pojave solidarnosti, te društvene bolesti za koju se mislilo da je u našem malom kraju iskorijenjena, tužilaštvo će se žaliti međunarodnim organizacijama. Bog ih čuo.
Opasnost je, dakle, uočena. Đukanovićev cilj je da sasvim pokori društvo. Ako ono nije razdrobljeno u atome sebičnosti i straha, onda se stvari mogu obrnuti.
Čisto tehnički, slučajno je u isto vrijeme stigao novi udar još jednog Đukanovićevog oruđa na Monitor. Sezona lova, otvorena presudom u slučaju Emira Kusturice kojom je uskraćeno pravo na sjećanje, nastavlja se. Osnovni podgorički sud je presudio da je Monitor kriv za duševne bolove biznismena Dejana Bana. Pisali smo o nijemom pravilniku burazerske i kumovske ekonomije na kojem je nastao i na kojem počiva naš sistem mafizma. Presuda znači jedno: to je zabranjen svijet.
Đukanović i njegovi moraju probati da unišite svaku moralnu adresu. Opstanak tih adresa sve njihove pobjede čini krnjim. Nije slučajno prvi poraz u karijeri Đukanović doživio prilikom pokušaja da se ovjenča mirotvoračkom nagradom. Milinu je pokvarilo 19 intelektualaca. Nije slučajno to onoliko razljutilo Đukanovića. Tačno je prepoznao pred čim je bespomoćan. Nepokorene ideje slobode postojano žive u carstvu mogućeg. Kad tad će se sresti s Crnom Gorom. Đukanović je propuštio priliku da na vrijeme ode. Sve je uložio da ovu zemlju potčini svojoj volji i za njega gubitak vlasti znači – poraz.
Zato je, ako se posmatraju kao simboli, sukob Mila Đukanovića sa Milanom Popovićem sukob – neravnopravnih. Đukanović tu nema šansi.
Esad Kočan
Komentari
DANAS, SJUTRA
Na lomači
Dok se kunu u IBAR i Evropu, predstavnici vlasti novinare prijavljuju policiji, optužuju za urote, otimaju im telefone. Evropski nema šta
Gradonačelnik Nikšića Marko Kovačević opet je na “medijskoj lomači” jer je “Srbin i pravoslavac”. Šta će, policiji je prijavio više novinara, političara i jednog civilnog aktivistu kao inspiratore prijetnji “kojima se ugrožava bezbjednost njega i njegove porodice zato što im nije po volji njegovo političko opredjeljenje”.
Novinari su Kovačeviću krivi jer su izvještavali o tome kako je, recimo, držao srednji prst dok je svirala crnogorska himna. Trebalo je valjda da zažmure, ili makar Markovu istinu predstave kao neupitnu po kojoj je on u stvari samo namještao sat. Tako rade mediji koji nijesu „antisrpski i anticrkveni“.
Zato su moguće trebali da ga pohvale kao Srbina i pravoslavca i ovo sad kad je postavio uvredljivi komentar na Fejzbuku. “Nekako lijepo stoji predsjedniku Skupštine Crne Gore ova zgrada Zetske banovine. I nekako je normalno da Švabama to smeta”, napisao je Kovačević nakon nedavne sjednice parlamenta na Cetinju, aludirajući na porijeklo poslanika Oskara Hutera i zgradu administracije koja je upravljala teritorijom Crne Gore u vrijeme Kraljevine Jugoslavije. Predsjednik Skupštine Andrija Mandić je Kovačevićev partijski lider, za koga je Huter na sjednici rekao “da njegova titula četničkog vojvode ne ide sa mjestom koje pokriva”.
Kako Kovačević vidi medijske slobode jasno je i iz njegovog pojašnjenja je da nakon što je prijavio policiji novinare jer rade svoj posao, izbjegavao o tome da priča u medijima „i na taj način vršim bilo kakav pritisak na njihov rad”. Pošteno.
Medijsku urotu ne vidi, međutim, samo Kovačević. Ministar ekonomskog razvoja Nik Đeljošaj optužio je nedavno predstavnike pravosuđa i novinara TV Vijesti Danila Ajkovića da su se urotili protiv njega „jer mrze ili su korumpirani“. Ajković je „kriv“ zato što je izvještavao o slučaju koji protiv Đeljošaja vodi tužilaštvo jer je 2021. godine kao predsjednik Opštine Tuzi, pozivao na otpor mjerama protiv koronavirusa. Tužilaštvo je nedavno tražilo skidanje imuniteta Đeljošaju.
Organizacija za medije Jugoistočne Evrope (SEEMO), između ostalih, osudila je postupanje ministra. “SEEMO ističe potrebu da političari izbjegavaju miješanje u rad novinara i stvaraju okruženje koje je pogodno za slobodne i nezavisne medije. SEEMO poziva na trenutni prestanak svih oblika zastrašivanja i uznemiravanja Ajkovića. SEEMO poziva crnogorske vlasti da poštuju slobodu štampe i zaštite sigurnost medijskih profesionalaca”, ističe se u saopštenju.
Ministar pravde Andrej Milović valjda nije stigao da pročitao saopštenje, pa je, dok se sprema za istorijsko dobijanje IBRA, odnosno ispunjavanje privremenih mjerila za poglavlje 23, u kom je i sloboda medija, oteo telefon novinarki portala Libertas u holu Skupštine.
Uprava policije podnijela je prekršajnu prijavu protiv Milovića, zbog sumnje da je 9. februara, u holu Skupštine, oteo telefon iz ruke novinarki portala Libertas press, Radmili Grbić. Milović se sumnjiči da je to učinio nakon što mu se novinarka predstavila i pokušala da postavi pitanje.
Dok se kunu u IBAR i Evropu, predstavnici vlasti novinare prijavljuju policiji, optužuju za urote, otimaju im telefone. Evropski, nema šta.
Milena PEROVIĆ
Komentari
DANAS, SJUTRA
Dozva li ga vojvodo
Eskobar je već bio tu i ponašao se onako kako se moćni ponašaju u dalekim provincijama. Kao da je htio da nas podsjeti da živimo ona davna upozorenja, šta nas čeka nakon krvavog raspada Jugoslavije. Andrija Mandić, u svojstvu državnika i reformatora, je ogledalo dokle smo nakon svega stigli
Specijalni izaslanik SAD Gabrijel Eskobar narednih dana će pohoditi Crnu Goru (i Kosovo). Najavljujući posjetu Podgorici, američki zvaničnik jasno je stavio do znanja da je njegov dolazak direktno povezan sa planiranom rekonstrukcijom 44. Vlade i očekivanim ulaskom predstavnika koalicije Za budućnost Crne Gore (doskorašnji DF).
“Odluka o koaliciji i dovođenju te partije u koaliciju nije odluka za SAD. Ono što smo rekli, a rekli smo i privatno i javno, jeste da brinemo što ova partija nije pravi partner u svemu onome čemu se nadamo za Crnu Goru”, rekao je Eskobar u Briselu. Precizirajući: “U mnogim postupcima predsjednika Skupštine nijesmo vidjeli privrženost evroatlantskim vrijednostima. Zato smo zabrinuti zbog mogućnosti da u Vladu uđe partner koji ne dijeli iste vrijednosti kao ostatak koalicije.”
Ovo upozorenje stiglo je dan nakon što je parlamentarna većina odbila prijedlog opozicije o smjeni predsjednika Skupštine. Andrija Mandić, potvrdilo se, nije imao razloga da strijepi za svoju funkciju, a iskazanu podršku poslanika iskoristio je za repliku američkom izaslaniku.
“Ovo što priča Eskobar su priče o prošlosti koje smo juče slušali u Parlamentu. V sve što saopštava, ali Crna Gora ne želi da postane jedna od saveznih država SAD-a, nego članica EU”, poručio je Mandić iz Skupštine. “Mi smo parlamentarna većina i različite stranke i odredili smo kuda će se kretati ova zemlja. Naš put ka EU je put koji podržava 80 odsto građana Crne Gore”.
Onda su ga opozicioni poslanici podsjetili da on, baš kao ni niko drugi iz vladajuće većine, nije komentarisao intervju ruskog ambasadora u Podgorici kojim je jasno stavljeno do znanja da Rusija ne gleda blagonaklono na dalje EU integracije ovog dijela Evrope. Naprotiv.
“Nismo se protivili prethodnim talasima proširenja. Sada je situacija drugačija, EU je drugačija, mutirala je u prilog NATO-u… Shodno tome, širenje EU na Balkan znači uvlačenje zemalja regiona u konfrontaciju sa Rusijom”, obrazložio je stav zvanične Moskve ambasador Vladislav Maslenikov.
Onda je Mandić demonstrirao kako u koaliciji ZBCG pokušavaju balansirati između istoka i zapada.
“Stav Maslenikova se odnosio na čitavi region, dok stav Eskobara targetira pojedince i političke strukture koje su birali građani Crne Gore”, analizirao je predsjednik parlamenta. Ali i predsjednik Nove srpske demokratije čiji funkcioneri, svako malo, demonstriraju krajnje neobičnu privrženost proklamovanom evropejstvu i pomirenju. Što podsjeća na verbalno “jugoslovenstvo” nekadašnjih promotera ratova vođenih u cilju realizacije nauma “svi Srbi u jednoj državi”.
Bilo je mučno slušati i ton i pristup Gabrijela Eskobara. Nije mu ni prvi put i ne čini to samo on. I ne dešava se to samo Crnoj Gori, već i ostalim bivšim jugoslovenskim republikama nakon raspada zajedničke domovine. Stvari su postavljene tako da se lako naljutiti – ko na Moskvu, ko na Brisel i Vašington. Ali srž naših problema je u Podgorici. Ovdašnji politički predvodnici, stari i novi, doveli su nas u ponižavajuću situaciju da nam drugi rješavaju probleme i nameću rješenja. Po mjeri svojih interesa, ne mareći uvijek koliko je to nama prihvatljivo i korisno. A naši – neko skokne do Beograda ili mu dođe Dodik da prenese, a neko ide kod ambasadora Kvinte po svoju pamet.
Težak i dug će biti proces odrastanja države i njene elite. Visoka je cijena krvavog raspada zemlje, koja je po mnogo čemu bila naš model EU. Na vrijeme smo upozoravani. Ante Marković, posljednji premijer SFR Jugoslavije, proročki je govorio davne 1989: “Zablude nacionalizma ćemo plaćati siromaštvom, trovanjem duha i položajem daleke periferije Evrope.” Decenijama ranije, osnivač avnojevske Jugoslavije Josip Broz Tito koristio je svaku priliku da opomene. “Naše republike bile bi u svijetu niko i ništa da nismo zajedno”
Onda su došli popovi, topovi i lopovi. Potom Šefovi, eksperti i, da laj lame. Andrija Mandić, u svojstvu državnika i reformatora, kao ogledalo dokle smo nakon svega stigli. Eskobar je bio tu i ponašao se onako kako se moćni ponašaju u dalekim provincijama. Kao da je htio da nas podsjeti da živimo ona davna upozorenja. Red je da postavimo i to prosto pitanje: dozva li ga ponovo, svojim ponašanjem, vojvodo?
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
DANAS, SJUTRA
Moć neznanja
Od trojice crnogorskih državnih čelnika samo se Predsjednik države sjetio svoje ljudske i profesionalne obaveze da se oglasi na dan pomena žrtvama zločina u Štrpcima
Predsjednik Skupštine Crne Gore kaže kako nije znao da je njegov sastanak sa prvim čovjekom Republike Srpske upriličen na 31. godišnjicu zločina u Štrpcima. Šta bi bilo da je znao?
Možda bi minutom ćutanja odali počast dvadesetorici civila starih između 16 i 59 godina koji su oteti iz voza na liniji Beograd – Bar, pa potom ubijeni i bačeni u Drinu. Ili bi gosta i prijatelja iz Banjaluke zamolio da se u jezeru Perućac pronađu posmrtni ostaci šesnaestorice ubijenih koje njihove porodice još uvijek čekaju?
Malo je, ipak, vjerovatno da bi sjećanje na sramotan zločin Osvetnika iz Vojske RS, spriječio dvojicu državnih zvaničnika da prozbore o „fantastičnostima“ srpskog svijeta, potrebi uspostavljanja specijalnih veza Crne Gore i Republike Srpske, ili poslovnim prilikama vezanim za Bilećko jezero i izgradnju sistema hidroelektrana na Drini. Naravno, nakon što Dodik Mandića informiše o najnovijim vijestima iz Moskve.
Komentari poput onih da takve teme nijesu u njihovoj nadležnosti nedostojan su odgovor na činjenicu da je, nakon tridesetak godina, u Skupštini Crne Gore vođen zvaničan, međudržavni razgovor o formiranju Velike Srbije na teritoriji tri suverene, međunarodno priznate države. Uz jasnu najavu oživljavanja podjele „koja život znači“ na srpske i nesrpske. Onomad žrtva. A koliko sjutra, građane/stanovnike.
Predsjednici države i vlade, tako makar tvrde iz njihovih kabineta, nijesu bili zvanično obaviješteni o posjeti gosta iz Banjaluke koji je, nakon prijateljskih susreta sa čelnicima Rusije i Bjelorusije, pohodio i Podgoricu. A šta bi bilo da jesu?
Da li bi Spajić banuo pred Dodika da mu u brk skreše ono što je nedavno izjavio u Briselu, kako je „naša nepokolebljiva posvećenost teritorijalnom integritetu Bosne i Hercegovine od najveće važnosti za Crnu Goru“. Milatović bi se, može biti, propitao o tome kako je to i čime Igor Dodik pomagao da se podigne stranačka infrastruktura partije/pokreta koji je osnovao prije nepune dvije godine, a napustio krajem prošle nedjelje. Kada već isto pitanje ne može da postavi Do Kwonu.
Od trojice crnogorskih državnih čelnika samo se Predsjednik države sjetio svoje ljudske i profesionalne obaveze da se oglasi na dan pomena žrtvama zločina u Štrpcima. “Kao Predsjednik Crne Gore, izražavam dubok pijetet prema žrtvama tog zločina i saosjećam se sa bolom njihovih porodica. Ujedno, apelujem na nadležne državne organe da ne odustanu od utvrđivanja potpune istine o ovom tragičnom događaju”, napisao je Milatović na mreži X. Premijer ni toliko. Imao je, valjda, preča posla.
Trebalo je, na primjer, izabrati novi odbor direktora Elektroprivrede. Prepiska unutar WhatsApp grupe KlubPES, koju su objavili mediji, svjedoči o kvalitetu tog postupka. Zapravo, o brutalalnosti i banalnosti s kojom se sve u Crnoj Gori podređuje usko partijskom i ličnom interesu.
Prvoizabrani kandidat povukao se nakon osporavanja javnosti i naznaka da bi njegov izbor mogao biti osporen po pitanju stručnosti i iskustva. Drugoizabranu kandidatkinju osporile su partijske kolege iz Nikšića. „Smatram da nije korektno da pored nas u Nikšiću predstavnik PES-a bude iz Podgorice“, prenijele su Vijesti stav jednog poslanika Spajićevih Evropljana. Onda je izabran treći, nikšićki, kndidat. Dok je u PES-u trajala ta ekspertiza meritornosti, akcionari EPCG su strpljivo čekali, duže od 10 sati, da konačno počne Skupština akcionara preduzeća. Vanredno zakazana na zahtjev države, odnosno, Vlade.
Od sedam članova novog borda EPCG četvoricu su imenovale partije članice vladajuće koalicije, u skladu sa dogovorom o međusobnoj podjeli funkcija u izvršnoj vlasti, diplomatiji, državnim preduzećima i tzv. nezavisnim agencijama. Potom je ministar pomorstva i saobraćaja pojasnio da ne treba vjerovati sopstvenim očima: PES je ispunio obećanje da će izvršni direktor i 50 odsto članova odbora direktora državnih preduzeća biti profesionalci.
Sad znamo da je 3:4 isto što i pola – pola. Resorni ministar energetike i rudarstva nije se oglašavao. Makar da pojasni ono što se čulo na Skupštini akcionara, da su sva tri eksperta u novom bordu EPCG njegovi poznanici i saradnici, a jedan i mentor sa postdiplomskih studija. Nije se sjetio?
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
-
FOKUS4 sedmice
RAZLAZ MILATOVIĆA I SPAJIĆA: Novo miješanje karata
-
DRUŠTVO4 sedmice
DRŽAVA I MONTENEGRO PETROL: Hoće li građani opet platiti krađu šljunka
-
INTERVJU4 sedmice
TATJANA LAZAREVIĆ, UREDNICA PORTAL KOSSEV: Tope se posljednje ružičaste naočare Srba sa Kosova
-
INTERVJU4 sedmice
DRAGOLJUB VUKOVIĆ, NOVINAR: Otvoren prostor za pregrupisavanja na političkoj sceni
-
DRUŠTVO4 sedmice
UBISTVO EDMONDA MUSTAFE U BARU: Je li država zatajila
-
Izdvojeno4 sedmice
DODIK POSLIJE PUTINA OBIŠAO MANDIĆA: Open srpski svet
-
Izdvojeno4 sedmice
NAKON HAPŠENJA ALEKSANDRA MIJAJLOVIĆA: Ukrivanje imovine
-
Izdvojeno4 sedmice
NASILJE U ŠKOLAMA: Nezaštićeni i učenici i nastavnici