Predstavnici nekoliko mjesnih zajednica s područja beranske opštine zatražili su od nadležnih institucija da preduzmu odgovarajuće mjere radi otvaranja otkupnih centara, kako u ovoj opštini, tako i na čitavom sjeveru.

Oni su podsjetili da i pored brojnih najava prethodnih godina u mjesnim zajednicama nije došlo do ponovnog aktiviranja centara za otkup tržnih viškova i naglasili da se to nije desilo iako u strateškim dokumentima posebno mjesto zauzimaju poglavlja koja se odnose na razvoj poljoprivrede, proizvodnje zdrave hrane i otkupa ljekovitog bilja i šumskih plodova.

Nakon što su tajkunske i pljačkaške privatizacije, vratile sjever čitav vijek unazad, država se svojski potrudila da uništi i poljoprivredu, tako što je pogasila sve otkupne centre iako je u njima postojala mogućnost plasmana tržnih viškova.

Otkupni centri mahom su gašeni do dvijehiljadite godine, a prošle godine Crna Gora je donijela i Zakon o kooperativama koji je objavljen u Službenom listu 43/15. Po tom Zakonu sve nekadašnje zemljoradničke zadruge, ako su i sačuvane u bilo kojem obliku, morale su do kraja avgusta ove godine da se preregistruju u kooperativne centre.

Prema onome što je dostupno javnosti, dosad je jedna takva koopreativa registrovana u Petnjici, i to kao nevladina organizacija. Nigdje više, diljem sjevera Crne Gore, ne postoji drugo mjesto u kojem se mogu prodavati poljoprivredni tržni viškovi, a poljoprivredni proizvođači prepušteni su na milost i nemilost nakupaca.

„Otkupni centri postoje samo u planovima bez obzira na to što podaci s posljednjeg popisa ukazuju da veća polovina stanovništva u opštini Berane živi na seoskom području i da na tom prostoru postoji znatan broj grla krupne i sitne stoke. U višegodišnjem investicionom planu stoji da su ljekovito bilje i šumski plodovi, gdje spadaju borovnica, pečurka, kleka, razni čajevi i drugo, značajni neiskorišteni potencijali”, navode predstavnici mjesnih zajednica.

Oni svjedoče da i pored takvih resursa ni u jednoj seoskom mjesnom centru, pa ni u gradu, ne postoje stanice koje bi se bavile otkupom poljoprivrednih i drugih proizvoda.

„Zato je otkup posao nakupaca, zbog čega su proizvođači lišeni potrebne sigurnosti koja bi im davala dodatni stimulans da se bave određenim djelatnostima. To znači da bi država morala da uloži dodatni napor kako bi kroz otvaranje otkupnih centara u mjesnim centrima, bar donekle uvela red na tržištu”, kažu poljoprivredni proizvođači s područja beranske opštine.

Predsjednik Mjesne zajednice Kaludra Radovan Anđić ističe da je privatizacija u posljednjih dvadesetak godina nanijela neprocjenjivu štetu svim razvojnim granama, pa i poljoprivredi.

„Nekada su poljoprivredne zadruge bile nosioci razvoja. U sklopu tih zadruga funkcionisali su otkupni centri koji su, kako je vrijeme odmicalo, brisani iz registra živih. To je za posljedicu imalo smanjivanje stočnog fonda i sve manji broj onih koji se odlučuju da se bave stočarstvom i sakupljanjem šumskih plodova i ljekobilja”, kaže Anđić.

Ovaj čovjek smatra da ništa nije urađeno u cilju oživljavanja otkupnih centara, i da najveću krivicu za tako nešto snosi Ministarstvo poljoprivrede koje ne preduzima ništa da se stanje u ovoj oblasti bitnije popravi.

„Time je zadat takoreći smrtonosni udarac našim selima, i zbog toga suočenim sa sve većom migracijom stanovništva”, naglašava Anđić.

Slična, ili bolje reći identična situacija je i u drugim seoskim mjesnim centrima. Predsjednik Mjesne zajednice Šekular Vesko Davidović ističe, takođe, da je gašenje otkupnih centara išlo na ruku jedino nakupcima.

„Tokom posljednjih decenija prošlog vijeka u skoro svim mjesnim centrima postojali su otkupni centri. U tim centrima lokalno stanovništvo moglo je da plasira svoje tržne viškove, kao i velike količine ljekobilja i šumskih plodova. Isplate su bivale redovne, tako da su ljudi, baveći se tim poslovima, ostvarivali znatan dohodak”, podsjeća Davidović.

Kao i drugi sagovornici Monitora i on kaže da su tokom tranzicionih procesa svi ti centri ugašeni, dok je raspoloživa imovina prepuštana konstantnom propadanju.

„O postojanju tih centara danas jedino svjedoče ostaci ruiniranih objekata. U takvom ambijentu jedino nakupci profitiraju. Oni skudaju kajmak, dok se proizvođači nalaze u potpuno nezavidnom položaju”, navodi Davidović.

Predstavnici mjesnih zajednica idu i korak dalje, tvrdeći da su otkupni centri namjerno gašeni kako bi se, po unaprijed pripremljenom konceptu, uništilo selo i poljoprivreda.

„Posljednjih decenija vlast je od seljaka namjerno pravila siromaha, kako bi ga kasnije lako kupovala uoči svih izbora. U tome je i uspjela, jer danas u našim selima uzorna gazdinstva postaju rijetkost. Ta ista vlast je za početak ugasila otkupne centre koji su davali mogućnost individualnim proizvođačima da na lak način plasiraju svoje tržne viškove”, pričaju predstavnici mjesnih zajednica iz Berana koji su se obratili državnim institucijama.

Oni kritikuju i socijalnu politiku koja za posljedicu ima, kako kažu, obogaljivanje mladih i radno sposobnih ljudi na selu.

„Omladina neće da radi. Čekaju na socijalu i ispijaju kafe u gradskim kafićima. Za svo to vrijeme ogromna stredstva iz agrobudžeta odlazila su u pogrešnom smjeru. Tako je jednim neozbiljnim i nedomaćinskim odnosom u Crnoj Gori uništeno nešto što je moglo da predstvalja realnu razvojnu šansu”, konstatuju predstavnici mjesnih zajednica.

Iz lokalne uprave u ovom sjevernom gradu naglašavaju da su svjesni problema vezanih za neorganizovan otkup tržnih viškova i da treba intenzivno raditi da se trenutno stanje popravi.

„U posljednje vrijeme imamo intenzivne komunikacije s građanima i predstavnicima mjesnih zajednica sa ciljem da se na prostoru naše opštine stvore uslovi za organizovanje normalnog života. Nastojimo da stvorimo pogodnosti koje bi zadovoljile interese onih koji svoju šansu vide u otkupu tržnih viškova, šumskih plodova i ljekobilja”, naglašavaju u opštinskom resornom sekretarijatu.

Od svega za sada, ipak, nema ništa. Na čitavom sjeveru ove prilično rodne jeseni poljoprivredni proizvođači su ono što im je predstavljalo višak mogli prodati samo nakupcima.

Kada se radi o voću, ono što nije otišlo u kazane i rakiju, ostalo je da trune po livadama, dok su marketi prepuni trulog voća iz uvoza.

Zvuči nevjerovatno, ali je istinito. Na čitavom sjeveru ne postoji ni jedna fabrika za preradu voća i povrća. To je realnost u državi koja otvara najskuplje i najzahtjevnije poglavlje u pristupnim pregovorima s Evropskom unijom.

Tufik SOFTIĆ

Komentari