Povežite se sa nama

OKO NAS

JEDINA KOLAŠINSKA FONTANA SPOMEN NA GOLMANSKE DANE BIVŠEG GRADONAČELNIKA: Miletina fontana

Objavljeno prije

na

fontana-kolasin-2

Trn u oku lokalnih likovnih umjetnika, ali i ponos mnogih Kolašinca prva i jedina kolašinska fontana građena je u vrijeme problematične rekonstrukcije centra Kolašina. Iako Kolašinci nikad nijesu utvrdili koliko ih je tačno koštalo uređenje dva trga i ulice Četvrte proleterske, ne štede na kritikama na račun kavaliteta radova, a fontanu doživljavaju kao ,,ukras” i simol Kolašina. Često se može čuti i da je taj detalj svojevrstan simbol opštine, bogate kvalitetnom vodom. Oni s istančanijim ukusom ,,bazen s kamenom kuglom u sredini” nazavaju ruglom, koje ni po čemu ne pripada centru grada.

Vajar Miodrag Šćepanović prije nekoliko godina, gostujući na TV Vijesti, kazao je da je fontana ruglo. Najpoznatiji kolašinski likovni umjetnik tada se požalio kako nikom od lokalnh funkcionera nikada nije palo na pamet da nekom njegovom skulpturom ukrasi centar grada. Da kamena kugla nema apsolutno nikavu umjetničku vrijednost novinarima je kazao tada i predsjednik Udruženja likovnih umjetnika Kolašina Dragoslav Jeknić.

,,Ne znam ko je vajao, ali kugla, odnosno fontana, nema apsolutno nikavu umjetničku vrijednost. Ne vidim ništa lijepo, niti mi je jasno kako je dospjela u Kolašin. Čak je i laicima jasno da joj tu nije mjesto”, kazao je tada on.

A kugla je našla svoje mjesto u gradu na Tari, na Trgu borca, ali u bazenu u obliku broja 1, u sklopu rekonstrukcije 2006. godine. Za takav izgled fontane zaslužan je bivši predsjednik Opštine Mileta Bulatović, koji je, kažu njegovi saradnici, brinuo o svakom detalju. Prije nego što je dospio u varoš na sjeveru Crne Gore, o tom više tona teškom komadu granita pisali su mnogi srpski mediji. Naime, kolašinska kugla trebalo je, u stvari, da bude postavljena u Atini. Takva je, bar, bila namjera autora srpskog vajara Jova Petijevića, koju je 2002. godine počeo da kleše iz kocke ljiškog granita. Umjetnik je namjeravao da kuglu pošalje u Grčku za vrjeme održavanja Olimpijskih igara 2004. godine, a mediji u Srbiji su dugo i detaljno o tome pisali.

,,U majdanu kamena u Slavkovici kod Ljiga, iz gromade granita pomalja se, vještom rukom vajara Jove Petijevića iz Beograda, u svjetskim razmjerama neobična skulptura. Petijević vaja granitnu kuglu, prečnika oko dva metra i tešku devet tona, koju će opština Ljig pokloniti Atini, povodom Olimpijskih igara u glavnom gradu Grčke. Kad kugla iznikne iz granita planirano je da bude transportovana na vučnom vozu od Ljiga do Atine”, pisale su prije više od decenije Novosti.

U tom listu objavljeno je kako će u kugli biti uklesan ravnokraki grčki krst i pisati „Srbija Grčkoj, Ljig Atini”. U planiranje transporta granitne skulpture u olimipijski grad, kako su pisale srpske novine, bila je uključena i jugoslovenska ambasada u Atini, odnosno ambasador Dušan Bataković. U Večernjim novostima, TV novostima, Politikinom zabavniku, Sporskom žurnalu, na RTS-u… veličani su umjetnički dometi Petijevića, a njegova skupltura nazivana je „simbolom moći, snage, estetike i planete na kojoj živimo”.

O namjeri beogradskog vajara, koji je i bivši sportista i čije je djelo Sidnejsko kladivo bilo izloženo na Olimpijskim igarama u Sidneju, Jovan Marković snimio je i dokumentarni film. Vajar je o svom djelu, odnosno procesu nastanka, inspiraciji i svakom satu klesanja granita, za koji nije ni slutio da će završiti umjesto u Grčkoj na sjeveru Crne Gore, napisao i knjigu Tajna atinske kugle.

Ne zna se kako su propali planovi da se granitna kugla transportuje u Grčku, ali se pouzdao zna da je Bulatović, kada je nabavljao materijal za rekonstrukciju centra, na stovarištu preduzeća Granit Ljig ugledao skuplturu i odmah odlučio da je kupi. Kolašinci tvrde da je čitava fontana i urađena „iz nostalgičnih razloga”, da asocira na fudbal, odnosno Bulatovićeve golmanske dane. Zbog toga je, kažu, i kugla – lopta, ali i bazen u obliku broja 1.

,,Podigao čovjek sebi spomenik, ne pitajući nikoga. Ipak, mora se priznati da je, za razliku od mnogih prethodnika i nasljednika, i pored toga što ne znamo koliko je naših para za to potrošio, ipak nešto uradio. Trg izgleda lijepo, a fontana je ukras”, ocjenjuje jedan od političkih neistomišljenika bivšeg predsjednika Opštine.

O rekonstrukciji gradskog jezgra Bulatović nikad ne govori, naročito ne nakon što su detalji ugovora između lokalne uprave i izvođača, preduzeća Perošević, zainteresovali i državno tužilaštvo. Tako nikad nije objelodanjeno ni da li je kuglu platio 2.000 eura, kako se nezvanično pominje. U varoši se prepričava angedota prema kojoj se tadašnji prvi čovjek Kolašina poprilično namučio, pogađajući se sa srbijanskim vajarom, koji je za svoj rad tražio 10.000 eura. Bulatovićev saradnik, partijski kolega, bivši predsjednik SO Mile Šuković jednom je novinarima kazao da je fontana zaista ukras Kolašina i da se nikako ne može osporiti njena umjetnička vrijednost.

,,Kao što, eto, znate, fontana je, u stvari, rad renomiranog srpskog vajara. Ne znam zbog čega nije transportovana u Atinu, ali znam da se odlično ukopila u idejno rješenje novog izgleda kolašinskog centra. Ne mislim da je to promašaj, naprotiv”, rekao je tada on.

One koji su spremni da svoja djela postave po kolašinskim trgovima čeka mnogo praznog prostora – i na Trgu borca i na Trgu Vukmana Kruščića, ali za sada je rad Petijevića jedino umjetničko djelo, ukoliko se izuzmu spomenik palim borcima zagrebačkog vajara Vojina Bakića i biste junaka NOB-a.

Neki Kolašinci činjenicu da je varoš dobila fontanu vidjeli su kao šansu za brojne šale. U vrijeme kad je premjer bio Željko Šturanović i dok se očekivala njegova posjeta Kolašinu, Trg borca osvanuo je u pjeni, jer je neki šaljivdžija tokom noći u bazen fontane sipao deterdžent za suđe.Nekoliko sati trajala je „borba” ljudi zaduženih za čistoću grada s debelim naslagama pjene, pa Šturanović, ipak, nije imao priliku da vidi glavni gradski trg u bijelom usred ljeta.

Još nekoliko puta nakon toga, gradski centar osvitao je prekriven debelim naslagama pjene od deterdženta. Fotografi, pak, kažu da je ,,Miletina fontana” najljepša zimi, kad kuglu okuje led ili u noći, kad reflektori oko nje osvijetle vodoskoke. U svakom slučaju, činjenica je da je na većini fotografija Kolašina lajt motiv upravo kamena kugla od ljiškog granita, nesuđeni dar Srbije Grčkoj.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo