Povežite se sa nama

OKO NAS

RADNICI FABRIKE VEKTRA NORD NA PRINUDNOM ODMORU DUŽE OD GODINU: Gazda sa zaposlenima ne komunicira

Objavljeno prije

na

Ispred zatvorene kapije drvoprerađivačkog preduzeća Vektra nord, prije nekoliko dana, po ko zna koji put u minulih godinu, okupilo se desetak od ukupno 27 radnika, zahtijevajući hitnu intervenciju državnih institucija i nadležnih ministarstava na rješavanju njihovog problema. Radnici firme, koja je vlasništvo Dragana Brkovića, tvrde da im poslodavac duguje 42 plate, poreze i doprinose, a na ,,odmoru” su od jula prošle godine. Oni su nadležnima ostavili rok od osam dana, a poslije toga će, kažu, radikalizovati svoj protest pred zgradom Vlade Crne Gore ili blokiranjem magistrale.

,,Od 2008. godine, bezuspješno pokušavamo da razgovaramo s Brkovićem kako bi nam obajasnio situaciju u kojoj je i preduzeće i mi. Niko nas ništa ne obavještava, a na odmore, prije 15 mjeseci, poslali su nas s rješenjima u kojima se pozivaju na član zakona koji se odnosi na porodiljska odsustva. Tako da smo mi sada na ‘pordiljskom’ i na ulici, bez osnovnih uslova za život. Ne znamo koji nam je status, neki od nas ne mogu da regulišu penziju, nemamo zdravstveno osiguranje a nema nagovještaja da će kapije fabrike ikada biti otvorene”, kažu okupljeni radnici.

Tvrde da su u vrijeme, kada su prestali da rade, u krugu fabrike ostale velike količine rezane građe, koja je u međuvremenu, prema njihovim saznanjima, prodata. Od tog novca, kako kažu, nijesu dobili ništa. Krug fabrike mjesecima služi samo za ispašu nečijih konja. Radnici su bili i u Ministarstvu rada i socijalnog staranja, ali ni od toga nikave koristi nije bilo.

,,Saradnica bivše ministarke Zorice Kovačević obećala nam je da će oni ‘vidjeti nešto s Brkovićem’ da nam se poveže radni staž, ali ništa. Prije godinu on je zaposlenima u preduzeću Vektra nord poručio da ‘ne želi da ih vidi’. To im je, tvrde radnici, prenijela izvršna direktorica Vesna Milošević, nakon što su tražili sastanak s gazdom, kako bi s njim popričali o situaciji u firmi i svom statusu.

,,Sada se obraćamo svim nadležnim ministarstvima, ali i ombudsmanu da obrate pažnju na 27 ljudi kojima se krše osnovna ljudska prava. Kada su nam bili dužni 27 plata pokrenuli smo sudski postupak, ne znamo ni šta je s tim. Sada ćemo tužbu dopuniti”, najavljuju radnici Vektre Nord.

Ta firma je osnovana nakon što je Vektra Montenegro 2007. godine kupila Impregnaciju, nekadašnjeg kolašinskog privrednog giganta, a tada firmu u stečaju.

Inspekcija rada je tokom kontrole u preduzeću Vektra Nord, početkom pretprošle godine, utvrdila da poslodavac zaposlenima duguje 23 zarade, kao i doprinose na socijalno osiguranje od jula 2010. godine.

Izvršna direktorica preduzeća Vesna Milošević odavno ne komunicira s novinarima, a radnici, kojima se takođe ne obraća, tvrde da je od Vektre nord, pored Brkovića, i ona imala velike koristi. Više puta su sugerisali novinarima da istraže kako je Milošvićeva od, „obične službenice, za samo nekoliko godina postala imućna žena”.

U januaru ove godine, za sada posljednji put, ona je pristala na razgvor s novinarima i kazala da će isplata zarada početi u februaru, a da će sve obaveze biti izmirene do juna. Tada je rekla da menadžment ne spori obaveze prema zaposlenima, iako se, kako je naglasila, te obaveze ,,uglavnom odnose na vrijeme kada fabrika nije radila”. Milošević je, nakon tužbe zaposlenih, međutim, i nagovijestila da bi sudski proces mogao uticati na planove o isplati zarada.

Predstavnici bivših radnika kolašinske Impregnacije više puta su ponovili da imaju dokaze da je privatizacija tog preduzeća izvedena pod vrlo sumnjivim okolnostima. Oni tvrde da u Privrednom sudu ne postoje dokazi da je Brković ikada uplatio ni eura više od depozita za javno nedmetanje.

Nakon što su se nekoliko puta okupljali ispred zaključanih kapija preduzeća i upozoravali nadležne državne organe da je prošlo devet godina od privatizacije a da je njihov status i dalje neriješen, nedavno su se obratili i Specijalnom tužilaštvu.

,,Obraćamo Vam se sa sumnjom da postoje lako dokazive organizovane krivične radnje u postupku privatizacije nekadašnjeg kolašinskog preduzeća Impregnacija. Preduzeće je 2008. godine, na ponovljenoj licitaciji, na kojoj je prvobitna cijena umanjena za oko 600.000 eura, kupila kompanija Vektra nord za 2,8 miliona. Prema dokumentaciji koju posjedujemo, a kako nam je potvrđeno i u Privrednom sudu u Bijelom Polju, Vektra je uplatila samo nešto više od 280.000 eura, kao licitacioni depozit”, napisali su bivši radnici jednog od nekada najuspješnijih kolašinskih preduzeća glavnom specijalnom tužiocu Milivoju Katniću.

Oni tvrde, s obzirom da je u međuvremenu u krugu fabrike gotovo sve ili rasprodato ili porušeno, da cilj Vektre nije ni bio pokretanje proizvodnje kako su tvrdili, najavljujući investiciju od šest miliona eura. Imaju, kažu, povoda i za sumnaju da su se „kupci” skoro badava domogli preko 200.000 kvadratnih metara građevinskog zemljišta na atraktivnoj lokaciji pored magistrale.

,,Da je sve bilo već ugovoreno dokazuje i činjenica da stečajni dužnik nije ni pokušao da donese plan reorganizacije već je tražio da se uvede klasični stečaj zbog duga od oko 300.000 eura. Investicioni i socijalni programi koji su po ugovoru razlozi za raskid nijesu nikom dostavljen”, obavještavaju radnici nekadašnje Impregnacije Katnića.

Do sada su više puta obišli ministrstva rada i socijalnog staranja, finasija, ekonomije i poljoprivrede. Obratili su se i Komisiji za kontrolu i praćenje postupaka privatizacije, predsjedniku kolašinske Opštine… Sve to, uglavnom, bez rezulatata.

,,Svuda smo na naše zahtjeve dobili odgovor da oni nijesu nadležni. Nećemo se više baviti okolnostima pod kojima je fabrika prodata ili, što je vjerovatnije, poklonjena Vektri, to je sada posao za nadležne, kojima možemo da dostavimo i dokaze za naše sumnje. Mi samo tražimo da se konačno ispune obaveze prema nama”.

Dagana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

TRI DECENIJE OD PROGLAŠENJA EKOLOŠKE DRŽAVA: Građani prinuđeni da protestima brane prirodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dan uoči obilježavanja 30. godina od proglašenja ekološke države, ekolozi su najavili protest. Smatraju da se nema što slaviti. I pored silnih obećanja nove vlasti, mještani su i dalje prinuđeni da protestima brane svoju životnu sredinu

 

U ponedjeljak 20. septembra obilježiće se 30 godina od proglašenja Crne Gore za ekološku državu. Biće svečano. A na terenu i nema mjesta za pretjerano slavlje. Veliki zagađivači Termoelektrana Pljevlja, Kombinat aluminijuma, Željezara, i dalje nesmetano truju vazduh i prirodu. A kao i prije promjene vlasti građani su prinuđeni da protestima brane životnu sredinu u kojoj žive.

Desetak mještana potkomovskih sela u Andrijevici su prošlog četvrtka uhapšeni nakon što su blokirali prolaz kamiona preduzeća Bojkomerc. Mještani su poručili da je dosta bilo pljačke njihovog bogatstva i traže od Vlade da što hitnije preispitaju koncesione ugovore i da zaustave svaku dalju sječu šume na tom prostoru.

,,Posebno tražimo da se zaustavi izvođenje bilo kakvih radnji u dijelu Bradavca gdje se nalaze izvori pitke vode s kojih se nekoliko sela napaja vodom. To je naš ultimatum, jer ako dozvolimo da se nastavi dalja sječa šume, onda će naša sela zbog pokretanja strmog terena nestati s lica zemlje”, poručio je mještanin Strado Babović.

I prije i poslije hapšenja, mještani zahtijevaju da se što prije, u cilju sprečavanja daljeg uništavanja šuma, vodoizvorišta i putne infraksture od strane koncesionara, iniciraju izmjene zakona o upravljanju državnim resursima.

Vladi se ne žuri, a važeći zakon je na strani koncesionara. Nakaradni zakoni i ugovori iselili su narod sa ovih prostora, kazao je na protestnom skupu održanom u nedjelju u Konjuhu Rašid Marković, koji je govorio u ime drvoprerađivača. ,,Evidentno je da je šumaska mafija potpomognuta svim institucijama i kapacitetima države. S prirodnim resursima nestaje narod sa sjevera i to je državni udar”, istakao je Marković.

Na protestu je drvoprerađivač iz Plava Edin Šarkinović objasnio: ,,Jedan kamion koncesionara preveze u prosjeku oko 40 kubika balvana. Ta drvena masa se prodaje za oko 4.000 eura i ta sirovina ide preko granice. Kada bi taj jedan kamion građe lokalni drvoprerađivači pretvorili u neku uglačanu dasku, imali bi prihod od 12.000 eura, a ako bi od tog drveta uradili patos imali bi 20.000 eura. Takođe, država bi preradom tog drveta uzela četiri puta veći prihod po osnovu PDV-a, u odnosu na ono što daje koncesionar. Uz to, određenim vidom poluprerade zaposlio bi se značajan broj radnika. Sve zajedno ukazuje da je po srijedi velika pljačka naroda i države”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO SE FABRIKA PEŠKIRA NAŠLA U STEČAJNOJ MASI AUTOPREVOZNOG PREDUZEĆA SIMON VOJAŽ: Gume, kočnice, peškiri, dizalice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ispostavilo se da  fabriku peškira u bihorskom selu Savin bor nije gradio ni  turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

 

Kada je nedavno objavljen oglas za prodaju beranske autoprevozne kompanije “Simon vojaž” kroz stečaj, saznalo se da je u stečajnu masu ušla, i da je zajedno sa cjelokupnom imovinom , na prodaju data i imovina u selu Savin Bor. Tada se i otkrilo da se radi o nesuđenoj fabrici peškira u tom bihorskom selu.

Tako se ispostavilo da ovu fabriku niti je gradio turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, koji je bio suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

Kada su stupili u štrajk polovinom 2020. godine, radnici “Simon vojaža” su javno pitali zašto je Adrović njihovim novcem pravio fabriku u svom rodnom selu. Tada to niko nije demantovao, a sada se ispostavilo da fabrikazaista  jeste građena novcem “Simon vojaža” i ušla je u stečajnu masu koja će se polovinom oktobra naći na javnoj licitaciji.

Kakvi su samo hvalospjevi ispjevani Ismailu Arslaniju, kome sada nama ni traga, i Mehmedu Adroviću te 2017. godine, neposredno pred lokalne izbore u Petnjici. Četrdesetdvogodišnji Arslani je predstavljen kao suvlasnik kompanije “Euro Bor” u okviru koje je trebalo da radi fabrika peškira i partner Mehmeda Adrovića.

Navodno je tih dana dopremio iz Turske prve metre sirovine za izradu bihorskog peškira koji će, kako je tvrdio „pokoriti“ region.

Arslanov partner u poslu, Mehmed Adrović tada je govorio da je optimizam turskog tekstilca opravdan, a da je njegov portfolio više nego impresivan.

Lokalni mediji pod kontrolom DPS-a potrudili su se i da objave po nešto iz njegove biografije, kao na primjer, da je rođen u Denizliju, turskom gradu poznatom po razvijenoj tekstilnoj industriji. Da je dvadeset godina u poslu sa tekstilom, kao i da je oženjen i da ima troje djece, “koja ga gledaju samo tokom praznika”.

“Moj put je manje-više sličan mnogim biznismenima. Počeo sam kao običan radnik, pekao sam zanat i znao sam svoje sposobnosti. Vrlo brzo sam otvorio fabriku u Denizliju gdje sam zapošljavao 200 radnika” – pričao je Arslani za portal Radio Petnjica.

Ostalo je zapisano i da su njegovi počeci vezani za ogromno tursko tržiše ali je, kako je ispričao, brzo uvidio mogućnosti internacionalnog poslovanja, pa je počeo da osvaja tržišta Francuske, Njemačke, Austrije, SAD, Balkana.

“Već dvije godine radim i za UN. Ne mogu reći o kojim konkretno instituciojama se radi jer je ugovorima to zabranjeno ali mogu reći da je riječ o veoma ozbiljnim poslovima” – tvrdio je Arslani.

Ovaj turski biznismen je ispričao da je sa prijateljem iz Izmira obišao Balkan. Rekao je da zna za Balkan sa istorijskog aspekta kao bitan “ali i to da je sada bitan i kao poželjno tržište”.

“Obišli smo sjever Crne Gore, imali smo puno sastanaka, od kojih su neki bili potpuni promašaji, a neki pun pogodak. Tako sam otkrio i Petnjicu kroz lik i djelo ozbiljnog privrednika Mehmeda Adrovića” – kazao je tada Arslani.

Mehmed mu je navodno u tri sata ujutru, kada su se sastali, rekao da “želi da učini nešto za ovaj narod i da vjeruje u uspjeh”.

“Njegove potrebe i ozbiljnost su se poklopile sa mojim razmišljanjem. Tako je sve krenulo” – pričao je Arslan.

 

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVO OBEĆANJE O BOLJEM GAZDOVANJU SPORTSKOM INFRASTRUKUROM KOLAŠINA: Država opet najavljuje pomoć  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najvažniji  objekti kolašinske sportske  infrastrukture  primjer su nebrige i neuspješnih pokušaja Opštine da brine o njima. Ovih dana iz Vlade opet stižu  obećanja o drugačijem  gazdovanju Domom mladih i sportskom halom

 

Sportska hala i Dom mladih u Kolašinu izgrađeni su prije 20 godina, a nijedan od ta dva objekta nije potpuno stavljen u funkciju. Štaviše,  Dom mladih je već deceniju bez ikave namjene i skoro je ruina.  Prema onome što je nedavno, prilikom posjete Kolašinu,  izjavio ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, slijedi obiman posao rješavanja i pravnih i infrastrukturnih problema.

Oba objekta se nalaze u tzv. Sportskoj zoni i oba su dio premabicioznih višedecenijskih planova o Kolašinu kao centru za pripreme vrhunskih sportista. Zajedničko im je i to što ni posle dvije decenije od kako su izgrađeni,  nemaju upotrebne dozvole. Dom mladih, prema podacima,  Uprave za katastar i državnu imovinu Crne Gore,   ni građevinsku.

Taj turistički objekat radio je  svega nekoliko godina i bio je dat na upravljanje privatniku, odnosno Košarkaškom klubu (KK) Gorštak.  Nakon toga, Opština,  čije tada bio vlasništvo, prepustila ga je vandalima i zubu vremena.  Iz objekta je   ukraden namještaj, električni aprati,  polomljena vrata i prozori, fasada uništena…

Gradnja sportske hale u neposrednoj blizini, počela je u  maju 1996. godine. Bio je to  kapitalni projekat podrške  ekonomskom i turističkom razvoju Kolašina. Stavljena je u funkciju 13. jula 2001. godine, a već deceniju kasnije započela je njena kompletna rekonstrukcija. Izgradnju tog objekta, preko tadašnje Direkcije javnih radova, finansirala je Vlada.  Opština je samo ustupila zemljište.   Iz državnog budžeta izdvojen je novac i za rekonstrukciju, koja je podrazumijevala zamjenu  parketa, grijanje na plin i modernizovane svlačionice. Međutim, sve do sada nije završena fasada. Za rekonstrukciju je potrošeno  više od million eura.

Oba objekta su sada vlasništvo države. Dio  imovine u Sportskoj zoni,  prije nekoliko godina,   Opština  je ustupila državi i tako kompenzovala dio pozamašnog poreskog duga.

U više navrata propali su pokušaji kolašinske lokalne vlasti da halom i Domom mladih  gazduje domaćinski.  Formirano je bilo i preduzeće koje je trebalo da  upravlja tiim objektima i ostalom sportskom infrastrukturom.  Međutim, jedinu korist od njega je imao direktor Srećko Medenica.  On je, tokom 2011.  godine bio direktor JP Sportski centar i za to primao zaradu, a u preduzeću niti je bilo više  zaposlenih niti je poznata čime se bavilo.

Hala je Opštini postala prevelik teret i zbog tuga za utrošenu struju od skoro 200.000 eura.   Nekoliko godina  tom objektu je bila isključena električna energija. Sportisti trenirali uz svjetlost šterika, a prostorije su zagrijavali ložeći peći na drva.

U međuvremenu je država navila formiranje novog preduzeća Centar  za pripreme sportista. Te planove sugrađanima je 2014. godine prenio tadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković.

„Imam uvjeravanja sa državnih adresa i da će smještajni kapaciteti u Domu mladih biti preuređeni i podignuti na veći nivo, daleko uslovniji za boravak. Sve to, računajući i nadavno završeni fudbalski teren i još neke infrastrukturne investicije, omogućiće Kolašinu da postane konkurentno mjesto za pripreme sportista, za šta je klimatski idealan”, saopštio je tada  Brajušković.

Projektom, kako je najvaljivano, trebalo je da bude  biće obuhvaćena pored dva objekta i zemljište od 30.000 matara kvadratnih.  Planovi se nikad nijesu obistinili, pa su i Opština i država još jednom pokazale da nijesu imale  volje da brine o vrijednom dijelu sportske infrastrukture.  U Kolašinu sada opet imaju velika očekivanja od države.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo