Povežite se sa nama

OKO NAS

Ljubav na prvi pogled

Objavljeno prije

na

ada-bojana-2

Nema te osobe koja je jednom bila na Adi Bojani, tu se odmarala, kupala, šetala tim prelijepim ostrvom, gledala najljepši zalazak sunca na planeti, doživjela čari te ljepote, a da se nije poželjela vratiti.

Prije četiri decenije Ada je zamišljena kao nudistički raj, mjesto đe bogati naturisti sa Zapada mogu bezbrižno uživati punih šest mjeseci kupajući se istovremeno i u moru i u rijeci. Činjenica da je plaža na Adi duga skoro četiri kilometra i da je taj otok daleko od ulične buke u atmosferi potpuno različitoj od ostalih turističkih mjesta na Mediteranu, motivisala je početkom sedamdesetih godina njemačku turističku agenciju Miramare braće Halgat, koja se bavila isključivo naturističkim turizmom, da uloži oko pola miliona maraka u izgradnju turističkih vila na tom ostrvu. Na Adi, veličine 5,4 kvadratnih hektara, Ulcinjani su, inače, ostavljali stoku, nije bilo imovinsko-pravnih problema, ali ni struje, vode, ili prikladnih pristupnih puteva. Divljina i ljepota, bila je kombinacija koja je učinila da se vlasnici Miramare na prvi pogled zaljube u Adu.

Pokazalo se već poslije prve godine da je njihova vizija realna. Jer, 100 ležaja koji su izgrađeni 1973. godine, bili su premalo da prime sve zainteresovane Njemce. Samo nekoliko godina kasnije smještajni kapaciteti prošireni su na više od hiljadu ležaja. Nalazili su se na jugozapadnom kraku ostrva, a svojim prisustvom te niske građevine nipošto nijesu ugrožavale jedinstveni i autentični ambijent ostrva.

Izgrađen je i auto-kamp, pa je na Adi gotovo svakog dana od aprila do oktobra tokom naredne dvije decenije bilo oko 1.500 isključivo stranih gostiju. Biti na Adi bila je privilegija ne samo za goste, već i za zaposlene. Jer, sredinom osamdesetih na Adi je ostvaren promet od oko sedam miliona maraka, a profit je bio deset puta manji. Bilo je to pravo bogatstvo koje je zaposlenima omogućavalo 14 plata u godini, zimnicu, regres, mogućnost stručnog usavršavanja, a da se ne govori o bakšišu koji su zarađivali svi – od konobara preko recepcionera do radnika u Školi jahanja.

Bile su to zlatne godine ulcinjskog i crnogorskog turizma, kada je Ada, uz Sveti Stefan, bila najpoznatiji turistički brend zemlje, raj koji su posjećivali ne samo turisti nego i poznati državnici, političari, umjetnici.

Jedan od najpoznatijih svakako je bivši njemački kancelar Vili Brant, koji je na Adi boravio 1979. godine, reditelj Živko Nikolić je tu snimio svoj čuveni film Ljepota poroka, a savezni i republički funkcioneri tu su posebno voljeli doći u lov na pernatu divljač i divlje svinje.

Jedna od karakretistika Ade dugo vremena bio je splav kojim se do nje dolazilo, a prije tri decenije izgrađen je most. Mnogi turistički poslenici smatrali su da je takav nezgrapan infrastrukturni objekat jedan od uzroka kasnije degradacije prirodne sredine na obalama Bojane i banalizacije Ade.

Zato će trebati još dosta vremena da Ada u potpunosti povrati stari sjaj. Da ponovo napravi krug od provincije do evropski prepoznatljivog brenda. ,,Čujem da su nešto renovirali i drago mi je da je tako. To mjesto mora da radi, a radiće dobro samo ako se vrati vrijeme kada je sezona počinjala u aprilu. Osamdesetih godina prve goste smo imali već za Uskrs. Njemci su tada imali nekoliko nedjelja odmora i mi smo to koristili. Za djecu bi bilo besplatno, a odrasli bi boravili tri, a plaćali dvije nedjelje. Nekoliko stotina gostiju u aprilu, ima li toga danas”, pita se sa sjetom bivši direktor Ade Bojane Ruždi Karamanaga.

No, Ada i dalje nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Njezini fanovi na FB stranici s pravom je opisuju kao ,,mjesto đe sve počinje i đe sve završava”. Posebno ta konstatacija vrijedi za surfere, kojima su zbog vjetra i pješčane plaže, Ada i Velika plaža već desetak godina postale baze na Jadranu. Predveče su i nebo i voda ušća Bojane i šireg ulcinjskog akvatorijuma prekriveni jedrima i kajtovima.

Djelo prirode i čovjeka

Ada je nastala na veoma neobičan način i može se kazati da je djelo i prirode i čovjeka. Na ušću rijeke Bojane u more je 1858. godine potonuo brod Merito, vlasništvo Antuna Alegretija iz Trogira, kojim je upravljao kapetan Naporeli. A sredinom 19. vijeka na ovoj su lokaciji postojala dva manja ostrva. Brodske olupine su, onda, zajedno sa dva manja obližnja ostrva zadržavali rječne sedimente i stvorile Adu. Ona se počela nazirati dvije decenije kasnije, 1882. godine. Upravo na prijelazu 1858/59. godine Drim je promijenio tok i od tada se jedan krak te rijeke uliva u Bojanu, južno od Skadra. Ostrvo Ada je trouglastog oblika. Dvije strane zapljuskuju rječne, a jednu morska voda.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo