OKO NAS
Vile, zgrade, džipovi, hoteli

Beranac Vladan Simonović (35) dugo je u Crnoj Gori i svom rodom gradu pronalazio utočište pred međunarodnom Interpolovom potjernicom, da bi, prošle sedmice, konačno pao zbog unošenja prljavog novca u našu državu i njegovo pranje kroz investiranje u nekretnine i razvijanje biznisa. On je osumnjičen i određen mu je pritvor od trideset dana. Prema riječima Monitorovog izvora iz policije u Beranama, malo je vjerovatno da bi njegova odbrana mogla da ospori dokaze koji su skupljeni u višemjesečnoj finansijskoj istrazi.
„U ovom slučaju stvari su toliko jasne da je nemoguće osporiti dio za koji se Simonović tereti, za pranje nekih pola miliona eura. Možda se u međuvremenu pojave dokazi za još neke transakcije, ali ovo što smo do sada priložili tužiocu je provjereno”, kaže ovaj izvor.
Crnogorska policija uhapsila je Simonovića, dok Rožajac Velija Hot za sada iz inostranstva poručuje da nije kriv. Njima se na teret stavlja da su u našoj zemlji oprali milion i trista hiljada eura koje su zaradili prodajom droge u zapadnoevropskim državama.
Simonović se sumnjiči da je u periodu od 2004. do 2012. godine uspio da u legalne novčane tokove ubaci preko petsto hiljada eura, koje je stekao prodajom droge u skandinavskim zemljama. U policijskoj akciji sprovedenoj pod radnim imenom Maja, došlo se do saznanja da je Simonović novac, koji je zaradio u inostranstvu od bavljenja kriminalom, prebacio u Crnu Goru gdje je devet godina investirao „prljavi novac”. Iznos koji mu se stavlja na teret prenio je u legalne novčane tokove kroz kupovinu zemljišta u Beranama i Kotoru, kupovinu stana u Podgorici, investiranje u poslovne aktivnosti i izgradnju hotela u Beranama. Prema policijskom saopštenju, dio novca je potrošio u kupovinu akcija na tržištu kapitala, zatim na kupovinu više luksuznih automobila i gotovinske uplate, odnosno kao osnivački kapital firme Lukas In u Beranama i druga novčana ulaganja.
Hapšenje Simonovića u njegovoj kući uslijedilo je nakon višemjesečne provjere poslovne dokumentacije njegove firme Lukas In ali i bankovnih računa. „Poslije dugog provjeravanja Simonovićevih bankovnih računa, došli smo do uplate od dvjesta hiljada eura samo u jednoj tranši” – otkriva Monitorov policijski izvor.
Vladan Simonović odavno je poznat ne samo crnogorskoj već i međunarodnoj policiji. Za njim je godinama na snazi potjernica Interpola iz Kopenhagena, na kojoj jasno piše da se traži zbog poslova sa drogom. Zbog nepostojanja sporazuma između Crne Gore i Danske o izručivanju sopstvenih državljana, on se nesmetano kretao u našoj državi.
„Prema našim saznanjima on je u Danskoj osuđen na osam godina zatvora. Toliko o čaršijskim pričama da nije on tako loš momak, nego ga je policija uzela na zub” – kaže Monitorov izvor iz policije.
Prije nekoliko godina izgradio je mali ali ekskluzivni hotel Luka's – to je u Beranama bio očigledan dokaz Simonovićevog poslovnog uspjeha. Hotel izgrađen na ulazu u Berane posjeduje deset luksuzno opremljenih soba sa dvadesetak ležaja, ali i dva superior apartmana. Izgradnjom Luka's-a mirno mjesto na ulazu u grad prestalo je bude mirno, jer je hotel u dva navrata u protekle dvije godine bio meta podmetanja eksplozivnih naprava.
Prva eksplozija, o čemu je Monitor ranije pisao, dogodila se početkom novembra 2011. godine, kada je dinamit bio postavljen na kuhinjski prozor, sa zadnje strane hotela. Detonacija je tada izazvala manju materijalnu štetu. Mnogo jača bila je eksplozija koja je odjeknula početkom avgusta 2012. Prizemlje hotela tada je prilično demolirano, a na zgradi su popucala sva stakla. Prava je sreća da ni u jednom ni u drugom slučaju niko nije stradao niti je povrijeđen, a policija se tada nije zvanično ni oglašavala.
U policijskoj akciji Maja policija traga i za Rožajcem Velijom Hotom koga sumnjiči da je, takođe od prodaje droge u Bosni i Hercegovini i Sloveniji, u Crnoj Gori oprao blizu osamsto hiljada eura. Između ostalog, izgradio je benzinsku pumpu pored magistralnog puta na Turjaku, u mjestu Đuranovića Luke, kao i osnovao firme Euro Central i Euro Central I čiji je vlasnik i direktor.
Ovom policijskom akcijom potvrđeno je ono što se odavno zna – osim Šarića i Kalića još mnogo žestokih momaka sa sjevera rade po inostranstvu sa drogom, i potom, prljavi novac bez problema unose u Crnu Goru i investiraju u razne poslovne poduhvate, naročito građevinske.
Monitor je ranije pisao o tome kako su se u Beranama i Rožajama ukrstili putevi droge, heroina, koji dolazi sa istoka, i kokaina iz Južne Amerike, odnosno sa druge strane svijeta. Takođe je jasno da su se ukrstili i kriminalni krugovi u ovom regionu i da veoma dobro međusobno sarađuju.
Ne treba zato da čudi što sjever Crne Gore po svijetu više ,,proslavljaju” kriminalci međunarodnog kalibra, nego mnoge znamenite ličnosti. Internet stranice pune imena beranskih i rožajskih kriminalaca, umnožavaju se proporcionalno povećanjem težine njihovih policijskih dosijea.
Dok su u tranzicionim procesima državni tajkuni i stečajna mafija ,,jeli” fabrike, ostavljajući gomilu nezaposlenih radnika, narkobiznis je postajao najjača ,,privredna” grana. Tu je otvoreno najveće tržište rada za omladinu željnu brze zarade. Na ukrštenim putevima droge regrutovana je čitava armija mladeži iz sjevernih gradova, što je bilo skoro ,,normalno”.
Jedan policijski službenik je odavno iznio statistički podatak da, u odnosu na broj stanovnika, gradovi na sjeveru daju najviše krupnih narkodilera na širim regionalnim prostorima. To je ilustrovao nizom primjera, objašnjavajući da se oni tim poslom bave uglavnom preko granice. ,,Odu na nekoliko mjeseci, godinu-dvije, i vrate se sa novcem kojim u svojim gradovima kupuju lokale i drugu imovinu. Poznato je to i vama i nama”, upozoravao je inspektor.
Omiljeno odredište beranskih i crnogorskih problematičnih momaka, kako se pokazuje, je Danska i njen glavni grad Kopenhagen. Kao anegdota prepričava se da se jedan policajac u toj zemlji zapitao – ,,Koliko je to Berane ako nam otuda stiže ovoliko kriminalaca i narkodilera”.
Šef međunarodne asocijacije za borbu protiv droge Marko Nicović ukazuje da ovdašnji kriminalci nijesu slučajno izabrali Dansku za destinaciju. ,,To je bogata zemlja, sa visokim standardom, a krijumčari idu uvijek za novcem. Tamo se droga prodaje skuplje i zarade su bolje”, izjavio je Nicović.
Osim Šarićeve i Kalićeve, evidentno je da ni imovina drugih narkodilera na sjeveru nije mala i da bi, ako bi se do kraja htjelo i išlo, imalo šta po gradovima sjevera zaplijeniti. Država je ta koja treba da konačno zauzme strategiju šta sa oduzetom imovinom narkodilera, kako se ne bi dešavalo da se ekskluzivni hoteli zatvaraju i da ta imovina propada, kao što propada imovina Kalića i Šarića.
Tufik SOFTIĆ
Komentari
Izdvojeno
SUŠE SE CRNOGORSKE ŠUME: Gubimo li bitku sa potkornjakom

Uz požare, nelagalnu i neplansku sječu, sve ozbiljniji danak u šamama na sjeveru uzima i insekt potkornjak. Prošle godine, iz razloga koji još nijesu utvrdili u Upravi za gazdovanje šumama i lovištima, osušeno ili u fazi sušenja bilo je blizu 12.000 metara kubnih drvne mase. U fazi degradacije je oko petina crnogorskih šuma
Prema procjeni Uprave za gazdovanje šumama i lovištima, oko 20 odsto šumskih sastojina u Crnoj Gori u raznim je fazama degradacije. U Izvještaju o zdravstvenom stanju šuma za prošlu godine nema preciznih podataka o tome koliko su, uz požare nelegalnu i neplansku sječu, na uništavanje šuma uticali insketi, a među njima najopasniji, takozvani, potkornjak. Međutim, u tom dokumentu Uprava se pohvalila aktivnostima koje su preduzete ili se planiraju na suzbijanju te štetočine, koja uzrokuje ubrzano i masovno sušenje stabala.
Prema podacima iz Izvještaja, moglo bi se zaključiti da nadležni dobijaju bitku sa insketom koji je napao šume u skoro svakoj sjevernoj područnoj jedinici Uprave. S druge strane, ekološki aktivisti tvrde da je stanje alarmantno, a napredovanje tog insketa u šumskim sastojinama odavno izmaklo kontoli.
“Ako pitate nadležne – sve je u redu sa našim šumama. Situacija nije alarmantna. Postavljati po 40 feromonskih zamki, na teritoriji na kojoj ozbiljne države postavljaju po 1.500 da se odbrane od potkornjaka i, generalno, nerad institucija, dovešće nas u situaciju da postanemo pustinja”, napisao je na svom Facebook profilu ekološki i građanski aktivista Aleksandar Dragićević.
On je objavio i fotografije koje, kako tvrdi, pokazuju da potkornjak uzima golem danak u šumama na sjeveru države. Dragićević tvrdi da je Uprava postavljala feromonske zamke proizvedene prije sedam godina, to jest, kojima je rok istekao prije pet godina. Da imaju slična saznanja, saopštili su, minulog mjeseca, i iz Agencije za zaštitu životne sredine.
“U ovom trenutku, Uprava za šume postavlja feromonske zamke kojima je rok istekao prije pet godina i one ne funkcionišu. Postavljaju se čisto zato da se može reći da se nešto radi. U Nacionalnom parku Tara u Srbiji, za pet godina, u feromonske zamke uhvatilo se preko 70 miliona potkornjaka, od čega samo 2014. godine preko 33 miliona. Poslije toga, broj potkornjaka opada. Stižu nam fotografije iz cijele Crne Gore na kojima se vide ogromne površine šume koje se suše. Ovo je ogroman rizik za pojavu šumskih požara a potom i erozije…”, zaključuje Dragićević.
Iz Uprave su takve tvrdnje nazvali zlonamjernim i manipulacijom, i pohvalili se da su, tokom prošle godine, “na brojnim lokalitetima postavljene feromonske klopke i feromonski preparati za utvrđivanje brojnosti potkornjaka”. Klopke su, navodno, postavljene u područnim jedinicama Pljevlja, Žabljak, Plužine, Bijelo Polje, Berane, Rožaje, Mojkovac, Plav, Gusinje, Nikšić, Andrijevica i Šavnik.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. septembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
OKO NAS
SUDBINA SKI CENTRA LOKVE: Na stazi – vikendice?

Vlasnik zemljišta na planini Cmiljevici kod Berana, isparcelisao je skijašku stazu koja je decenijama korištena na ovom terenu i placeve oglasio na prodaju za vikendice
TXT: Beranci, njihovi gosti i prijatelji mogli bi ostati ostati bez skijališta na Cmiljevici. Prema posjedovnim listovima iz beranskog katastra, u koje je Monitor imao uvid, na mjestu postojeće skijaške staze planirana je gradnja najmanje petnaest planinskih kuća i vikendica.
To nam je potvrdio i vlasnik Ski centra Lokve, Dejan Guberinić. On kaže da je vlasnik zemljišta već na terenima skijaške staze postavio table sa natpisom na prodaju. “Mene je zvao jedan zainteresovani kupac, i ja sam se našao u čudu. Rekao sam mu, ako pokuša da kupi plac, da ću i protiv njega i protiv vlasnika podnijeti krivične prijave. To je ustvari nešto što bi trebalo država da uradi i da preispita kako se došlo u ovu situaciju”, kaže Guberinić. “Pored svih problema koje smo do sada imali za vrijeme pripreme staza za skijašku sezonu ,i zbog kojih Ski centar nije radio već tri godine, sada još i ovo. Ovo je zemlja čuda. Potpuno nam je nejasno kako je taj vlasnik mogao da kupi zemljište i kako ga je isparcelisao i upisao u katastarske knjige”.
Monitor je kontaktirao i sadašnjeg vlasnika zemljišta Vojislava Dedovića, koji je potvrdio da je vlasnik tog dijela zemljišta 1/1. “Na tabli stoji – na prodaju, ali ja ne namjeravam da prodajem, već da na tom zemljištu gradim više ugistiteljskih objekata pod nazivom Plavi Lim, pod kojim nazivom imam i restoran i prenoćište na ulazu u Berane. Ja samo razvijam ugostiteljsku djelatnost. Zemlju sam regularno kupio, dozvole sve imam, i nista ne radim napamet”, tvrdi Dedović. Jasno mu je, kaže, da je tu oduvijek bila skijaška staza, ali on od vlasnika Ski centra očekuje “da razgovaraju”.
Guberinić, sa druge strane, ističe da ako država i ovog puta ostane nijema na to što se dešava, odnosno ne proglasi javni interes po Zakonu o skijalištima, da njemu i njegovom bratu neće preostati ništa drugo već da razmontiraju žičaru, takozvanu tanjiraču u mjestu Skrivena, i da konačno dignu ruke od svega.
Vlada Crne Gore je pred prošlogodišnju skijašku sezonu ovom skijalištu kod Berana dodijelila deset hiljada eura, preko Uprave za kapitalne projekte, upravo za pripremu sezone.
Guberinić kaže da on i njegov stariji brat, koji su u tom poslu, nikada nisu ni tražili pomoć u novcu od Vlade, već da su od svih u čijoj je to nadležnosti, tražili da se riješi problem upisa ovog skijališta, ali da niko do sada nije pokušao, kako je kazao, ni da okrene glavu na njih i njihove molbe. “Mi smo u situaciji da smo vlasnici preduzeća Ski centar Lokve, a da ne možemo da organizujemo sezonu skijanja zbog problema sa vlasnicima zemljišta na kojem se nalazi uspinjača i skijaške staze”.
Njemu i njegovom bratu, kako objašnjava, nije jasno kako je Ski centar Lokve napravljen prije četrdeset godina i kako je izgrađena i radila žičara, a da sada nema dokumenata o tome. “Kako se to dogodilo, gdje su dokumenta o tome kada je skijalište građeno, mi ne znamo. Samo tražimo da se u katastru upiše službenost skijališta, što je obaveza po Zakonu o skijalištima. Mi ne želimo da oduzememo zemljište nikome, samo da nam se omogući da radimo nesmetano u sezoni, a ne da nas vlasnici zemljišta ucjenjuju i podnose prijave protiv nas”, kaže Guberinić.
Ski-centar Lokve, sa istoimenim hotelom nalazi se na nadmorskoj visini od 1350 do 1800 metara. Hotel je lociran odmah pored magistralnog puta koji od Berana vodi prema Rožajama. Otvoren je u prvoj polovini osamdesetih godina prošlog vijeka i to je bilo vrijeme pravog procvata. Tada je predstavljao tek otkriveni biser, posebno za turiste iz Vojvodine, koji su, skupa sa Berancima, podigli i čitavo vikend naselje u njegovoj neposrednoj blizini.
Uspijevao je da radi i devedestih godina, u vremenima krize i poznate hiperinflacije, sve do prve privatizacije, kada se društvo okupljeno oko firme Euroturist GMBH pokazalo kao potpuno neodgovorno. Poslije poslovne agonije, Ski centar je prodat Rusu Alanu Alikovu, ali ni on nije ispunio bajkolika obećanja.
Onda su ga kupili braća Guberinići, emotivno vezani i za ovu planinu i za Berane, i napravili velike planove da ga konačno stave u punu funkciju i da mu vrate staru ljepotu i prepoznatljivost na turističkoj mapi Crne Gore i regiona.
Od države i Vlade nisu tražili novac. Tražili su samo da se riješe administrativne barijere, koje su za njih bile nepremostive. Da je htio, bilo koji ministar turizma mogao je to riješiti za najkraće vrijeme.
Nakon svega, pojavio se novi problem – da neko na skijaškoj stazi, jednoj od najstarijih na teritoriji Crne Gore, isparceliše zemljište i oglasi ga na prodaju.
Upravo na ovoj stazi su se sedamdesetih godina, kada nije bio čak ni uspinjače, održavala ondašnja republička i regionalna takmičenja.
Vlasnik zemljišta tvrdi, međutim, da na to ima pravo, jer je vlasnik parcele 1/1, i ponavlja da je tu za razgovor i dogovor. A Guberinići ponavljaju da je to skijalište bilo tu od kada pamte najstariji Beranci, i da država mora da upiše službenost.
I dalje ostaje bez odgovora osnovno pitanje – kako je izgrađen hotel Lokve i ski centar sa uspinjačom i žičarama, a da nisu isplaćeni tadašnji vlasnici zemljišta i ono prevedeno na državno preduzeće ili državu?. Da li je tu kvaka? Ima i onih koji tvrde da su svi vlasnici zemljišta jednom isplaćeni, pa su se onda negdje u državnom arhivu izgubili dokazi o tome. U Beranama ih nema, ali bi ih moralo biti u državnom arhivu na Cetinju. Onda su se vlasnici u restituciji mogli pojaviti i povratiti zemljište, koje je, može biti, odavno plaćeno.
Možda i nije tako, ali su onda i država i lokalna uprava u Beranama, odnosno državne i lokalne službe napravile ozbiljne propuste kod izrade prostornih planova.
Ako se ovi problemi brzo ne riješe, ako se ne umiješaju država i Opština Berane, moglo bi se dogoditi da, umjesto ambicioznih razvojnih planova, Ski centar Lokve trajno prestane sa radom.
Mnogi Beranci, posebno oni koji su na Cmiljevici izgradili vikendice i ugostiteljske kapacitete, žele da ovo skijalište opstane. Krajem ljeta Vlada je opredijelila sredstva da se asfaltira put od magistrale do vrha glavne skijaške staze i vikendica i ugostiteljskih objekata. Sudbina skijališta i dalje je neizvjesna.
Tufik SOFTIĆ
Komentari
OKO NAS
GUBICI U VODOVODNIM MREŽAMA NA SJEVERU: Dok je ima, prosipa se

Među 11 vodovodnih preduzeća koja su pošle godine poslovala s gubitkom, čak sedam je sa sjevera države. Analize pokazuju da većina vodovoda sa sjevera, i pored zakonske obaveze, ne mjeri količine zahvaćene vode na vodoizvorištima. Zbog toga se ne može precizno utvrditi koji procenat vode je na kraju naplaćen od potrošača, a koliko je izgubljeno
Gotovo da nema opštine na sjeveru u kojoj su gubici na vodovodnoj mreži manji od 50 odsto. Kako objašnjavaju u preduzećima zaduženim za vodovodni sistem, podjednako su zastupljeni tehnički i komercijalni gubici. Voda se intenzivno prosipa, bilo da je riječ o curenju vode kroz oštećenja cjevovoda, prelivanju rezervoara, nelagalnim priključcima ili samo neracionalnoj potrošnji.
Otklanjanje tehničkih gubitaka je skup i zahtjevan proces, a često se dešava da se nakon sanacije jednog oštećenja, usljed povećanja pritiska, pojave novi kvarovi. To je začarani krug iz kojeg s mukom izlaze lokalne tehničke službe. Otkrivanje i uklanajnje nelegalnih priključaka je obično teško izvodljivo. Većina tih priključaka, ali i značajan dio opštinskih cjevovoda, je na privatnim parcelama. Izmještanje distributnivne mreža na javne površine, obično je samo ambiciozan plan, a u praksi pregolem zalogaj.
Tek nakon relizacije projekta “Postupaj pametno-štedi vodu”, u Bijelom Polju se nadaju da će donekle smanjiti gubitke na vodovodnoj mreži, koji su sada oko 75 odsto. Jedan od ciljeva projekta, koji se realizuje u okviru prekogranične saradnje sa vodovodom Đakovice i Peći „Hidrodrini“ i Kosovo Development Centrom, je da do 2026. godine gubici budu 62 odsto. Direktor Vodovoda “Bistrica” Esad Šele Mahmutović kaže da je predviđena instalacija smart sistema za praćenje i mjerenje potrošnje vode i javna kampanja za podizanje svijesti o važnosti očuvanja i smanjenja gubitaka na vodovodnoj mreži. Planirana je i izgradnja rezervoara za vodu (do 5.000 m³) zbog obezbjeđenja dovoljne količine vode i proširenja kapaciteta vodovodne mreže na hlornoj stanici Pobrnjica. Namjera im je i da se, u naredne dvije godine, poveća procenat naplate sa 86 na 95 odsto.
Iz bjelopoljske Opštine su, do sada, nekoliko puta finansirali rekonstrukciju djelova vodovodne mreže, no to nije značajno smanjilo količine prosute vode, ali ni natjeralo potrošače da savjesnije troše i ažurnije plaćaju račune. Cjevovod je i dalje u veoma lošem stanju, a dodatan trošak je bilo nedavno priključenje dva nova naselja na vodovodnu mrežu.
U Vodovodu kažu da poslovanje preduzeća opterećuju i pozamašna potraživanja iz ranijeg perioda, koja je gotovo nemoguće naplatiti. Potrošači iz kategorija fizička i pravna lica toj bjelopoljskoj firmi, početkom ove godine, dugovali su blizu milon i po eura. Među tim dugovanjima su i ona koje se odnose na preduzeća koja su u stečaju, zatvorene firme, te umrle osobe u slučajevima još nezavršenih ostavinskih postupaka.
Pljevljaci mnogo ažurnije plaćaju potrošenu vodu, ali su gubici na vodovodnoj mreži slični onima iz Bijelog Polja. Zbog dotrajalih vodovodnih instalacija procjenjuje se, da se od vodozahvata do potrošača, godišnje gubi oko 2,5 miliona metara kubnih vode. Vodovod u tom gradu je urađen prije 36 godina, a gotovo svake godine od tada Opština potroši po blizu pola milona na saniranje kvarova i zamjenu djelova cjevovoda. Iz pljevaljske lokalne uprave kažu da su za pet godina sanirali oko 15 kilometara vodovodne mreže, no to nije pomoglo da se smanji gubitak vode od 70 odsto, koliko je bio i prije dvije decenije.
Još značajnije gubitke vode imaju i u susjednom Žabljaku. Kako je nedavno saopšteno iz preduzeća koje gazduje vodovodnim sistemom, tokom pojedinih perioda godine do potrošača stigne samo petina vode, koja se “uhvati” na vodoizvorištu. Pored brojnih kvarova tome doprinosi i veliki broj nelegalnih priključaka, kažu u Vodovodu. Kao jedan od načina da riješe problem, u tom preduzeću vode akciju, započetu prije dva mjeseca, koja podrazumijeva legalizovanje nelegalnih priključaka. To, tvrde u mendžemnu Vodovoda, umanjuje mogućnost i za restrikcije, a garantuje i stabilnije poslovanje preduzeća. Procjenjuju da je bluzu 500 potrošača trenutno nelagano priključeno na mrežu, a neovlašćeni korisnici dominiraju, uglavnom, u nekoliko vikend naselja.
Jedan od najznačajnijih problema u funkcionisanju sistema vodosnabdijevanja Kolašina su veliki gubici na mreži i neracionalna potrošnja vode. Kako kaže direktor Miloš Peković, u sistemu gradskog vodovoda ne postoje mjerači protoka instalirani na izvorištu, u distributivnoj mreži ne postoji instalirana nikakva oprema ili uređaji koji bi mogli da pruže podatke o relevantnim parametrima.
Direktor podsjeća da je u toku uključivanje u vodovodni sistem takozvanog, novog rezervoara za I (nižu) visinsku zonu. Uključivanjem novog rezervoara u sistem trebalo bi da se poveća zapremina rezervoarskog prostora sa trenutnih 800 na 3.800 kubika. Sanacijom kvarova i zamjenom neispravnh zatvarača i fazonskih komada u postojećim oknima eliminisaće se dio gubitaka, te smanjiti pad pritiska u pojedinim djelovima sistema. Prema podacima tog kolašinskog preduzeća, ove godine bilo je dana, kada je samo u jednom naselju otklanjeno po 20-ak kvarova. U Vodovodu i kanalizaciju većinu zaposlenih čine adminstrativni radnici, dok je nedovoljan broj onih koji mogu na teren. Gubici u vodovodnom sistemu u toj opštini su, kaže Peković, teško precizno mjerljivi, ali je sigurno da se samo dio potrošene vode sa izvorišta Rijeka Mušovića naplati.
Beransko preduzeće fakturiše tek 20 odsto vode sa izvorišta. Rezervno izvorište, Manastirsko vrelo, dugo je bilo van sistema. Iako važi za jednu od opština na sjeveru najbogatijih pijaćom vodom, zbog mnogobrojnih tehničkih problema, ali i velikog broja nelagalnih priključaka i neracionalne potrošnje, preduzeće Vodovod često uvodi restrukcije potrošačima u ljetnjim mjesecima. Prema podacima od prije dvije godine u Petnjici se naplaćajuje samo 15 odsto vode preuzete iz gradskog vodovoda. I u toj opštini su potrebne brojne i dugoročne intervencije na otklanjaju tehničkih problema vodovodne mreže.
Među 11 vodovodnih preduzeća, koja su, tokom minule godine, poslovala s gubitkom, prema podacima Regulatorne agencije za energetiku i regulisane komunalne djelatnosti (REGAGEN), čak sedam je sa sjevera države. REGAGEN ukazuje da je i ova analiza pokazala da većina vodovoda, i pored zakonske obaveze, ne mjeri količine zahvaćene vode na vodoizvorištima. Zbog toga se ne može precizno utvrditi koji procenat vode je na kraju naplaćen od potrošača, a koliko je izgubljeno.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Komentari
-
FOKUS3 sedmice
FORMIRANJE I RASFORMIRANJE VLADE: Amfilohijevi, Vučićevi, Milovi, Kvintini
-
Izdvojeno3 dana
PREGOVORI O FORMIRANJU VLADE: Evropa, kad?
-
Izdvojeno2 sedmice
RASKOL U CRNOGORSKOJ PRAVOSLAVNOJ CRKVI: Samo mitropolita ne fali
-
INTERVJU3 sedmice
DR VUK VUKSANOVIĆ, VIŠI ISTRAŽIVAČ U BEOGRADSKOM CENTRU ZA BEZBJEDNOSNU POLITIKU (BCBP): Teško je povjerovati da je smrt Prigožina nesrećan slučaj
-
Izdvojeno3 sedmice
KAKO ZAPOŠLJAVA EPCG: Produbljivanje dubine
-
FOKUS1 sedmica
NADMOĆ MAFIJE: Tunel usred mraka
-
Izdvojeno2 sedmice
IZBOR DIREKTORA AGENCIJE ZA CIVILNO VAZDUHOPLOVSTVO: Reference iz DPS-a i Beograda važnije od struke
-
DANAS, SJUTRA1 sedmica
Rupa pravde