Povežite se sa nama

OKO NAS

BERANE: STOTINU STANOVA ZA IZBJEGLICE: Trag nade za ljude bez nade

Objavljeno prije

na

Izbjeglice u najvećem kolektivnom centru na sjeveru Crne Gore, naselju Rudeš u Beranama, broje posljednje dane u privremenom smještaju. Oni se nadaju da će se već na proljeće useliti u nove stanove, koji će za njih biti izgrađeni na obližnjoj lokaciji.

„Vjerujemo da će ovo biti posljednja zima u ovim kućicama. Elementarno pitanje, trajni smještaj, biće riješeno poslije dvije i po decenije”, kaže predsjednik Saveza udruženja izbjeglica i raseljenika u Crnoj Gori Mićo Marjanović.

On za Monitor objašnjava da su ovih dana u toku intenzivne pripreme terena za početak izgradnje zgrada za izbjeglice, u okviru međunarodnog programa za rješavanje stambenih problema raseljenika na prostorima bivše Jugoslavije.

„U Beranama će biti sagrađene četiri zgrade sa skoro stotinu stanova”, kaže Marjanović.

Prema njegovim riječima, novac za ovaj veliki projekat odavno je obezbijeđen, ali su lokalne uprave u crnogorskim opštinama u kojima žive izbjeglice, odugovlačile s donošenjm prostorno–planske dokumentacije koja je bila uslov za početak izgradnje stambenih zgrada.

„Znam sasvim sigurno da je i u Beranama to moglo da se počne prije četiri-pet godina, ali nije bilo dovoljno razumijevanja. Nova lokalna uprava je prije dvije godine pitanje izbjeglica postavila vrlo visoko na ljestvici gorućih problema u gradu i donijela neophodnu dokumentaciju. Da to nije urađeno, ni danas ne bi mogli pristupiti realizaciji projekta”, priča Marjanović.

Četiri nove zgrade s oko stotinu stanova nalaziće se odmah pored sadašnjeg velikog kolektivnog centra, a stanarima koji su se morali iseliti iz baraka gdje će početi gradnja, Opština Berane plaćaće kiriju u privatnom smještaju sve do završetka projekta.

„Četiri miliona eura obezbijedila je Evropska unija posredstvom Evropske banke za rekonstrukciju i razvoj. To je garancija da će posao teći brzo” kaže Marjanović.

Crna Gora je postala utočište za izbjeglice i raseljena lica devedesetih godina, kada su počeli ratovi u susjednoj Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i nešto kasnije na Kosovu. Broj izbjeglica dostigao je vrhunac 1999. godine, kada se ovdje slilo 160 hiljada ljudi. Samo kroz Berane prošlo je više od šezdeset hiljada nevoljnika.

Većina se kasnije vratila kućama ili su se iselili u treće zemlje, ali njih oko tri i po hiljade ostali su do danas u Beranama, što je više nego u svih ostalih devet sjevernih crnogorskih opština zajedno.

„Berane je izbjeglicama ineteresantno zbog blizine Kosova. Zato ih je u ovom gradu najviše. Do sada smo trajni smještaj imali za trideset porodica u zgradama koje je gradio njemački HELP, kao i još trideset u naselju Riversajd. Izgradnjom još stotinu stanova ne rješava se u potpunosti stanarsko pitanje izbjeglica koji su se opredijelili da trajno ostanu u Beranama. Zato Evropska banka mora planirati nove projekte za Berane”, kaže Marjanović.

Većina izbjeglica sve do skoro nije posjedovala lična dokumenta, osim izbjegličke karte, a s njom sve su institucije u našoj državi za njih bile zatvorene.

Neposjedovanje crnogorskog državljanstva i ličnih dokumenata značilo je, takođe, da se ne mogu registrovati na biroima rada, što je preduslov za pronalašenje posla. Nijesu mogli dobiti vozačku dozvolu. Isključeni iz zvaničnih struktura nijesu mogli dobijati ni kredite za otpočinjanje samostalnog posla jer, naravno, banke ne daju kredite licima bez ličnih dokumenata.

Mnogi smatraju da je Crna Gora proračunato otezala s rješavanjem pitanja izbjeglica i davanja crnogorskog državljanstva, jer nije željela da uvodi nove glasače u tijesno podijeljeno biračko tijelo.

„Mnogi od ovih problema do danas nijesu riješeni. Tako, na primjer, najveći broj izbjeglica trenutno nema pravo ni na zdravstveno osiguranje, što je apusurdno”, kaže Marjanović.

On objašnjava da su dobijanjem legitimacije interno raseljenih lica, izbjeglice dobile i probleme koji mogu potrajati do godinu dana.

„Naime, kada dobiju ovu legitimaciju, izbjeglice ne mogu da uživaju zdravstvenu zaštitu u Crnoj Gori, sve dok se ne odjave u zemljama svog porijekla. To se ne može uraditi preko noći. Za mnoge od njih veliki je problem ujutru obezbijediti novac za kilogram hljeba, a ne za višekratno putovanje do zemalja svog porijekla kako bi dobili bilo kakav dokument” kaže Marjanović.

Tako predsjednik Saveza udruženja izbjeglica i raseljenika u Crnoj Gori objašnjava da se rješavanjem stambenog pitanja ne rješavaju svi izbjeglički problemi. On priča da se pod hitno mora prići rješavanju i pitanja izbjegličkih penzija koje su minimalne.

„To je regionalno pitanje. To je neophodno da se rješava na nivou ministara inostranih poslova bivših jugoslovenskih republika iz kojih izbjeglice dobijaju penzije. Bilo odakle da dolaze, izbjeglicama su po pravilu penzije najniže moguće i ne mogu im biti ni za struju, a kamoli šta drugo”, kaže Marjanović.

Prema njegovim riječima, ostalo je i neriješeno pitanje kako i na koji način riješiti enormna dugovanja za struju u kolektivnim centrima na sjeveru, zbog kojih je većina izbjeglica u mraku.

„Urgentan problem koji treba početi rješavati je kolektivni centar Vrulja u Gusinju, gdje izbjeglice već sedamnaest godina žive u skoro nehumanim uslovima. Treba prinuditi lokalne uprave u drugim crnogorskim opštinama da pristupe izradi i usvajanju planske dokumentacije, kako bi međunarodna zajednica mogla da sprovodi projekte kao u Beranama i Nikšiću”, kaže Marjanović.

U lokalnoj upravi u Beranama rješavanje stambenog statusa izbjeglica, odnosno izgradnju stotinu stanova, vide i kao šansu za domicilno stanovništvo koje je u stanju socijalne potrebe.

„Kada budu izgrađeni stanovi, Opštini će ostati sadašnji kolektivni centar, gdje će moći da stambeno zbrinjava građane u stanju socijalne potrebe. Berane će biti grad na sjeveru države koji će imati najviše socijalnih stanova”, kaže portparol Opštine Nebojša Babović.

Predsjednik Saveza udruženja izbjeglica i raseljenika u Crnoj Gori ističe da izbjeglice i u Beranama i u čitavoj državi žive na ivici egzistencije i da je potrebno posvetiti veću pažnju ovoj populaciji.

„Izbjeglice koje su opredijeljene da u Beranama ostanu da žive čine deset odsto ukupnog stanovništva. Dobro je da se rješava stambeno pitanje. Ali je teško gledati kako neki od nas kopaju po kontejnerima u potrazi za hranom. To je nehumano”, kaže Marjanović.

On ističe kako čak i poslije skoro dvije i po decenije od početka ratova i prvog talasa velikih migracija, integracija izbjeglica u novonastalim državama i dalje najčešće znači težak rad za dnevnicu od desetak eura. Cijepanje drva s jeseni, ili čišćenje snijega zimi. Ako i toga ima.

Novi stanovi za ove ljude biće, ipak, trag nade da humanost nije umrla s ratovima na prostoru bivše Jugoslavije.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

PODRŠKA ŽENSKOM PREDUZETNIŠTVU NA SJEVERU: Mrvice iz opštinskih kasa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina opština ispoštovala je formalnu obavezu, pa su i ove godine opredijelili sredstva za podršku sugrađankama koje bi da pokrenu ili unaprijede svoje biznise. Međutim, prema broju i vrsti projekata kojima su konkurisale, jasno je da se žene na sjeveru još sa strahom upuštaju u preduzetništvo

 

Prema ocjeni Privredne komore Crne Gore (PKCG) žensko preduzetništvo je najbrže rastuća kategorija u preduzetničkom svijetu. Podrška s lokalnog nivoa tom vidu ženskih poslovnih incijativa, ipak, na sjeveru, stagnira već tri godine. U većini opština, bez obzira na visnu budžeta, sredstva koja se godišnje izdvaju da osnaže žene preduzetnice ne prelazi 10.000 eura. Tako je, na primjer, u Brenama, čija je opštinska kasa ove godine „teška“ više od devet miliona eura, ali i u Kolašinu i Mojkovcu čiji su dvanaestomjesečni prihodi polovinu tog iznosa.

Odluku da pomažu sugrađankama, koje bi da se oprobaju ili unaprijede svoje biznise, opštine u Crnoj Gori nijesu donijele same. Ženska politička mreža (ŽPM) uspjela je 2018. godine da se izbori da se u lokalnim budžetima opredijele posebna sredstva namijena podsticaju razvoja ženskog preduzetništva. Naredne godine, oko 15 opština uvelo je posebnu budžetsku liniju za podršku preduzetništvu  svojih sugrađanki.

No, od tada do danas, sredstva koja se izdvaju za tu namjenu ostaju ista, s izuzetkom rijetkih opština koje su ih povećale. Na primjer, nakon što je dvije godine zaredom u budžetu Opštine Bijelo Polje za žensko preduzetništvo izdvajano po 10.000 eura, ove godine su taj iznos udvostručili. Očekivano, s obzirom na to da su bjelopljski prihodi i rashodi planirani na skoro 12,5 milona eura.

Berane ne slijedi taj primjer. Iz budžeta će ove, kao i prethodne dvije  godine,  izdvojiti  samo 10.000 eura za sufinasiranje biznis planova žena u tom gradu.

Iz Opštine su najavili da će podržati projekte koji podstiču ekonomski razvoj opštine, predviđaju otvaranje novih radnih mjesta, podstiču razvoj poljoprivrede i ruralnog područja… Prednost će imati i projekti koji podstiču razvoj organske poljoprivredne proizvodnje, turizam, doprinose afirmaciji i valorizaciji kulturnog potencijala…

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BOGATSVO LJEKOVITOG I AROMATIČNOG BILJA U CRNOJ GORI: OD KANTARIONA DO BRĐANKE: Zaboravljeni rasadnik mogućnosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je, sa svojih četiri hiljade vrsta biljaka koje žive na njenoj teritoriji, u odnosu na svoju veličinu, centar raznovrsnosti i velikog broja endema. Šanse za njihovu eksploataciju su brojne, ali uz mjere zaštite i očuvanja prirode, kao i podrške malobrojnim uzgajivačima i proizvođačima

 

Sakupljanje ljekovitog i aromatičnog bilja može biti veoma isplativa  djelatnost u Crnoj Gori. Oko četiri hiljade vrsta bilja živi na njenoj teritoriji. Od toga, preko 700 vrsta ljekovitog bilja je u upotrebi. Flora Evrope broji oko 11 hiljada različitih biljaka, a Balkansko poluostrvo oko devet.  Crna Gora je, u odnosu na veličinu, centar raznovrsnosti i velikog broja endema. Mogućnosti za njihovu eksploataciju su brojne, ali uz mjere zaštite i očuvanja prirode, kao i podrške malobrojnim uzgajivačima i proizvođačima.

,,Prepoznavanje i poznavanje biljaka je velika vještina koja se stiče godinama”, objašnjava za Monitor biološkinja Dragana Saveljić. Pravilno sakupljanje ljekovitog bilja podrazumijeva posjedovanje osnovnog botaničkog znanja – sposobnost poznavanja vrste i njene biologije i ekologije, gdje raste, kako se razmnožava, u kojoj fazi je najbolje brati i slično. ,,Iako naizgled veoma slične, biljke se među sobom veoma razlikuju po sastavu i kvalitetu biljne droge. Ako se sakupi biljka koja nema upotrebnu vrijednost, sve mora da se baci, trud propada. Još je gore da  ljekovitu biljku zamijenite sa potencijalno ili stvarno otrovnom, odnosno štetnom vrstom.  Bilo je trovanja ljudi, i sa fatalnim ishodom, zbog nepoznavanja ljekovite flore”, kaže Saveljićeva.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠUME I POHARE: Ima li kraja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Drvoprerađivači sa sjevera Crne Gore upozoravaju da država i lokalne zajednice gube ogromne prihode, zbog toga što se ne obavlja finalna obrada drveta.  Ovih su dana u Plavu dogovorili da formiraju delegaciju koja će zatražiti hitan sastanak sa premijerom Zdravkom Krivokapićem kako bi se hitno zaustavila  nezakonita eksploatacija državnih šuma od privilegovanih koncesionara, tajkuna

 

Drvoprerađivači sa sjevera Crne Gore poručili su da se hitno mora zaustaviti dalja nezakonita eksploatacija državnih šuma od, kako kažu, privilegovanih koncesionara. Preciznije – tajkuna.

Oni su se ovih dana u Plavu dogovorili da formiraju delegaciju koja će zatražiti hitan sastanak sa premijerom Zdravkom Krivokapićem i njegovim saradnicima. Cilj je definisanje daljih koraka oko gazdovanja državnim šumama.

Koliko štete trpe drvoprerađivači, građani, lokalne samouprave i država od gazdovanja neki od njih su stavili i na papir.

Plavljanin Edin Šarkinović kaže da država i lokalne zajednice gube ogromne prihode, zbog toga što se ne obavlja finalna obrada drveta. Prema njegovim riječima, koncesionari dobijaju drvnu masu po cijeni sedamnaest eura za kubik.

„Bilo koji od njih, koji se mogu na prste ruke prebrojati, za neku za njih smiješnu količinu od 5.000 kubika dobije za 85.000 eura, a PDV na tu sumu iznosi 17.500 eura. Ako bi tu količinu sirovine izrezali, osušili i uglačili na standardnu debljinu, dobili bi vrijednost od 1.550.000 eura, a PDV bi bio 325.000 eura” – kaže Šarkinović.

On napominje da bi složenije obrade, poput izrade vrata, dostizale trostruko veće iznose. „Ovo dovoljno govori koliko se gubi što nema finalne obrade i što se izvozi oblovina” – objašnjava Šarkinović. Da ovakav način gazdovanja šumama nije pošten i ne donosi nikakvu dodatnu vrijednost Crnoj Gori, prošle sedmice saopštio je i premijer Krivokapić. On je najavio suzbijanje mnogih problema koji su, kako je rekao, prerasli  čak i u organizovani kriminal. „Došlo je vrijeme da se stane na put svima koji bjesomučno koriste šume, uništavaju puteve, a ne daju nikakve dodatne vrijednosti Crnoj Gori” – izjavio je premijer prilikom posjete Beranama.

Ta izjava premijera Krivokapića je ohrabrila drvoprerađivače da se okupe u Plavu. Saglasili su se da se samo zajedničkim djelovanjem svih drvoprerađivača i nevladinih organizacija koje se bave zaštitom prirodnih i drugih vrijednosti, može zaustaviti pohara i uništavanje državnih šuma.

„Ovaj skup su podržale 62 nevladine organizacije iz čitave Crne Gore. Konačno se mora stati na kraj nezakonitim radnjama. Zadatak radnog tijela kojeg smo formirali biće da se u razgovoru sa premijerom Kivokapićem i njegovim saradnicima iznađe najbolji model za upravljanje državnim šumama. Tu se, prije svega, moraju zaštititi interesi lokalnog stanovništva i dati šansa drvoprerađivačima da, baveći se finalnom preradom drveta, lako dolaze do sirovine, što do sada nije bio slučaj” – kaže Esko Barjaktarović, drvoprerađivač iz Plava. Sa tog skupa je poručeno da se više ne smije dozvoliti da koncesionari sa strane raubuju državne šume, a da pritom lokalno stanovnioštvo ne može da obzbijedi ni ogrjevno drvo.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo