HORIZONTI
VIJEK OD STRADANJA PORODICE ZVICER U CUCAMA: Sjećanje na srbijanski državni teror
Objavljeno prije
3 godinena
Objavio:
Monitor online
Na komemoraciji nije bilo stranačkih lidera i visokih funkcionera iz tzv. suverenističkih partija predvođenih DPS-om, kao ni bilo ko iz sadašnje Vlade. Spomenik su otkrili gradonačelnik Cetinja Nikola Đurašković i potpredsjednik Saveza udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore Stevan Radunović u prisustvu nekoliko stotina građana
Prošle nedjelje je u Rokočima, Cuce, otkriveno spomen-obilježje porodici Zvicer koja je stradala prije tačno vijek. Spomenik su otkrili gradonačelnik Cetinja Nikola Đurašković i potpredsjednik Saveza udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore Stevan Radunović u prisustvu nekoliko stotina građana. U inicijativi cetinjske opštine za podizanje spomena se navodi da je u noći između 24. i 25. aprila 1923. zapaljena porodica crnogorskog komite Petra Zvicera. Tada su ubijeni Petrova majka Anđa (60), žena Zagorka (23), sestra Plana (20), brat Vidak (13) i Petrovo troje djece. Đurašković je istakao da je ovaj zlocin posljedica „krvavog pira srbijanskih žandarma nad nedužnom đecom zelenaša i heroja Petra Zvicera i odmazdom porodičnom lomačom u Rokočima“. To je i „datum sjećanja na nevine stradalnike Bijeloga Terora… osvete i zvjerskih zločina nad crnogorskim komitama i patriotama čiji organizatori, izvršioci, podstrekači i saučesnici nikada nisu krivično odgovarali“.
Na komemoraciji nije bilo stranačkih lidera i visokih funkcionera iz tzv. suverenističkih partija predvođenih DPS-om, kao ni bilo ko iz sadašnje Vlade. Od vjerskih poglavara prisutan je bio jedino episkop Mihailo iz Crnogorske crkve (CPC) koji je održao kratki obred i najavio kanonizaciju nastradale djece.
Ni ovakav događaj nije mogao proći bez uobičajenih kontroverzi i različitog viđenja povijesti. Prosrpski mediji u Crnoj Gori i državni srbijanski mediji su pomenuti događaj predstavili u negativnom kontekstu – radi se o još jednoj laži i okrivljavanju Srbije i Srba i to u vremenu kad se obilježava proboj logoraša iz Jasenovca. Citirali su predsjednika Crkvene opštine Nikšić i hroničara Ratka Krivokapića „koji se decenijama bavi istorijom i rodoslovom svog bratstva i plemena Cuca iz kojeg potiču upravo i Zviceri i Krivokapići“. Za Krivokapića nema dvojbe, Petar Zvicer nije bio nikakvi komita i borac za slobodu Crne Gore već obični bandit dok pleme „Cuce dobro pamte Zvicerove zločine koji su na kraju izazvali zločin prema njegovoj porodici od tih istih Cuca“. On navodi da je Petar Zvicer „jedan od glavnih aktera stravičnog mučenja i ubistva imućne porodice Nikole Kojičina Krivokapića, zatim mučenja i ubistva Živka Lazareva Popovića“. Nesumnjivom zločinu prema porodici Zvicera je prethodila navodna pljačka novca za invalidnine pa je po „kazivanju mještana iz tog doba, Zvicer ubijen od strane plemenika iz Cuca“ tvrdi Krivokapić i dodaje da „nikakva srpska žandarmerija i vojska u tom zločinu nije učestvovala“. Slične teze je ranije iznosio i izrazito prosrpski istoričar Aleksandar Stamatović. Za njih su sporni i detalji zločina. Krivokapić tvrdi da su „stradale četiri osobe, a ne sedam… prema kazivanju svjedoka u Rokočima koji su pomrli davno, ubijena su četiri člana porodice Petra Zvicera“ jer „ni u kakvim knjigama rođenih i krštenih se ne spominju Zvicerova djeca“.
Zaista, ni na nedavno otkrivenom spomeniku ni u bilo kojem dokumentu se ne navode imena Zvicerove djece, ali se ona pominju u svim izvještajima. Razni izvori se ne slažu o tome kako su tačno stradali Zviceri. Crnogorski komunistički prvak Gojko Samardžić je objavio u martu 1926. godine u Borbi da su Zviceri prvo pobijeni/zaklani od strane žandarma i onda zapaljeni u kući. Po drugoj verziji oni su vezani u kući i sa unešenim sijenom živi zapaljeni. Drugu verziju izvještava Jovan Plamenac, nekadašnji predsjednik crnogorske vlade i vođa Božićne pobune, i Todor Milov Borozan, major kraljevske crnogorske vojske, komita i politički emigrant. Tu se navodi i da su Zvicerovu babu Đurđu od 80 i nešto godina srpski žandarmi, koje je predvodio major Kecmanović, vezali za drvo i natjerali je da gleda krvavo orgijanje. Nedugo zatim je umrla u bolnici u Danilovgradu u mentalnom rastrojstvu.
Ovu činjenicu svi priznaju: zločin se zaista desio, nije bilo istrage, a kamoli kakvog suda i kazne za zločince. Nepokretanje istrage upućuje na zataškavanje tadašnjih vlasti Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (KSHS), pogotovo jer je taj zločin, zajedno sa ubistvom odlikovanog crnogorskog heroja i oficira prethodnih ratova Šćepana Mijuškovića široko odjeknuo diljem Kraljevine i o njemu se pričalo nekoliko puta u državnoj Skupštini. Poslanik Crnogorske stranke Savo Vuletić je u parlamentu izjavio da je invalidski novac koji je navodno ukraden zapravo utajen „u dogovoru sa izvjesnim činovnicima, pa da bi se to drugačije maskiralo tvrdilo se da su to učinjeli hajduci, među kojima i rečeni Petar Zvicer“. Vuletić govori da su srbijanski žandarmi nakon izvršenog pokolja zapalili kuću komite Petra Zvicera i da su „svi leševi žrtava u njoj izgoreli“. Savo Vuletić napominje da „nikakva vlast, pa ni sud nije istragu vodio“. Osim Vuletića zločin je pomenuo u Narodnoj skupštini i drugi poslanik iz Crne Gore Sekula Drljević. On je 16. februara 1926. za zločin optužio službene organe kao odmazdu za gerilske akcije protiv srbijanske vojske i žandarmerije, koje je izvela komitska grupe Sava Raspopovića i Milutina Bašovića čiji pripadnik je bio Petar Zvicer. Drljević u svojoj knjizi Balkanski sukobi 1905-1941 navodi svoj skupštinski govor i podsjeća, kada je „napao Vladu zbog zločina u Cucama, narodni zastupnici digli su zaglušnu viku, ne protiv Vlade, nego protiv mene. U toj sramotnoj vici, takmičili su se sa Srbijancima Srbi prečani“.
Crnogorski književnik Mihailo Lalić je 1988. godine napisao u svom Prelaznom periodu – dnevnika posmatrača, izdatom u Beogradu, da je 1923. godine poslat u Crnu Goru pukovnik Stojan Popović sa žandarmima i mitraljezima „da uništi komite i separatiste“ i da je njegov major Kecmanović, s dvanaest žandara, upao u Cucima u kuću komite Petra Zvicera i pobio njegovu porodicu.
Lalić navodi: „Nikakav sud nije pozvao izvršioca na odgovornost. Ostao je Kecmanović na Cetinju kao pobjednik i na grobljima je držao govore, kad pogine neki žandarm – prijeteći da on može i umije, i da mu je dato punomoćje, preporuka da učini još i gore od onoga u Cucima“.
Ondašnji list Narodna riječ, u svom tekstu od 4. oktobra 1922. navodi da je 22. septembra iste godine Zvicer bio u komitskoj grupi koja je u vozu na relaciji Bar– Virpazar pobila osam srpskih vojnika i jednog žandara. Zbog gerilskih akcija protivnika aneksije Crne Gore, srbijanske vlasti su organizovale česte kaznene ekspedicije u kojima su paljena mnoga sela širom Crne Gore. Prema srpskim policijskim izvještajima iz decembra 1919. godine, u crnogorskim planinama djelovalo je ukupno oko 1.800 gerilaca od kojih je na cetinjski srez otpadalo oko 320 komita. Procjenjuje se da ih je u barskom srezu bilo oko 400, isto toliko u kolašinskom, oko 100 u nikšičkom i gotovo 600 komita u andrijevičkom kraju. Broj komita je kasnije znatno porastao i njima se pridružio i nemali broj nekadašnjih razočaranih pristalica ujedinjenja sa Srbijom. U borbama protiv plemena Rovci srbijanske vlasti su angažirale i veliki broj regularnih vojnika i teške artiljerije uz masovne represalije protiv civilnog stanovništva. Sam Petar Zvicer će smrtno stradati u borbi protiv srpske vojske kod Rubeža, Nikšić, krajem decembra 1923. godine zajedno sa 12 drugih saboraca. Njihova su izmasakrirana tijela vojne vlasti izložile na snijegu, ispred crkve Sv. Vasilija Ostroškoga u Nikšiću te se tako slikali. Slika je objavljena u svoj štampi tadašnje Kraljevine SHS.
U Kraljevini SHS masovni zločini državnih vlasti i obračuni sa svim protivnicima centralizma i srbijanske hegemonije su bili nešto sasvim uobičajeno. Srbijanske vlasti su, osim Crne Gore, žarile, palile i ubijale po Bosni, Kosovu, Makedoniji i Hrvatskoj. Vođa hrvatskog naroda i lider Hrvatske Seljačke Stranke (HSS) Stjepan Radić je često govorio u Skupštini o teroru koji Srbija sprovodi u Crnoj Gori optuživši Beograd, godinu dana nakon zločina nad Zvicerima, za kampanju „divljačkog progona i đavolskog zlostavljanja“ Crnogoraca. Radić je poručio da će se „Crna Gora osloboditi divlje hajke protiv njenog stanovništva i rušenja njenih sela“. Radić će nastradati u junu 1928. godine od srbijanskog režima pucnjima radikalskog poslanika iz Crne Gore Puniše Račića u Narodnoj skupštini. Pored Radića u Skupštini su smrtno stradala još dva poslanika njegovog HSS-a. Kraljevske vlasti su, za razliku od drugih zločina, morale organizovati farsu od suđenja dok su Račiću presudili partizani u Drugom svjetskom ratu.
Ova teška tematika je u doba socijalizma zamrla jer nije bilo volje novih komunističkih vlasti da prekopava i istražuje bezdan unutarjugoslavenskih sukoba i zala. Sem toga, oni koji su publicirali takav zločin, prije svega Drljević i Vuletić, su kasnije proglašeni neprijateljima naroda i saradnicima okupatora. Sadašnja politička polarizacija u Crnoj Gori i dalje dovodi u pitanje objektivno sagledavanje teške prošlosti.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
IZDVOJENO
-
HOĆE LI PREŽIVJETI NERADNA NEDJELJA: Imati ili biti
-
MIGRACIJE U PETNJICI NE JENJAVAJU: Bjekstvo od bijede
-
SVESKE MAHMUDA DERVIŠA U SVEOBUHVATNOM INTERVJUU: Ne vjerujem u aplauz
-
PREDIZBORNA TUMBANJA: Na sitno
-
NN.VELIKA POTRAŽNJA ZA RADNOM SNAGOM U PRIMORJU: Presušio rezervoar regiona
-
POLICIJA BEZ RUKOVODIOCA: VD stanje VD ministra
HORIZONTI
TOMPSONI, MALE KNINDŽE I BALKANSKI BJESOVI: Grad Zagreb protiv kiča i šovinizma
Objavljeno prije
1 sedmicana
7 Februara, 2026
Nakon što su reprezantivci Hrvatske osvojili medalju na evropskom prvenstvu, grad Zagreb je želio da im organizuje doček. Rukometni savez Hrvatske je insistirao da se po želji rukometaša dogovorenim izvođačima mora priključiti i Tompson. Gradonačelnik Zagreba Tomislav Tomašević je to odbio, jer Tompson i u pjesmama i u izjavama veliča ustaški pokret. Vlada Republike Hrvatske (RH) premijera Andreja Plenkovića je i formalno uskočila i preuzela doček. Tompson je pjevao
Osvajanje bronzane medalje hrvatske reprezentacije na Evropskom prvenstvu u rukometu je bio događaj koji je nesumnjivo obradovao domaću javnost ali i veliki dio sportske publike u nekadašnjoj Jugoslaviji. Međutim, politika u regionu ne želi nijednom propustiti priliku za korištenje sportskih uspjeha ex – YU reprezentacija za ličnu promociju i agende koje dijele građane i narode.
Nakon što je hrvatska rukometna reprezentacija ušla u polufinale Evropskog prvenstva Grad Zagreb je počeo pripreme za doček rukometaša u dogovoru s Hrvatskim rukometnim savezom (HRS). Dogovoreno je, pozivajući se na želje rukometaša, da se doček priredi u slučaju osvajanja bilo koje medalje što je i gradonačelnik Tomislav Tomašević ranije najavio. Kad je osvojena bronza, gradske vlasti i HRS su program dočeka “usaglasile do najsitnijih detalja, do razine minutaže svake pjesme” kasnije će objasniti Tomašević. Međutim, gradske vlasti su otkazale svoje učešće u dočeku predviđenom za 2. februar u 15 sati na trgu Bana Jelačića. Razlog je što su “rukometaši insistirali da se dogovorenim izvođačima mora priključiti i Marko Perković Tompson”. HRS je saopštio da je “želja svih igrača i stožera bila da Tompson pjeva na dočeku ,a da grad Zagreb to nije dozvolio”.
Gradska uprava je Tompsonu već ranije zabranila nastup zbog izvođenja pjesme Bojna Čavoglave na koncertu u zagrebačkoj Areni 27. decembra prošle godine. Sporna pjesma počinje s ustaškim pozdravom Za Dom spremni (ZDS). Gradska skupština Grada Zagreba je 11. novembra 2025. godine izglasala Zaključak kojim se gradonačelnik poziva na preduzimanje mjera protiv korištenja fašističkih i ustaških simbola, slogana i pokliča, uključujući ZDS na svim javnim površinama i događajima pod gradskom nadležnošću. Vlasti glavnog grada su naglasile da to vrijedi za sve izvođače, pa i Tompsona, koji je ta pravila već prekršio na pomenutom koncertu, i stoga “nismo mogli udovoljiti zahtjevu rukometnih reprezentativaca”.
Prošlog ljeta Tompson je nastupao na zagrebačkom hipodromu pred oko pola miliona ljudi koji su organizovano dolazili iz svih djelova Hrvatske a prisutni su bili mnogi zvaničnici i države i crkve. Tadašnji koncert je bio miks klerikalizma (s tobožnjim molitvama i religijskim digitalnim efektima) i nacionalističke retorike. Hrvatski ministar odbrane Ivan Anušić je kasnije rekao da je na Tompsonov poziv na Hipodromu “za Dom” on takođe odgovorio “spremni” i da “tu nema ništa sporno” jer Bojna Čavoglave “nema veze ni s ustaštvom, ni sa NDH”. Tompson je poznat i po dočeku hrvatske fudbalske reprezentacije nakon svjetskog srebra 2018. godine kada su mnogo sportisti čekali u redu za selfi sa njim.
Iako je sadašnja proslava u Zagrebu otkazana od grada, Vlada Republike Hrvatske (RH) premijera Andreja Plenkovića je i formalno uskočila i preuzela doček. Na Jelačića placu se okupilo oko 10 hiljada ljudi. Tompson je svoj program otpočeo s pjesmom Ako ne znaš što je bilo kojom se evociraju uspomene na Domovinski rat za nezavisnost. Iako stihovi pjesme nisu sporni (govore o odbrani Hrvatske 1991. godine), sama pojava ovog u crno obučenog ustašofilnog pjevača upitnih pjevačkih kvaliteta je izazvala pravu buru u odnosima između opozicionog Zagreba i sve desnije Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) premijera Plenkovića koja predvodi koalicionu vladu.
Intervenciju Vlade RH u preuzimanju dočeka Tomašević je nazvao “udar države na Grad Zagreb” i “kršenje Ustava, kršenje zakona, kršenje… ovlasti policije i kršenje nadležnosti lokalne autonomije”. Pitao se da li je normalno i po kojem zakonu, da policija ne dozvoljava komunalnim redarima da djeluju kad neko postavlja binu na javnu površinu za koju nema dozvolu. Prvi čovjek Zagreba je poručio da se radi o “nezapamćenom institucionalnom nasilju… premijera Plenkovića”. Uz opasku: “Da li je Hrvatska uopšte više pravna država”? Predsjednik države Zoran Milanović je poručio da je uplitanje Vlade u program dočeka “neustavan, nezakonit i piratski akt za čije donošenje nema baš nikakve pravne osnove”.
Perković (koji je, po riječima gradskih vlasti, pod kontrolom HDZ-a ) na dočeku rukometaša nije pjevao ni Bojnu Čavoglave ni dizao ruku “za Dom spreman”. Vlada je ranije javno rekla da je ZDS pozdrav neprihvatljiv i za osudu u kontekstu Drugog svjetskog rata ali kada je u kontekstu Domovinskog rata onda se treba imati određeno razumijevanje. Vlada nikada nije jasno objasnila kontekste i kada je ZDS (ne)poželjan. Neke ustaške pjesme tipa Jasenovac i Gradiška Stara kojima se otvoreno slavi klanje Srba u Drugom svjetskom ratu Perković je odavno izbacio iz svog repertoara.
Poznavaoci situacije kažu da je sve ovo bilo očekivano jer HDZ zna da je nepopularan u glavnom gradu i zato redovno koristi Tompsona u pokušajima destibilizacije gradskih vlasti. Na lokalnim izborima 18. maja prošle godine HDZ je doživio težak poraz ne plasiravši se u drugi krug 1. juna i osvojivši manje od 13 odsto glasova. Vlasti Zagreba su u oktobru prošle godine preimenovale četiri ulice koje su nosile imena osoba koje , iako nisu proglašene za ratne zločince, jesu bile povezane za režimom kvislinške NDH.
Desničarski blok u skupštini grada, preimenovanje je nazvao “jugoslavenskim, komunističkim zloduhom i nadahnutim nasrtajem na hrvatsko narodno pamćenje”. Vrijedi napomenuti: Zagreb je tokom Drugog svjetskog rata bio jedno od glavnih žarišta otpora nacizmu i ustaškom teroru. Preko 50 hiljada Zagrepčana ( tada svaki peti stanovnik) se borilo u partizanima ili kao ilegalci na okupiranoj teritoriji.
HDZ i njegovi sateliti pokušavaju naći žicu kojom bi se grad optužio za antidržavno i antinarodno djelovanje u nedostatku druge argumentacije. Posmatrači primjećuju da Plenković sve češće oponaša nacionalistički populizam vlasti Aleksandra Vučića u Srbiji kao pokrivalicu za probleme svoje Vlade i široko rasprostranjeno nezadovoljstvo zbog korupcije. Tomašević je nekoliko puta poručio da neće “povinuti glavu apsolutno nikome” i da je samo odgovoran građanima koji su ga birali.
Srbijanski režimski mediji su sa radošću dočekali nastup Perkovića u Zagrebu uz konstatacije da je Hrvatska i javno postala ustaška država. Istovremeno, Vučićevski mediji ne samo da žmure na zvanično veličanje fašizma i kriminala u Srbiji (i od države i od crkve) već neki daju lični doprinus sveopštem kiču i primitivizmu. Tako je za pravoslavni Božić žuta televizija Informer Dragana Vučićevića organizavala uživo na ekranima božićno “slavlje”. Među zvanicama su bili formalna predsjednica Narodne skupštine Ana Brnabić, osuđeni ratni zločinac Vojislav Šešelj, ministar unutrašnjih poslova Ivica Dačić, ministar informacija Boris Bratina, ministar za javna ulaganja Darko Glišić, i ministarka rada, boračkih i socijalnih pitanja “Zavetnica” Milica Đurđević-Stamenkovski. Na početku proslave se pojavio i predsjednik Srbije sa kojim se slikao glavni pjevač te večeri. Umjesto pjesama o Hristu i božićnoj tematici gledaoci su mogli slušati pjesme Vrati se vojvodo na Dinaru ponovo, Gledaj majko za četnika da me daš, Spavaj dete – četnici će tebe da osvete… . Kao krem na torti se zapjevalo i “Turkinja se pred džamijom klela, da je samo Srbina volela” uz obilatu svinjetinu i alkohol “slavljenika” i tobožnjih vjernika SPC-a. Pjevao im je Dragan Ašanin, osuđeni kriminalac koji je 1994. godine ubio djevojku od 18 godina i za to dobio 11 godina zatvora. Opozicija u Srbiji je primijetila da se četnički pjevač i kriminalac savršeno uklapa u profil ljudi sadašnjeg režima.
Malo prije hrvatske bronze u rukometu, srpska vaterpolo reprezentacija je osvojila evropsko zlato po četvrti put – što je svakako vrijedno pohvale. Osim prijema kod šefa režima i patrijarha ovoga puta država nije organizovala svečani doček vaterpolista ispred skupštine grada. Možda je procijenjeno da nije politički trenutak zbog ostataka Ćacilenda i sveopšte situacije u zemlji. Tokom ranijih dočeka srbijanskih sportista redovno su pjevane nacionalističke pjesme.
U Srbiji nema ni jedne opštinske ili druge vlasti koja će se javno suprotstaviti novom naletu desničarskog primitivizma i tzv. srpskog sveta. Vlast braće Vučić priprema i uklanjanje nepodobnih tužilaca i sudija koji se usuđuju raditi po zakonu i savjesti. I studenti u blokadi se sve više okreću nacionalnom diskursu i proslavama srbijanskih nacionalnih praznika.
Primjer grada Zagreba i njegovih građana je, na žalost, samo izuzetak u matrici koja proizvodi balkanske bjesove.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
HORIZONTI
CRNA GORA I VIZE ZA AMERIKU: Loša diplomatija i oreol narkosa
Objavljeno prije
2 sedmicena
30 Januara, 2026
Konzularnim službenicima je naloženo da odbijaju zahtjeve za vize dok DoS ne sprovede novu procjenu procedura provjera. U društvu 75 zemalja, među kojima su mnoge problematične ili propale države (failed states) Afrike, Azije i Latino Amerike, našla se i Crna Gora zajedno sa svim njenim balkanskim susjedima i Makedonijom. Izuzetak je Srbija. Po podacima Stejt dipartmenta iz 2024, Crna Gora je lider u Evropi, ako se izuzme Rusija, po stopi odbijenih zahtjeva za američku B1/B2 vizu
Američki Stejt dipartment (DoS) je 14. januara objavio listu od 75 zemalja za čije državljane se obustavlja, tj. pauzira postupak za obradu useljeničkih viza za Sjedinjene Države (SAD). Naime, useljenici iz tih zemalja “koriste socijalnu pomoć američkog naroda u mjeri koja se smatra neprihvatljivom”. Ova obustava je na snazi dok SAD ne budu “osigurale da novi imigranti neće isisavati bogatstvo od američkog naroda.“ Konzularnim službenicima je naloženo, da u skladu sa važećim zakonima, odbijaju zahtjeve za vize dok DoS ne sprovede novu procjenu procedura provjera. U društvu 75 zemalja, među kojima su države Afrike, Azije i Latino Amerike, našla se i Crna Gora zajedno sa svim njenim balkanskim susjedima i Makedonijom.
Izuzetak je Srbija. Od ostalih “evropskih” država na listi su Rusija i Bjelorusija i pojedine države nekadašnjeg Sovjetskog Saveza.
Ovakva klasifikacija mnogima nije iznenađenje s obzirom da je prethodni režim Mila Đukanovića predano doprinosio lošem imidžu Crne Gore kao mafijaške i narko države čiju nezavisnost je najviše pogurala Putinova Rusija. Objavljene dekodirane Sky prepiske državnih narko operativaca su samo potvrdile oreol koji je Crna Gora već stekla pod “Šefom” kako su Đukanovića nazivali u komunikacijama.
Odlazeća američka ambasadorka Džudi Rajzing Rajnke se u intervjuu za RTCG dan poslije kratko osvrnula na suspenziju useljeničkih procedura uz isticanje “da je Crna Gora dobrodošla i želimo dobrodošlicu svim ljudima koji su kvalificirani za vizu”. Rajnke je u intervjuu ipak naglasila da “način na koji se CG kreće je vrlo optimističan” i da podržava želju crnogorskog naroda da uđe u Evropsku Uniju (EU).
Željko Perović, crnogorski diplomata koji je službovao u SAD-u kao konzul i kasnije ambasador pri Ujedinjenim Narodima (UN) u Njujorku, je u izjavi za Pobjedu rekao da riječ o administrativnoj mjeri američke strane. „ Međutim, kod nas…jedna ovako značajna odluka automatski dobija političku konotaciju, posebno jer se Crna Gora prvi put suočava sa ovakvim ograničenjem” ocjenjuje Perović. Upozorio je da “crnogorska diplomatija posljednjih godina zapostavila ključne centre moći” i da je “Crna Gora danas gotovo nevidljiva u Vašingtonu”. Odnosi sa Londonom, Berlinom, Parizom, a “naročito sa SAD- om, ozbiljno su zapostavljeni.
Brajan Lanza, bliski prijatelj i bivši šef tranzicionog tima američkog predsjednika Donalda Trampa u intervjuu za RTCG od 13. septembra prošle godine je upozorio na “slom diplomatskog djelovanja i propuštene prilike Ministarstva vanjskih poslova Crne Gore (MVP) i njene ambasade u Vašingtonu” uz naglo osipanje crnogorskog kokusa u Kongresu.
Iako domaći zvaničnici tvrde da suspenzija useljeničkih viza ne pogađa dobronamjerne putnike preko Atlantika uz naglasak ambasadorke Rajnke Crnogorcima da “želim vas ohrabriti da putujete u našu zemlju” situacija nije ružičasta ni sa turističkim posjetama Americi. Naime, po podacima Stejt dipartmenta iz 2024. godine Crna Gora je lider u Evropi, ako se izuzme Rusija, po stopi odbijenih zahtjeva za američku B1/B2 vizu. Te godine je odbijeno čak 36,48 odsto aplikanata. Druga je ruskom agresijom i terorom pogođena Ukrajina sa stopom od 33,45 odsto. Slijedi Albanija sa 33,47 odsto, Bjelorusija sa 28,79 odsto, Makedonija sa 28 odsto, Srbija 17.7 i BiH sa 11.64 odsto odbijenih.
Crna Gora je pri samom dnu kada je u pitanju trajanje američke turističke vize. Crnogorski državljani dobijaju vizu (oni kojima se odbobri) na 36 mjeseci (tri godine). Od Crne Gore je jedino gora Albanija. Državljani Srbije i BiH dobijaju vizu na 10 godina. Makedoncima viza važi 5 godina. Slovencima su vize za SAD ukinute još krajem 2007. godine ,a Hrvati mogu putovati u Ameriku bez vize od oktobra 2021.
Crnogorsko MVP za razliku od Srbije, nije vodilo aktivnu kampanju za ukidanje viza za Britaniju, Irsku i SAD kao i na jačanju međunarodnog imidža zemlje. Iz DoS-a nam je neformalno rečeno da je ukidanje viza, tj. Akcioni plan za stavljanje na bijelu listu (Visa Waiver Program) prije mnogo godina tražio zvaničnik pri samom vrhu bivšeg režima. Crnogorskoj vlasti su tada prezentirani kriteriji koje treba ispuniti za VWP tj. bezvizni režim. Crna Gora nije formirala akcioni tim u nadležnim institucijama niti je išta poduzela po tom pitanju. Nakon pola godine isti zvaničnik, koji se slovi blizak Kremlju, je opet informativno pitao da li se može očekivati i kada ukidanje viza. Dobio je isti odgovor kao i prvi put.
Da se i sadašnji režim turističkih posjeta masovno zlopotrebljava jasno je već nekoliko godina. Domaća štampa je naširoko pisala o utabanim kanalima “turističkih” odlazaka u Kaliforniju i Kolorado na rad na plantažama marihuane. U tim državama uzgajanje i prodaja kanabisa je legalizirana. Crnogorski “turisti” tamo rade na crno. Za naše uslove, visoki prihodi ne prijavljuju se ni američkim ni crnogorskim poreskim vlastima. Postoje brojni snimci na društvenim mrežama o atmosferi na tim farmama. Posljednjih godina je i popularan i “turistički” odlazak za vožnje teretnih kamiona i šlepera u SAD-u pa je polaganje za C i C1 vozačku kategoriju u Crnoj Gori doživjelo pravu ekspanziju. Dolaskom Tramp admnistracije mnogi Crnogorci su ekspresno vraćeni nazad zbog prekoračenja dozvoljenog boravka i jer su uhvaćeni da rade sa turističkom vizom.
Najviše su glas o svojoj zemlji diljem okeana pronijeli naši pomorci kao šverceri droge. U tome su zasjenili i tradicionalno poznate Albance dok su među jednako “jakim” narko Srbima, opet najpoznatiji oni “poreklom iz Crne Gore”. U Americi su crnogorski mornari došli na naslovne strane medija i udarnog saopštenja FBI-ja nakon rekordnog ulova od 20 tona kokaina na brodu MSC Gajan (Gayane) u Filadelfiji. Tovar je vrijedan 1,5 milijardi dolara ,a uhapšena su petorica Crnogoraca.
Kasnije je istim povodom uhapšen i bivši bokser Goran Gogić. Uhapšen je u Majamiju krajem oktobra 2022. . Suđenje u Njujorku nije završeno zbog spektakularnih opstrukcija procesa koje liče na akcioni film. Suđenje je već ranije odlagano jer je otkriven pokušaj podmićivanja jednog porotnika od strane trojice Albanaca. Gogić je imao mrežu firmi za nekretnine i ostale pokrivalice u Njemačkoj gdje je imao prebivalište. Po riječima jednog zapadnog diplomate, postoje za sada nevalidirane informacije da je Gogić u Crnoj Gori održavao odnose s čovjekom u vrhu sigurnosnog aparata, osobom od povjerenja samog vrha bivšeg režima.
Uvidom u dokumenta američkih sudova operacija isporuke kokaina na otvorenom moru na MSC Gajan je zahtijevala izuzetnu logistiku i garancije da se tolika količina droge isporuči operativcima koji do tada nisu predstavljali nikakva imena u narku biznisu. To znači da je iza njih stajao neko puno jači. U dokumentu američkog tužioca za istočni distrikt Njujorka od 9. januara ove godine se navodi da je pod istragom i Gogićev advokat iz advokatskog ureda Rubinštajn i Koroco zbog podmićivanja porotnika i opstrukcije pravde dok ga je jedan svjedok optužio da se bavi i zelenašenjem. Takođe se navodi da su pretresom pritvorske jedinice MDC u Njojorku u kojoj se nalazi Gogić pronađena strogo povjerljiva dokumenta koja on nikako nije smio imati u ćeliji već jedino na sudu u prisustvu advokata. Među stvarima nađenim pretresom ćelije je i fotografija sa kćerkom jednog od svjedoka saradnika koja je napravljena kada je imala 15 godina u Kolumbiji. Američki tužilac navodi da je pronađeni materijal dio “koordiniranih napora ka zastrašivanju svjedoka i opstrukciji pravde”. Dalje se navodi da je sedmicu pred nastavak suđenja Gogiću “osoba povezana s istočno-evropskom narko organizacijom posjetila dom svjedoka saradnika u Kolumbiji u kome živi sada punoljetnja njegova ćerka i da je dotični tražio razgovor s njenim ocem. Sadašnjeg svjedoka saradnika je kolumbijska vlada izručila SAD-u još 2022. što je poznato širokoj javnosti. Stoga traženje razgovora i raspitivanja je protumačeno kao prijetnja porodici i svjedoku saradniku pa su kolumbijske vlasti stavile ćerku pod posebnu zaštitu. Gogić je u ćeliji imao i telefon preko koga je nazvao drugog svjedoka saradnika (u istom zatvoru) i tražio da ga posjeti na njegovom spratu. Identitet trećeg svejdoka saradnika (državljanina Holandije) je otkriven dva dana pred suđenje Gogiću od strane lokalnih novina u Amsterdamu.
Ovakva logistika u spašavanju Gogića govori da je puno više od običnog narko operativca i da su u njegovo spašavanje od osude uključeni ogromni resursi koje posjeduju elementi državnog aparata ili transnacionalne kriminalne organizacije. Stoga, nije čudo da mnogi pomorci iz Crne Gore traže srpsko, bosansko i albansko državljanstvo da bi lakše dobijali vize za pomorce.
Crnoj Gori predstoji puno posla na boljem imidžu dok Specijalnom tužilaštvu (SDT) izgleda samo može pomoći zapadni pritisak, kao i do sada, da dođe do glave hobotnice koja je davila Crnu Goru tri decenije.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
HORIZONTI
KREMALJSKA KAMPANJA PROTIV VASELJENSKE PATRIJARŠIJE: Crna Gora na meti ruskih dezinformacija
Objavljeno prije
4 sedmicena
16 Januara, 2026
Od pada Sovjetskog Saveza ne pamti se da je Rusija ovako otvoreno i nisko napadala titularnog poglavara istočne Crkve i uopšte kanonsko pravoslavlje koje nije pod kontrolom KGB-a i njemu srodnih službi i/ili kriminalnih kartela
Monitor je pred Novu godinu objavio da će se promjene od 24. oktobra u predsjedničkoj administraciji i strategiji Rusije prema inostranstvu brzo osjetiti i u Crnoj Gori. Predsjednik Vladimir Putin je tada imenovao Vadima Titova za šefa novog predsjedničkog direktorata za strateško partnerstvo i saradnju. Kontrola nad inostranim operacijama je prebačena na Titovljevog saradnika Sergeja Kirijenka koji se do tada u Putinovom timu bavio unutrašnjom politikom i nekim bivšim sovjetskim zemljama. Njihov tim smatra da je podrivanje Evropske Unije (EU) i stvaranje konstantne nestabilnosti u zemljama kandidatima jedan od strateških prioriteta. Fond Gorčakov, iza kojeg stoji šef diplomatije Sergej Lavrov, je još 3. juna najavio sa skupa u Trebinju da će Rusija 2026. posvetiti mnogo više pažnje Balkanu. Nije se dugo čekalo.
U ponedjeljak je ruska agencija TASS prenijela saopštenje ruske Vanjske obavještajne službe (SVR) kojim je ponovo javno pljuvana Majka crkva pravoslavlja – Vaseljenska patrijaršija. Dat je pompezan naslov – “Patrijarh Vartolomej namjerava dati autokefalnost crnogorskoj crkvi”. Press ured SVR-a tvrdi da vaseljenski patrijarh “namjerava dati autokefalnost nepriznatoj Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi (SPC) s ciljem da nanese udarac Srpskoj pravoslavnoj crkvi (SPC)”.
SVR-ova press služba naglašava da se “agresivni apetit” i “podmuklost” carigradskog patrijarha “širi na zemlje istočne Evrope”, mimo Ukrajine i Baltika. Kako bi krenuo u “obračun protiv posebno tvrdoglave SPC”, Vartolomej navodno namjerava dati autokefalnost nepriznatoj CPC”. SVR takođe tvrdi da se “u crkvenim krugovima primjećuje da Vartolomej doslovno razdire živo tijelo Crkve… (te) se ponaša poput lažnih proroka” . Na kraju obavještajci citiraju Hristova upozorenja o lažnim prorocima u ovčijoj koži koji su iznutra proždrljivi vuci, i primjenjuju ih na Vaseljenskog patrijarha. “Po njihovim plodovima ćete ih prepoznati” završava ruska služba – opet se pozivajući na Hrista.
Od pada Sovjetskog Saveza ne pamti se da je Rusija ovako otvoreno i nisko napala titularnog poglavara istočne Crkve i uopšte kanonsko pravoslavlje koje nije pod kontrolom KGB-a i njemu srodnih službi i/ili kriminalnih kartela.
Isti dan kad i saopštenje SVR-a, rusko propagandno glasilo RT je objavilo intervju, očigledno unaprijed pripremljen, sa protojerejem – stavroforom Veliborom Džomićem. Ovaj, sada glavni propagandni operativac srbijanskog patrijarha Porfirija Perića, kaže da se nada “da ima toliko kanonske svesti u Carigradu da posle svega ovoga što nam se desilo u Ukrajini i što se dešava, da se takvi potezi ni u snu ne sanjaju a kamoli preduzimaju”. On je poručio da svještenstvo, vjernici i episkopi SPC nikada na to neće pristati i da je SPC ima “punu kanonsku jurisdikciju na prostoru na kome se danas nalazi Crna Gora”. Džomić je neistinito naglasio i da “nikada nije postojala jurisdikcija Carigradske patrijaršije na prostoru Crne Gore”. Kroz povijest najveći dio Crne Gore je bio pod otomanskom upravom a time i pod crkvenom jurisdikcijom Carigrada, osim manjeg slobodnog dijela kojim su upravljali Petrovići i dijela primorja koji je bio pod Venecijom i Austrijom.
Ubrzo su ruske KGB-ovske tvrdnje prenijeli svi žuti srpski režimski mediji kao i “reakcije” Džomića na tobožnji “pakleni plan carigradskog antihrista” kako je u naslovu stavio Informer. Džomić je do avgusta 2021. bio na “službi” u cetinjskoj mitropoliji kada je dobio otpust i prešao u beogradsku centralu. Ostao je zapamćen kao osoba često viđana u društvu glavnih ljudi podzemlja i/ili udbaških uzdanica Đukanovićevog režima. Poznat je po zapaljivim izjavama kojima veliča velikosprske nacističke kvislinge iz rata i denuncira sadašnje sveštenike SPC-a koji nisu lojalni srpskom režimu i državnoj bezbjednosti. Sveštenik SPC-a u Austriji Mihailo Smiljanić je u aprilu 2023., nakon ad hominem napada Džomića na njegovu porodicu, Džomića indirektno nazvao “udbaškim ološem”.
Isti dan nakon SVR saopštenja, u kratkom vremenskom razmaku i vjerovatno već pripremljena, režimska Politika kreće u sumnjičenje mitropolita Joanikija Mićovića. Naslov je – “Joanikije mora da kaže ima li Fanar sagovornike u Mitropoliji crnogorsko – primorskoj (MCP)”. Fanar je četvrt Istanbula u kome je sjedište Vaseljenske patrijaršije.
Politika razvija KGB-udbaški narativ da “sekte koje predvode Miraš Dedeić ili Boris Bojović same po sebi nisu dovoljne da izazovu ozbiljan crkveni potres”. To je inače istina.
Ovaj, nekada ugledni list, dalje objašnjava da “suština problema leži u Crnoj Gori, i to unutar same SPC”. Naime, “decenijama u Mitropoliji postoje krugovi koji su … svesno ili podsvesno negovali ideju posebnosti (crnogorske mitropolije) koja lako može prerasti u autonomaštvo, a u pogodnom trenutku i u otvoreni crkveni separatizam”.
Zaključak je da “Vartolomej računa… prije svega na mogućnost da unutar SPC… u Crnoj Gori, postoje strukture koje bi u kritičnom trenutku mogle biti iskorišćene kao klin za razbijanje crkvenog jedinstva”. Stoga ovo režimsko glasilo šalje Joanikiju poruku svojih šefova iz državne bezbjednosti da “ćutanje više nije neutralna pozicija, javnost ima puno pravo da zatraži jasno i nedvosmisleno izjašnjenje mitropolita Joanikija”. Politika traži “ne deklarativnu” lojalnost – već konkretnu. Mitropolit Joanikije se mora “jasno izjasniti prema Fanaru, statusu patrijarha srpskog u Crnoj Gori i o tome da li unutar Mitropolije postoje” autonomaši ili separatisti.
Joanikiju se već neko vrijeme spočitava nelojalnost vladarskoj porodici Vučić. On je u februaru bio među šestoricom episkopa koji su uputili patrijarhu protestno pismo zbog pljuvačkih izjava kruševačkog episkopa Davida Perovića i kvazicrkvenih portala jer su studente nazivali “srpskim ustašama” i “neprijateljima srpskog naroda”. Jedini potpisnik pisma iz Srbije, vladika Justin Stefanović je sada pod istragom komisije čiji članovi su Džomić i novoproglašeni “mitropolit” i lojalista srpske Prve familije Metodije Ostojić.
Vaseljenska patrijaršija je dan poslije reagovala “izraživši svoju najdublju žalost zbog novoga ruskog napada…koji su, ovoga puta, pokrenule državne službe te zemlje”. Patrijaršija podsjeća da od 2018. godine, kada je dodijelila autokefalni status Crkvi Ukrajine, izbjegava komentare na “bezbroj sličnih napada koji su dolazili iz crkvenih ili političkih centara i pojedinaca u Rusiji”. “Scenariji iz mašte, lažne vijesti, uvrede i izmišljotine svih vrsta propagandista, ne obeshrabruju Vaseljensku patrijaršiju u svojoj službi i misiji“, zaključuje se u reakciji.
Ruska pravoslavna crkva (RPC) koju formalno vodi Kiril Gunđajev je nakon davanja autokefalije prekinula sve veze sa Vaseljenskom i Aleksandrijskom patrijaršijom i svim pomjesnim crkvama koje su priznale Ukrajinsku crkvu. Patrijarh Kiril je vrbovan od strane KGB-a još 60-tih godina kao sveštenik, što su pokazali na krakto otvorene arhive tajnih službi po raspadu SSSR-a. Kasnije je postao mitropolit zadužen za vanjske poslove RPC i kao takav je dobio od ruskih vlasti izuzeće od akciza na trgovinu cigaretama i alkoholom. Kad je umro patrijarh Aleksej II (agent Drozdov u KGB arhivama) Kiril je došao na njegovo mjesto. Po nekim podacima do sada je obrnuo preko 14 milijardi dolara samo u biznisu sa cigaretama i alkoholom. Poznat je po basnoslovnom luksuzu i raskalašnom životu.
RPC i SPC su javno podržale agresiju na Ukrajinu. Kiril je prošle godine rekao da se svima koji poginu u borbi protiv pravoslavne Ukrajine automatski brišu svi grijesi i da ih čeka nebesko blaženstvo. Srbijanski patrijarh je prilikom poklonjenja Putinu prošle godine u Kremlju izjavio da podržava sve stavove Rusije koji se tiču Kosova, Crne Gore i “uopšte cijelog srpskog naroda”.
Za očekivati je da će se sa približavanjem Crne Gore EU pojačavati djelovanje ruskih i srpskih agentura i kriminalnih kartela. Glavno breme će opet biti na FSB (bivši KGB ) kadru u SPC-u i đukanovićevskim strukturama bliskim Kremlju. Tu je i DNP, Botun, status srpskog jezika i sve drugo što treba.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari

PERMANENTNA IDENTITETSKA OFANZIVA NA CRNU GORU: Barometar laži
FINANSIRANJE CRNOGORSKOG SPORTA: Lavirint politike, tajni i privilegija
LICENCIRANJA I KADROVANJA U ENERGETSKOM SEKTORU: Struka u magli ličnih interesa
Izdvajamo
-
DRUŠTVO4 sedmiceTURSKI NEBODERI NA JADRANSKOM SAJMU UJEDINILI ČETIRI VLADE: Stanovi na prvoj liniji do mora 9.000 eura po kvadratu
-
DRUŠTVO3 sedmicePONUDA MK GRUPE O GRADNJI NA SLOVENSKOJ PLAŽI NA ČEKANJU: Odluka vlade poslije izbora 2027. godine?
-
INTERVJU3 sedmiceDR DEJAN JOVIĆ, PROFESOR MEĐUNARODNIH ODNOSA I BEZBJEDNOSNIH STUDIJA-FAKULTETA POLITIČKIH ZNANOSTI SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Narcisoidni lideri svete se za eru demokratije
-
DRUŠTVO3 sedmiceMITROPOLIJA TRAŽI INSTITUT ZA RATNE ZLOČINE: Njihova istorija
-
SVIJET4 sedmicePOSLIJE TRAMPOVOG UPADA U VENECUELU: Rusija u nedoumici
-
Izdvojeno4 sedmiceSVIJET PO DONALDU TRAMPU: Bilo jednom na divljem zapadu
-
Izdvojeno4 sedmiceNAJBOGATIJI CRNOGORCI: Zvanično i skriveno
-
DRUŠTVO3 sedmiceOSTAVKA SUTKINJE VESNE MOŠTROKOL: Državni udar na početak?
