Povežite se sa nama

OKO NAS

VISOKOŠKOLCI GASTERBAJTERI: Ugostitelje na kruzere, medicinare u Njemačku, ljekare u Emirate

Objavljeno prije

na

Titogradski biro rada je sedamdesetih godina slao naše kvalifikovane majstore građevince, električare i mehaničare na arbajtovanje u Njemačku. Biro rada Srbije i danas ima takav angažman sa njemačkim Zavodom za zapošljavanje. Samo što sada šalju svoj medicinski kadar i visokoškolce.

Građani Crne Gore opet, uglavnom u svojoj režiji, nalaze posao u Njemačkoj. Najčešće, ilegalno i rijetko u svojoj struci. Mladi profesori i inženjeri, po sopstvenom svjedočenju, često ilegalno rade kao pomoćni kuvari ili konobari. Ulazak u Njemačku im olakšava šengen zona.

Od privatnih agencija za zapošljavanje samo Dekra iz Podgorice u saradnji sa centralom – Dekra Arbeit iz Njemačke, za rad u inostranstvu (Njemačkoj i Švajcarskoj) traži ljekare i medicinare svih usmjerenja. Kako je projekat tek u povoju ne mogu istaći brojke koje bi precizno ilustrovale odliv medicinara odavde.

Naši sagovornici iz više agencija za zapošljavanje, ukazuju da cijelu proceduru otežava to što nismo dio Evropske unije. Hrvatska je postala njen dio 2013. U njoj se dešava ono što se ranije desilo i drugim istočno evropskim zemljama kada su postale dio EU – odliv medicinskog ali i drugog visokokvalifikovanog kadra. Hrvati su sada zabrinuti da će ostati bez kvalitetnog kadra.

Njemačka ima osamdeset miliona stanovnika, negativan prirodni priraštaj, a deficitarna je medicinskim radnicima. Deficit ne mogu da popune iz svojih izvora. Ne traže nostrifikaciju diploma, za razliku od drugih zapadnoevropskih zemalja koje sem nostrifikacije, traže i polaganje dodatnih ispita radi dobijanja licenci, objašnjavaju nam u jednoj agenciji za zapošljavanje. ,,A taj proces je veoma težak i skup, a nema garancije da će nekoga, poslije dobijenih licenci čekati posao”, objašnjava nam ljekar koji je desetak puta ,,padao” na ovakvom ispitu u pokušaju da konkuriše za rad u jednoj italijanskoj klinici. Na kraju je uspio.

Drugačije iskustvo ima Podgoričanin sa dvadesetogodišnjim iskustvom u radu na najboljim klinikama u Švajcarskoj i Norveškoj. Poslije studija u Zagrebu, te diplomiranja u Beogradu, započeo je karijeru ljekara u inostranstvu. Prenio nam je svoje iskustvo u apliciranju za rad na jednoj klinici u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. ,,Nisam išao preko agencija. Postoje sajtovi za zapošljavanje, preko kojih se može aplicirati za željeno radno mjesto i kreirati profil – slično našim sajtovima za zapošljavanje. Tako me pronašla ova klinika. Vidjeli su moj profil, kontaktirali me mejlom, zakazali razgovor preko Skajpa. Razgovarao sam sa Njemcem, koji već dvadeset godina živi i radi tamo”. Poslije razgovora je poslao dokumenta na provjeru. ,,Diplome, sertifikati, kursevi, specijalizacije – sve što je na engleskom, mora biti ovjereno.” Dokumenta je klinika proslijedila indijskoj firmi Data floating. Ona provjerava ovakve vrste aplikacija za sve zemlje Zaliva, i taj proces traje gotovo godinu. ,,Ako sve prođe kako treba, dobijate poziv za polaganje licence u Budimpešti”.

Kako bi mogli raditi u UAE naši ljekari moraju imati licencu koja se zove DHA (Dubai Health Authority). ,,Ispit košta oko dvjesta dolara”, kaže ovaj ljekar.

On objašnjava da zemlje Zaliva nude najbolje uslove za život i rad. ,,U arapskim zemljama ne postoji porez na platu, za razliku od Zapadne Evrope ili SAD-a. Plata koja se dogovori sa njima ide na bankovni račun. Obezbijeđen je smještaj o njihovom trošku, avio karta i minimum trideset dana godišnjeg odmora. Za porodicu je obično sve pokriveno. I prevoz od kuće do posla je plaćen”.

Podatak da je menadžer klinike Njemac, ljekar, dovoljno govori. ,,To je čovjek koji je došao iz zemlje gdje su plate i uslovi za rad zdravstvenim radnicima među najboljima u svijetu”.

Naš sagovornik kaže da ljekari iz Crne Gore odlaze jer su kod nas male plate, sistem neorganizovan, a mogućnost rješenja stambenog pitanje svedena je na minimum. Ukazuje da mladi ljudi ne mogu doći do zaposlenja i specijalizacije. Trenutno ih je bar sto na evidenciji Biroa.

,,Skoro je bio Sajam Medicine i medicinske opreme u Hiltonu. Gostovali su renomirani hirurzi i ljekari. Drugog dana je gostovao profesor-hirurg sa Arčibadi klinike u Turskoj, koji je dosad obavio sto transplatacija jetre. Ljekara i hirurga Kliničkog centra, a ni studenata Medicinskog fakulteta nije bilo na tom predavanju. Sala je bila prazna. Mogli su doći bar da saslušaju ono o čemu je govoreno, jer do danas kod nas nije izvedena nijedna transplatacija jetre. Nezainteresovanost, apatija osvajaju sve. Studenti već znaju da ovdje nemaju perspektivu”.

Dok se medicinari nalaze u donekle povoljnijem položaju, realnost je znatno drugačija kada su u pitanju ostala zanimanja. Alternativa ilegalnom arbajtovanju je rad na kruzerima koji je kod nas aktuelan u posljednjih desetak godina. Ovu vrstu zapošljavanja omogućila je kompanija Kouzon iz Makedonije koja ima svoje kancelarije i u Podgorici.

Iz te agencije objašnjavaju da svoja predstavništva imaju u više od 19 država iz regiona i šire. U posljednjih deset godina su posao našli za oko 4.000 radnika iz Crne Gore. Kažu da je ponuda veća nego što je potražnja. ,,Da bi bilo jasnije nama traže 2.500 radnika na godišnjem nivou a mi iz Crne Gore dajemo 400”.

Posao im traže ljudi iz bivših YU republika, ali i Česi, Slovaci, Bugari, Rumuni i Turci. Tvrde da sarađuju sa najboljim svjetskim cruises kompanijama. ,,Više od 70 odsto kandidata rade kao mornari ili kao osoblje na brodovima za krstarenje u hotelskom smještaju. Ovo su poslovi koji donose keš, a rad na brodu je ograničen na šest ili devet mjeseci”.

Poslovi su u domenu Hospitality industrije, tj. ugostiteljstva. Proces apliciranja počinje slanjem CV-a na engleskom jeziku. I jedan od važnijih uslova je da kandidati znaju engleski. ,,Ako ispunjavaju taj uslov, možemo da zaposlimo svakog ko želi da radi. U principu vrlo mali broj kandidata je kvalifikovan na početku. Da bismo im pomogli, mi nudimo obuke za prekvalifikacije i dokvalifikacije”.

Dakle, neke alternative postoje. Ali prije toga morate izdvojiti značajna sredstva za nostrifikacije diploma, polaganje ispita, licence, vize, agencije koje su posrednici u regrutovanju, dokvalifikacije, prekvalifikacije i tek na kraju avionsku kartu i smještaj…

Onda, samo spakujete kofere i na ljeto dođete u obilazak familije.

Aleksandra DRAGOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR: Nema reforme sa nestabilnom vladom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. Kada imate vladu sa nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat

 

MONITOR: U novom izvještaju EK o napretku opet se upozorava da je Crnoj Gori potrebna jaka politička volja za efikasno rješavanje pitanja korupcije i organizovanog kriminala. Znači li to da je nema?

JANJUŠEVIĆ: Političke volje sigurno ima, ali bojim se samo na riječima! Svaka partija ponaosob je sigurno za rješavanje ovog problema, ali kada treba izabrati Tužilački savjet, onda vidite kavi problemi nastaju. Tako da to samo nije dovoljno za ovako jednu opasnu pošast i veliki problem. Potrebno je da imate čitav jedan kompaktan sistem koji se može suprotstaviti korupciji i kriminalu na visokom nivou – a to su policija, tužilaštvo i sudstvo. Prethodna vlast je izgrađivala sistem da tužilaštvo i sudstvo budu  pod velikim partijskim kontrolama i uticajem. To sad predstavlja veliki problem i zahtjevan i dugotrajan  proces u izgradnji kompaktnog sistema koji će se suprostaviti ovom kanceru koji razara naše društvo.Vidite koliko se samo troši energije i političkog usaglašavanja oko Tužilačkog savjeta. O drugim stvarima da ne govorimo.

MONITOR: Jeste li iznenađeni ocjenama novog izvještaja? Šta su, u stvari, poruke EK novoj vlasti?

JANJUŠEVIĆ: Apsolutno nijesam iznenađen ocjenama Evropske komisije, a poruke, kada pregovori traju devet godina, počinju da budu iste i nepromijenjene. Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. U stvarnosti to znači da morate pokazati da kroz javne politike kreirate sistem gdje će javne ustanove i institucije biti servisi građana uz podrazumijevanu vladavinu prava. Sada, kada imate Vladu s nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat! I onda morate imati ovakav izvještaj. Mada, iskreno govoreći, ova vlada nije mogla značajno da popravi, niti pokvari osam godina jako loših pregovora sa Evropskom unijom, gdje smo milimetarski napredovalli!

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ POMORCA SLOBODANA RADULOVIĆA: Sudske igre

Objavljeno prije

na

Objavio:

Apelacioni sud ukinuo je presudu Privrednog suda, sutkinje Nataše Bošković, po kojoj su sve italijanske kompanije odgovorne za naknadu štete pomorcu Slobodanu Raduloviću kome je zbog povrede zadobijene na brodu MSC Lorena amputirana noga. Naloženo je Privrednom sudu da utvrdi da li je nadležan da o ovome odlučuje, kao i da se glavna rasprava vodi kod drugog sudije

 

Slobodanu Raduloviću, iskusnom pomorcu sa tri decenije staža, zbog povrede koju je dobio na brodu, amputirana je noga. Usljed brojnih propusta, kako tvrdi, a prije svega zbog toga što nije ispoštovan nalaz ljekara da se nakon povrede iskrca sa broda, on je tužio Mediterranean Shiping Company (MSC)  iz Napulja i ESA Group iz Đenove.

Monitor je pisao da je Privredni sud, odnosno sutkinja Nataša Bošković, sredinom aprila, donio Međupresudu kojom se potvrđuje da su tužene kompanije odgovorne za naknadu štete.

Apelacioni sud, vijeće sastavljeno od sudija Rama Strikovića, predsjednika vijeća, Nevenke Popović i Katarine Đurđić je 28. septembra donijelo rješenje kojim se ukida međupresuda Privrednog suda, predmet se vraća istom sudu na ponovno suđenje i odlučeno je da se nova glavna rasprava održi pred drugim sudijom, što je jedna vrsta presedana u sudskoj praksi.

„Ovo je politička odluka. U smislu da je ovo prvi slučaj da jedan pomorac dovede MSC pred sud i da se očigledno pod njihovim uticajem naloži promjena sudije Bošković. U tom smislu mislim da je namještena presuda jer još nijesam čuo da se mijenja sudija“, kaže za Monitor Radulović. On ističe: „Rođena država mi uskraćuje pravo na pravično suđenje i šalje me da sa 95 eura penzije idem u Panamu“.

Ovaj dugogodišnji pomorac je i ranije upozorio da je ovaj slučaj indikativan jer „oko 3.000 pomoraca iz Crne Gore čeka ista sudbina što se tiče zaštite njihovih prava. Riješiti bilo kakav problem je teško. Pomorci nemaju nikakvu zaštitu ni od države, niti od sindikata pomoraca”.

U odluci Apelacionog suda nalaže se da Privredni sud utvrdi da li je za rješavanje predmetnog spora ugovorena arbitraža, a ukoliko nije, da se utvrdi da li je domaći sud nadležan u ovom slučaju.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MEĐUNARODNI DAN BORBE PROTIV SIROMAŠTVA I CRNA GORA: Dan koji nije naš

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to je pojava cikličnog siromaštva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih

 

Još jedan Međunarodni dan borbe protiv siromaštva, 17. oktobar, dočekan u tišini. Kako drugačije – ne znamo ni koliko imamo siromašnih. Nemamo ni strategiju kako da se sa siromaštvom izborimo.

„Govorimo o Nacionalnoj strategiji za borbu protiv siromaštva čitavu deceniju. Nije bilo političke volje da se siromaštvo sistemski riješi, a to je jedini način. Razlog je vjerovatno što je glas siromaha na izborima najjeftiniji. To je sramota za državu Crnu Goru”, kaže za Monitor Marina Medojević, predsjednica Banke hrane, organizacije koja godinama pomaže najugroženijima u našem društvu.

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to, prema riječima Marine Medojević, je pojava cikličnog siromastva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih.

Posljednji zvanični podaci o siromaštvu datiraju iz 2019. godine. Riječ je o Anketi o dohotku i uslovima života, koju Uprava za statistiku (MONSTAT) redovno sprovodi od 2013. godine. Tada je svaki četvrti građanin živio ispod granice siromaštva – 24,5 odsto, što je za 0,7 procenata više u odnosu na 2018. godinu.

„Mi smo iz Banke hrane govorili da je život jedno, a statistika sasvim drugo. Ljudi će prema onome u koga imaju povjerenja biti iskreni, a neće to biti prema strancima, posebno ako ih pitaju za intimu. Osjećaj siromaštva to jeste – i ljudi ga se stide”, ističe predsjednica Banke hrane.

Koliko se i kako situacija zbog pandemije virusa COVID-19 promijenila – nije poznato, jer podaci nijesu ažurirani tokom 2020. godine. No, sigurno je da im se nećemo obradovati.

Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore (ZZZCG) od 5. oktobra ove godine nezaposlenih je bilo preko 50.000, tačnije – 53.990. Na isti dan prošle godine bez posla je bilo 42.319 osoba. To znači da je za 12 mjeseci bez posla ostalo gotovo 12.000 ljudi, odnosno da je mjesečno, u prosjeku, gotovo hiljadu ostajalo bez posla. Slikovitije – dnevno oko trideset.

To su zvanični podaci. Mnogo je onih koji nijesu u evidenciji ZZZCG-a, pa je pravo stanje nepoznanica.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo