Povežite se sa nama

OKO NAS

VISOKOŠKOLCI GASTERBAJTERI: Ugostitelje na kruzere, medicinare u Njemačku, ljekare u Emirate

Objavljeno prije

na

Titogradski biro rada je sedamdesetih godina slao naše kvalifikovane majstore građevince, električare i mehaničare na arbajtovanje u Njemačku. Biro rada Srbije i danas ima takav angažman sa njemačkim Zavodom za zapošljavanje. Samo što sada šalju svoj medicinski kadar i visokoškolce.

Građani Crne Gore opet, uglavnom u svojoj režiji, nalaze posao u Njemačkoj. Najčešće, ilegalno i rijetko u svojoj struci. Mladi profesori i inženjeri, po sopstvenom svjedočenju, često ilegalno rade kao pomoćni kuvari ili konobari. Ulazak u Njemačku im olakšava šengen zona.

Od privatnih agencija za zapošljavanje samo Dekra iz Podgorice u saradnji sa centralom – Dekra Arbeit iz Njemačke, za rad u inostranstvu (Njemačkoj i Švajcarskoj) traži ljekare i medicinare svih usmjerenja. Kako je projekat tek u povoju ne mogu istaći brojke koje bi precizno ilustrovale odliv medicinara odavde.

Naši sagovornici iz više agencija za zapošljavanje, ukazuju da cijelu proceduru otežava to što nismo dio Evropske unije. Hrvatska je postala njen dio 2013. U njoj se dešava ono što se ranije desilo i drugim istočno evropskim zemljama kada su postale dio EU – odliv medicinskog ali i drugog visokokvalifikovanog kadra. Hrvati su sada zabrinuti da će ostati bez kvalitetnog kadra.

Njemačka ima osamdeset miliona stanovnika, negativan prirodni priraštaj, a deficitarna je medicinskim radnicima. Deficit ne mogu da popune iz svojih izvora. Ne traže nostrifikaciju diploma, za razliku od drugih zapadnoevropskih zemalja koje sem nostrifikacije, traže i polaganje dodatnih ispita radi dobijanja licenci, objašnjavaju nam u jednoj agenciji za zapošljavanje. ,,A taj proces je veoma težak i skup, a nema garancije da će nekoga, poslije dobijenih licenci čekati posao”, objašnjava nam ljekar koji je desetak puta ,,padao” na ovakvom ispitu u pokušaju da konkuriše za rad u jednoj italijanskoj klinici. Na kraju je uspio.

Drugačije iskustvo ima Podgoričanin sa dvadesetogodišnjim iskustvom u radu na najboljim klinikama u Švajcarskoj i Norveškoj. Poslije studija u Zagrebu, te diplomiranja u Beogradu, započeo je karijeru ljekara u inostranstvu. Prenio nam je svoje iskustvo u apliciranju za rad na jednoj klinici u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. ,,Nisam išao preko agencija. Postoje sajtovi za zapošljavanje, preko kojih se može aplicirati za željeno radno mjesto i kreirati profil – slično našim sajtovima za zapošljavanje. Tako me pronašla ova klinika. Vidjeli su moj profil, kontaktirali me mejlom, zakazali razgovor preko Skajpa. Razgovarao sam sa Njemcem, koji već dvadeset godina živi i radi tamo”. Poslije razgovora je poslao dokumenta na provjeru. ,,Diplome, sertifikati, kursevi, specijalizacije – sve što je na engleskom, mora biti ovjereno.” Dokumenta je klinika proslijedila indijskoj firmi Data floating. Ona provjerava ovakve vrste aplikacija za sve zemlje Zaliva, i taj proces traje gotovo godinu. ,,Ako sve prođe kako treba, dobijate poziv za polaganje licence u Budimpešti”.

Kako bi mogli raditi u UAE naši ljekari moraju imati licencu koja se zove DHA (Dubai Health Authority). ,,Ispit košta oko dvjesta dolara”, kaže ovaj ljekar.

On objašnjava da zemlje Zaliva nude najbolje uslove za život i rad. ,,U arapskim zemljama ne postoji porez na platu, za razliku od Zapadne Evrope ili SAD-a. Plata koja se dogovori sa njima ide na bankovni račun. Obezbijeđen je smještaj o njihovom trošku, avio karta i minimum trideset dana godišnjeg odmora. Za porodicu je obično sve pokriveno. I prevoz od kuće do posla je plaćen”.

Podatak da je menadžer klinike Njemac, ljekar, dovoljno govori. ,,To je čovjek koji je došao iz zemlje gdje su plate i uslovi za rad zdravstvenim radnicima među najboljima u svijetu”.

Naš sagovornik kaže da ljekari iz Crne Gore odlaze jer su kod nas male plate, sistem neorganizovan, a mogućnost rješenja stambenog pitanje svedena je na minimum. Ukazuje da mladi ljudi ne mogu doći do zaposlenja i specijalizacije. Trenutno ih je bar sto na evidenciji Biroa.

,,Skoro je bio Sajam Medicine i medicinske opreme u Hiltonu. Gostovali su renomirani hirurzi i ljekari. Drugog dana je gostovao profesor-hirurg sa Arčibadi klinike u Turskoj, koji je dosad obavio sto transplatacija jetre. Ljekara i hirurga Kliničkog centra, a ni studenata Medicinskog fakulteta nije bilo na tom predavanju. Sala je bila prazna. Mogli su doći bar da saslušaju ono o čemu je govoreno, jer do danas kod nas nije izvedena nijedna transplatacija jetre. Nezainteresovanost, apatija osvajaju sve. Studenti već znaju da ovdje nemaju perspektivu”.

Dok se medicinari nalaze u donekle povoljnijem položaju, realnost je znatno drugačija kada su u pitanju ostala zanimanja. Alternativa ilegalnom arbajtovanju je rad na kruzerima koji je kod nas aktuelan u posljednjih desetak godina. Ovu vrstu zapošljavanja omogućila je kompanija Kouzon iz Makedonije koja ima svoje kancelarije i u Podgorici.

Iz te agencije objašnjavaju da svoja predstavništva imaju u više od 19 država iz regiona i šire. U posljednjih deset godina su posao našli za oko 4.000 radnika iz Crne Gore. Kažu da je ponuda veća nego što je potražnja. ,,Da bi bilo jasnije nama traže 2.500 radnika na godišnjem nivou a mi iz Crne Gore dajemo 400″.

Posao im traže ljudi iz bivših YU republika, ali i Česi, Slovaci, Bugari, Rumuni i Turci. Tvrde da sarađuju sa najboljim svjetskim cruises kompanijama. ,,Više od 70 odsto kandidata rade kao mornari ili kao osoblje na brodovima za krstarenje u hotelskom smještaju. Ovo su poslovi koji donose keš, a rad na brodu je ograničen na šest ili devet mjeseci”.

Poslovi su u domenu Hospitality industrije, tj. ugostiteljstva. Proces apliciranja počinje slanjem CV-a na engleskom jeziku. I jedan od važnijih uslova je da kandidati znaju engleski. ,,Ako ispunjavaju taj uslov, možemo da zaposlimo svakog ko želi da radi. U principu vrlo mali broj kandidata je kvalifikovan na početku. Da bismo im pomogli, mi nudimo obuke za prekvalifikacije i dokvalifikacije”.

Dakle, neke alternative postoje. Ali prije toga morate izdvojiti značajna sredstva za nostrifikacije diploma, polaganje ispita, licence, vize, agencije koje su posrednici u regrutovanju, dokvalifikacije, prekvalifikacije i tek na kraju avionsku kartu i smještaj…

Onda, samo spakujete kofere i na ljeto dođete u obilazak familije.

Aleksandra DRAGOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

DRŽAVNE INISTITUCIJE BEZBJEDNOST NOVINARA: Lijepa obećanja i nerazjašnjeni napadi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Brojni slučajevi ukazuju na ozbiljne sistemske probleme u zaštiti novinara u Crnoj Gori, kao i na nedostatak efikasne pravde za počinioce ovih zločina. Neefikasnost istraga i nekažnjivost su postali ključni problemi koji ugrožavaju slobodu medija u zemlji

 

 

U Crnoj Gori se od 2004. godine dogodilo na desetine napada na novinare i novinarke. Od prijetnji, preko verbalnih i fizičkih napada, a svi oni uslijedili su nakon neriješenog ubistva osnivača i glavnog urednika lista Dan Duška Jovanovića. Samo mali broj je riješen, što jasno ukazuje na izražen problem neadekvatne zaštite i nekažnjivosti zločina nad novinarima. Iako je postojala inicijativa o formiranju posebnih jedinica koje bi pomogle u rasvjetljavanju ovih nepočinstava, ona još nije zaživjela.

Istina, u okviru Sektora za borbu protiv kriminala Uprave policije imenovana su tri inspektora koji se bave slučajevima napada na novinare,  ali za sada nema javno dostupnih podataka da je njihov rad na bilo koji način doprinio pomacima kod  neriješenih slučajeva.Međunarodna praksa pokazuje da specijalizovane jedinice, imajući u vidu specifičnu prirodu slučajeva napada na novinare, mogu efikasnije sprovoditi istrage i procesuirati počinioce.

Medijski ekspert Mark Gruber kaže da bi uvođenje takve prakse bilo odlično pod uslovom, kako je naveo, da se uzme u obzir i opšti kontekst: obučenost policijske jedinice, saradnja s medijima i s tužilaštvom, možda s mehanizmom “brzog odgovora”.

Nekoliko napada na novinare u Crnoj Gori izdvajaju se kao posebno komplikovani – zbog brutalnosti, dugotrajnosti istraga i izostanka pravde.

Istraga o surovom ubistvu Jovanovića traje preko 20 godina i problematična je, jer odgovornosti izmiču ne samo naručioci, direktni izvršioci već i oni koji su je neuspješno vodili. Za saučesništvo u ubistvu osuđen je jedino Damir Mandić, kome je Apelacioni sud u aprilu 2017. potvrdio presudu na 19 godina zatvora, koji se okončava sredinom naredne godine.

Ranjavanje novinarke Olivere Lakić ispred njenog stana 2018. godine, izazvalo je veliku zabrinutost za njenu bezbjednost, ali i bezbjednost svih istraživačkih novinara i novinarki u Crnoj Gori. Ni u tom slučaju pravda nije postignuta, iako je Više državno tužilaštvo (VDT) dostavilo zahtjev za sprovođenje istrage protiv nekoliko osoba. Lakić je i ranije bila napadnuta i prijećeno joj je.

Novinar iz Berana Tufik Softić bio je takođe meta dva napada – 2007. i 2013. godine. Prvi put je palicom pretučen ispred kuće, dok je drugi put bomba postavljena ispred njegovog automobila. Istrage su dugo trajale, ali slučajevi su ostali nerazjašnjeni i zatvoreni zbog nedostatka dokaza.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVI STRATEŠKI PLAN RAZVOJA KOLAŠINA: Prepisivanje spiska želja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izgradnja autobuske stanice, tržnog centra sa pijacom i podzemnom parking garažom, rekonstrukcija Doma mladih i Gorštaka… To su samo  neki od projekata koji su iz dva prethodna prepisani u novi Strateški plan razvoja

 

 

Kolašinci već 15 godina nemaju  autobusku stanicu, a toliko dugo slušaju i obećanja lokalnih vlasti da će je dobiti.

Završetak davno započetih radova obećavali su učesnici svih kampanja za lokalne izbore tokom minule decenije i po. Predlog  Prostorno-urbanističkog plana (PUP), na čije se usvajanje još čeka,  dao je formalno mogućnost da se to stanje promijeni. Još nema konkretnih najava na koji način bi se i za koliko vremena taj projekat mogao okončati.

Lokacija na koju svraćaju pojedini međugradski autobusi u stvari je samo stajalište. Prostor koji se u tu svrhu koristi neuređen je, sa dotrajalim asfaltom, bez potrebene infrastrukture i mobilijara, pa ga izbjegavaju mnogi prevoznici. Zbog toga, putnici često čekaju autobus na improvizovanom stajalištu kod starog motela, na magistrali.

Privatno preduzeće Županovac, prije mnogo godina, započelo je gradnju objekta Autobuske, ali nije uspjelo da nađe način da nastavi radove. Izgradnju je omela, kako je ranije saopštavano, prvo ekonomska kriza, a zatim i činjenica da se objekat nije uklapao u predviđene planske dokumente, jer je za sprat viši.

Nakon što je izgorjela stara zgrada, Županovac je 2008. godine na istoj lokaciji započeo gradnju objekta, “koji je podrazumijevao sve karakteristike moderne autobuske stanice sa brojnim sadržajima”. Od svega toga, do sada je ozidana samo višespratna zgrada površine 2.000 metara kvadratnih. Putnicima je na raspolaganju nekoliko drvenih klupa postavljenih napolju, tik uz objekat u izgradnji.

U međuvremenu, inspekcija rada stavila je plombu na vrata trafičice u kojoj su se mogle dobiti informacije o redu vožnje. Telefon za informacije premješten je u obližnju kafanu, pa putnike o vremenu dolasaka i polaska autobusa obavještavaju zaposleni u tom ugostiteljskom objektu. No, ni to nije obaveza preduzeća “Županovac”, s obzirom na to da zvanično Autobuska stanica ne postoji.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAPLIJENE MARIHUANE NE PRESTAJU: Šverceri rade prekovremeno 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako je samo u nekoliko akcija na ilegalnim prelazima u Gusinju i Plavu zaplijenjeno preko stotinu kilograma marihuane, i nekoliko stotina na obalama Skadarskog jezera, nameće se pitanje – koliko onda narkotika tim putevima svakodnevno ulazi u našu državu

 

 

Kada je prije nekoliko dana Uprava policije saopštila da je Granična policija iz Ulcinja pronašla je oko 66 kilograma skanka, a dvije osobe pobjegle ka Albaniji, aktuelizovano je pitanje ilegalnih puteva kojima se marihuana i skank prebacuju u Crnu Goru.

Ovih 66 kilograma pronađeno je u rejonu ulcinjskog sela Sukobin.

Ne tako davno u priobalnom dijelu Skadarskog jezera, na obali kanala riječe Morače, u blizini željezničke stanice Zeta, pronađeno je 57 kilograma marihuane. Pretragom medijskih arhiva, može se pronaći još veliki broj policijskih saopštenja o zaplijenama marihuane koja se iz Albanije unosi ilegalno u Crnu Goru.

Iz policije je saopšteno da su postupali po operativnim saznanjima da se u prostoru sela Sukobin, iz Albanije u Crnu Goru krijumčari opojna droga skank.

“Pretragom terena od strane policijskih službenika i upotrebom službenog drona, policijski službenici su 27. septembra, u ranim jutarnjim časovima pronašli tri torbe sa 119 pakovanja, težine oko 66 kilograma, u kojima se nalazila biljna materija zelene boje nalik na opojnu drogu skank. Policijski službenici su na licu mjesta uočili dva nepoznata lica koja su se dala u bjekstvo u pravcu Republike Albanije”, navedeno je u saopštenju UP.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo