Milan Babović je u magistarskom radu Uticaj kapitalnih investicija na razvoj turističke privrede u Crnoj Gori prepisao oko polovinu magistarskog rada.

To je krajem prošlog mjeseca utvrdio Privredni sud Crne Gore. Na sajtu Privrednog suda objavljeno je da je Babović povrijedio autorsko pravo tužioca Petra Martinovića tako što je djelove iz njegovog magistarskog rada prenio u svoj, bez saglasnosti.

Advokat Martinovića tvrdi da je 40 stranica Babovićevog rada ,,potpuno identično, pa čak i u znacima interpukcije”, sa radom njegovog klijenta.

Babović je magistarski rad odbranio 2011. godine na Fakultetu za turizam u Baru, osam godina nakon što je Martinović magistrirao u Ljubljani.

,,Sredstva kojima se može povrijediti tuđe autorsko djelo u današnjem tehnološki razvijenom svijetu su gotovo neograničena. Neovlašćeno prisvajanje tuđeg književnog, umjetničkog ili naučnog rada, djelimično ili potpuno, a bez navođenja imena, ili drugog oblika označavanja originalnog autora predstavlja povredu autorskog prava”, plagijat”, kaže za Monitor direktor Zavoda za zaštitu intelektualnih prava Novak Adžić.

Autor, prema njegovim riječima, ima isključivo pravo da bude priznat kao autor svog djela tako da njegovo ime bude naznačeno na djelu i u vezi sa njegovim djelom.

,,Plagijat predstavlja povredu moralnog prava autora na priznanje autorstva i na naznačenje njegovog imena, bez obzira na to da li se povreda odnosi na cjelokupno autorsko djelo ili samo na njegov dio koji uživa podjednaku zaštitu kao i djelo”, objašnjava Novak Adžić.

U slučaju kršenja prava intelektualne svojine nadležni su sudski organi. U prvom stepenu u sporovima iz oblasti intelektualne svojine nadležan je Privredni sud.

Obratili smo se Privrednom sudu da za Monitor iznesu svoja iskustva o sporovima u vezi plagijata. Međutim, Snežana Grujić, sekretarica Privrednog suda, odgovorila nam je da je potrebno da im dostavimo ,,podatke o konkretnom slučaju koji se odnosi na povredu autorskih prava”. U prevodu – od Monitora traže ono što smo mi tražili iz domena njihove nadležnosti.

Crna Gora ima i dvije organizacije za kolektivno ostvarivanje autorskog i srodnih prava koje posluju uz dozvolu i uz nadzor Zavoda za intelektualnu svojinu. To su Organizacija za zaštitu prava autora muzike – PAM CG i Organizacija za zaštitu prava filmskih producenata (A-prava Montenegro).

,,One se bave ostvarivanjem prava za svoje članove-autore i ovlašćene su za pokretanje i vođenje sudskih postupaka u slučaju povrede prava. Većina sudskih postupaka po osnovu povrede prava intelektualne svojine pokrenuta je od strane ovih organizacija”, kaže Adžić.

Zavod za intelektualnu svojinu nije ovlašćen da po službenoj dužnosti pokreće i vodi postupke u slučaju povrede prava intelektualne svojine, ali pruža svu neophodnu stručnu pomoć nosiocima tih prava kao i u slučaju povrede tih prava.

,,Zavod u prosjeku, na mjesečnom nivou, dobije između 15 i 20 zahtjeva za pružanje stručne pomoći, među kojima su i zahtjevi za pružanje pomoći onima čija su prava povrijeđena neovlašćenim prisvajanjem autorskih djela”, kaže Adžić.

Mr Omer Markišić, član pregovarčkog tima Crne Gore za poglavlje 7 – intektualna svojina, i sudski vještak za autorska i srodna prava i industrijsku svojinu, sudski vještak i specijalista iz oblasti prava industrijske svojine, u vezi sa zaštitom intelektualne svojine isitiče:

,,Crna Gora je posljednjih godina napravila značajne pomake u zaštiti prava intelektulne svojine, ali još to nije dovoljno i na nivou očekivanih i potrebnih aktivnosti. Treba istaći značajne aktivnosti Uprave carina Crne Gore i pojedinih inspekcijskih službi. U narednom periodu posebnu pažnju treba posvetiti edukaciji, počev od osnovnih, preko srednjih škola i fakulteta. Ciljne grupe na fakultetima su, prije svega, sva humanistička usmjerenja, a među njima su pravo i ekonomija. U srednjim školama treba fakultativno držati predavanja o značaju i zaštiti intelektulane svojine kako bi se shvatilo da je neovlašćeno korišćenje tuđeg znanja krađa i nemoralan čin”.

Osim toga, kako kaže Markišić, potrebna je edukacija i advokata, vještaka, sudiija iz privrednih i osnovnih sudova, kao i tužilaca kako bi dosljedno primjenjivali zakonsku regulativu koja je korektno koncipirana.

,,Značajno je povezivanje sa institucijama i organima iz zemalja okruženja, kao i članicama EU. Posebnu odgovornost u tim aktivnostima ima Zavod za intelektulanu svojinu kojem dražava mora da stvori sve potrebne uslove za rad, materijalne, kadrovske i prostorne. Prioriteno je da se edukacija radi i putem izdavanja brošura i drugih prikladnih materijala. Treba edukovati i privrednike – menadžere da shvate da su patenti, licence, softveri, književna djela, jezička i filmska ostvarenja značajan kapital preduzeća-vlasnika, kao nematetrijani oblik imovine, čiju vrijednost treba nakon procjene unijeti u poslovne knjige – bilanse”, objašnjava Markišić.

Dovoljno se, kaže on, podsjetiti koliko vrijede brendovi pojednih kompanija.Takođe, treba raditi i na aktivnostima i edukaciji za procjenu vrijednosti brendova i procjene štete nastale krađom intelektualne svojine.

Ministarstvo prosvjete najavilo je prošle godine da će nabaviti softver za otkrivanje plagijata namijenjen za sva tri univerziteta u Crnoj Gori. Studija o plagijarizmu je nedavno izrađena, a na UCG usvojeni su inovirani Etički kodeks i Plan integriteta, koji jasno propisuju kako prepoznati i sankcionisati plagijate i kod akademskog osoblja i kod studenata. Oba dokumenta su visoko ocijenili međunarodni evaluatori. Radi i sud časti UCG. Do sada nije na UCG otkriven nijedan plagijat, tvrde na toj visokoškolskoj ustanovi. Slučajevi koji su u javnosti pominjani odnose se na bivše studente drugih univerziteta.

Prepisuju i profesori

Disciplina plagijat toliko napreduje i u svijetu da je u Njemačkoj 2007. godine otvoren i prvi muzej plagijata – Museum Plagiarius. Godinama mediji i iz NVO sektora upozoravaju da bi magistarske i doktorske radove pojedinih javnih funkcionera ili članova njihovih familija trebalo provjeriti. Najčešće su pominjani bivši šef policije Veselin Veljović, kao i premijerov brat Aco Đukanović koji je doktorirao na Pravnom fakultetu. Ministarka nauke dr Sanja Vlahović je, kako su ranije objavili mediji, na relevantnoj adresi objavila naučni rad koji je uslov izbora u zvanje vanrednog univerzitetskog profesora, a ispostavilo se da je plagijat. Flagrantan primjer plagijata u Crnoj Gori zabilježen je na prestižnoj nacionalnoj izložbi na kojoj se dodjeljuje nagrada Petar Lubarda. Poznati crnogorski umjetnik dobio je tu nagradu, a upućeni tvrde za rad koji je plagijat. Profesor beogradskog Prirodno matematičkg fakulteta Đorđe Ignjatović je u eseju Nedozvoljeno posezanje za tuđim u nauci, objavljenom 2009. godine, optužio bivšeg dekana Pravnog fakulteta u Podgorici Velimira Rakočevića da je od kriminologa iz regiona prepisao knjigu i da je devet strana doktorata (62-77) prepisao od novosadskog profesora Obrada Perića.

Veseljko KOPRIVICA