Povežite se sa nama

OKO NAS

Žrtve i sistem

Objavljeno prije

na

Maloljetnicu udarcima lopatom u glavu usmrtio njen nevjenčani suprug; šestogodišnja Ulcinjanka sa majkom nakon što ih je iz kuće izbacio suprug nedjeljama lutale bez krova nad glavom; granični policajac pretukao majku; pomoćnika ministra unutrašnjih poslova supruga prijavila policiji da je tukao; na šetalištu u Budvi brutalno tukao ženu… Svakodnevno crne hronike crnogorskih medija izvještavaju o nasilju u porodici. Ali tek dio takvih priča dospiju u javnost. Prema podacima podgoričke NVO SOS telefon za žrtve nasilja, pomoć zbog fizičkog i psihičkog nasilja je za godinu dana tražilo 2.037 žena. Ugrožavanje djece, izbacivanje iz stana, prijetnja i napadi u vidu pokušaja ubistva, propratni su dio nasilja u porodici. Statistike govore da žrtve nasilje trpe godinama. Zvanični podaci potvrđuju uticaj patrijarhalnog shvatanja porodičnih odnosa pa su muškarci u 96 odsto slučajeva počinioci nasilja u porodici. Sredinom ove nedjelje, poslanici nijesu izglasali amnestiju za počinioce najtežih krivičnih dijela, među njima i one koji su počinili nasilje u orodici.
O nasilju u porodici zvaničnici govore samo u okviru uopštenih priča o približavanju Evropskoj uniji. Crna Gora je u posljednje tri godine značajno unaprijedila pravni okvir kada je u pitanju nasilje porodici. Tako su se u Zakonu o zaštiti od nasilja našli i pojmovi psiholološkog i ekonomskog nasilja. Imamo i Strategiju zaštite od nasilja u porodici za period 2011-2015. Na međunarodnom planu otišlo se korak dalje, pa smo među prvih pet država koje su ratifikovale Konvenciju Savjeta Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici.
U praksi je sve drugačije.
,,Nivo prava koji žrtve ostvaruju pred institucijama je i dalje nizak. Iako se često tvrdi da u Crnoj Gori nema sistematskog kršenja ljudskih prava, usuđujem se reći da je to ono sa čime se žrtve nasilja suočavaju, kako u porodici, tako nažalost i kad dođe do prijave nasilja”, kaže za Monitor Maja Raičević, direktorica NVO Centar za ženska prava. Iz ove organizacije kažu da nijesu rijetki slučajevi kada se žrtva uvjerava da je pravo nasilnika preče od njenih prava. Upravo zbog toga žrtve često odustaju od daljih postupaka. Maja Raičević objašnjava da se čak dešava da policija ne registruje prijave žena, što kasnije loše utiče na njihov pokušaj da na sudu pronađu spas.
Žrtve se često susreću i sa nedovoljnim pristupom besplatnoj pravnoj pomoći. Iako najčešće u veoma teškoj materijalnoj situciji, žrtve po pravilu ne zadovoljavaju komplikovane kriterijume koje zakon propisuje da i im se dodijelila pravna pomoć. A kada se prijavi nasilje, ako hoće da se ide do kraja, potrebno je najprije naći pravnog zastupnika. ,,Mali broj advokata je spreman da zastupa žene, posebno one sa niskim primanjima i u postupcima koji se tiču porodičnih odnosa”, kaže direktorica Centra za ženska prava. Novim izmjenama i dopunama Krivičnog zakonika Crne Gore, koje su još u skupštinskoj proceduri, predviđena je i nova mjera bezbjednosti – mjera zabrane približavanja koja ne može biti kraća od jedne niti duža od pet godina.
Dosadašnja praksa pokazuje da nasilnici često ,,zaborave” na sudske odluke zabrane. A organi koji bi trebalo da je sprovode Ministarstvo pravde, policija i Centar za socijalni rad, poslovično su neažurni. ,,Zajednički odgovor institucija izostaje, a žrtve su prepuštene same sebi i malobrojnim ženskim nevladinim organizacijama. Prilikom izricanja zaštitnih mjera od strane organa za prekršaje, pojavljuju se nedostaci poput neprecizno izrečene mjere zabrane približavanja, bez navedene razdaljine, što nasilnik često zloupotrebljava i nastavlja sa zastrašivanjem žrtve. Slab je odgovor institucija na kršenje zaštitnih mjera, jer izostaje nadzor nad njihovom primjenom i hitnost u postupanju”, kaže Raičevićeva.
Ona kaže i da često institucije ne prepoznaju oblike nasilja koje propisuje zakon i ne poštuju zakonom propisanu obavezu da prijave sumnju na nasilje. Odgovornosti i sankcija za ovakve propuste u radu nema pa žrtve gube povjerenje u institucije. To pokazuje i prva sveobuhvatna Studija o nasilju u porodici iz 2012. gdje se svaki treći građanin/građanka izjasnio da porodično nasilje ne bi prijavio zbog niskog povjerenja u efikasnost institucija. Kada je u pitanju seksualno zlostavljanje djece od strane jednog od roditelja, primjeri iz tri različite crnogorske opštine pokazuju da su nadležni centri za socijalni rad ignorisali iskaze majki, prepustivši ih da same pokrenu postupak i same se brinu za zaštitu djece.
Najčešća negativna iskustva studenata u djetinjstvu bila su emocionalno i fizičko zlostavljanje i zanemarivanje, pokazalo je prošlomjesečno istraživanje o toj temi Instituta za javno zdravlje (IJZ). U istraživanju o negativnim iskustvima u djetinjstvu u Crnoj Gori učestvovalo je više od 2.000 studenata. Skoro četvrtina njih bila je izložena fizičkom nasilju, dok je svaki peti ispitanik doživio i fizičko zanemarivanje. Iz Ministarstva zdravlja, za sada, samo upozoravaju podacima. Pa kažu da istraživanja pokazuju da porodično nasilje ima razarajuće posljedice po tjelesni, mentalni i socijalni razvoj djeteta. Prema podacima SZO, desetine hiljada smrtnih slučajeva se pripisuju ubistvima među djecom mlađom od 15 godina starosti, a smrtni ishodi predstavljaju tek mali dio problema zlostavljanja djece.
Ministar za ljudska i manjinska prava dr Suad Numanović poručio je tokom ovonedjeljne posjete Danilovgradu da na putu ka Evropskoj uniji slijedi period u kojem se mora posvetiti velika pažnja suzbijanju negativnih pojava u crnogorskom društvu koje se tiču sprečavanju nasilja u porodici, čije su žrtve obično žene i djeca. Ko zna bismo li se mi sjetili da nije EU.
Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

AZBESTNE CIJEVI I DALJE U VODOVODIMA: Prosipanje vode i vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Azbestno-cementne cijevi jedan su od razloga što vodovodi u Crnoj Gori u svojim sistemima bilježe prosječne gubitke od blizu 70 odsto. Voda otiče mimo cijevi, kao i vrijeme da se šteta i rizici po zdravlje preduprijede. Projekat zamjene ovih cijevi, za koji je potrebno oko 150 miliona eura zastao je – ne samo zbog para, već i politike

 

Zbog zdravstvene zaštite i ogromnih tehničkih gubitaka u vodovodnim mrežama već godinama se upozorava na neophodnost zamjene azbestno-cementnih cijevi. U Crnoj Gori imamo vodovodnu mrežu od preko 600 kilometara cijevi napravljenih smješom azbesnih vlakana i cementa, materijala koji su izbačeni iz upotrebe u Evropskoj uniji još 2005. godine. U Crnoj Gori zabrana stavljanja u promet i upotrebu azbesta uvedena je Zakonom o životnoj sredini iz 2016.

Privilegiju da ne piju vodu iz azbestno-cementnih cijevi trenutno imaju samo stanovnici Plužina i Petnjice. Drugi mogu jedino da se tješe kako ne postoje pouzdani dokazi o štetnom uticaju unošenja azbestnih vlakana u organizam – ako se piju. Ako se ta vlakna udišu, dokazano su kancerogena. Iz Instituta za javno zdravlje su ranije objasnili da nijesu dovoljno razjašnjeni svi detalji u pogledu zdravstvenih efekata unošenja azbesta putem vode za piće koja prolazi kroz azbestno-cementne cijevi. Ipak se smatra da je ovakav unos daleko manje značajan sa zdravstvenog aspekta od udisanja čestica azbesta. Svjetska zdravstvena organizacija do sada nije utvrdila kancerogenost azbesta unijetog gutanjem tečnosti, pa zbog toga i ne postoje smjernice o dozvoljenoj količini u vodi. Prepoznat je rizik za radnike koji rade na uklanjanju azbestnih cijevi, jer mogu udahnuti čestice ovog materijala.

Ono što se sa sigurnošću zna je da cijevi imaju nedostatak zbog velikog gubitka vode koja protiče kroz njih – do dvije trećine.

U rješavanje ovog problema krenulo se 2019. godine, ali se nije daleko odmaklo. NVO Udruženje za unaprijeđenje vodosnadbijevanja, tretman i odlaganje otpadnih voda Crne Gore uz finansijsku podršku UNDP-a, od 9.050 eura, realizovalo je projekat Zamjena azbestnih cijevi u vodovodnim mrežama Crne Gore. Urađeni su projektni zadaci za 21 opštinu i prikupljeni podaci o ukupnoj dužini azbestnih cijevi u gradskim vodovodima koja iznosi 614,21 kilometar.

Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma za Monitor objašnjavaju da ,,naredni korak koji je trebao da uslijedi jeste izrada Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi u vodovodnim mrežama i obezbjeđivanje finansijskih sredstava za implementaciju projekta. Izrada Glavnih projekata rekonstrukcije azbestno-cementnih cijevi je aktivnost koja je definisana i Akcionim planom za ispunjavanje završnih mjerila za Poglavlje 27- životna sredina i klimatske promjene. Nosilac aktivnosti je Udruženje za unapređenje vodosnabdijevanja, tretman i odvođenje otpadnih voda Crne Gore”.

NVO Udruženje vodovoda i Zajednica opština obratili su se Eko-fondu sa zahtjevom za uključivanje u projekat i finansijsku podršku. ,,Imajući u vidu da je prema procjenama Udruženja potrebno oko 150 miliona eura za realizaciju projekta i ograničena finansijska sredstva kojima raspolaže Eko-fond, dogovoreno je da Eko-fond može pružiti finansijsku podršku samo za izradu Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi”, kazao je za Monitor Draško Boljević, izvršni direktor Eko-fonda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ČEREČENJE SOLANE I ULCINJSKIH PREDUZEĆA: Grad stečaj

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stečaj je jedna od najneomiljenijih riječi u Ulcinju. Stečajem su redovno urnisana sva nekadašnja uspješna ovdašnja  preduzeća, počevši od Agroulcinja preko građevinske firme Primorje i Hotelsko-turističkog preduzeća Ulcinjska rivijera pa sve do Solane. Zato se očekuje da će specijalni tužilac otvoriti istrage i u ovim slučajevima

 

Slučaj ulcinjske Solane pokazuje šta su pohlepa i gramzivost, uz asistenciju države u stanju da devastiraju u kratkom roku. Agonija najstarije ulcinjske kompanije kreće 2004. godine kada Eurofond, koji je kontrolisao biznismen Veselin Barović, postaje većinski vlasnik Solane Bajo Sekulić u stečaju, za oko 800.000 eura. Godinu kasnije pokreće se postupak ,,programiranog stečaja” zbog duga za struju od 13.000 eura, a u međuvremenu, Eurofond podiže kredite zalažući imovinu Solane i emitujući akcije. Banke istovremeno stavljaju pod hipoteku milione kvadratnih metara zemljišta u neposrednom zaleđu Velike plaže.

Nekadašnji rukovodilac finansija u Solani Veselin Saša Mitrović kaže da je najteži udarac ta kompanija doživjela 2010. godine kada je, kako tvrdi, ukradeno 20 hiljada tona soli i milion eura iz blagajne. „Tada je i stavljena tačka na rad Solane, a radnici opljačkani. Kasnije i izbačeni na ulicu, a da niko nije odgovarao za to. I danas kada pitate te ljude iz Privrednog suda oni govore da su radili sve po zakonu!? Zato ih mi radnici i zovemo stečajna mafija“, naglašava Mitrović.

Konačno, 2011. godine uveden je u ovu firmu klasični stečaj rješenjem Privrednog suda. Od tada kontrola nad čitavom Solanom, ostacima ostataka njene pokretne i nepokretne imovine, kao i finansijskim sredstvima, prelazi kompletno u Podgoricu.

U posljednjih deset godina organizovano  je 15 neuspješnih pokušaja prodaje imovine Solane iako je bilo sporno da li Eurofond ima pravo na korišćenje ili svojine nad zemljištem. Ovi javni oglasi služili su da  bi se kupovalo vrijeme dok se ne završi posao definitivnog uništenja Solane.

Već deveta je godina da na Solani nema berbe soli, koja je preduslov da se očuva njen biodiverzitet, te da ona i dalje bude raj za ptice, što je čini staništem koje je važno u svjetskim okvirima. Zato se ona posebno navodi u svim godišnjim izvještajima Evropske komisije za Crnu Goru.

Stečajni postupak još traje, a u toku je procedura kojom se cjelokupna imovina Solane nastoji uknjižiti kao državna svojina, dok bi Vlada Crne Gore bila označena kao nosilac prava raspolaganja. Stečajni upravnik Solane, Žarko Ostojić, najavio je čak da će podnijeti tužbe Upravnom i Privrednom sudu, zbog odluke Savjeta za privatizaciju da ne pretvori pravo korišćenja u pravo svojine, odnosno da je imovina Solane državna svojina.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NACIONALNI PARK PROKLETIJE ŽRTVA BESPRAVNE GRADNJE: Uništavanje šume na privatnom posjedu zakon ne prepoznaje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gusinjanin Đ.V. u potpunosti je uništio planinarsku stazu ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje, kada je odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila

 

Planinarska staza ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje u potpunosti je uništena kada je Gusinjanin Đ.V, uz pomoć građevinskih mašina odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila. Prilikom probijanja puta dužine kilometar, oko 300 stabala oboreno je, srušeno, polomljeno ili iščupano, a zemljište isprevrtano.

Radovi su trajali dva dana, 6. i 7. maja. Prema riječima direktora NP Prokletije Marinka Bajraktarovića, nadzornik tog terena je drugog dana radova čuo mašine i zaustavio ih. Uprava nacionalnog parka o tome je obavijestila Upravu za inspekcijske poslove i Komunalnu inspekciju Opštine Gusinje dva dana kasnije – 9. maja. Inspekcija je na lice mjesta izašla sjutradan, a nadzoru su prisustvovali direktor i radnik službe zaštite NP Prokletije i Đ.V. Tada je konstatovano da su radovi sprovedeni na zemljištu u vlasništvu Gusinjanina. Oko 400 metara staze, širine tri metra, vlasnik je proširio, i taj se dio nalazi u trećoj zoni zaštite NP Prokletije. Ostalih 600 metara je u potpunosti novoizgrađen put, i to u drugoj zoni zaštite parka.

,,Nijesmo dali saglasnost za izvođenje radova u zaštićenom području Prokletija. U toku je proces u kome su preduzete mjere u saradnji sa Upravom za inspekcijske poslove i lokalnom upravom u Gusinju. Obiđen je teren, sačinjen izvještaj, a radovi su stopirani u istom trenutku kada ih je nadzornik uočio, i ne stoje tvrdnje da su se nelegalne radnje vršile naočigled zaposlenih u NP Prokletije, već su sve radnje učinjene po važećim zakonskim procedurama”, naveli su iz Nacionalnih parkova Crne Gore (NPCG) u saopštenju.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo