Povežite se sa nama

OKO NAS

Ko vozi onaj voz

Objavljeno prije

na

Koliko je sigurno putovanje crnogorskim prugama? Pitanje je jednostavno. Odgovor – nije. Stara dilema ponovo je aktuelizovana nakon što su iz Željezničkog prevoza javnosti ponuđene dvije, suprotne, priče o načinu na koji su četiri voza nedavno dopremljena iz Španije uključena u redovan saobraćaj.

 

Prvo je inženjer Milisav Dragojević ustvrdio da su mašinovođe Prevoza bez valjane obuke, dan pred uključenje novih vozova u saobraćaj, dobili sertifikate o navodnoj osposobljenosti da njima upravljaju. Uslijedio je demanti.

,,Obuka šestorice mašinovođa počela je nakon dobijanja dozvole za probne vožnje od Direkcije za željeznicu Crne Gore, početkom juna 2013. godine”, navedeno je u jednom od nekoliko nepotpisanih saopštenja objavljenih na sajtu Željezničkog prevoza.

U njima nije precizirano gdje se i kada navodna obuka odvijala. Prema računici naših sagovornika sa višedecenijskim iskustvom na crnogorskim prugama, praktična obuka mašinovođa na novim vozovima podrazumijeva da oni, pod nadzorom instruktora, prevezu sedam do deset hiljada kilometara. To je, matematika kaže, posao za koji je potrebno 100-150 radnih sati. Pa sve to puta šest, pošto je potreban sertifikat (za sada) dobilo šest mašinovođa. U vrijeme kada je obavljana navodna praktična obuka na novim vozovima prugom Nikšić –Podgorica svakodnevno je prolazilo 10 do 14 putničkih vozova. Sumnjivo?

Iz Prevoza pojašnjavaju kako je provedena obuka ,,obuhvatila samo specifičnosti upravljanja ovim modernim vozom – CAF civity”. Potom potežu i svoj najjači argument: ,,Obavještavamo javnost da je nakon objavljivanja teksta u Vijestima glavni inspektor za željeznički saobraćaj obavio inspekcijski pregled i utvrdio da je uključivanje CAF civity vozova u lokalni saobraćaj i obuka mašinovođa sprovedena u skladu sa Zakonom i željezničkim propisima”.

Vjerujemo da je za javnost ovo dovoljan argument, zaključeno je u saopštenju.

Da li je? Ništa drugo da nije sporno, pitanje je – zašto je glavni inspektor čekao medije, umjesto da se svog posla prihvatio onda kada je tome i bilo vrijeme. Nije mu prvi put.

Od 2006. godine, na nešto manje od 250 kilometara crnogorskih pruga život je izgubilo više od 50 putnika i pružnih radnika. Splet srećnih okolnosti i vještina pojedinaca doprinijeli su da ova tragična brojka ne bude veća, pošto se u istom periodu na crnogorskim prugama desio čitav niz vanrednih situacija koje za posljedicu nijesu imale teško povrijeđene ili izgubljene živote.

Podsjetimo se dvije, javnosti manje poznate, nezgode: U ljeto 2006. u stanici Mijatovo kolo, na dionici pruge Bijelo Polje – Mojkovac, na istom kolosijeku, ,,oči u oči”, našli su se brzi voz 813 i teretni voz 5210.

Brzi voz iz Beograda zaustavljen je u stanici radi ukrštanja sa teretnjakom. Greškom otpravnika vozova, teretni voz se našao na istom kolosjeku sa dozvolom da prođe kroz stanicu. Sudar je izbjegnut samo zahvaljujući prisebnosti i iskustvu mašinovođe teretnog voza. Nadležni sa Željeznice Crne Gore prećutali su ovaj događaj. Policija je, ipak, privela otpravnika vozova iz stanice Mijatovo kolo zbog sumnje da je počinio krivično djelo ,,ugrožavanje saobraćaja opasnom radnjom”. U pitanju je bio devetnaestogodišnji mladić koji se, u danu kada je umalo izazvao tragediju, našao u smjeni tek četvrti put, nepuna dva mjeseca pošto je, skupa sa još 14 prijavljenih kandidata, prošao provjeru znanja i položio stručni ispit za otpravnika vozova.

U oktobru 2010., u stanici Kruševo, na sličan način sudarila su se dva teretna voza. I ovaj događaj je zataškan. Sudar je kršten kao kontakt, mada Zakon o bezbjednosti u željezničkom saobraćaju ne definiše takav pojam u vezi nezgoda, udesa i vanrednih događaja.

Nezgoda u Mijatovom kolu dogodila se nepunih šest mjeseci nakon tragedije na Bioču, kada se elektromotorni voz 6103 samootisnuo, nakon što je zbog kvara zaustavljen na otvorenoj pruzi, i survao u kanjon Morače odnijevši u smrt 47 putnika.

Godinu dana poslije udesa u Kruševu, u tunelu između stanica Mojkovac i Mijatovo kolo došlo je do sudara putničkog i radnog voza. Život je izgubilo dvoje ljudi. Suđenje za tu nesreću predstoji. Monitor je, ipak, došao u posjed Ekspertize komisije sudskih vještaka u kojoj stoji: „Ne postoje dokumentovani dokazi da je inspektor za željeznički saobraćaj postupao u skladu sa članom 124. i 125. Zakona o bezbjednosti saobraćaja i da je, saglasno navedenim članovima Zakona, preduzimao određene mjere i radnje”. Prethodno su vještaci utvrdili „da je inspekcijski nadzor bio kontinuiran ne bi došlo do navedenih propusta” koji su, njihov je zaključak, prouzrokovali nesreću.

Neki će reći – sve je to već viđeno. Komisiji za isljeđenje vanrednih događaja Željeznice CG trebalo je manje od 24 sata da zaključi i obznani kako su mašinovođa i kondukteri jedini krivci za nesreću na Bioču u januaru 2006. Članovi te Komisije odlučili su da ignorišu sve dokaze koji su ukazivali na to da je nesrećne putnike u smrt odvukao neispravan voz, kršeći propisane procedure o načinu saobraćanja na dionici Podgorica – Bijelo Polje, sa nepotpunom posadom, dok je u lokomotivi sjedio čovjek koji godinama nije imao, zakonom obaveznu, provjeru stručne osposobljenosti.

Saznali smo tada da su crnogorske mašinovođe prije nesreće na Bioču dobile interno Uputstvo prema kome su dužne da iz staničnog depoa prihvate kompoziciju na kojoj ne radi od pet do osam kočionih blokova (od ukupno 64 koliko ih ima na vozu). Na vozu 6103, u Bijelom Polju nijesu radila četiri cilindra!

Jedan od dokumenata prezentovanih tokom suđenja za nesreću na Bioču (pravosnažno je osuđen samo mašinovođa) pokazao je da su tadašnji čelnici ŽCG nekoliko godina ranije od Komisije za kočnice Zajednice jugoslovenskih željeznica zatražili odobrenje za donošenje takve odluke. Taj zahtjev je odbijen, uz obrazloženje do to može uticati na bezbjednost voza, osoblja i putnika. Interni propis je, ipak, donijet koju godinu kasnije. I to nije smetalo nikome od nadležnih sa Željeznice, iz Ministarstva saobraćaja ili Glavnom inspektoru za bezbjednost željezničkog saobraćaja. Tek da se zna – i tada i danas taj posao je obavljao isti čovjek, Radovan Rašo Knežević.

To nije bilo sve. Javnost je, preko Monitora, saznala i da je Željeznica Crne Gore, prije i poslije nesreće kod Bioča, kršila propise o bezbjednosti saobraćaja tako što je vozove kojima su morala upravljati dvojica, stavljala u ruke samo jednog mašinovođe. Iako su postojeći pravilnici i upustva nedvosmisleno nalagali da na pruzi Podgorica – Bijelo Polje u kabini moraju biti dvojica mašinovođa, nadležni sa Željeznice su, kažu zbog uštede, živote svojih putnika stavili u ruke nepotpune posade.

Konačno, pokazalo se da tadašnja ŽCG desetak godina nije organizovala, inače obavezne, periodične provjere stručne obučenosti svojih radnika. O težini tog propusta svjedoči iskaz sudskih vještaka koji su na suđenju okrivljenom mašinovođi voza smrti iznijeli stav da učinjeni propusti „nijesu posljedica neodgovornosti, već proizilaze iz ljudske nesavršenosti, nedovoljnog znanja i pogrešne procjene situacije”!?

Možda ima neke veze: Rešad Nuhodžić, čovjek koji je, kao Izvršni direktor ŽCG, bio odgovoran za većinu pobrojanih nepravilnosti danas je

direktor Direkcije za željeznicu Crne Gore. Kao što i o stanju na crnogorskim prugama i dalje brine Radovan Knežević koji je, kao glavni inspektor za bezbjednost željezničkog saobraćaja, tolerisao sva pomenuta kršenja zakona.

I sada, baš njima, treba da vjerujemo kako su novi vozovi i njihove mašinovođe u redovan saobraćaj uvedeni po redu i zakonu. Bio bi im prvi put.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

AZBESTNE CIJEVI I DALJE U VODOVODIMA: Prosipanje vode i vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Azbestno-cementne cijevi jedan su od razloga što vodovodi u Crnoj Gori u svojim sistemima bilježe prosječne gubitke od blizu 70 odsto. Voda otiče mimo cijevi, kao i vrijeme da se šteta i rizici po zdravlje preduprijede. Projekat zamjene ovih cijevi, za koji je potrebno oko 150 miliona eura zastao je – ne samo zbog para, već i politike

 

Zbog zdravstvene zaštite i ogromnih tehničkih gubitaka u vodovodnim mrežama već godinama se upozorava na neophodnost zamjene azbestno-cementnih cijevi. U Crnoj Gori imamo vodovodnu mrežu od preko 600 kilometara cijevi napravljenih smješom azbesnih vlakana i cementa, materijala koji su izbačeni iz upotrebe u Evropskoj uniji još 2005. godine. U Crnoj Gori zabrana stavljanja u promet i upotrebu azbesta uvedena je Zakonom o životnoj sredini iz 2016.

Privilegiju da ne piju vodu iz azbestno-cementnih cijevi trenutno imaju samo stanovnici Plužina i Petnjice. Drugi mogu jedino da se tješe kako ne postoje pouzdani dokazi o štetnom uticaju unošenja azbestnih vlakana u organizam – ako se piju. Ako se ta vlakna udišu, dokazano su kancerogena. Iz Instituta za javno zdravlje su ranije objasnili da nijesu dovoljno razjašnjeni svi detalji u pogledu zdravstvenih efekata unošenja azbesta putem vode za piće koja prolazi kroz azbestno-cementne cijevi. Ipak se smatra da je ovakav unos daleko manje značajan sa zdravstvenog aspekta od udisanja čestica azbesta. Svjetska zdravstvena organizacija do sada nije utvrdila kancerogenost azbesta unijetog gutanjem tečnosti, pa zbog toga i ne postoje smjernice o dozvoljenoj količini u vodi. Prepoznat je rizik za radnike koji rade na uklanjanju azbestnih cijevi, jer mogu udahnuti čestice ovog materijala.

Ono što se sa sigurnošću zna je da cijevi imaju nedostatak zbog velikog gubitka vode koja protiče kroz njih – do dvije trećine.

U rješavanje ovog problema krenulo se 2019. godine, ali se nije daleko odmaklo. NVO Udruženje za unaprijeđenje vodosnadbijevanja, tretman i odlaganje otpadnih voda Crne Gore uz finansijsku podršku UNDP-a, od 9.050 eura, realizovalo je projekat Zamjena azbestnih cijevi u vodovodnim mrežama Crne Gore. Urađeni su projektni zadaci za 21 opštinu i prikupljeni podaci o ukupnoj dužini azbestnih cijevi u gradskim vodovodima koja iznosi 614,21 kilometar.

Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma za Monitor objašnjavaju da ,,naredni korak koji je trebao da uslijedi jeste izrada Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi u vodovodnim mrežama i obezbjeđivanje finansijskih sredstava za implementaciju projekta. Izrada Glavnih projekata rekonstrukcije azbestno-cementnih cijevi je aktivnost koja je definisana i Akcionim planom za ispunjavanje završnih mjerila za Poglavlje 27- životna sredina i klimatske promjene. Nosilac aktivnosti je Udruženje za unapređenje vodosnabdijevanja, tretman i odvođenje otpadnih voda Crne Gore”.

NVO Udruženje vodovoda i Zajednica opština obratili su se Eko-fondu sa zahtjevom za uključivanje u projekat i finansijsku podršku. ,,Imajući u vidu da je prema procjenama Udruženja potrebno oko 150 miliona eura za realizaciju projekta i ograničena finansijska sredstva kojima raspolaže Eko-fond, dogovoreno je da Eko-fond može pružiti finansijsku podršku samo za izradu Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi”, kazao je za Monitor Draško Boljević, izvršni direktor Eko-fonda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ČEREČENJE SOLANE I ULCINJSKIH PREDUZEĆA: Grad stečaj

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stečaj je jedna od najneomiljenijih riječi u Ulcinju. Stečajem su redovno urnisana sva nekadašnja uspješna ovdašnja  preduzeća, počevši od Agroulcinja preko građevinske firme Primorje i Hotelsko-turističkog preduzeća Ulcinjska rivijera pa sve do Solane. Zato se očekuje da će specijalni tužilac otvoriti istrage i u ovim slučajevima

 

Slučaj ulcinjske Solane pokazuje šta su pohlepa i gramzivost, uz asistenciju države u stanju da devastiraju u kratkom roku. Agonija najstarije ulcinjske kompanije kreće 2004. godine kada Eurofond, koji je kontrolisao biznismen Veselin Barović, postaje većinski vlasnik Solane Bajo Sekulić u stečaju, za oko 800.000 eura. Godinu kasnije pokreće se postupak ,,programiranog stečaja” zbog duga za struju od 13.000 eura, a u međuvremenu, Eurofond podiže kredite zalažući imovinu Solane i emitujući akcije. Banke istovremeno stavljaju pod hipoteku milione kvadratnih metara zemljišta u neposrednom zaleđu Velike plaže.

Nekadašnji rukovodilac finansija u Solani Veselin Saša Mitrović kaže da je najteži udarac ta kompanija doživjela 2010. godine kada je, kako tvrdi, ukradeno 20 hiljada tona soli i milion eura iz blagajne. „Tada je i stavljena tačka na rad Solane, a radnici opljačkani. Kasnije i izbačeni na ulicu, a da niko nije odgovarao za to. I danas kada pitate te ljude iz Privrednog suda oni govore da su radili sve po zakonu!? Zato ih mi radnici i zovemo stečajna mafija“, naglašava Mitrović.

Konačno, 2011. godine uveden je u ovu firmu klasični stečaj rješenjem Privrednog suda. Od tada kontrola nad čitavom Solanom, ostacima ostataka njene pokretne i nepokretne imovine, kao i finansijskim sredstvima, prelazi kompletno u Podgoricu.

U posljednjih deset godina organizovano  je 15 neuspješnih pokušaja prodaje imovine Solane iako je bilo sporno da li Eurofond ima pravo na korišćenje ili svojine nad zemljištem. Ovi javni oglasi služili su da  bi se kupovalo vrijeme dok se ne završi posao definitivnog uništenja Solane.

Već deveta je godina da na Solani nema berbe soli, koja je preduslov da se očuva njen biodiverzitet, te da ona i dalje bude raj za ptice, što je čini staništem koje je važno u svjetskim okvirima. Zato se ona posebno navodi u svim godišnjim izvještajima Evropske komisije za Crnu Goru.

Stečajni postupak još traje, a u toku je procedura kojom se cjelokupna imovina Solane nastoji uknjižiti kao državna svojina, dok bi Vlada Crne Gore bila označena kao nosilac prava raspolaganja. Stečajni upravnik Solane, Žarko Ostojić, najavio je čak da će podnijeti tužbe Upravnom i Privrednom sudu, zbog odluke Savjeta za privatizaciju da ne pretvori pravo korišćenja u pravo svojine, odnosno da je imovina Solane državna svojina.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NACIONALNI PARK PROKLETIJE ŽRTVA BESPRAVNE GRADNJE: Uništavanje šume na privatnom posjedu zakon ne prepoznaje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gusinjanin Đ.V. u potpunosti je uništio planinarsku stazu ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje, kada je odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila

 

Planinarska staza ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje u potpunosti je uništena kada je Gusinjanin Đ.V, uz pomoć građevinskih mašina odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila. Prilikom probijanja puta dužine kilometar, oko 300 stabala oboreno je, srušeno, polomljeno ili iščupano, a zemljište isprevrtano.

Radovi su trajali dva dana, 6. i 7. maja. Prema riječima direktora NP Prokletije Marinka Bajraktarovića, nadzornik tog terena je drugog dana radova čuo mašine i zaustavio ih. Uprava nacionalnog parka o tome je obavijestila Upravu za inspekcijske poslove i Komunalnu inspekciju Opštine Gusinje dva dana kasnije – 9. maja. Inspekcija je na lice mjesta izašla sjutradan, a nadzoru su prisustvovali direktor i radnik službe zaštite NP Prokletije i Đ.V. Tada je konstatovano da su radovi sprovedeni na zemljištu u vlasništvu Gusinjanina. Oko 400 metara staze, širine tri metra, vlasnik je proširio, i taj se dio nalazi u trećoj zoni zaštite NP Prokletije. Ostalih 600 metara je u potpunosti novoizgrađen put, i to u drugoj zoni zaštite parka.

,,Nijesmo dali saglasnost za izvođenje radova u zaštićenom području Prokletija. U toku je proces u kome su preduzete mjere u saradnji sa Upravom za inspekcijske poslove i lokalnom upravom u Gusinju. Obiđen je teren, sačinjen izvještaj, a radovi su stopirani u istom trenutku kada ih je nadzornik uočio, i ne stoje tvrdnje da su se nelegalne radnje vršile naočigled zaposlenih u NP Prokletije, već su sve radnje učinjene po važećim zakonskim procedurama”, naveli su iz Nacionalnih parkova Crne Gore (NPCG) u saopštenju.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo