Povežite se sa nama

OKO NAS

Ko vozi onaj voz

Objavljeno prije

na

Koliko je sigurno putovanje crnogorskim prugama? Pitanje je jednostavno. Odgovor – nije. Stara dilema ponovo je aktuelizovana nakon što su iz Željezničkog prevoza javnosti ponuđene dvije, suprotne, priče o načinu na koji su četiri voza nedavno dopremljena iz Španije uključena u redovan saobraćaj.

 

Prvo je inženjer Milisav Dragojević ustvrdio da su mašinovođe Prevoza bez valjane obuke, dan pred uključenje novih vozova u saobraćaj, dobili sertifikate o navodnoj osposobljenosti da njima upravljaju. Uslijedio je demanti.

,,Obuka šestorice mašinovođa počela je nakon dobijanja dozvole za probne vožnje od Direkcije za željeznicu Crne Gore, početkom juna 2013. godine”, navedeno je u jednom od nekoliko nepotpisanih saopštenja objavljenih na sajtu Željezničkog prevoza.

U njima nije precizirano gdje se i kada navodna obuka odvijala. Prema računici naših sagovornika sa višedecenijskim iskustvom na crnogorskim prugama, praktična obuka mašinovođa na novim vozovima podrazumijeva da oni, pod nadzorom instruktora, prevezu sedam do deset hiljada kilometara. To je, matematika kaže, posao za koji je potrebno 100-150 radnih sati. Pa sve to puta šest, pošto je potreban sertifikat (za sada) dobilo šest mašinovođa. U vrijeme kada je obavljana navodna praktična obuka na novim vozovima prugom Nikšić –Podgorica svakodnevno je prolazilo 10 do 14 putničkih vozova. Sumnjivo?

Iz Prevoza pojašnjavaju kako je provedena obuka ,,obuhvatila samo specifičnosti upravljanja ovim modernim vozom – CAF civity”. Potom potežu i svoj najjači argument: ,,Obavještavamo javnost da je nakon objavljivanja teksta u Vijestima glavni inspektor za željeznički saobraćaj obavio inspekcijski pregled i utvrdio da je uključivanje CAF civity vozova u lokalni saobraćaj i obuka mašinovođa sprovedena u skladu sa Zakonom i željezničkim propisima”.

Vjerujemo da je za javnost ovo dovoljan argument, zaključeno je u saopštenju.

Da li je? Ništa drugo da nije sporno, pitanje je – zašto je glavni inspektor čekao medije, umjesto da se svog posla prihvatio onda kada je tome i bilo vrijeme. Nije mu prvi put.

Od 2006. godine, na nešto manje od 250 kilometara crnogorskih pruga život je izgubilo više od 50 putnika i pružnih radnika. Splet srećnih okolnosti i vještina pojedinaca doprinijeli su da ova tragična brojka ne bude veća, pošto se u istom periodu na crnogorskim prugama desio čitav niz vanrednih situacija koje za posljedicu nijesu imale teško povrijeđene ili izgubljene živote.

Podsjetimo se dvije, javnosti manje poznate, nezgode: U ljeto 2006. u stanici Mijatovo kolo, na dionici pruge Bijelo Polje – Mojkovac, na istom kolosijeku, ,,oči u oči”, našli su se brzi voz 813 i teretni voz 5210.

Brzi voz iz Beograda zaustavljen je u stanici radi ukrštanja sa teretnjakom. Greškom otpravnika vozova, teretni voz se našao na istom kolosjeku sa dozvolom da prođe kroz stanicu. Sudar je izbjegnut samo zahvaljujući prisebnosti i iskustvu mašinovođe teretnog voza. Nadležni sa Željeznice Crne Gore prećutali su ovaj događaj. Policija je, ipak, privela otpravnika vozova iz stanice Mijatovo kolo zbog sumnje da je počinio krivično djelo ,,ugrožavanje saobraćaja opasnom radnjom”. U pitanju je bio devetnaestogodišnji mladić koji se, u danu kada je umalo izazvao tragediju, našao u smjeni tek četvrti put, nepuna dva mjeseca pošto je, skupa sa još 14 prijavljenih kandidata, prošao provjeru znanja i položio stručni ispit za otpravnika vozova.

U oktobru 2010., u stanici Kruševo, na sličan način sudarila su se dva teretna voza. I ovaj događaj je zataškan. Sudar je kršten kao kontakt, mada Zakon o bezbjednosti u željezničkom saobraćaju ne definiše takav pojam u vezi nezgoda, udesa i vanrednih događaja.

Nezgoda u Mijatovom kolu dogodila se nepunih šest mjeseci nakon tragedije na Bioču, kada se elektromotorni voz 6103 samootisnuo, nakon što je zbog kvara zaustavljen na otvorenoj pruzi, i survao u kanjon Morače odnijevši u smrt 47 putnika.

Godinu dana poslije udesa u Kruševu, u tunelu između stanica Mojkovac i Mijatovo kolo došlo je do sudara putničkog i radnog voza. Život je izgubilo dvoje ljudi. Suđenje za tu nesreću predstoji. Monitor je, ipak, došao u posjed Ekspertize komisije sudskih vještaka u kojoj stoji: „Ne postoje dokumentovani dokazi da je inspektor za željeznički saobraćaj postupao u skladu sa članom 124. i 125. Zakona o bezbjednosti saobraćaja i da je, saglasno navedenim članovima Zakona, preduzimao određene mjere i radnje”. Prethodno su vještaci utvrdili „da je inspekcijski nadzor bio kontinuiran ne bi došlo do navedenih propusta” koji su, njihov je zaključak, prouzrokovali nesreću.

Neki će reći – sve je to već viđeno. Komisiji za isljeđenje vanrednih događaja Željeznice CG trebalo je manje od 24 sata da zaključi i obznani kako su mašinovođa i kondukteri jedini krivci za nesreću na Bioču u januaru 2006. Članovi te Komisije odlučili su da ignorišu sve dokaze koji su ukazivali na to da je nesrećne putnike u smrt odvukao neispravan voz, kršeći propisane procedure o načinu saobraćanja na dionici Podgorica – Bijelo Polje, sa nepotpunom posadom, dok je u lokomotivi sjedio čovjek koji godinama nije imao, zakonom obaveznu, provjeru stručne osposobljenosti.

Saznali smo tada da su crnogorske mašinovođe prije nesreće na Bioču dobile interno Uputstvo prema kome su dužne da iz staničnog depoa prihvate kompoziciju na kojoj ne radi od pet do osam kočionih blokova (od ukupno 64 koliko ih ima na vozu). Na vozu 6103, u Bijelom Polju nijesu radila četiri cilindra!

Jedan od dokumenata prezentovanih tokom suđenja za nesreću na Bioču (pravosnažno je osuđen samo mašinovođa) pokazao je da su tadašnji čelnici ŽCG nekoliko godina ranije od Komisije za kočnice Zajednice jugoslovenskih željeznica zatražili odobrenje za donošenje takve odluke. Taj zahtjev je odbijen, uz obrazloženje do to može uticati na bezbjednost voza, osoblja i putnika. Interni propis je, ipak, donijet koju godinu kasnije. I to nije smetalo nikome od nadležnih sa Željeznice, iz Ministarstva saobraćaja ili Glavnom inspektoru za bezbjednost željezničkog saobraćaja. Tek da se zna – i tada i danas taj posao je obavljao isti čovjek, Radovan Rašo Knežević.

To nije bilo sve. Javnost je, preko Monitora, saznala i da je Željeznica Crne Gore, prije i poslije nesreće kod Bioča, kršila propise o bezbjednosti saobraćaja tako što je vozove kojima su morala upravljati dvojica, stavljala u ruke samo jednog mašinovođe. Iako su postojeći pravilnici i upustva nedvosmisleno nalagali da na pruzi Podgorica – Bijelo Polje u kabini moraju biti dvojica mašinovođa, nadležni sa Željeznice su, kažu zbog uštede, živote svojih putnika stavili u ruke nepotpune posade.

Konačno, pokazalo se da tadašnja ŽCG desetak godina nije organizovala, inače obavezne, periodične provjere stručne obučenosti svojih radnika. O težini tog propusta svjedoči iskaz sudskih vještaka koji su na suđenju okrivljenom mašinovođi voza smrti iznijeli stav da učinjeni propusti „nijesu posljedica neodgovornosti, već proizilaze iz ljudske nesavršenosti, nedovoljnog znanja i pogrešne procjene situacije”!?

Možda ima neke veze: Rešad Nuhodžić, čovjek koji je, kao Izvršni direktor ŽCG, bio odgovoran za većinu pobrojanih nepravilnosti danas je

direktor Direkcije za željeznicu Crne Gore. Kao što i o stanju na crnogorskim prugama i dalje brine Radovan Knežević koji je, kao glavni inspektor za bezbjednost željezničkog saobraćaja, tolerisao sva pomenuta kršenja zakona.

I sada, baš njima, treba da vjerujemo kako su novi vozovi i njihove mašinovođe u redovan saobraćaj uvedeni po redu i zakonu. Bio bi im prvi put.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

POTVRĐENA OPTUŽNICA PROTIV VESELINA VELJOVIĆA: Skaj prepiska u centru pažnje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon potvrđivanja optužnice, oglasilo se SDT stavom da je vijeće Višeg suda potvrdilo da sadržina dekriptovane komunikacije preko SKY ECC aplikacije predstavlja zakonit dokaz. Veljovićev advokat tvrdi suprotno

 

Viši sud u Podgorici potvrdio je optužnicu protiv bivšeg direktora Uprave policije Veselina Veljovića. Optužnicom je obuhvaćeno 15 osoba koje se terete za stvaranje kriminalne organizacije, krijumčarenje, pranje novca i zloupotreba službenog položaja. Podsjećamo, Veljović se tereti da je 2020. godine postao pripadnik kriminalne organizacije koju je 2018. godine formirao Aleksandar Mrkić radi šverca cigareta i pranja para. Konkretno, tereti se da je 25. decembra 2020. godine Mrkiću dojavio da će policija pretresti prostorije koje koristi pripadnik njegove kriminalne organizacije Mujo Nikočević.

Nakon potvrđivanja optužnice, oglasilo se i Specijalno državno tužilaštvo koje se saopštilo da je vijeće suda potvrdilo pravno stanovište SDT-a da sadržina dekriptovane komunikacije preko SKY ECC aplikacije, pribavljena u postupku međunarodne pravne pomoći u krivičnim stvarima, predstavlja zakonit dokaz. „Nema razloga da se dovodi u sumnju zakonitost procedure pred nadležnim inostranim pravosudnim organom koji je taj dokaz prikupio, te da se svakako međunarodna saradnja zasniva na međusobnom povjerenju, odnosno pretpostavci da je dokaz u drugoj državi pribavljen na zakonit način“, piše u saopštenju koje potpisuje specijalni tužilac Vukas Radonjić.

Veljovićev advokat Mihailo Volkov u razgovoru za Monitor kaže da ga odluka Višeg suda kojom se potvrđuje optužnica protiv njegovog klijenta nije iznenadila. Naprotiv, tvrdi, to je i očekivao. „Nijesam vjerovao da će vanraspravno vijeće Višeg suda imati dovoljno pravne kuraži da obustavi postupak, posebno pri činjenici da se u dijelu Veselina Veljovića kompletna osnovana sumnja bazira samo na navodnoj skaj prepisci koja, uzgred, ni sama po sebi nije krivično opterećujuća. Svako onaj ko je bio u Višem sudu na tim ročištima zna kvalitet takvih rješenja i značaj samog instituta potvrđivanja optužnice koji će vrlo brzo da nestane iz zakonske procedure. Tako da s tim u vezi nijesam iznenađen“, kazao je Volkov.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISTRAŽIVANJE INSTITUTA ALTERNATIVA: Preko 5.000 službenih automobila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vrijednost prevoznih sredstava u državnom vlasništvu je blizu 20 miliona eura. Ogromni vozni park institucijama nije dovoljan, pa je za ovu godinu najavljena kupovina još automobila u vrijednosti od najmanje četiri miliona eura

 

Prema podacima MUP-a iz februara 2024. godine, u Crnoj Gori je registrovano 4.658 vozila u državnoj svojini, što je za 377 više u odnosu na 2022. podaci su iz istraživanja koje je uradio Institut Alternativa.

Podaci MUP-a pokazuju da 4.658 vozila koristi 460 institucija. Najviše vozila ima MUP – 550. Potom slijedi Pošta Crne Gore – 345, Uprava policije – 181, Glavni grad Podgorica – 169, ANB – 119. Više desetina registrovanih vozila imaju i Uprava za inspekcijske poslove – 90, Uprava prihoda i carina – 77, Monteput – 72, Zavod za hitnu medicinsku pomoć – 54, Uprava za katastar i državnu imovinu – 44, Uprava za šume i Radio-televizija Crne Gore – po 43, Uprava za izvršenje krivičnih sankcija – 42, Putevi – 40, Aerodromi – 39, Uprava za bezbjednost hrane, veterinu i fitosanitarne poslove – 38.

Ovi podaci nijesu  cjelovit pokazatelj broja vozila koja se koriste za potrebe državnih i lokalnih organa i institucija, te troškova koji nastaju njihovim korišćenjem. U ovaj broj ne ulaze vozila koja državne institucije uzimaju na lizing, s obavezom povraćaja vozila nakon isteka ugovorenog perioda, kao što su u prethodnom periodu radile Uprava za inspekcijske poslove i Uprava policije. Iako po državni budžet nastaju troškovi za ta vozila (višegodišnji zakup, troškovi goriva…) i koja neminovno čine vozni park državne institucije, ta vozila registruju davaoci lizinga, pa se ne prikazuju u broju vozila registovanih na državni organ.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

RAZVOJ KOLAŠINA ZAOBILAZI KOLAŠINCE: Više gradilišta, veća stopa nezaposlenosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

To što Kolašin, kako predstavnici vlasti vole da kažu,  doživljava ekspanzivan razvoj , nije uticalo značajnije na  rast broja zaposlenih koji žive u tom gradu.  Na  kolašinskim gradilištima rade , mahom, strani državljani

 

Iako je u Kolašinu   između 15 i 20 aktivnih gradilišta, tokom minule godine prijavljeno je svega sedam slobodnih radnih mjesta iz oblasti građevinarstava. Investicioni bum, za sada, onima koji traže posao nije donio skoro nikavu korist, pa je stopa nezaposlenosti u toj opštini  više nego duplo veća od državnog prosjeka i iznosi čak 33,8 odsto. Na evidenciji  Biroa rada je 795 Kolašinca ili 10 više, nego, recimo, 2018. godine,  kada je stopa nezaposlenosti bila oko 25 odsto.

Broj nezaposlenih lani, u odnosu na  2022. godinu,  smanjen je za 8,7 odsto. U  kvalifikacionoj strukturi  dominaniraju oni sa III, IV i V nivoom kvalifikacija obrazovanja (52,7 odsto). Među Kolašinkama i Kolašincima koji traže posao oko 10 odsto je visokoškolaca. Prema Informaciji, koju su nedavno iz Zavoda  za zapošljavanje (ZZZ) dostavili lokalnom parlamentu, na posao je u decembru prošle  godine čekalo 76 osoba sa invaliditetom, što je za pet manje u odnosu na isti period prethodne godine.

“U 2023. godini Birou rada poslodavci su prijavili 284 slobodna radna mjesta, što u odnosu na isti period prethodne godine, predstavlja smanjenje od 16,2 odsto. U istom tom periodu broj prijavljenih slobodnih mjesta u Crnoj Gori porastao je za 5,5 odsto”, piše u dokumentu dostavljenom Skupštini opštine (SO). Kolašinski poslodavci lani  su iskazali najveću potrebu za srednjoškolskim zanimanjima (114 prijavljenih slobodnih radnih mjesta), zatim za visokoškolcima (95), dok je bilo 75 slobodnih radnih mjesta za zanimanja I i II nivoa obrazovanja. Najviše slobodnih radnih mjesta prijavljeno je u djelatnosti obrazovanja, usluge smještaja i ishrane, te administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo