MONITORING
VLADA, BIZNISMENI, GUSLARI, POPOVI I KRIMINALCI ODNIJELI MILIJARDE IZ DRŽAVE: Otišla dva autoputa

Objavljeno prije
11 godinana
Objavio:
Monitor online
Najnoviji izvještaj renomirane američke neprofitne organizacije Global Financial Integrity (GFI) prema kome je iz Crne Gore, u periodu 2002. – 2011. godina, iz legalnih finansijskih tokova iznijeto gotovo 3,3 milijarde eura, uzburkao je duhove i prekinuo ovdašnju avgustovsku nirvanu.
Jedni su iznenađeni, drugi ljuti dok treći tvrde kako su sve to odavno znali. A najbrojniji su četvrti – oni što se, pritiješnjeni mnogo opipljivijim egzistencijalnim nevoljama, samozavaravaju da ih se sve to ne dotiče.
Opet, teško je i zamisliti – 3,3 milijarde eura. Nije to novac koji bi zanemarile ni mnogo veće i moćnije zemlje od ove. Ovogodišnji bruto domaći proizvod (BDP) – zbir svih proizvedenih roba i ostvarenih usluga u Crnoj Gori tokom 2014. – biće manji od procijenjenog iznosa koji je u analiziranoj deceniji, prema računicama GFI, napustio Crnu Goru.
Može i ovako: da je taj novac ostao u Crnoj Gori, mi danas ne bismo obilazili svjetske finansijske metropole, od Pekinga do Bona i Londona, tražeći nekoga ko će svoj novac uložiti u gradnju crnogorskog autoputa. Novca bi bilo dovoljno za oba infrastrukturna saobraćajna projekta (Bar-Boljari i Jadransko-jonski autoput) koji su sada više lijepe ideje i politički marketinški trik, nego realno ostvarivi ekonomski poslovi.
Da prekinemo sanjarenje. Umjesto toga sagledajmo još nekoliko detalja iz izvještaja GFI koja je jedna od najrespektabilnijih međunarodnih organizacija koje prikupljaju podatke i analiziraju (ne)legalne tokove novca i njihov uticaj na razvoj i bezbjednost.
Važno je naglasiti: aktuelna procjena GFI o 3,3 milijarde eura koje su iznijete iz Crne Gore ne odnosi se na nezakonite, odnosno kriminalne aktivnosti. Ovdje je riječ o ,,neovlašćenim finansijskim odlivima”, zapravo o poslovima koji su po važećim domaćim propisima legalni, ali nijesu bili stvarni i adekvatno dokumentovani. U takvim, manje-više fiktivnim poslovima Crna Gora je svake godine, u prosjeku, gubila nekih 330 miliona eura ili oko 15 odsto prosječnog godišnjeg BDP-a (ukupno 23,5 milijarde eura u periodu 2002. – 2011.). Malo ili mnogo za zemlju u kojoj siva ekonomija, prema različitim procjeniteljima, obuhvata između četvrtine i polovine svih privrednih aktivnosti?
Da olakšamo: postoje analize koje kazuju kako se u ovoj zemlji, u distributivnoj mreži, izgubi jedan od svaka četiri kilovata koja proizvede Elektroprivreda CG. Pa da se onda neko ljuti što domaći i strani biznis maheri, poštujući sva pravila i propise, odnesu nepuna dva od svakih deset eura obrnutih u Crnoj Gori!?
Legalno, podvucimo još jednom. Nezakonitim iznošenjem novca iz zemalja u razvoju GFI se bavila prije dvije godine. U izvještaju publikovanom krajem 2012. stoji podatak da je ,,iz Crne Gore, od 2005. do 2010. godine, nezakonito iznijeto šest milijardi i 254 miliona američkih dolara (oko 4,7 milijardi eura) u kombinaciji šverca, organizovanog kriminala, korupcije, utaje poreza i pranja novca”. Tako vam, eto, stoje stvari kad na Podgoricu gledate iz Vašingtona.
Glavnom ekonomisti Crnogorske centralne banke Nikoli Fabrisu pripala je ,,čast i obaveza” da se, u ime svih ovdašnjih državnih institucija i zvaničnika javno ljutne na autore izvještaja koji se nije dopao nadležnima. Lako je shvatiti i zašto.
Iz paketa navoda kojima je Fabris pokušao da ospori validnost podataka GFI izdvajamo najbitnije. ,,Global financial integrity nije institucija odnosno agencija SAD, kao što je pogrešno predstavljeno u nekim medijima, već nevladina istraživačka institucija koja ima ukupno devet zaposlenih i tri pripravnika”, izjavio je Fabris pred kamerama TV Atlas. GFI, zaista, nije institucija sa platnog spiska Bijele kuće, MMF-a ili Svjetske banke. Da li to umanjuje ili, možda, povećava njihov kredibilitet druga je priča. Istovremeno, zvaničnici CBCG kao i njihovi savjetnici iz Vašingtona dobro znaju da podatak o broju zapošljenih u kancelarijama GFI ne znači ništa. Ne morate biti u stalnom radnom odnosu da bi kvalitetno obavili određeni posao.
Idemo dalje. ,,Pomenuta institucija u procjeni nelegalnih tokova ne sprovodi nikakav terenski rad, već samo kabinetsko istraživanje”, spočitava Fabris kolegama iz Vašingtona. Ili ih hvali, pošto ,,terenski rad” ne stoji ni iza njegovog, skoro dvodecenijskog angažmana u CBCG. Znači li to da sve podatke i procjene Glavnog ekonomiste CBCG treba dovesti u pitanje? Radije – ne.
Konačno, Nikola Fabris analitičarima GFI zamjera metodologiju kreiranu, kaže, samo za zemlje koje imaju svoju valutu. ,,Istražitelji su”, kaže, ,,zaboravili da Crna Gora nema svoju, već koristi tuđu – euro”. Ipak, za GFI analiza novčanih tokova iz zemalja koje koriste tuđu valutu nije nikakva novina. Panama je jedna od zemalja koje koriste US dolar kao zvaničnu valutu, a GFI redovno analizira i objavljuje podatke koji se odnose na nju. Crna Gora im, dakle, ni u tom pogledu nije novina.
Sve to, opet, ne znači da podatke koje je prezentovao GFI treba uzeti bez ikakve rezerve. Veći je problem to što nadležni u Crnoj Gori nijesu u stanju da nam predoče svoju računicu o odlivu novca. A nije da nijesu registrovali problem.
Krajem prošle godine, u paketu preporuka za ekonomsku politiku za 2014. godinu, CBCG sugeriše Vladi Mila Đukanovića da ,,obrati pažnju na seobu profita”, odnosno ,,na izbjegavanje plaćanja poreskih obaveza i potencijalno iznošenje novca”. Iz CBCG tada su pojasnili: ,,U skladu sa Zakonom o kapitalnim i tekućim transakcijama unošenje i iznošenje novca iz Crne Gore je slobodno. Ova preporuka se ne odnosi na tretman unošenja i iznošenja novca, već na sprječavanje izbjegavanja plaćanja poreza”.
Da li su zvaničnici CBCG zaboravili vlastite preporuke, pa se ovih dana (dok ostali šute) pomalo i izruguju prispjelim podacima GFI. ,,Prije bi mogli zaključiti da Crna Gora ima ‘problem’ sa visokim prilivom novca koji nije zvanično registrovan, a ne obrnuto”, kaže Fabris. I kao da mu ne smeta to što zemlja sa 700 hiljada stanovnika i 12 banaka, ni 14 godina nakon uvođenja eura i osam godina poslije ozvaničenja nezavisnosti nema valjane podatke o vlastitim novčanim tokovima.
Nema, dakle, načina da računice GFI potvrdimo ili osporimo egzaktnim podacima. Postoji, ipak, mogućnost da, kroz nekoliko karakterističnih primjera, sagledamo problem koji je umjesto u Podgorici otvoren u Vašingtonu.
Počnimo od Kombinata aluminijuma. Praktično sve što se dešava u ovoj kompaniji nakon što su, preko Vlade i Vektre Dragana Brkovića, u nju 1998. godine ušli Glenkor i Standard banka (2005. ih mijenjaju CEAC Olega Deripaske i ruska VT banka) spada u pomenutu kategoriju ,,neovlašćenih finansijskih odliva”. Duže od 15 godina novac od prodaje aluminijuma slijeva se na račune banaka u inostranstvu, van bilo kakve kontrole crnogorskih vlasti. O razmjerama tog posla govore i tvrdnje vladinih namještenika u KAP-u da su Rusi (stvarni ili navodni) za deset godina boravka u KAP-u i Boksitima, izvršili raznorazna plaćanja u vrijednosti 1,5 milijardi eura. Nema podataka o prihodu koji su u međuvremenu fakturisali. I nije slučajno što je od potrage za tim podatkom pobjegla i Državna revizorska institucija.
Kao istu rijeku novca kojom milijarde otiču preko granica Crne Gore možemo posmatrati i državne garancije date of šor firmama koje su u nekom trenutku (dužem ili kraćem) gazdovale KAP-om, Boksitima, Željezarom, Primorkom, uzele kredite za navodno pokretanje (održavanje, modernizaciju) proizvodnje i odnijeli pare neznano gdje. Gotovo 200 miliona eura državnog novca otišlo je iz zemlje samo po tom osnovu.
Slično je i sa novcem koji je, na ime nepostojećih investicija, podignut krajem prošle decenije iz ovdašnjih banaka (gotovo dvije milijarde eura). Svi znamo da je dobar dio tako ,,zarađenog” novca završio na tajnim kiparskim, švajcarskim, djevičanskim… računima. Niko se, međutim, ne usuđuje da ponudi iole ozbiljniju procjenu razmjera tog posla. O njemu samo slutimo, prateći fascinantnu nesrazmjeru kreditnih zaduženja i realizovanih projekata u kompanijama okupljenim oko pomenute Vektre Dragana Brkovića. Ili cijelog niza firmi u stečaju iza kojih, kao (ne)skriveni vlasnik, stoji Veselin Barović.
Tajkunska posla? Griješite. Mjesecima traje spor između Vlade Crne Gore (Ministarstva finansija) i Telenora, odnosno države Norveške sa druge strane. Spor je nastao zbog novca koji je ovdašnji Telenor prenio na strane račune pod kontrolom majke kompanije, kako bi smanjili poreske obaveze prema Crnoj Gori. Riječ je, saznaje Monitor, o iznosu većem od 150 miliona eura. Država je, na ime navodno nenaplaćeog poreza, prošle godine Norvežanima uzela 27 miliona eura (u zvaničnoj statistici taj novac se vodi kao direktne strane investicije iz Norveške), ali spor još nije završen. U Telenoru su, kažu nam, ubijeđeni da će najveći dio tog novca prije ili kasnije vratiti u vlasništvo. U kontekstu ove priče proljetos je obznanjen i izvještaj u kome se nadležni u Vladi žale da ,,naprosto nijesu dorasli umijeću menadžmenta stranih kompanija da iskoriste rupe u našem zakonu i našem znanju i ‘odliju’ novac u matične firme i(li) države”. A poslije nam bude kriv GFI.
Vratimo se na početak 2012. godine. Samo par godina nakon što su preuzeli upravljanje PIF-om Moneta od njegovih osnivača, novi vlasnici nemilice sele pare – kući u Sloveniju. Tako su makar tvrdili nadležni iz crnogorske Komisija za hartije od vrijednosti (KHOV), obavještavajući javnost kako ,,nijesu uspjeli da zaustave nezakonito preuzimanje slovenačke kompanije Plama Pur od strane investicionog fonda Moneta. Nepoštovanje odluka crnogorskog regulatora na tržištu kapitala dovelo je do iznošenja višemilionskog iznosa novca sa računa domaćeg fonda u Sloveniju, a na štetu manjinskih akcionara Monete”. Istovremeno je predsjednik KHOV Zoran Đikanović saopštio: ,,Da li će se odliv novca zaustaviti, ja u ovom trenutku to ne mogu garantovati, jer on u ovom trenutku nije u Crnoj Gori niti imamo instituciju koja na to može staviti veto odavde”. Pomenuto se zbiva samo godinu nakon što je Đikanović novinarima kazao kako ,,KHOV nije primijetila značajne odlive novca iz zemlje”.
Da ne bude kako su samo stranci problem. Uzmimo za primjer EPCG, kompaniju u državnom vlasništvu, kojom, ne zna se baš kako i zašto, upravlja manjinski vlasnik – italijanska A2A. Mali akcionari A2A i EPCG otkrili su da je nikšićka kompanija mimo tendera i suprotno odredbama važećeg Zakona o javnim nabavkama plaćala višemilionske provizije za konsultantske usluge firmi BEIN iz Milana.
Dok su iz Vlade i Uprave za javne nabavke tvrdili da nemaju podatke o tim poslovima, Nebojša Medojević je podsjetio kako je ,,sklapanje konsultantskih ugovora i ugovora iz oblasti marketinga, istraživanja tržišta, i drugih van osnovne djelatnosti kompanije, sa povezanim pravnim licima, poznati mehanizam stvaranja fiktivnih troškova i prikrivanja i iznošenja neoporezovanog profita iz zemlje”.
A ako vam sve ovo liči na čudo, evo još jednoga. Srpska pravoslavna crkva, kazuju verzirani u njena ovozemaljska posla, samo iz manastira Ostrog godišnje prihoduje oko 50 miliona eura, ,,koje vrećama nekontrolisano iznosi iz zemlje i ulaže ih u Srbiju i Republiku Srpsku”.
Nije, dakle, problem što su analitičari DFI sve to primijetili i registrovali, nego što naši nijesu. Ili su baš za to plaćeni.
Paklo po paklo – milijarda
Aktuelni izvještaj GFI, kako smo rekli, ne bavi se kriminalnim aktivnostima. Ipak, samo da bismo shvatili gabarite poslova koji su se pod pokroviteljstvom DPS-a obavljali preko Crne Gore, sjetimo se i podataka koji su pratili podizanje italijanske optužnice protiv švercera cigara iz Crne Gore. Tamo je, pored ostalog, stajalo kako je Stanko Subotić preko kompanije Dulwich sa Kipra, iz Crne Gore iznio (bukvalno, avionima) i u kiparskim bankama uskladištio ,,oko 1,2 milijarde njemačkih maraka, 726.061 dolara, 136.440 švajcarskih franaka i 64.950 austrijskih šilinga”. Ratko Knežević je tvrdio da je,1999. i 2000. godine, samo preko računa firmi Codex iz Lihtenštajna i Dulwich sa Kipra, oprano oko 2,3 milijarde njemačkih maraka iz crnogorskih duvanskih poslova. Tih su dana i godina nosači džakova sa novcem (uglavnom iz društvenih kategorija jaki momci i kontroverzni biznismeni, mada je među njima bio i makar jedan poznati guslar) toliko dobili na značaju da im je država obezbjeđivala čak i diplomatske pasoše.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
UNESCO TRAŽI TRENUTNI MORATORIJUM NA GRADNJU U KOTORU: Obustava gradnje i za Tivat, Hereg Novi i dio Cetinja

Objavljeno prije
7 danana
8 Augusta, 2025
U najnovijem izvještaju UNESCO traži trenutnu obustavu svih građevinskih projekata unutar zaštićenog dobra i njegove zaštitne zone. Ove mjere predviđene su kao nužne kako bi se srpiječile negativne posljedice kumulativnih uticaja novih projekata na izuzetnu univerzalnu vrijednost Kotora. Traži se revizija PUP-a Kotor i Menadžment plana
Status Kotora i Bokotorskog zaliva na listi zaštićene svjetske kulturne i prirodne baštine, ponovo je u fokusu pažnje građana, vlasti i medija u Crnoj Gori. Nedavni bizarni predlog ministra prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, Slavena Radunovića, o mogućem raspisivanju referenduma na kojem bi se građani Boke izjasnili da li žele i dalje da uživaju zašitu UNESCO ili ne, izazvao je ogromnu pažnju javnosti.
Ova izjava ministra Radunovića izazavala je brojne negativne reakcije političara, mnogih nevladinih organizacija, aktivista i građana Kotora. Oni su iskazali duboko neodobravanje i odijum prema stavu vladinog funkcioneru koji na neprihvatljiv način govori o najznačajnijoj tekovini Kotora i gradova u zalivu Boke ostvarenoj prije 46 godina – upis na listu područja od izuzetne univerzalne vrijednosti svjetske kulturne i prirodne baštine.
Ministar Radunović samo je otvorenije govorio o izgradnji i razvoju, ono što su njegovi prethodnici bez mnogo buke godinama sprovodili u praksi, zbog čijih su radnji preijdlozi i prijetnje o skidanju Kotora sa liste UNESCO redovno stizali iz ove svjetske organizacije. Pravo je čudo da je zaštićeno područje ostalo na listi svjetske baštine, nakon decenijske nebrige nekadašnjih vlasti i divljanja građevinske mafije po Boki, koju su nemilice betonirali.
Ministar je zabrinut, nakon što su polovinom jula iz Pariza stigle uznemirujuće vijesti o zabrani gradnje i izostanku milionskih investicija na dijelu primorja. U okviru 47. sesije održane od 6-16. jula u Parizu, stručni tim zajedničke misije Centra za svjetsku baštinu UNESCO/ICOMOS, usvojio je izvještaj za Kotor, po kojem Crna Gora ima rok da do 01. februara 2026. dostavi ažuriran izvještaj o stanju očuvanja za prirodni i kulturno-istorijski region Kotora, radi razmatranja na 48. sesiji UNESCO Komiteta.
Odluka 47 COM 7B dio je šireg paketa koji se odnosi na mnoge UNESCO lokalitete gdje države članice imaju rok do 1. februara 2026. da dostave izvještaje o očuvanju svojih područja. Odluka za Kotor nosi broj 47 COM 7B.115 i predstavlja rezime nedostataka u implementaciji preporučenih mjera iz monitoringa i misija iz februara 2025., te planiranih i sprovedenih mjera za zaštitu izuzetne univerzalne vrijednosti područja (OUV).
U najnovijem izvještaju UNESCO traži trenutnu obustavu svih građevinskih projekata unutar zaštićenog dobra i njegove zaštitne zone. Ove mjere predviđene su kao nužne kako bi se srpiječile negativne posljedice kumulativnih uticaja novih projekata na izuzetnu univerzalnu vrijednost Kotora. Traži se revizija PUP-a Kotor i Menadžment plana, uvođenje strategije za smanjenje rizika i integrisanje OUV u planska dokumenta.
Nalaže se privremena obustava svih razvojnih projekata – uključujući i one za koje je od 2023., na osnovu HIA studija, dobijena saglasnost UNESCO. dok se ne izradi kumulativna procjena uticaja na OUV. Odnosno, da su unaprijed uradi studija o tome kako bi se realizacija Prostorno urbanističkog plana Kotora u cjelosti, odrazila na kulturno nasljeđe Boke. U praksi to znači zaustavljanje razvoja dok se ne uspostave adekvatni planovi, primijeni uravnoteženo planiranje uz obavezu izrade HIA studije i unutar buffer zone u svim pogođenim opštinama u široj zoni Boke.
Pored Kotora moratorijum na izgradnju objekata odnosi se i na djelove opština Tivat, Herceg Novi i jedan mali dio opštine Cetinje, koje su u zahvatu zaštitne buffer zone.
Ako se preporuke iz poslednjeg izještaja ne sprovedu do 1. februara 2026. Kotor bi mogao doživjeti poraz koji bi imao ogroman međunarodni odjek, brisanje Kotora sa liste Svjetske baštine i upis na listu Svjetske baštine u opasnosti.
Vlada premijera Milojka Spajića našla se pred velikim izazovom. Da sprovede privremenu zabranu izvođenja svih planiranih projekata, da uspori razvoj primorskih opština i sačuva UNESCO status Kotora i zaliva Boke, ili da popusti pred pritiskom kapitala građevinskog lobija koji na ovom dijelu Crnogorskog primorja ima ogromne planove.
Premijer Spajić preuzeo je kormilo u Nacionalnoj komisiji za UNESCO kojom će predsjedavati narednih šest mjeseci i obećao da status UNESCO za Kotor neće biti doveden u pitanje.
„Uključio sam se u predsjedavanje Nacionalnoj komisiji za UNESCO i zajedno sa stručnjacima učinićemo sve da posebne vrijednosti naše države ostanu očuvane i međunarodno prepoznate“, kazao je premijer.
Nacionalna komisija za UNESCO je jedna glomazna neučinkovita radna grupa na čijem se čelu obično smjenjuju ministri kulture. Ovo je prvi put da takvu komisiju predvodi jedan premijer.
Država je osnovala više tijela čiji je posao bio cjelovita zaštita područja. Pored Nacionalne komisije formiran je i Savjet za upravljanje prirodnim i kulturno-istorijskim područjem Kotora. Postoji i Kancelarija za UNESCO u sklopu Ministarstva kulture i medija. Na desetine biranih vodilo je ove grupacije osnivane forme radi, njihov učinak na obezbjeđenju zaštite i sprovođenju dosadašnjih preporuka UNESCO ravan je nuli.
Iako je prošlo 46 godina od stavljanja Kotora pod zaštitu UNESCO, vlast nije uspjela da ovu teritoriju pravno zaštiti kao zonu specifičnog kulturnog pejzaža.
Interesi investitora stavljeni su iznad interesa države i građana Crne Gore, kojima je pitanje opstanka na listi svjetske kulturne baštine neupitno. To su nedavno poručili odbornici Opštine Kotor koji su jednoglasno usvojili Deklaraciju o očuvanju Kotora.
„UNESCO satus nije političko pitanje već civilizacijska obaveza“, poručili su kotorski parlamentarci.
Međutim, u prethodnim dekadama nije bilo tako. Na zaštićenom području vodila se borba između dva esktrema, gradnja stanova i apartmana na svakoj parceli sa jedne strane i zahtjevi da se stanje konzervira, sa druge. Između toga, urbanizacija prostora kotorske opštine dobila je nevjerovatne razmjere.
U izvještajima ICOMOS-a o kojima je Monitor u više brojeva izvještavao, ukazivano je na zabrinjavajući talas novogradnje koji je zahvatio područje Kotora. Napadnute su upravo one lokacije za koje je UNESCO zahtijevao poštedu ili bar kontrolisanu urbanizaciju. Navedeni su primjeri poražavajuće degradacije dijela zaliva, ribarskog naselja Morinj, Kostanjice, Dobrote, Škaljara, Orahovca, zelene zone Glavati, prostora čije prirodne vrijednosti su djelimično izgubile odlike, instituta Izuzetne univerzalne vrijednosti koje su ga dovele na listu bisera Svjetske baštine.
Od države Crne Gore u prethodnom periodu dva puta je zahtijevano uvođenje moratorijuma na gradnju objekata. Prvi put na sastanku UNESCO-vog Komiteta za svjetsku baštinu u Dohi, glavnom gradu Katara, u ljeto 2014., sa koga je izvještaj bio veoma negativan. Međutim, protiv uvođenja moratorijuma tada su se zdušno izborile članice crnogorske delagacije u Dohi, među kojima i Anastazija Miranović, tadašnja direktorica Uprave za zašitu kulturnih dobara, koja je imala značajnu ulogu u degradaciji kulturnog dobra Boke.
Najoštriji je bio izvještaj UNESCO za 2017. godinu, kada je zatražen moratorijum na gradnju u Kotoru, do donošenja novog PUP-a i stavljanje van snage svih planskih dokumenata koji su se odnosili na zaštićeno područje.
Vlada i Ministarstvo održivog razvoja i turizma našli su se tada neočekivanoj ulozi. Morali su poništiti sve planove koje su sami donosili, sve one državne studije lokacije kojima je betonirana obala Bokokotorskog zaliva, kao i lokalne urbanističke planove na koje su davali saglasnost. Donijetim uglavnom po instrukcijama moćnog građevinskog lobija i tajkuna bliskih DPS -u. Njihova stambena naselja po Kostanjici, Morinju, Dobroti, Orahovcu, Glavatima i gradnja na Turskom Rtu, područjima na koje je ICOMOS posebno ukazivao, ostaće kao spomenik jedne osione vlasti kojoj je najveće zadovoljstvo predstavljala gradnja stambenih kompleksa u netaknutim prirodnim rezervatima.
Branka PLAMENAC
Komentari
Izdvojeno
ĐUKANOVIĆ NAKON ZASTARE AFERE TELEKOM: Ruganje pravosuđu

Objavljeno prije
7 danana
8 Augusta, 2025
Skoro pet godina od pada Đukanovićevog DPS, očekivanja da će nova vlast sprovesti neophodne reforme, posebno u pravosuđu, gotovo i da ne postoje. Zato Đukanović i može da drži lekcije. Dok DPS i crnogorsko društvo drži kao taoce
Afera Telekom koja je počela od privatizacije ovog državnog preduzeća 2005. godine opet je dobila zamah. Nakon šest godina, specijalna tužiteljka Ana Petrović-Vojinović odbacila je krivičnu prijavu MANS-a, iz 2019, protiv bivšeg šefa države Mila Đukanovića, njegove sestre Ane Đukanović i više drugih osoba, koje je ta NVO sumnjičila za zloupotrebu službenog položaja, primanje mita i stvaranje kriminalne organizacije.
Ostala lica, za koje je odbačena prijava, su dobitnici DPS tranzicije – bivši predstavnik Telekoma Oleg Obradović, Eurofonda Veselin Barović, preduzeća Monte Adria Damjan Hosta, kao i predstavnik Mađar Telekoma Tomaš Morvaiv. Tužiteljka je u obrazloženju navela da je zastara za djelo krivičnih djela nastupila još prije 15 godina, dok su neka zastarjela prije nešto više od četiri godine. Samo to niko, svih ovih godina, nije imao kad da saopšti zainteresovanim stranama i crnogorskoj javnosti.
Državna kompanija Crnogorski Telekom prodata je 2005. godine Mađar Telekomu za 114 miliona, od čega su tri miliona izdvojena za dotaciju otkupa akcija manjinskih akcionara. Par godina nakon privatizacije, Ambasada SAD zvanično je potvrdila da je njihova Komisija za hartije od vrednosti i berzu (SEC) došla do dokaza da je bilo podmićivanja u Crnoj Gori u slučaju privatizacije Telekoma.
U tužbi američke Komisije ukazivano je da su podmićivanje omogućila dva člana uprave crnogorskog Telekoma i advokatica, sestra jednog od vodećih funkcionera. U pitanju su četiri lažna konsultantska ugovora, preko četiri of-šor firme koje su angažovane navodno od Mađar Telekoma za konsalting ali su u stvari poslužile da bi se isplatio mito kako bi mađarski investitor došao do željenog procenta vlasništva.
Postupak u SAD, pred njujorškim sudom, vođen je protiv trojice mađarskih direktora, ali je u kasnijoj fazi dio o Crnoj Gori obustavljen. Optužnica se bazirala na navodima o korupciji u Sjevernoj Makedoniji, gdje je takođe Telekom privatizovan na sumnjiv način. Postupak u SAD je završen vansudskim poravnanjem.
Mediji koji su u američkim dokumentima prepoznali Anu Đukanović, tada Kolarević, sestru najmoćnijeg čovjeka u državi Mila Đukanovića, bili su tuženi. U oktobru 2013. Osnovni sud u Podgorici odbacio je kao neosnovanu tužbu Ane Kolarević protiv nedjeljnika Monitor zbog tekstova u kojima se sestra premijera Đukanovića pominje u vezi sa korupcionaškom aferom Telekom. Kolarević je od Monitora kao i dnevnika Vijesti i Dan tražila ukupno 300.000 eura na ime povrede časti i duševnih bolova. Presuda je bila suprotna od one u julu te godine kada je sudija Osnovnog suda Miodrag Pešić utvrdio da su zbog sličnih tekstova Vijesti povrijedile čast i ugled advokatice Ane Kolarević i dosudio joj 5.000 eura kao naknadu štete za pretrpljene duševne bolove. Sudija Pešić je u ranijoj karijeri bio predsjednik mladih DPS-a.
Nakon najnovije odluke tužilaštva, izvršna direktorica Akcije za socijalnu pravdu Ines Mrdović ističe da bi SDT trebalo da preispita odgovornost postupajućih tužilaca.
Ova afera je bila i ostala tabu za tužilaštvo. Još 2007. Vesna Medenica, tada državna tužiteljica, ustvrdila je da korupcije prilikom privatizacije Telekoma nije bilo. Medenica se sada tereti da je bila dio kriminalne organizacije.
U aprilu 2015. godine, crnogorsko tužilaštvo je dobilo dokumentaciju iz SAD. Prethodni postupajući tužilac u tom slučaju bio je Saša Čađenović, kojeg kolege specijalni tužioci terete da je počinio krivično djelo stvaranje kriminalne organizacije i više krivičnih djela zloupotrebe službenog položaja. Bivši glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić, sada optužen za krivična djela stvaranje kriminalne organizacije i zloupotreba službenog položaja, tvrdio je početkom 2019. da Milo i Ana Đukanović nijesu uključeni u malverzacije oko prodaje Crnogorskog Telekoma.
Katnić je ipak izvukao opredmet iz fioke i sveo optužnicu na nekadašnje direktore Telekoma Olega Obradovića i Miodraga Ivanovića. Teretio ih je da su zloupotrebom položaja sebi tokom privatizacije obezbijedilli 2, 3 miliona eura. U junu 2022. Viši sud je donio oslobađajuću presudu za Obradovića i Ivanovića.
U krivičnoj prijavi MANS-a iz marta 2019. godine Đukanovići i ostali se terete da su ,,kroz organizovanje kriminalne grupe, koristeći privredne i poslovne strukture Crne Gore, preko uticaja na izvršnu vlast obezbijedili da Vlada Crne Gore omogući ‘Mađar Telekomu’ da po povoljnijim uslovima kupi akcije manjinskih akcionara i tako dođe u posjed dvije trećine akcija Telekoma CG, a što je bio uslov za kupovinu državnog paketa akcija kompanije”.
U prijavi se tvrdi da je preko lažnih ugovora Đukanoviću i ostalima isplaćen mito od 7,4 miliona eura. ,,Dio mita u iznosu od 580.000 eura isplaćen je preko prijavljene Ane Đukanović (tada Kolarević)”, navodi se u prijavi.
,,Sve proizilazi iz dokaza koji je proveden na saslušanju direktora Mađar Telekoma u SAD, u okviru sudskog procesa koji je protiv trojice direktora vođen pred Federalnim sudom na Menhetnu”, piše u MANS-ovoj prijavi, uz dodatak da je Mađar Telekom je pred organima SAD priznao i prihvatio odgovornost za postupanje svojih zvaničnika.
Đukanović je ljut nakon dosadašnjeg epiloga ove afere: ,,Razlog za odbacivanje je nepostojanje krivičnog djela. A pokretanje postupka je politikantski iskonstruisala osoba koja je svojevremeno imala potpisan ugovor sa EK koji je podsticao i veoma izdašno finansijski nagrađivao podnošenje krivičnih prijava protiv nosilaca javnih funkcija u Crnoj Gori“, izjavio je Đukanović za Pobjedu.
Osvrnuo se i na nepravdu Brisela, jačanje desnice u Evropi, fašizam i velikosrpstvo. Jedna od tekovina Đukanovićeve politike je rasprodaja državnih preduzeća, pa i onih uspješnih poput Telekoma. S druge strane, Telekom Srbije je u državnom vlasništvu i ima kompanije u Crnoj Gori i BiH, a time i finansijsku i drugu moć da utiče i na događaje u susjednim državama.
Jedna od prvih ideja nove vlasti nakon promjena 2020. bila je da se Crnogorski Telekom vrati u državno vlasništvo jer je, tvrdli su, to otpočetka bio korupcionaški posao. Protokom vremena pravosuđe nije potvrdilo političke ocjene ni za Telekom ni za druge afere vezane za 30-godišnju vladavinu Đukanovića.
U novoj vlasti bi da ono što ne može ili neće da dokaže pravosuđe, oni ,,riješe”. ZBCG je najavila iniciranje formiranja Anketnog odbora u Skupštini koji će se baviti ulogom i odgovornošću državnih organa, prvenstveno tužilaštva kada je u pitanju zastara afere Telekom.
Kako sada stvari stoje podržaće ih i Pokret Evropa sad. Vladajuća stranka je takođe najavila formiranje Anketnog odbora ,,u cilju rasvjetljavanja svih bitnih činjenica u slučaju Telekom, ali i drugim slučajevima privatizacija u Crnoj Gori, poput privatizacije Nikšićke banke, Primorke, Metalca.
Prije više od deceniju u Skupštini je formiran anketni odbor koji je prikupljao informacije o privatizaciji Telekom. Rezultati su jasni – nema ih.
,,Slučaj Telekom je morao biti predmet provjera nadležnog tužilaštva mnogo ranije, a ovakav ishod dodatna potvrda potrebe neodložnog vetinga u crnogorskom pravosuđu”, kazao je direktor istraživačkog centra MANS-a Dejan Milovac.
MANS je najavio da će, sljedeće sedmice, podnijeti pritužbu Vrhovnom državnom tužilaštvu sa zahtjevom za utvrđivanje svih okolnosti koje su dovele do zastare ovog predmeta.
„Nema ponta u našoj vlasti da im se pošalje poruka da uzalud kojevitezaju i da naši državni organi efikasno i profesionalno rade svoj posao: optužuju ko je odgovoran, a odbacuju pamflete. Umjesto toga, kod nas zastarijeva. Da se niko ne naljuti. A valjda će i onaj kome zastari biti zadovoljan. Eto, poneko neće. Nego ima veća očekivanja od države. Ne za sebe, nego jednako za sve“, poručio je, između ostalog, Đukanović.
Skoro pet godina od pada Đukanovićevog DPS, očekivanja da će nova vlast sprovesti neophodne reforme, posebno u pravosuđu, gotovo i da ne postoje. Zato Đukanović i može da drži lekcije. Dok DPS i crnogorsko društvo drži kao taoce.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
Izdvojeno
STIŽE LI AFERA BEHTEL-ENKA I U CRNU GORU: Početak skupog partnerstva

Objavljeno prije
2 sedmicena
1 Augusta, 2025
Hrvatska, Rumunija, Albanija, Kosovo, Srbija i Sjeverna Makedonija svjedoče kako partnerstvo sa američkim konzorcijumom može mnogo da košta. Pošto je, izgleda, u pitanju specifičan posao, kojim vlasti u regionu nijesu plaćale samo građevinske poslove već i političku naklonost republikanskih vlasti
Zahvaljujući premijeru Milojku Spajiću i njegovoj Vladi, dobili smo još dva potencijalna partnera spremna da postanu “dio uspjeha u Crnoj Gori”. Bez opterećenja u vidu tendera, javnih nabavki i transparentnosti ugovorenih uslova saradnje. Jednostavniji je model: ruka-ruci, paf-paf.
Na fonu sa skorašnjim bilateralnim ugovorima sa UAE i nesuđenim/presuđenim strateškim investitorom Muhamedom Alabarom, Vlada je, pozivajući se na prošlogodišnji bilateralni sporazum o ekonomskoj saradnji sa SAD, potpisala Memorandum o razumijevanju sa američkom kompanijom Behtel i turskom građevinskom firmom Enka.
Memorandum su, uz prisustvo američke ambasadorke Džudi Rajzing Rajnke, potpisali Spajić, regionalni predsjednik Behtela Džastin Siberel i član Izvršnog odbora Enka, Ozger Inal.
“Dugo smo sanjali razvoj infrastrukture u Crnij Gori, govorili o tome kako bi bilo lijepo da imamo auto-puteve do mora i sjevera, do svih prirodnih ljepota koje imamo”, napisao je premijer na X, nakon potpisivanja Memoranduma. “Taj višedecenijski san postaje realnost. Naši strateški američki partneri su spremni da pomognu na tom putu i poslali su svoje najbolje inženjerske i građevinske kompanije da budu dio uspješnog razvoja Crne Gore, zajedničkog uspjeha Crne Gore i SAD.”
Enka je turska kompanija, ali bi se ta nepreciznost mogla pokazati kao najmanji problem buduće saradnje. Za koju se premijer zalaže još od vremena kada je, kao ministar finansija u Vladi Zdravka Krivokapića, iskoračio na ovdašnju političku scenu. “Dogovorena sveobuhvatna saradnja kompanije Behtel i Crne Gore”, pohvalio se Spajić u decembru 2021. na tadašnjem tviteru . “Sledeće sedmice Zdravko Krivokapić potpisuje Memorandum o razumijevanju sa predstavnikom kompanije. Jedan od prvih projekata Jadransko-jonski autoput, investicija od preko milijardu eura čija realizacija kreće krajem 2022.”
Umjesto najavljene investicije – pala je Vlada. Iz Behtela su razgovore o saradnji nastavili sa Dritanom Abazovićem. “Želimo da sarađujemo na obostrano zadovoljstvo i u interesu daljeg razvoja vaše zemlje”, poručili su nakon sastanka u septembru 2022. I Abazović je bio optimista: “Naše ambicije su da sa pouzdanim partnerima krenemo u intenzivniji infrasturkturni razvoj”. Kako je taj sastanak upriličen nekih 30-40 dana nakon što je Abazovićevoj Vladi izglasano nepovjerenje, još jednom se završilo samo na lijepim željama.
Baš kao i desetak godina ranije, kada su predstavnici konzorcijuma Behtel-Enke tadašnjem premijeru Milu Đukanoviću u januaru 2013. “predstavili planove za saradnju i iskazali zainteresovanost da učestvuju u realizaciji najznačajnijeg projekta u Crnoj Gori, izgradnji auto-puta od Bara do granice sa Srbijom” . I tada je neđe zapalo.
Da li je, konačno, došlo vrijeme za Behtel-Enka? “Crna Gora bira razvoj, stabilnost i partnerstvo sa saveznicima”, napisala je na mreži X ministarka javnih radova Majda Adžović, “Premijer Spajić potpisao je Memorandum koji otvara vrata investicijama, snažnijim vezama sa SAD i ravnomjernom razvoju. Zahvalnost ambasadi SAD-a na podršci”.
Nije slučajno da ova poruka ima politički koliko i ekonomski kontekst.
“Behtel je mega korporacija blisko povezana sa republikanskim administracijama u SAD – o tim vezama napisane su čak i knjige”, piše nedjeljnik Vreme 2019., u vrijeme kada je Aleksandar Vućić ušao u aranžmane sa tom kompanijom. List pravi popis visokopozicioniranih funkcionera SAD koji su prije i poslije državne funkcije imali angažman u toj kompaniji. Uz konstatciju kako je “Behtel poznat po tome da nije konkurentan sa cijenama i da izbegava javne tendere, odnosno da poslove dobija preko političkih činilaca.”
Zanimljivo je ispratiti poslove Behtela i Enka u regionu.
Počelo je 1998. kada je američka kompanija, direktnom pogodbom bez tendera, ugovorila gradnju autoputa Zagreb-Split. Do početka 2005., kada je Behtel odustao od daljeg angažmana u Hrvatskoj, preselivši mehanizaciju u Rumuniju, izgrađena je manja polovina ugovorene ceste, oko 145 kilometara. Za to im je plaćeno 990 miliona dolara. “Kasnije je tadašnji ministar obnove Jure Radić priznao medijima da je cijena mogla biti barem trećinu manja da je bilo tendera. Razlog zašto to nisu uradile, kazao je tom prilikom Jurić, bila je odluka da se novcem poreskih obveznika plati učvršćivanje političkih odnosa Hrvatske i SAD”, navodi regionalno izdanje Forbsa u prošlogodišnjem tekstu. “Niko, pritom, ne spori da Behtel slovi za kvalitetnog građevinskog giganta, odnosno da su putevi koje gradi kvalitetni, ali ako ste spremni da ih papreno platite”.
Slijedili su poslovi u Rumuniji. Tamo je Behtel, opet bez tendera, 2004. dobio posao gradnje 415 kilometara autoputa uz cijenu od 2,2 milijarde eura. Rok za završetak bila je 2011. Evropska komisija je, uzalud, prijetila da će zbog kršenja EU propisa o tenderima/javnim nabavkama Rumuniji uskratiti pristup finansijskim fondovima. Posao je krenuo.
Do 2007. cijena je narasla na 4,7, a onda na 9,9 milijardi eura. Investitor je izvođača optuživao da sporo gradi a izvođač investitora da sporo plaća. Ugovor je raskinut 2013. Behtelu je za završene dvije dionice dužine 52 kilometra i polovinu radova na trećoj od 60-tak kilometara isplaćena 1,4 milijarda eura, plus obeštećenje za raskid ugovora. Svjetski i regionalni mediji pisali su o raskidu „kontroverznog ugovora“ dok su Rumuni odlučili da buduće izvođače radova na autoputu traže na tenderima.
Behtel i Enka su, u međuvremenu, počeli gradnju autoputa Drač – Tirana – Priština. Ugovor u Albaniji potpisan je 2006., nakon tendera za koji su savjetnici Svjetske banke zaključili da je netransparentan i nezakonit. Dok je posao završen cijena je porasla sa 418 miliona na blizu milijardu eura.
Kosovski ugovor za nastavak autoputa do Prištine potpisan je 2010., bez tendera, uz pozivanje na međudržavni sporazum sa SAD. Tamo su troškovi radova porasli sa inicijalnih 400 miliona za 102 kilometra na 838 miliona eura za izgrađenih 77 kilometara.
Zvanična Priština je istim partnerima povjerila gradnju autoputa do Skoplja, dok im je Tirana prepustila pripremu projekta za gradnju hidroelektrane Crni Drin.
Jedna zanimljivost iz Prištine 2010. godine. Tadašnji ambasador SAD na Kosovu je po isteku mandata posao nastavio u Behtelu. Dok je nekadašnji član uprave Behtela, u vrijeme potpisivanja ugovora sa Kosovom, bio specijalni savjetnik kosovskog premijera Hašima Tačija. Riječ je o američkom generalu Vesliju Klarku koji je, 1999. komandovao NATO snagama tokom vojne intervencije na Kosovu/SRJ.
Na red je došla Srbija. Behtel je u avgustu 2019. godine potpisao ugovor vrijedan 745 miliona eura za izgradnju autoputa dužine 112 kilometara koji povezuje Kruševac i Kraljevo. I ovdje je ugovoru prethodio Memorandum, a detalji o realizaciji posla proglašeni su tajnom. Javnost je iz prošlogodišnjeg izvještaja Fiskalnog savjeta Srbije saznala da je cijena, u međuvremenu, duplirana – na 1,6 milijardi eura. Što ne mora biti i konačan iznos. U Srbiji, Behtel radi i na pripremi gradnje hidroelektrane Đerdap 3 na Dunavu.
U Sjevernoj Makedoniji Behtel i Enka imaju, od 2023, ugovor o gradnji dionica autoputa na koridorima 8 i 10. Da bi započeli partnerstvo, vlasti u Skoplju su opozvale odluku da se te ceste grade uz pokroviteljstvo EU, promijenili sedam važećih zakona i usvojili osmi – Zakon o strateškom partnerstvu sa kompanijama Behtel i Enka za izgradnju autoputeva. Uobičajeno, ključni detalji ugovora su tajna.
„Behtel i Enka imaju snažan rekord uspjeha u izgradnji visokokvalitetnih infrastrukturnih koridora širom Balkana koji su osvojili brojne nagrade kao priznanje za naše izvrsne mogućnosti u području zaštite životne sredine, upravljanja projektima i finansiranja,“ kazao je Džastin Siberel, nakon potpisivanja Memoranduma u Podgorici. Oduševljen je, kaže, zbog potencijalne saradnje s Vladom Crne Gore na strateškom regionalnom koridoru koji će uključivati saobraćajne, energetske i tehnološke projekte.
“Memorandum o saradnji Vlade Crne Gore i kompanija Bechtel i Enka ne predstavlja dokument kojim će se razvijati crnogorska infrastruktura. Milojko Spajić, uz punu podršku lokalne štetočinske dipolomatske zajednice, na mala vrata uvodi, iz aviona vidljivu netransparentnost u izgradnju putne infrastrukture koja je susjede koštala premnogo”, kaže za Monitor Mila Kasalica. “U neobičnoj ali očekivanoj kolhoznoj dogovornosti, gomilaju se indikatori koruptivnosti. Japanski đak je kineski pojas i put zamijenio američkim tajnovitostima, koje će Crnu Goru koštati car je go suočenja”.
Skupo partnerstvo je počelo.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
Kolumne
-
ALTERVIZIJA / prije 7 dana
Tehno-manija
Milan Popović
-
DUHANKESA / prije 7 dana
Uskrsla metamorfoza Hirošime
Ferid Muhić
-
DANAS, SJUTRA / prije 1 sedmica
Testiranje
Milena Perović
-
ALTERVIZIJA / prije 2 sedmice
Multipolarizam na ivici apokalipse
Milan Popović
-
DANAS, SJUTRA / prije 2 sedmice
Miloševićevo
Milena Perović

Novi broj


CIJENA POMRAČENIH ODNOSA CRNE GORE I HRVATSKE: Kamata na rezoluciju

UNESCO TRAŽI TRENUTNI MORATORIJUM NA GRADNJU U KOTORU: Obustava gradnje i za Tivat, Hereg Novi i dio Cetinja

ĐUKANOVIĆ NAKON ZASTARE AFERE TELEKOM: Ruganje pravosuđu
Izdvajamo
-
Izdvojeno4 sedmice
JULSKI ŠPIC SEZONE 2025.: Turisti dolaze – nevolje ostaju
-
DRUŠTVO3 sedmice
ZAKLJUČANI SVETI STEFAN ČEKA PRESUDU: U petak završne riječi arbitraže u Londonu
-
INTERVJU4 sedmice
ŠEMSUDIN SKEJIĆ, NOVINAR: Opraštamo se od Al Jazeree balkans kao da je ljudsko biće
-
DRUŠTVO4 sedmice
SKY PREPISKE PROŠLE I VRHOVNI SUD: Kriptovana komunikacija jeste dokaz
-
FOKUS4 sedmice
DRŽAVA I DRŽAVNA PREDUZEĆA: Stečaj sad
-
Izdvojeno4 sedmice
ZAKON O LEGALIZACIJI: Novi pokušaj zaustavljanja divlje gradnje
-
Izdvojeno3 sedmice
MISTERIJA POSJETE NIKA ĐELJOŠAJA SAD: Traži li zaštitu FBI
-
DRUŠTVO3 sedmice
PRVA PRESUDA CRNOGORSKOG PRAVOSUĐA ZA RATNO SEKSUALNO NASILJE: Jedna presuda ne znači suočavanje