Povežite se sa nama

OKO NAS

Vile, zgrade, džipovi, hoteli

Objavljeno prije

8 godina

na

simonovic

Beranac Vladan Simonović (35) dugo je u Crnoj Gori i svom rodom gradu pronalazio utočište pred međunarodnom Interpolovom potjernicom, da bi, prošle sedmice, konačno pao zbog unošenja prljavog novca u našu državu i njegovo pranje kroz investiranje u nekretnine i razvijanje biznisa. On je osumnjičen i određen mu je pritvor od trideset dana. Prema riječima Monitorovog izvora iz policije u Beranama, malo je vjerovatno da bi njegova odbrana mogla da ospori dokaze koji su skupljeni u višemjesečnoj finansijskoj istrazi.

 

„U ovom slučaju stvari su toliko jasne da je nemoguće osporiti dio za koji se Simonović tereti, za pranje nekih pola miliona eura. Možda se u međuvremenu pojave dokazi za još neke transakcije, ali ovo što smo do sada priložili tužiocu je provjereno”, kaže ovaj izvor.

Crnogorska policija uhapsila je Simonovića, dok Rožajac Velija Hot za sada iz inostranstva poručuje da nije kriv. Njima se na teret stavlja da su u našoj zemlji oprali milion i trista hiljada eura koje su zaradili prodajom droge u zapadnoevropskim državama.

Simonović se sumnjiči da je u periodu od 2004. do 2012. godine uspio da u legalne novčane tokove ubaci preko petsto hiljada eura, koje je stekao prodajom droge u skandinavskim zemljama. U policijskoj akciji sprovedenoj pod radnim imenom Maja, došlo se do saznanja da je Simonović novac, koji je zaradio u inostranstvu od bavljenja kriminalom, prebacio u Crnu Goru gdje je devet godina investirao „prljavi novac”. Iznos koji mu se stavlja na teret prenio je u legalne novčane tokove kroz kupovinu zemljišta u Beranama i Kotoru, kupovinu stana u Podgorici, investiranje u poslovne aktivnosti i izgradnju hotela u Beranama. Prema policijskom saopštenju, dio novca je potrošio u kupovinu akcija na tržištu kapitala, zatim na kupovinu više luksuznih automobila i gotovinske uplate, odnosno kao osnivački kapital firme Lukas In u Beranama i druga novčana ulaganja.

Hapšenje Simonovića u njegovoj kući uslijedilo je nakon višemjesečne provjere poslovne dokumentacije njegove firme Lukas In ali i bankovnih računa. „Poslije dugog provjeravanja Simonovićevih bankovnih računa, došli smo do uplate od dvjesta hiljada eura samo u jednoj tranši” – otkriva Monitorov policijski izvor.

Vladan Simonović odavno je poznat ne samo crnogorskoj već i međunarodnoj policiji. Za njim je godinama na snazi potjernica Interpola iz Kopenhagena, na kojoj jasno piše da se traži zbog poslova sa drogom. Zbog nepostojanja sporazuma između Crne Gore i Danske o izručivanju sopstvenih državljana, on se nesmetano kretao u našoj državi.

„Prema našim saznanjima on je u Danskoj osuđen na osam godina zatvora. Toliko o čaršijskim pričama da nije on tako loš momak, nego ga je policija uzela na zub” – kaže Monitorov izvor iz policije.

Prije nekoliko godina izgradio je mali ali ekskluzivni hotel Luka's – to je u Beranama bio očigledan dokaz Simonovićevog poslovnog uspjeha. Hotel izgrađen na ulazu u Berane posjeduje deset luksuzno opremljenih soba sa dvadesetak ležaja, ali i dva superior apartmana. Izgradnjom Luka's-a mirno mjesto na ulazu u grad prestalo je bude mirno, jer je hotel u dva navrata u protekle dvije godine bio meta podmetanja eksplozivnih naprava.

Prva eksplozija, o čemu je Monitor ranije pisao, dogodila se početkom novembra 2011. godine, kada je dinamit bio postavljen na kuhinjski prozor, sa zadnje strane hotela. Detonacija je tada izazvala manju materijalnu štetu. Mnogo jača bila je eksplozija koja je odjeknula početkom avgusta 2012. Prizemlje hotela tada je prilično demolirano, a na zgradi su popucala sva stakla. Prava je sreća da ni u jednom ni u drugom slučaju niko nije stradao niti je povrijeđen, a policija se tada nije zvanično ni oglašavala.

U policijskoj akciji Maja policija traga i za Rožajcem Velijom Hotom koga sumnjiči da je, takođe od prodaje droge u Bosni i Hercegovini i Sloveniji, u Crnoj Gori oprao blizu osamsto hiljada eura. Između ostalog, izgradio je benzinsku pumpu pored magistralnog puta na Turjaku, u mjestu Đuranovića Luke, kao i osnovao firme Euro Central i Euro Central I čiji je vlasnik i direktor.

Ovom policijskom akcijom potvrđeno je ono što se odavno zna – osim Šarića i Kalića još mnogo žestokih momaka sa sjevera rade po inostranstvu sa drogom, i potom, prljavi novac bez problema unose u Crnu Goru i investiraju u razne poslovne poduhvate, naročito građevinske.

Monitor je ranije pisao o tome kako su se u Beranama i Rožajama ukrstili putevi droge, heroina, koji dolazi sa istoka, i kokaina iz Južne Amerike, odnosno sa druge strane svijeta. Takođe je jasno da su se ukrstili i kriminalni krugovi u ovom regionu i da veoma dobro međusobno sarađuju.

Ne treba zato da čudi što sjever Crne Gore po svijetu više ,,proslavljaju” kriminalci međunarodnog kalibra, nego mnoge znamenite ličnosti. Internet stranice pune imena beranskih i rožajskih kriminalaca, umnožavaju se proporcionalno povećanjem težine njihovih policijskih dosijea.

Dok su u tranzicionim procesima državni tajkuni i stečajna mafija ,,jeli” fabrike, ostavljajući gomilu nezaposlenih radnika, narkobiznis je postajao najjača ,,privredna” grana. Tu je otvoreno najveće tržište rada za omladinu željnu brze zarade. Na ukrštenim putevima droge regrutovana je čitava armija mladeži iz sjevernih gradova, što je bilo skoro ,,normalno”.

Jedan policijski službenik je odavno iznio statistički podatak da, u odnosu na broj stanovnika, gradovi na sjeveru daju najviše krupnih narkodilera na širim regionalnim prostorima. To je ilustrovao nizom primjera, objašnjavajući da se oni tim poslom bave uglavnom preko granice. ,,Odu na nekoliko mjeseci, godinu-dvije, i vrate se sa novcem kojim u svojim gradovima kupuju lokale i drugu imovinu. Poznato je to i vama i nama”, upozoravao je inspektor.

Omiljeno odredište beranskih i crnogorskih problematičnih momaka, kako se pokazuje, je Danska i njen glavni grad Kopenhagen. Kao anegdota prepričava se da se jedan policajac u toj zemlji zapitao – ,,Koliko je to Berane ako nam otuda stiže ovoliko kriminalaca i narkodilera”.

Šef međunarodne asocijacije za borbu protiv droge Marko Nicović ukazuje da ovdašnji kriminalci nijesu slučajno izabrali Dansku za destinaciju. ,,To je bogata zemlja, sa visokim standardom, a krijumčari idu uvijek za novcem. Tamo se droga prodaje skuplje i zarade su bolje”, izjavio je Nicović.

Osim Šarićeve i Kalićeve, evidentno je da ni imovina drugih narkodilera na sjeveru nije mala i da bi, ako bi se do kraja htjelo i išlo, imalo šta po gradovima sjevera zaplijeniti. Država je ta koja treba da konačno zauzme strategiju šta sa oduzetom imovinom narkodilera, kako se ne bi dešavalo da se ekskluzivni hoteli zatvaraju i da ta imovina propada, kao što propada imovina Kalića i Šarića.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

1 dan

na

5 Marta, 2021

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

1 dan

na

5 Marta, 2021

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

1 dan

na

5 Marta, 2021

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo