Povežite se sa nama

OKO NAS

Povratak u vrh

Objavljeno prije

na

Gotovo da nijedan poraz u crnogorskoj sportskoj istoriji nije lakše primljen od ovoga potonjeg – u finalu Svjetskog prvenstva u vatrepolu u Barseloni. Izgubili smo od bolje ekipe, ispustili zlato, ali dobili tim koji se diže iz mrtvih kad je najpotrebnije, pravi fajterski tim

Posljednji udarac, da nas odvede u produžetke, i omogući da se još nadamo najsjajnijem odličju na planeti imao je Draško Brguljan, dok smo imali igrača više, ali njegova je lopta završila na bridu šake te noći izvanrednog golmana Viktora Nađa. Bio je to momenat koji je razočarao mnoge, ali bez očajavanja, jer smo se, poslije sunovrata na Olimpijadi, mogli ponovo ponositi našim momcima. Ponositi, jer stići u finale nakon 0:3 i igre koja je izazivala očaj i nevjericu, pošto sve što je funkcionisalo protiv Italije i Srbije – nije i protiv Mađara, nije mala stvar.

Malo ko je mogao slutiti da će se naš tim vratiti u meč nakon nestvarno loše realizacije u prvoj četvrtini i prvog gola koji je bio, uličarskim žargonom rečeno – „frljoka”,u trenutku kad je Brguljan bio potopljen od dva igrača. Mađari su imali vrlo pokretljivu odbranu, a onda je, kao za inat krenuo apsolutno sve da brani golman Nađ, razbranivši se tako sa pet odbrana u prvih osam minuta. Neočekivano, znajući naš mentalitet, „ajkule” nisu padale u malodušnost, strpljivo su stizale rezultat i držale „egal” sve do kraja. Istina, stalno smo jurili za Mađarima i njihovom prednošću od +1 ili +2, ali nismo bili daleko ni od vođstva, ni od konačnog trijumfa, samo da je bilo malo više sreće i prisebnosti.

Jeste, bilo je tuge, kao uvijek kad se izgubi nešto što je bilo nadohvat ruke, i što je gotovo opipljivo izgledalo, ali ni izdaleka onakve kao nakon mečeva kojih ne želimo ni da se sjećamo, kad je bronza izgubljena poslije tri gola prednosti u samom finišu, i nakon slika koje su svakome u Crnoj Gori morale da se urežu u pamćenje: euforični narod na aerodromu čeka rukometašice, a vaterpolisti gotovo krišom, posramljeni, ulaze u svoje prevozno sredstvo, a da im se niko i ne obraća.

Kolektivna katarza sportske nacije već je bila doživljena u četvrtfinalu, u najtežem meču na Šampionatu, onom protiv Srbije. Nije to bilo samo radi mučnog poraza na Olimpijadi, već zbog svih socio-kulturološko-nacionalno-itd. okolnosti u kojima meč ove dvije ekipe ne može emocionalno proći kao drugi meč. Na kraju, pobijeđena je jedna od najboljih reprezentacija planete, ako ne i najbolja, i samo su nijanse odlučivale ko će ići dalje u borbu za medalju.

Rezultat se u četvrtfinalu lomio svaki čas, moglo je prevagnuti i na jednu i na drugu stranu, ali, na svu sreću, ovoga smo puta mi bili miljenici boginje Fortune. Zasluženo. Na minut i 10 sekundi prije kraja, Aleksandar Ivović je „iz druge prostorije” opalio bombu koja se zakoprcala iza leđa nemoćnog Gojka Pijetlovića. Uslijedila je rovovska borba prsa u prsa, nakon koje je, tri sekunde prije kraja, kada je Srbija imala dva igrača više, svoj status junaka potvrdio izvanredni golman Miloš Šćepanović. U posljednjoj sekundi je odbranio šut sugrađanina iz Novog koji igra za Srbiju Andrije Prlainovića, za nevjerovatno slavlje širom države.

U polufinalu su ,,ajkule” demonstrirale superiornost, kakva davno nije viđena, što se završnice velikih takmičenja tiče. Odbrana je funkcionisala besprijekorno, a Italijani su bili toliko satjerani u ćošak i poniženi da su promašivali čak i ono što bi pogodila trećerazredna ekipa. Dominacija je bila tolika da se činilo kako prekomorske komšije ne mogu dati gol sve da igraju, mornari bi rekli, „poluvrijeme-podne”, dok su naši punili mrežu protivničkog golmana prilično lako. Koliko su bili moćni u odbrani, pokazuje činjenica da su dojučerašnji šampioni planete do drugog gola čekali skoro 13 minuta, a da je pobjednik odlučen prije odlaska na veliku pauzu! U posljednju četvrtinu crnogorska reprezentacija je ušla sa ogromnom prednošću od 9:4 i ,,povukla ručnu”, ne umarajući se mnogo, ne igrajući ofanzivno i čekajući da vrijeme prođe, odnosno, kako je stajalo u podnaslovima italijanskih listova, „da dozvoli komšijama častan poraz”.

Bez želje za panegirikom i neprimjerenim uzdizanjem, a svakako uz isticanje ogromnog uspjeha naših vaterpolista, valjalo bi se podsjetiti kako je sve počelo, i kako su „ajkule” krenule sa takmičenjem. A start je bilo loš, da gori nije mogao biti. Zato je i podizanje iz ambisa bilo teže. I slađe. U prvoj utakmici dočekala nas je i iznenadila Grčka, a poraz od dva gola minusa nije ni približno pokazivao jasno stanje stvari u bazenu. Naši su bili potpuno nemoćni, neprepoznatljivi, a prvi su gol dali, što je za „vjerovali ili ne”, minut i 14 sekundi prije kraja treće četvrtine, i to iz peterca, kada je Aleksandar Ivović smanjio na 4:1! Prije tog pogotka nisu realizovali šest napada s igračem više, od čega četiri puta nisu ni šutnuli na gol Calkanisa, ali je sreća što je grčki šamar došao već na početku, pa je bilo vremena za otriježnjenje i trijumfalan povratak.

Bilo bi besmisleno, u euforiji nakon svjetskog srebra, izdvajati nekoga, jer je ekipa kao kolektiv djelovala izuzetno jako, a i pojedinačan učinak svakog igrača bio je odličan, međutim, ako bi se moralo, to bi svakako bio golman Miloš Šćepanović. Branio je maestralno šuteve vaterpolista Srbije i Italije, podigao i „pumpao” kompletnu reprezentaciju u finalu, kada je sve izgledalo izgubljeno, odbranivši peterac Mađarima, hladnokrvno je rješavao situacije ,,jedan na jedan” i u momentima kada su igrači bili na metar od njega ili bliže. Bio je pravi stub reprezentacije, karijatida na koju su se mogli osloniti naši reprezentativci i upuštati se u borbu sa kolosima svjetskog vaterpola, na drugoj strani bazena. Niti jednog momenta tokom šampionata nije „pao”, čitavim trajanjem prvenstva ulivao je nevjerovatnu sigurnost. Nije proglašen za najboljeg golmana šampionata samo zato što nismo uzeli zlato.

Reprezentacija je u Barseloni dobila s novim ljudima novu sigurnost, uz već oprobane „stare kuke”. Braća Janović, Brguljani, Ivović, imaju pojačanja od kojih je svakako najprijatnije iznenađenje Filip Klikovac, koji je izrastao u pravog, dobrog centra na duže staze. Tu su i dojučerašnji Makedonac Mišić, pa Igo Kruzija koji je hladnokrvno pucao ka golu Mađara kad to niko nije očekivao…

I najzaslužniji – capo parade, Ranko Čapro Perović, mirni mag vaterpolo taktike.

,,Ajkulama” je na podgoričkom trgu priređen veliki doček, kako i priliči. Doduše, ikonografija i izvođači – voditelji na bini su uglavnom isti svaki put, samo se sportisti mijenjaju, i nije taj program baš toliko dosadan, samo da su prilike za slavlje češće. I da se pjeva himna, kao ovaj put.

Vaterpoliste je prvo primio u Vili Gorica predsjednik Vlade Milo Đukanović, a potom su se autobusom, sa otvorenim krovom, dovezli do trga kojim su se orile navijačke pjesme. Brojne građane na trgu u nedjelju veče zabavljali su crnogorski pjevači: Slobodan Kovačević, Sergej Ćetković, Bojan Marović, Knez, grupa Perper, Nina Žižić, Božo Bulatović, bubnjar Dragoljub Đuričić, a u nadahnutom i emotivnom govoru potpredsjednica Olimpijskog komiteta Zorica Kovačević sažela je čitavu priču o uspjehu vaterpola iz male države u poznatu maksimu: ,,Boj ne bije svijetlo oružje, no boj bije srce u junaka”. Baš tako.

Željko MILOVIĆ

Čarter za ministre i rodbinu

Uprava Montenegro airlinesa je za Barselonu poslala avion kojim je skoro stotinu privilegovanih pojedinaca otputovalo na finale Svjetskog prvenstva u vaterpolu, a igrači i stručni štab su se vratili redovnom linijom druge kompanije. U toj odabranoj ekipi nalazilo se na desetine funkcionera Demokratske partije socijalista i Socijaldemokratske partije i njihovih članova porodica, rodbine i prijatelja.

Avionom Montenegro airlinesa su, o državnom trošku, na meč Crna Gora – Mađarska, prema pisanju Dana i Dnevnih novina, odletjeli ministri: Branimir Gvozdenović i Branislav Mićunović, poslanik DPS-a Zoran Jelić sa sinom, supruga ministra saobraćaja Ivana Brajovića, bivši ministar ekonomije Darko Uskoković, član Borda direktora Montenegro airlinesa Tufik Bojadžić sa sinom, direktor Fonda za zdravstvo Kenan Hrapović sa dva člana porodice, kćerka direktora Aerodroma Crne Gore Milovana Đuričkovića, generalni direktor Direktorata za međunarodnu saradnju i evropske integracije u Ministarstvu unutrašnjih poslova Ivan Ivanišević sa suprugom, novinar Nebojša Redžić…

Dnevne novine navode da je među putnicima bio i ambasador Crne Gore u jednoj arapskoj zemlji ne navodeći ime, dok se na spisku putnika nalazi i ime Eraković A. Ambasador Crne Gore u Ujedinjenim Arapskim Emiratima je Aleksandar Eraković.

Kako tvrdi sagovornik Dnevnih novina, svi su putovali besplatno.

,,Čarter let koji je kompanija Montenegro airlines organizovala uoči finalnog meča Evropskog prvenstva u Barseloni je dogovoren sa Vaterpolo savezom Crne Gore. Dio leta je prodat, dok je ostatak ponuđen sponzorima i svim kompanijama koje su učestvovale u uspjehu naše vaterpolo reprezentacije, kao i resornim ministrima i saradnicima sa kojima imamo kvalitetnu i kontuiniranu saradnju tokom cijele godine”, naveo je u saopštenju komercijalni direktor Montenegro airlinesa Novica Vulić.

Funkcioner Pozitivne Crne Gore Dritan Abazović, u izjavi za Radio Slobodna Evropa, kazao je: „Ova vlast je potpuno izgubila kompas i jednostavno više nemaju nikakvu vezu sa onim što je realni život građana Crne Gore. Mislim da je to jedan kontinuitet bahatog ponašanja na koje su navikli prije svega rukovodioci DPS i SDP-a”.

R. M.

Komentari

Izdvojeno

NACIONALNI PARK PROKLETIJE:  Potkornjak u šumi i u institucijama       

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Nacionalnom parku Prokletije bolest potkornjaka trenutno se  prostire na oko stotinu hiljada kubika čamove šume, ali i zaštićene vrste molike. Istovremeno Agencija za zaštitu životne sredine zabranjuje sanitarnu sječu do završetka monitoringa

 

 

U Nacionalnom parku Prokletije bolest potkornjaka trenutno se  prostire na oko stotinu hiljada kubika čamove šume, ali i zaštićene vrste molike, dok istovremeno Agencija za zaštitu životne sredine rertroaktivnim aktom zabranjuje sanitarnu sječu do završetka monitoringa.

Šumarski inspektor, inženjer Hakija Jasavić, kaže da nema više nikavu dilemu i da će   sasvim izvjesno ovih dana podnijeti krivične prijave i protiv odgovornih lica u Agenciji za zaštitu životne sredine, i njenog direktora Milana Gazdića koji je potpisao sporni akt.

„Ovo što se radi ja ne znam kako bih opisao osim da je zla namjera. Kakav monitoring, bolest potkornjaka je vidljiva golim okom, i na jesen ćemo imati katastrofalno stanje u šumama Nacionalnog parka“ – kaže Jasavić.

On postavlja pitanje kako je Agencija za zaštitu životne sredine donijela retroaktivno rješenje, kada je 29. aprila dokumentom, koji nam je dostavio, naložila mjere monitoringa za mart i april.

„Ovdje se radi o nekavoj igri i pokrivanju neaktivnosti. Zamislite da donesete rješenje šta treba raditi u martu i aprilu na kraju aprila? Da nije smiješno, bilo bi tragično. Još je tragičnije da oni iz Podgorice nama diktiraju šta treba da radimo, a nama pred očima šume  nestaju“ – ističe Jasavić.

Prema njegovim saznanjima sve što je do sada urađeno od strane Nacionalnih parkova je postavljanje takozvanih feromonskih klopki.

„Postavili su koliko je meni poznato 50 do 70 takozvanih feromonskih klopki. Znate li šta to znači? Ništa. Za 16 hiljada hektara, koliko zahvata površina Nacionalnog parka, potrebno bi bilo pet hiljada feromonskih klopki da je već postavljeno i da može da se djeluje u pravcu sprečavanja bolesti“ – kaže Jasavić.

On kaže da je sa svime što radi upoznao Upravu za inspekcijske poslove, i da je insistirao da nadlažni državni organi proglase epidemiju potkornjaka u NP Prokletije.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BEZ KOMPROMISA ZA NASTAVAK GRADNJE DALEKOVODA ČEVO-PLJEVLJA: Mještani i vlada  još na startnim pozicijama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nema pomaka u dogovorima između resornih ministarstava i mještana Đurđevića Tare oko nastavka gradnje dalekovoda kroz to pljevaljsko selo. Iz Vlade poručuju da projektovana trasa može pretrpjeti samo manje izmjene, a mještani i dalje odlučni da takvo rješenje neće dozvoliti

 

 

Trasa dijela dalekovoda Lastva- Čevo- Pljevlja, preko  sela Đurđevića Tara,   jedino je izvodljivo rješenje, čvrst je  u stavu ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Janko Odović.To je poslednje što su mještani tog dijela pljavaljske opštine,  poslije mnogo  razgovora sa predstavnicima Vlade i Crnogorskog elektroprenosnog sistema (CGES), protesta, te zvaničnog zahtjeva  lokalnog parlamenta  da se dio projekta obustavi, čuli minule sedmice.

Zatim je, dan pred praznike , uslijedio još jedan pokušaj dogovora  sa ministrom  energetike Sašom  Mujovićem. Susret nije donio ništa novo,  pa stavovi dvije stane nijesu bliže, nego što su bili sredinom prošle godine, kada su mještani stopirali radove na  dijelu dalekovoda koji prolazi kroz njihovo selo. Ministar je ponovo objašnjavao da projekat  „neće imati negativne implikacije po zdravlje“ i podsjećao na važnost i međunarodne obaveze.  Mještani su opet probelmatizovali uticaj projekta, na kom se radi duže od deceniju,  na ekonomski  potencijal i  turističke  resursa Đurđevića Tare.

Izgradnja dalekovoda Lastva-Pljevlja je trenutno najznačajniji projekat u energetici u Crnoj Gori i dio je evropskog projekta Transbalkanskog energetskog koridora od Rumunije preko Srbije, Crne Gore pa sve do Italije. Od  EU dobio je status PECI (Projekat od interesa za Energetsku zajednicu). Završetkom tog  projekta omogućiće se stvaranje 400 kV prstena našoj zemlji,  što, navodno,  treba značajno da podigne  pouzdanost rada elektroenergetskog sistema. Do sada je završeno 95 odsto projekta koji prolazi kroz osam opština, dva nacionalna parka i preko 30 naselja sa oko 1.400 predmeta eksproprijacije.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POTVRĐENA OPTUŽNICA PROTIV VESELINA VELJOVIĆA: Skaj prepiska u centru pažnje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon potvrđivanja optužnice, oglasilo se SDT stavom da je vijeće Višeg suda potvrdilo da sadržina dekriptovane komunikacije preko SKY ECC aplikacije predstavlja zakonit dokaz. Veljovićev advokat tvrdi suprotno

 

Viši sud u Podgorici potvrdio je optužnicu protiv bivšeg direktora Uprave policije Veselina Veljovića. Optužnicom je obuhvaćeno 15 osoba koje se terete za stvaranje kriminalne organizacije, krijumčarenje, pranje novca i zloupotreba službenog položaja. Podsjećamo, Veljović se tereti da je 2020. godine postao pripadnik kriminalne organizacije koju je 2018. godine formirao Aleksandar Mrkić radi šverca cigareta i pranja para. Konkretno, tereti se da je 25. decembra 2020. godine Mrkiću dojavio da će policija pretresti prostorije koje koristi pripadnik njegove kriminalne organizacije Mujo Nikočević.

Nakon potvrđivanja optužnice, oglasilo se i Specijalno državno tužilaštvo koje se saopštilo da je vijeće suda potvrdilo pravno stanovište SDT-a da sadržina dekriptovane komunikacije preko SKY ECC aplikacije, pribavljena u postupku međunarodne pravne pomoći u krivičnim stvarima, predstavlja zakonit dokaz. „Nema razloga da se dovodi u sumnju zakonitost procedure pred nadležnim inostranim pravosudnim organom koji je taj dokaz prikupio, te da se svakako međunarodna saradnja zasniva na međusobnom povjerenju, odnosno pretpostavci da je dokaz u drugoj državi pribavljen na zakonit način“, piše u saopštenju koje potpisuje specijalni tužilac Vukas Radonjić.

Veljovićev advokat Mihailo Volkov u razgovoru za Monitor kaže da ga odluka Višeg suda kojom se potvrđuje optužnica protiv njegovog klijenta nije iznenadila. Naprotiv, tvrdi, to je i očekivao. „Nijesam vjerovao da će vanraspravno vijeće Višeg suda imati dovoljno pravne kuraži da obustavi postupak, posebno pri činjenici da se u dijelu Veselina Veljovića kompletna osnovana sumnja bazira samo na navodnoj skaj prepisci koja, uzgred, ni sama po sebi nije krivično opterećujuća. Svako onaj ko je bio u Višem sudu na tim ročištima zna kvalitet takvih rješenja i značaj samog instituta potvrđivanja optužnice koji će vrlo brzo da nestane iz zakonske procedure. Tako da s tim u vezi nijesam iznenađen“, kazao je Volkov.

Advokat nekadašnjeg direktora UP i visokopozicioniranog funkcionera u sistemu bezbjednosti tokom vladavine DPS, objašnjava zašto se on i njegov klijent raduju potvrđivanju optužnice. „Konačno izlazimo na sud gdje možemo da ukrstimo argumente sa tužilaštvom i gdje možda možemo da sagledamo mogućnost da Veselin Veljović počne da se brani sa slobode“, rekao nam je Volkov.

Naš sagovornik je komentarisao i saopštenje SDT-a povodom potvrđivanje optužmice. Njega Volkov vidi kao jedan vid pritiska na sud. „Ali vidim ga i kao strah. Iz prostog razloga što vanraspravno vijeće Višeg suda nije odlučivalo o krivici Veselina Veljovića već se odlučivalo o najnižem stepenu osnovane sumnje da li taj postupak da se nastavi ili da se obustavi“, kaže Volkov. „Čisto sumnjam da će sudeće vijeće dozvoliti sebi da zasniva osuđujuću odluku na bazi Skaja kao jedinog dokaza. I ono što treba da imamo u vidu da od momenta kontrole optužnice do današnjeg dana, imamo odluku Evropskog suda za ljudska prava koji je na jasan način izdvojio tri kriterijuma koja moraju da budu ispunjena da bi se Skaj prepiska mogla uzeti kao dokaz. Nijedan od ta tri kriterijuma  nijesu ispunjena u konkretnom slučaju“, istakao je Volkov, objašnjavajući da i u pomenutom saopštenju SDT-a prepoznaje bojazan da će veliki broj predmeta koji se zasnivaju samo na skaj prepisci, „propasti“. Odnosno, da će za ishod imati oslobađajuće presude.

„Nijesam očekivao da će tužilaštvo nakon te odluke da se povuče i da odustane od daljeg gonjenja. To jeste takvo prvo njihovo saopštenje nakon te odluke, jer oni vjerovatno osjećaju pritisak, i advokatske i kompletne pravničke struke, povodom odluke Evropskog suda. Iskoračili su sa tom izjavom kako bi prebacili teret odgovornosti na sud, pa su rekli – vidite da nismo mi jedini koji smatramo da je to dokaz, nego je i sudeće vijeće Borisa Savića našlo da je to dokaz. Probali su u tom saopštenju, tako ja to vidim, da dobiju širi konsenzus, odnosno  širu podršku da je to dokaz. Ali namjerno prenebregavaju činjenicu da vanraspravno vijeće nije vijeće koje će u konačnom odlučivati o krivici. Tako da je loptica sad u dvorište suda i očekujem pravne kuraži od strane sudećih vijeća koji će se u tom postupku postaviti na pravi način“, ocijenio je Veljovićev advokat.

Zbog nedavnog zauzetog pravnog stava Evropskog suda za ljudska prava, Volkov očekuje da će, ne samo njegov klijent koji se u pritvoru nalazi 10 mjeseci, već i veliki dio pritvorenika, biti pušteni da se brane sa slobode.

„Jer otpada osnovana sumnja kao materijalno pravni element samog pritvora i onda ne vidim razlog zbog čega bi se istrajavalo na pritvoru. Želim da vjerujem da će sada sudovi polako da otpuštaju ruku u pravcu pritvora i da prihvataju prijedloge za ukidanje pritvora ili prijedloge za jemstvo. Vjerujem u to, jer bi svako drugo postupanje bilo ne samo nezakonito, nego bi bilo nesvjesno istrajavanje na nezakonitosti“, poručio je advokat Mihailo Volkov.

Suprotno mišljenju advokata, SDT ostaje pri stavu da je dešifrovana skay komunikacija, “kao zakonito pribavljen dokaz od strane francuskih vlasti i dostavljen putem međunarodne pravne pomoći”, zakonit dokaz. Prilično je izvjesno da će se tim pitanjem baviti i Ustavni sud, ali tek nakon donošenja presuda i stavova (različitih ili istih) koje će zauzeti sudska vijeća kada se pred njima nađu predmeti zasnovani (isključivo) na osnovu sadržaja skay komunikacije.

 

Niko ne haje za zdravlje pritvorenika

Volkov se osvrnuo i na zdravstveno stanje njegovog branjenika. Smatra da je u Crnoj Gori stvorena takva klima da nikoga nije briga za zdravstveno stanje pritvorenih lica već da ih, kako kaže, samo treba utamničiti.

„Veselin Veljović je konstantno lošeg zdravstvenog stanja, mi smo to vše puta isticali. Dva puta je bio u Kliničkom centru za vrijeme boravka u ZIKS-u. Nekoliko puta sam pisao, obraćao se tim povodom, čini mi se da niko ne haje za to. Prosto je stvorena neka klima da se pritvorena lica utamniče. U kakvim zdravstvenim stanjima se oni nalaze, mislim da više nikoga nije briga“, ocijenio je Volkov.

Svetlana ĐOKIĆ 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo