Povežite se sa nama

OKO NAS

Povratak u vrh

Objavljeno prije

na

Gotovo da nijedan poraz u crnogorskoj sportskoj istoriji nije lakše primljen od ovoga potonjeg – u finalu Svjetskog prvenstva u vatrepolu u Barseloni. Izgubili smo od bolje ekipe, ispustili zlato, ali dobili tim koji se diže iz mrtvih kad je najpotrebnije, pravi fajterski tim

Posljednji udarac, da nas odvede u produžetke, i omogući da se još nadamo najsjajnijem odličju na planeti imao je Draško Brguljan, dok smo imali igrača više, ali njegova je lopta završila na bridu šake te noći izvanrednog golmana Viktora Nađa. Bio je to momenat koji je razočarao mnoge, ali bez očajavanja, jer smo se, poslije sunovrata na Olimpijadi, mogli ponovo ponositi našim momcima. Ponositi, jer stići u finale nakon 0:3 i igre koja je izazivala očaj i nevjericu, pošto sve što je funkcionisalo protiv Italije i Srbije – nije i protiv Mađara, nije mala stvar.

Malo ko je mogao slutiti da će se naš tim vratiti u meč nakon nestvarno loše realizacije u prvoj četvrtini i prvog gola koji je bio, uličarskim žargonom rečeno – „frljoka”,u trenutku kad je Brguljan bio potopljen od dva igrača. Mađari su imali vrlo pokretljivu odbranu, a onda je, kao za inat krenuo apsolutno sve da brani golman Nađ, razbranivši se tako sa pet odbrana u prvih osam minuta. Neočekivano, znajući naš mentalitet, „ajkule” nisu padale u malodušnost, strpljivo su stizale rezultat i držale „egal” sve do kraja. Istina, stalno smo jurili za Mađarima i njihovom prednošću od +1 ili +2, ali nismo bili daleko ni od vođstva, ni od konačnog trijumfa, samo da je bilo malo više sreće i prisebnosti.

Jeste, bilo je tuge, kao uvijek kad se izgubi nešto što je bilo nadohvat ruke, i što je gotovo opipljivo izgledalo, ali ni izdaleka onakve kao nakon mečeva kojih ne želimo ni da se sjećamo, kad je bronza izgubljena poslije tri gola prednosti u samom finišu, i nakon slika koje su svakome u Crnoj Gori morale da se urežu u pamćenje: euforični narod na aerodromu čeka rukometašice, a vaterpolisti gotovo krišom, posramljeni, ulaze u svoje prevozno sredstvo, a da im se niko i ne obraća.

Kolektivna katarza sportske nacije već je bila doživljena u četvrtfinalu, u najtežem meču na Šampionatu, onom protiv Srbije. Nije to bilo samo radi mučnog poraza na Olimpijadi, već zbog svih socio-kulturološko-nacionalno-itd. okolnosti u kojima meč ove dvije ekipe ne može emocionalno proći kao drugi meč. Na kraju, pobijeđena je jedna od najboljih reprezentacija planete, ako ne i najbolja, i samo su nijanse odlučivale ko će ići dalje u borbu za medalju.

Rezultat se u četvrtfinalu lomio svaki čas, moglo je prevagnuti i na jednu i na drugu stranu, ali, na svu sreću, ovoga smo puta mi bili miljenici boginje Fortune. Zasluženo. Na minut i 10 sekundi prije kraja, Aleksandar Ivović je „iz druge prostorije” opalio bombu koja se zakoprcala iza leđa nemoćnog Gojka Pijetlovića. Uslijedila je rovovska borba prsa u prsa, nakon koje je, tri sekunde prije kraja, kada je Srbija imala dva igrača više, svoj status junaka potvrdio izvanredni golman Miloš Šćepanović. U posljednjoj sekundi je odbranio šut sugrađanina iz Novog koji igra za Srbiju Andrije Prlainovića, za nevjerovatno slavlje širom države.

U polufinalu su ,,ajkule” demonstrirale superiornost, kakva davno nije viđena, što se završnice velikih takmičenja tiče. Odbrana je funkcionisala besprijekorno, a Italijani su bili toliko satjerani u ćošak i poniženi da su promašivali čak i ono što bi pogodila trećerazredna ekipa. Dominacija je bila tolika da se činilo kako prekomorske komšije ne mogu dati gol sve da igraju, mornari bi rekli, „poluvrijeme-podne”, dok su naši punili mrežu protivničkog golmana prilično lako. Koliko su bili moćni u odbrani, pokazuje činjenica da su dojučerašnji šampioni planete do drugog gola čekali skoro 13 minuta, a da je pobjednik odlučen prije odlaska na veliku pauzu! U posljednju četvrtinu crnogorska reprezentacija je ušla sa ogromnom prednošću od 9:4 i ,,povukla ručnu”, ne umarajući se mnogo, ne igrajući ofanzivno i čekajući da vrijeme prođe, odnosno, kako je stajalo u podnaslovima italijanskih listova, „da dozvoli komšijama častan poraz”.

Bez želje za panegirikom i neprimjerenim uzdizanjem, a svakako uz isticanje ogromnog uspjeha naših vaterpolista, valjalo bi se podsjetiti kako je sve počelo, i kako su „ajkule” krenule sa takmičenjem. A start je bilo loš, da gori nije mogao biti. Zato je i podizanje iz ambisa bilo teže. I slađe. U prvoj utakmici dočekala nas je i iznenadila Grčka, a poraz od dva gola minusa nije ni približno pokazivao jasno stanje stvari u bazenu. Naši su bili potpuno nemoćni, neprepoznatljivi, a prvi su gol dali, što je za „vjerovali ili ne”, minut i 14 sekundi prije kraja treće četvrtine, i to iz peterca, kada je Aleksandar Ivović smanjio na 4:1! Prije tog pogotka nisu realizovali šest napada s igračem više, od čega četiri puta nisu ni šutnuli na gol Calkanisa, ali je sreća što je grčki šamar došao već na početku, pa je bilo vremena za otriježnjenje i trijumfalan povratak.

Bilo bi besmisleno, u euforiji nakon svjetskog srebra, izdvajati nekoga, jer je ekipa kao kolektiv djelovala izuzetno jako, a i pojedinačan učinak svakog igrača bio je odličan, međutim, ako bi se moralo, to bi svakako bio golman Miloš Šćepanović. Branio je maestralno šuteve vaterpolista Srbije i Italije, podigao i „pumpao” kompletnu reprezentaciju u finalu, kada je sve izgledalo izgubljeno, odbranivši peterac Mađarima, hladnokrvno je rješavao situacije ,,jedan na jedan” i u momentima kada su igrači bili na metar od njega ili bliže. Bio je pravi stub reprezentacije, karijatida na koju su se mogli osloniti naši reprezentativci i upuštati se u borbu sa kolosima svjetskog vaterpola, na drugoj strani bazena. Niti jednog momenta tokom šampionata nije „pao”, čitavim trajanjem prvenstva ulivao je nevjerovatnu sigurnost. Nije proglašen za najboljeg golmana šampionata samo zato što nismo uzeli zlato.

Reprezentacija je u Barseloni dobila s novim ljudima novu sigurnost, uz već oprobane „stare kuke”. Braća Janović, Brguljani, Ivović, imaju pojačanja od kojih je svakako najprijatnije iznenađenje Filip Klikovac, koji je izrastao u pravog, dobrog centra na duže staze. Tu su i dojučerašnji Makedonac Mišić, pa Igo Kruzija koji je hladnokrvno pucao ka golu Mađara kad to niko nije očekivao…

I najzaslužniji – capo parade, Ranko Čapro Perović, mirni mag vaterpolo taktike.

,,Ajkulama” je na podgoričkom trgu priređen veliki doček, kako i priliči. Doduše, ikonografija i izvođači – voditelji na bini su uglavnom isti svaki put, samo se sportisti mijenjaju, i nije taj program baš toliko dosadan, samo da su prilike za slavlje češće. I da se pjeva himna, kao ovaj put.

Vaterpoliste je prvo primio u Vili Gorica predsjednik Vlade Milo Đukanović, a potom su se autobusom, sa otvorenim krovom, dovezli do trga kojim su se orile navijačke pjesme. Brojne građane na trgu u nedjelju veče zabavljali su crnogorski pjevači: Slobodan Kovačević, Sergej Ćetković, Bojan Marović, Knez, grupa Perper, Nina Žižić, Božo Bulatović, bubnjar Dragoljub Đuričić, a u nadahnutom i emotivnom govoru potpredsjednica Olimpijskog komiteta Zorica Kovačević sažela je čitavu priču o uspjehu vaterpola iz male države u poznatu maksimu: ,,Boj ne bije svijetlo oružje, no boj bije srce u junaka”. Baš tako.

Željko MILOVIĆ

Čarter za ministre i rodbinu

Uprava Montenegro airlinesa je za Barselonu poslala avion kojim je skoro stotinu privilegovanih pojedinaca otputovalo na finale Svjetskog prvenstva u vaterpolu, a igrači i stručni štab su se vratili redovnom linijom druge kompanije. U toj odabranoj ekipi nalazilo se na desetine funkcionera Demokratske partije socijalista i Socijaldemokratske partije i njihovih članova porodica, rodbine i prijatelja.

Avionom Montenegro airlinesa su, o državnom trošku, na meč Crna Gora – Mađarska, prema pisanju Dana i Dnevnih novina, odletjeli ministri: Branimir Gvozdenović i Branislav Mićunović, poslanik DPS-a Zoran Jelić sa sinom, supruga ministra saobraćaja Ivana Brajovića, bivši ministar ekonomije Darko Uskoković, član Borda direktora Montenegro airlinesa Tufik Bojadžić sa sinom, direktor Fonda za zdravstvo Kenan Hrapović sa dva člana porodice, kćerka direktora Aerodroma Crne Gore Milovana Đuričkovića, generalni direktor Direktorata za međunarodnu saradnju i evropske integracije u Ministarstvu unutrašnjih poslova Ivan Ivanišević sa suprugom, novinar Nebojša Redžić…

Dnevne novine navode da je među putnicima bio i ambasador Crne Gore u jednoj arapskoj zemlji ne navodeći ime, dok se na spisku putnika nalazi i ime Eraković A. Ambasador Crne Gore u Ujedinjenim Arapskim Emiratima je Aleksandar Eraković.

Kako tvrdi sagovornik Dnevnih novina, svi su putovali besplatno.

,,Čarter let koji je kompanija Montenegro airlines organizovala uoči finalnog meča Evropskog prvenstva u Barseloni je dogovoren sa Vaterpolo savezom Crne Gore. Dio leta je prodat, dok je ostatak ponuđen sponzorima i svim kompanijama koje su učestvovale u uspjehu naše vaterpolo reprezentacije, kao i resornim ministrima i saradnicima sa kojima imamo kvalitetnu i kontuiniranu saradnju tokom cijele godine”, naveo je u saopštenju komercijalni direktor Montenegro airlinesa Novica Vulić.

Funkcioner Pozitivne Crne Gore Dritan Abazović, u izjavi za Radio Slobodna Evropa, kazao je: „Ova vlast je potpuno izgubila kompas i jednostavno više nemaju nikakvu vezu sa onim što je realni život građana Crne Gore. Mislim da je to jedan kontinuitet bahatog ponašanja na koje su navikli prije svega rukovodioci DPS i SDP-a”.

R. M.

Komentari

Izdvojeno

UČINAK PROJEKTA EKONOMSKO DRŽAVLJANSTVO: Za pet godina preko 2.000 zlatnih pasoša

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok iz CGO tvrde da su za pet i po godina preko programa Ekonomskog državljanstva dodijeljena 2.074 ,,zlatna pasoša”, iz Vlade barataju sa podacima o samo 824 rješenja o prijemu u državljanstvo. Iz CGO tvrde da su se u Vladi zabrojali i navode podatke o 110 pasoša koje je izdala Vlada Duška Markovića, Krivokapićeva 291, Abazovićeva 1.044 i Spajićeva 629 za samo sedam mjeseci

 

 

U periodu od 1. januara 2019. do 10. juna 2024. godine, za koji Centar za građansko obrazovanje (CGO) ima podatke, dodijeljena su 2.074 ekonomska državljanstva, od čega je više od polovine (1.055) dato licima koja vode porijeklo iz Rusije.

U top 10 najčešćih država porijekla aplikanata, osim Rusije, nalaze se i Kina (190), SAD (107), Ukrajina (59), Vijetnam (49), Liban (45), Bjelorusija (43), Južnoafrička republika (40), Turska (39) i Egipat (38).

„Dodatnih 363 aplikanta porijeklom je iz 63 druge države, među kojima dominiraju države Azije i Afrike, dok za 63 nova državljanina CGO nema podatke o porijeklu“, kažu iz CGO uz opasku da crnogorsko državljanstvo u skladu sa Programom ekonomskog državljanstva do sada nisu dobili jedino biznismeni porijeklom iz  Južne Amerike i Antarktika.

Podaci CGO ne slažu se sa Vladinim podacima koji su 1. septembra objavljeni u Informacija o stanju Posebnog programa ulaganja od posebnog značaja za privredni i ekonomski interes. U ovom dokumentu navodi se da je do sada, u skladu sa Programom ekonomskog državljanstva predato ,,1.113 aplikacija, a da je MUP donio 824 rješenja o prijemu u državljanstvo”.

Iz NVO sektora stižu bitno drugačiji podaci. ,,Obradom rješenja dostavljenih od strane MUP-a, CGO je prošle sedmice objavio da su od početka 2019. do 10. juna 2024. dodijeljena 2.074 ‘ekonomska’ državljanstva, naknadno prikazujući i podatke o porijeklu aplikanata. Podaci CGO-a ukazuju da je broj dodijeljenih državljanstava po ovom osnovu: skoro duplo veći od broja aplikacija koji prikazuje Vlada;  skoro trostruko veći od prikazanog broja dodijeljenih državljanstava po tom osnovu;  i da je Vlada prekoračila maksimum od 2.000 državljanstava predviđen Programom”, naveli su iz CGO.

Iz CGO su napomenuli da podaci koje su objavili nikada nijesu javno osporeni. Pitaju se da li ,,Vlada koja usvaja ovakve dokumente, i MUP, koji donosi rješenja o prijemu u državljanstvo po ovom osnovu, ‘komuniciraju’?

U pomenutoj Vladinoj Informaciji navodi se da su crnogorski pasoš, po osnovu ekonomskog državljanstva, dobile 824 osobe, da se 17 zahtjeva kontroliše, a da su do 2. septembra ove godine odbijena 235 zahtjeva. Investitori su, prema evidenciji Agencije za investicije, u razvojne projekte u oblasti turizma uložili preko 243 miliona eura, dok još 11 miliona čeka na provjeru. Ulaganje u poljoprivredu je bilo znatno skromnije i iznosi pola miliona eura.

U Izvještaju se navodi da , prema podacima sa Centralnog računa državnog trezora, ukupan iznos uplaćenih sredstava u svrhu administrativnih taksi od početka realizacije Programa do septembra ove godine iznosi 43,5 miliona eura. Pored toga, ukupan iznos sredstava uplaćen Fondu za inovacije Crne Gore u svrhu razvoja inovacione politike, od početka realizacije programa iznosi 29 miliona eura.

Po računici Vlade dobro smo profitirali od programa koji je pod stalnom kritikom Evropske unije.

Vlada Crne Gore je 22. novembra 2018. godine donijela Odluku o kriterijumima, načinu i postupku izbora lica koje može steći crnogorsko državljanstvo prijemom radi realizacije Posebnog programa ulaganja od posebnog značaja za privredni i ekonomski interes Crne Gore,a taj program je okončan 31. decembrom 2022., ali su do tada pristigli zahtjevi nastavili da se obrađuju.

Ovaj program je nastavak sličnog koji je trajao za vrijeme DPS vlada. Prema dostupnim podacima od 2008. do 2020. godina vlasti su dodijelile 390 počasnih državljanstava. Samo tokom 2020. dodijeljeno je preko 100 počasnih državljanstava, od čega je preko trećine dodijelila odlazeća vlada u periodu nakon okončanja parlamentarnih izbora do dolaska nove Vlade. U prethodnom periodu, od 2008. do 2020.  netransparentno je dodijeljeno 390 počasnih državljanstava, pri čemu ni danas ne postoji javno dostupan zvanični registar tih lica.

U tom periodu ,,zlatne pasoše” su dobili Taksina Šinavatra, bivši tajlandski premijer osuđen za zloupotrebu službenog položaja i  finansijske malverzacije, Mohamed Dahlan, bivši palestinski ministar bezbjednosti, koji se sumnjiči za stomilionske prevare i kršenje ljudskih prava. Crnogorski državljanin od 2013. je i Malezijac Vejn Seng Pu, koji je u ljeto 2014. uhapšen u Las Vegasu zbog organizovanja ilegalnog klađenja, kojim je nelegalno stekao oko 300 miliona dolara.

Uz obrazloženje da se radi o ekonomskom osnovu, crnogorsko državljanstvo su stekli nasljednik bankarske dinastije Nataniel Rotšild, koji ima udjela u Porto MontenegruPetros Statis, vlasnik nekoliko firmi u Crnoj Gori koje imaju svoje razvijene poslove u oblasti turizma i medija, kao i vlasnik Oraskoma koji gradi turistički kompleks na Luštici i ostrvu Mamuli Samih Saviris.

Na spisku počasnih državljana nalaze se i brojne ličnosti iz kulture, nauke, sporta: Marina Abramović, Lazar Ristovski, Zlatko Glamočak, Jaša Alfandari, Genadi Sisojev, Velibor Zolak, Andrej Nikolaidis, Isak Adižes, Dragan Džajić, Fatos Bećiraj, Katarina Bulatović… I pripadnici nove vladajuće većine dobijali su državljanstva kao doktor Vladimir Dobričanin, 2010., i bivša ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta Vesna Bratić početkom 2012. godine.

Novim programom je bilo predviđeno da se za tri godine (od januara 2019. do kraja 2021) “proda” dvije hiljade pasoša, pa je zbog slabog interesovanja Vlada Zdravka Krivokapića planirala da ga ukine krajem 2021. godine. Međutim 30. decembra 2021. donijela je odluku da program produži do kraja 2022. uz obrazloženje da investitori zbog kovid krize nijesu imali vremena da završe projekte.

CGO je ranije ovog mjeseca saopštio da je Vlada Milojka Spajića  za prvih sedam mjeseci rada izdala 629 počasnih državljanstava, uglavnom odlučujući po ranije predatim zahtjevima u okviru Programa ekonomskog državljanstva.

Izračunali su da je vlada Duška Markovića dodjelila 110, a Krivokapićeva 291 počasno državljanstvo stranim državljanima. Najvelikodušnija u dodjeli crnogorskih državljanstava, prema CGO-u, bila je Vlada Dritana Abazovića koja je odobrila i dala državljanstva za 1.044 osobe, i to dominantno po kontroverznom Programu ekonomskog državljanstva.

,,Vlada Spajića možda ugrozi taj rekord sa 629 izdatih državljanstava za prvih sedam mjeseci rada, uglavnom odlučujući po ranije predatim zahtjevima u okviru istog programa”, naveli su iz CGO-a. Iz ove organizacije su upozorili da je zbog ovog programa Crna Gora skoro ugrozila bezvizni režim sa EU.

Iz EK su više puta preporučivali da se ukine ovaj program, uz generalne preporuke da ,,Ovaj program uspostavlja rizike kao što su pranje novca, utaja poreza, finansiranje terorizma, korupcija i infiltracija organizovanog kriminala i treba ga prekinuti”.

Iako je program zvanično obustavljen, dok se obrade sve pristigle aplikacije još će poneko od bogatih dobiti crnogorski pasoš.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

CRNA GORA GUBI ČAROBNI  DIO TERITORIJE: Malo vremena za spas Ade

Objavljeno prije

na

Objavio:

Lagano završava još jedna, relativno dobra sezona na ulcinjskoj rivijeri. Ali, saznanje vidljivo golim okom da se ubrzano nastavlja erozija Ade, čini taj uspjeh gorkim. Ispunjava se procjena  poznatog njemačkog biologa Martina Šnajdera Jakobija koji je  još 2008. godine upozorio da ćemo Adu, ukoliko se nastavimo ovako ophoditi prema noj, izgubiti za nekoliko decenija

 

 

Ada je najljepši dio teritorije Crne Gore koja pred našim očima nestaje. Morska voda je došla skoro do kućica. Početkom ljeta je bila na nekih 20-30 metara, a sada je plaža sve više u moru. Tako je to kada se sve prepusti političarima da odlučuju“, kaže poznati ulcinjski ekolog Dželal Hodžić.

On tvrdi da je već propušteno mnogo vremena i potrošeno dosta resursa kako bi se problem erozije na Adi, ali i na većem dijelu Velike plaže, sanirao. “Imali smo prethodnih godina samo eksperimente. Bojim se kako ćemo dočekati narednu zimu, kada duvaju snažni južni i zapadni vjetrovi, koji su kobni za Adu“, ističe Hodžić.

Prema njegovim riječima, ispunjava se procjena  poznatog njemačkog biologa Martina Šnajdera Jakobija. On je  još 2008. godine upozorio da ćemo, ukoliko se nastavimo ovako ophoditi prema Adi, nju izgubiti za nekoliko decenija.

Situacija se na početku ljeta činila nešto boljom, posebno nakon što je prestala eksploatacija šljunka iz korita Morače. Obavljeno je i tzv. prihranjivanje, odnosno vraćanja prethodno izvučenog pijeska deponovanog na obali u sedimentni bazen područja.

Ključna stvar za očuvanje plaže na Adi je da do nje nesmetano dolaze sedmineti (nanosi) iz rijeka koje se ulivaju u Bojanu, odnosno u Skadarsko jezero, iz kojeg ta rijeka izvire. To se, prije svega, odnosi na Drim, najvažniju pritoku Bojane. Suštinski proces erozije Ade je krenuo kada su počele da se grade hidrocentrale na Drimu, a sada ih ima pet, koje su smanjile dotok sedimenata do Ade, dok su ih istovremeno more, odnosno talasi, više odnosili. Taj poremećeni balans – kada more više odnosi pijeska nego što ga rijeka nanosi, uslovljava smanjenje plaže na ovom ostrvu.

Tu su, naravno, i ostali faktori: iz korita Drima i Morače decenijama se vade pijesak i šljunak da bi se gradilo, a poseban problem je što je dubina Bojane na pojedinim mjestima izuzetno mala, manja od metra, što otežava prolaz sedimenata do Ade, ali i Velike plaže, na kojoj se takođe dešava proces erozije. Koritom Bojane sada maksimalno može da protiče oko tri hiljade metara kubnih vode u sekundi. Ranije je  moglo dva puta više.

Ulcinjski hroničar Ismet Karamanaga kaže da bi jedan od najvažnijih koraka u spašavanju plaže na Adi bio prokopavanje korita Bojane. “To Crna Gora treba da uradi u saradnji sa Albanijom koristeći evropske fondove. Delta Bojane nije samo naša, već i evropska atrakcija“, smatra on.

Kako navode iz organizacije Grin houm, Delta Bojane je, sa svojim jedinstvenim ekosistemom, dom mnogim rijetkim i ugroženim vrstama biljaka i životinja. „Delta Bojane je jedna od najvažnijih prirodnih močvara na istočnom Mediteranu, poznata po svojoj raznolikosti jedinstvenih i ugroženih prirodnih i kulturnih pejzaža“, tvrde u toj ekološkoj NVO. Oni napominju da se ovo područje suočava  sa brojnim pritiscima kao što su nepropisno odlaganje otpada, otpadne vode, nelegalni ribolov i lov, prisustvo invazivnih vrsta i neadekvatno planiranje infrastrukturnih projekata.

Ukupan odnos dvije države prema prirodi doveo je do toga da je na Adi za protekle tri decenije nestalo oko 150 metara plaže. Mnogi objekti koji se mogu vidjeti na slikama iz 80-ih godina prošloga vijeka odavno su završili u moru ili su srušeni.

Italijanski stručnjaci koji su tu boravili  prije dvije godine kazali su da će se, ukoliko se nešto radikalno ne preduzme, 2026. godine to desiti i sa prvim redom bungalova na Adi, koji su u vlasništvu Hotelsko-turističkog preduzeća Ulcinjska rivijera. Ova firma je 1973. godine izgradila čuveno nudističko naselje na tom ostrvu, koje je bilo jedan od simbola Ulcinja.

No, u procesu privatizacije Ulcinjska rivijera je očerupana, devastirana i rasprodana, pa ostaci ostataka te nekada moćne kompanije više nijesu u stanju da se nose sa ovakvim izazovima. Malo spremnosti iskazuju i država i opština, pa se povremeno preduzimaju tek neke palijativne mjere. Tako, na primjer, već tri godine inženjerijske jedinice Vojske Crne Gore podižu u jesen velike pješčane dine na jugozapadnom dijelu Ade. One daju neke rezultate, no sve je to  nedovoljno. More, sa svojim valovima, je neumoljivo.

Italijanski stručnjaci su predložili da se obavi “redizajn turističkog kompleksa na Adi u skladu s prirodnim okruženjem i uz postepeno obezbjeđivanje obalnog odmaka, čime bi se ostavio prostor za zaštitu turističkog resursa, ali i za primjenu efikasnijih rješenja za eroziju na Adi, kao što su obezbjeđivanje novih izvora sedimenta i bolja odbrana od dejstva talasa i rijeke”.

U njihovoj studiji se ističe: “Ovaj korak treba da bude praćen obnovom dina i njihovim povezivanjem s postojećom, prirodnom dinom na jugu Ade. Dugoročne mjere obuhvataju ponovno uspostavljanje transporta sedimenta sistema rijeka Drim i Bojane, kojima bi prethodile studije koje bi najbolje bilo sprovesti na prekograničnom nivou, zajedno s Albanijom, koje treba da pokažu da li se može revitalizovati transport sedimenta ka Adi”,

Nesreća nikada ne dolazi sama, posebno na moru. U Nacrtu Nacionalnog plana Crne Gore za prilagođavanje na klimatske promjene (NKPKP) navodi se da će nivo Jadranskog mora do kraja vijeka porasti 35 centimetara, što će ugroziti obalna područja, posebno područje Ade Bojane i djelove Bokokotorskog zaliva.

U dokumentu se naglašava da su plaže i staništa na niskim djelovima obale osjetljivi na obalne poplave, rast nivoa mora i rizik od nestanka.

„Projektovani porast nivoa Jadranskog mora, kao mora sa prirodnim bogatstvima, do kraja vijeka je 35 cm, što će uticati na mogućnosti za rekreaciju na njegovim plažama koje postaju nedostupne ili neprivlačne zbog erozije“, navodi  se u Nacrtu NPPKP.

Upravo su erozija i porast nivoa mora bili glavni razlozi nestanka Male Ade, pješčanog spruda koji se nalazio na lijevom ušću Bojane. Da li ista sudbina čeka i veću Adu?

                                                                                                                                         Mustafa CANKA

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRAVOSUDNI MARATONI: Decenija suđenja bivšim beranskim funkcionerima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Beranska obilaznica i problemi sa eksproprijacijom za njenu izgradnju samo su dio onoga što je obuhvaćeno krivičnim prijavama protiv bivših beranskih funkcionera, povezanih lica i firmi, i postupka koji je za deset punih godina poprimio odlike pravosudnog maratona

 

Maratonski pravosudni postupak protiv bivših funkcionera DPS u Beranama po krivičnim prijavama iz 2014. godine, kada je došlo do smjene vlasti u ovom gradu, zakazan je, prema saznanjima Monitora, za 27. septembar u Višem sudu u Podgorici.

Sagovornik iz Opštine Berane kazao je da je u ovom predmetu odugovlačenjem došlo do potpunog obesmišljavanja, i da nije siguran da ročište neće biti ponovo otkazano. „Dešavalo se da naš zastupnik krene za Podgoricu, a oni nam telefonom jave da je ročište odloženo. Uglavnom, u ovom trenutku, ako bude ročišta, trebalo bi konačno da se otvori glavna rasprava ili pretres“, kazao je taj sagovornik.

Opština Berane je protiv bivših funckionera, sa njima povezanih lica i firmi, prije političkih promjena 2014. godine, podnijela ukupno šest krivičnih prijava Specijalnom državnom tužiocu.

Jedan dio krivičnih djela koja su napravljena u tom periodu i prijavljena odnosio se i bio vezan za izgradnju takozvane obilaznice, odnosno za raznorazne mahinacije sa eksproprijacijom zemljišta kuda je ta saobraćajnica prošla.

Obilaznica je jedan od najvećih infrastrukturnih projekata realizovanih tokom lokalne vlasti Demokratske partije socijalista u periodu od 2006. do 2014. godine u ovom gradu. Ono što se zna je to da saobraćajnica, zvanično u projektnoj dokumentaciji nazvana Obalska ulica sa mostom preko rijeke Bistrice, ni poslije deceniju i po od završetka radova na prvom dijelu dugačkom tri i po kilometra – tehnički nije primljena. To istovremeno znači da ova saobraćajnica još uvijek nema upotrebnu dozvolu.

„Upotrebna dozvola se izdaje na osnovu dokumentacije sa tehničkog prijema. Koliko je meni poznato, upotrebna dozvola za tu saobraćajnicu nije izdata“, rekao nam je  sagovornik iz opštine koji je želio anonimnost. On je kazao da mu nije do kraja poznato zašto nije obavljen tehnički prijem, ali da zna da je komisija izlazila na teren.

„Da li je razlog nepoštovanje projektne dokumentacije,  i da li je to jedini razlog, ne znam“, kaže naš sagovornik.

Zaobilaznica pored Lima pravljena je tokom 2008. godine. Prema zvaničnim informacijama koje su se mogle naći na sajtu izvođača radova, preduzeća Integral inženjering, koštala je 3,8 miliona eura, i u referencama ove kompanije ubilježana je kao jedan od značajnijih projekata, kada je u pitanju niskogradnja. Sa naknadnim radovima ta cijena je bilo veća, oko pet miliona, kako se tada moglo čuti na jednoj od sjednica beranske Skupštine.

Zaobilaznica je pravljena u vrijeme velikog prijateljstva između preduzeća Integral inženjerig i lokalne uprave u Beranama.

Godinu-dvije ranije Integral je za nekoliko desetina hiljada eura kupio od GP Sarajevo put asfaltnu bazu u beranskom selu Donja Ržanica. To se pokazao kao dobar posao, jer su nešto ranije zatvorena dvije asfaltne baze, u selima Štitarice i Poda, tako da je ova ostala jedina na sjeveru Crne Gore, sa kapacitetom od stotinu tona dnevno.

Kako je asfalt bio vrlo tražena roba, naročito u vrijeme predizbornih tamičenja, baza je radila punom parom.

Zasluge za otvaranje, odnosno smirivanje protesta mještana zbog neispunjavanja ekoloških standarda, Integral je lokalnoj upravi u ovom gradu vratio asfaltiranjem na poček. Poček je, međutim, pristigao za naplatu naredne godine u vidu blizu milion i po eura potraživanja, što se završilo na sudu i blokadom optinskog žiro računa. Tako je završeno partnerstvo, u državnim medijima opjevano naslovima „Ivana se Integralom šeta“, i pričom o velikom značaju ulaska ove kompanije na sjever Crne Gore.

Inače, Integral inženjering osnovan je 1989. godine u Laktašima, rodnom mjestu Milorada Dodika. Prema izvodu iz sudskog registra jedini vlasnik bio je Slobodan Stanković iz Banjaluke. Firma je prerasla u korporaciju sa sedamnaest članica u regionu. Zvanično. Nezvanično, Integral, sa svim ćerka firmama u regionu,  ubrajao se u petnaest firmi za koje bosanski mediji tvrde da su pod kontrolom Dodika i da su sa njim povezane.

Integral inženjering je, pod istim imenom, kćerku kompaniju osnovao u Podgorici 2001. godine, kao dio stranog društva. Odmah je počeo da dobija velike poslove u našoj državi, a tadašnja Vlada Crne Gore na Integralovom sajtu bila je upisana kao jedan od značajnijih poslodavaca.

Kompanija se iz Crne Gore počeo povlačiti u vrijeme kada je formirano preduzeće Bemaks koji ga je, zapravo, potpuno potisnuo iz ovdašnjih poslova.

Vlada Crne Gore poslodavac je bila  i za izgradnju  Obalske ulice sa mostom preko rijeke Bistrice u Beranama. Zašto najduža ulica u Beranama i popularno šetalište nema upotrebnu dozvolu, nemoguće je doznati.

Ono što Monitor doznaje je da je država Crna Gora izgubila spor koji je pokrenuo Sarajlija porijeklom iz Berana, Ramiz Mujević, koji je na korak da u potpunosti vrati zemljište koje je preko noći prepisano na neke privatne preduzetnike. Riječ je o preko šezdeset ari na dijelu gdje je locirana separacija, praktično u centru grada. Mujevići su svojevremeno otišli iz Berana, ali je zemljište ostalo da se vodi na njihovu pokojnu majku. Ono što se poslije toga dogodilo, predstavlja kriminal čak i na prvi pogled.

Tadašnje opštinsko rukovodstvo je uz pomoć katastra uspjelo da prebaci zemljište na jednog beranskog preduzetnika. I tu priča nije završena. Kada je građena obilaznica, taj preduzetnik njima je navodno ustupio dio tog zemljišta za izgradnju nove ulice, a Opština je njemu ustupila plac na najatraktivnijem mjestu u centru grada, gdje je on ubrzo podigao zgradu.

Nevolje su se pojavile kada se pojavio Ramiz Mujević sa svom dokumentacijom i predao predmet Specijalnom državnom tužilaštvu. U međuvremenu je, nakon promjene vlasti u Beranama 2014. godine, krivične prijave predala i Opština.

Mujević nije čekao sporu lokalnu administraciju. On je pokrenuo i parnični postupak za povraćaj zemljišta. Ove godine njemu je pravosnužno država dodijelila odštetu za dio kuda je prošla ulica, a pri kraju je i sa povraćajem ostalog zemljišta, jer je država ovom presudom priznala da je zemljište koje predstavlja jednu parcelu, u vlasništvu Mujevića.

No, obilaznica i problemi sa eksproprijacijom su samo manji dio onoga što je obuhvaćeno krivičnim prijavama protiv bivših beranskih funkcionera, povezanih lica i firmi, i pravosudnog postupka koji je za deset punih godina poprimio odlike maratona u kome sud, a ne sportski sudija, tek treba da označe početak trke.

                                                                               Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo