Povežite se sa nama

DRUŠTVO

VLADA PROTIV POMORSKOG SAOBRAĆAJA: Borba za trajekte

Objavljeno prije

na

Brojni su načini na koje je Vlada mogla zaštititi javni interes u poslu održavanja trajektne linije Kamenari – Lepetani. Umjesto svega toga, nudi nam se rješenje ,,preko koljena”, uz realnu mogućnost da država izgubi eventualni sudski spor sa vlasnicima Pomorskog saobraćaja. Pa da još jednom platimo tuđi nemar i neznanje

 

Vlada je, u jeku funkcionerske kampanje koju provodi po opštinama, aktuelizovala i pitanje daljeg poslovanja preduzeća Pomorski saobraćaj koje decenijama održava trajektnu liniju Kamenari –Lepetane.

Taj posao se obavlja bez važeće koncesije, kazao je premijer Dritan Abazović na prošlonedjeljnoj sjednici Vlade uz najavu radikalnih promjena: ,,Raspišite tender za koncesiju, neka se javi svako, sretno mu bilo ko pobijedi, zaključite ugovor i kraj priče. Dok toga nema, svim dobrima će upravljati država na način na koji država misli da je to najbolje”. Premijer je  saopštio da će resornom Ministarstvu kapitalnih investicija (MKI) proslijediti zaključak ,,kojim je Vlada 2019. bez koncesije dala na upravljanje Pomorskom saobraćaju da koristi trajekt, taj zaključak će se na narednoj sjednici staviti van snage“. Ta sjednica će biti održana nakon završetka ovog teksta, pa ostaju nepoznanica potezi koje je Abazovićeva Vlada naumila preduzeti.

Problem sa Pomorskim saobraćajem nije nov, ali ni dramatičan u mjeri u kojoj je  to predstavio premijer . Uostalom, Vlada se već 11 mjeseci ne izjašnjava o zahtjevu Upravnog odbora JP Morsko dobro kojim je traženo da se ,,van snage” stavi Zaključak Vlade Duška Markovića iz 2019. godine, kojim je omogućeno da Pomorski saobraćaj nastavi održavanje trajektne linije Kamenare – Lepetani i nakon isteka petnaestogodišnje koncesije, ugovorene 2004.

Monitor je došao do ,,spornog” Zaključka (nalazi se u elektronskoj arhivi prethodnih vlada). Suština dokumenta sadržana je u dijelu kojim se Javno preduzeće za upravljanje morskim dobrom zadužuje da, ,,do dodjele koncesije za obavljanje djelatnosti linijskog pomorskog saobraćaja na relaciji Kamenari – Lepetani”, izvrši produženje postojećeg koncesionog Ugovora. Od tadašnjeg Ministarstva saobraćaja i pomorstva (danas je to MKI) istim Zaključkom je zatraženo da ,,predloži način uređivanja linijskog pomorskog saobraćaja, kao i pitanje dodjele koncesije za djelatnost linijskog pomorskog saobraćaja”. Skoro identičan Zaključak Markovićeva Vlada donijela je i godinu ranije, ali postupak dodjele nove koncesije nije sproveden.

Nezavršeni posao sačekao je Vladu Zdravka Krivokapića. Novitet je bilo to što se, nakon promjene vlasti na državnom i, dijelom, lokalnom nivou, pojavila ideja da se trajektni saobraćaj u Bokokotorskom zalivu vrati pod državno okrilje. Gdje je bio do 2005. i privatizacije Pomorkog saobraćaja u organizaciji tadašnjeg Savjeta za privatizaciju.

Predsjednik Odbora direktora JP Morsko dobro Blažo Rađenović  je  u nekoliko navrata promovisao ideju da bi održavanje trajektne linije moglo preuzeti novo preduzeće koje bi formirale opštine Tivat i Herceg Novi, JP Morsko dobro ili svi skupa. Javno preduzeće koje gazduje crnogorskim priobaljem sposobno je i samo da organizuje taj posao, naglašavao je Rađenović. Insistirao je da se prekine   praksa ,,da se javno dobro naočigled cijele javnosti, bez sprovedenih zakonskih procedura, stavlja u interes jednog pojedinca i njemu stvara abnormalnu, milionsku, korist”.

Sredinom nedjelje iz Morskog dobra su stigle vijesti da se otišlo i korak dalje u pravcu preuzimanja posla koji sada obavlja privatna firma u vlasništvu braće Dejana i Dušana Bana i njihovog poslovnog partnera Željka Mihailovića. Morsko dobro ima ponudu da iznajmi dva trajekta sa posadom i spremno je da  preuzme posao održavanja trajektne linije u Zalivu poručeno je iz Budve. ,,Za prvi period bi iznajmili dva trajekta i posadu i tu već imamo ponudu, da bi kasnije u najkraćem roku, kroz javne nabavke, kupili tri veća trajekta koji bi imali veće kapacitete od postojećih”, rekao je Rađenović Vijestima.

Ni drugi akteri ne sjede skrštenih ruku.  U utorak se premijer sreo sa predstavnicima Morskog dobra i predsjednicima opština Tivat i Herceg Novi. Razmatrali su modalitete preuzimanja posla trajektnog prevoza. Pa čak i mogućnost da Zaliv, privremeno, ostane bez pomorskog prevoza na liniji Kamenari – Lepetani.

„U krajnjem slučaju, i da ne radi trajekt, postoji put koji u ovom periodu godine nije opterećen toliko, tako da ne bi došlo do kolapsa. Zato smo u dobro vrijeme krenuli u rješavanje problema”, naveo je potpredsjednik Opštine Herceg Novi Mirko Mustur. „Postoje razne alternative, svakako će trebati da se organizuje jedna komisija koja će ponuditi sva ta rješenja, potom da se odabere optimalno i pravično rješenje, prije svega, prema građanima Boke i onima koji prolaze kroz ovaj prostor”.

,,Vlada ima intenciju da građanima vrati ono što je njihovo, stane na kraj arčenju državne imovine i preuzme upravljanje trajektnom linijom”, saopšteno je iz kabineta premijera Abazovića u srijedu. Problem može biti način na koji su krenuli u realizaciju plana. Čak i ako ostavimo po strani to što se Vlada skoro šest mjeseci nalazi u tehničkom mandatu, dok se pitanjem koncesije za trajektni prevoz nije bavila dok je bila u punom mandatu. A trebalo je.

Već smo pomenuli da Markovićeva Vlada od 2018. do kraja mandata nije raspisala  tender za obnovu koncesije na osnovu koje Pomorski saobraćaj obavlja prevoz putnika i vozila sa svojih šest trajekata.  Ista obaveza našla se i pred Vladom Zdravka Krivokapića. Tada su iz novoformiranog Ministarstva kapitalnih investicija najavili da će tender za koncesiju biti raspisan do kraja 2021. Obećanje nije ispunjeno.

Na osnovu komunikacije tadašnje Vlade i parlamenta može se zaključiti da su u MKI-u, došli na ideju da trajektni prevoz u Boki, regulišu kroz model tzv. javno-privatnog partnerstva. O kome se u Crnoj Gori odavno priča ali još nemamo ni jedan primjer koji bi pokazao  domete i ograničenja te poslovne prakse. Nezvanično, tadašnja promjena plana je bila motivisana idejom da se Pomorskom saobraćaju redukuje mogućnost sticanja ekstra profita na račun tržišnog monopola koji im je omogućen 2005. Pad Krivokapićeve Vlade ostavio je nezavršenu priču.

Abazovićeva Vlada naslijedila je obavezu raspisivanja tendera za trajektnu liniju. I nije uradila ništa, do  prošle nedjelje. Sada, kako čujemo ,,ima intenciju” da stane na kraj arčenju državne imovine. Između redova se  može pročitati da je jednako krupan problem to što su vlasnici Pomorskog saobraćaja  prijatelji i poslovni partneri Mila Đukanovića (novcem Dušana Bana i Mihailovića obezbijeđen je kolateral za njegov višemilionski kredit u Londonu).  To je prijateljstvo, mnogi sumnjaju, uslovilo da Pomorski saobraćaj, jedno od najprofitabilnijih državnih preduzeće, pređe iz državnih u njihove ruke bez međunarodnog tendera, prodajom akcija na ovdašnjoj berzi.

Koncesiona naknada za održavanje trajektne linije ugovorena sa Pomorskim saobraćajem dok je on bio u vlasništvu države. Pa tada  nije izgledalo problematično to što je ona bila relativno mala. Sada iz Vlade ističu da Pomorski saobraćaj ima milionski profit, dok Morsko dobro na ime koncesije prihoduje između 200 i 300 hiljada eura.

Vlada je, a ne Pomorski saobraćaj, bila dužna da raspiše tender za dodjelu koncesije nakon što je prethodna istekla. Vlada je bila i u poziciji da diktira pravila  saradnje, pod uslovom da obezbijedi valjanu konkurenciju sadašnjem koncesionaru. Tako što će privući neku kompaniju iz okruženja ili osnovati svoju. Među pomorcima se mogu čuti spekulacije da trajekti Pomorskog saobraćaja ne zadovoljavaju propisane uslove za plovidbu u Zalivu (nemaju tankove za odlaganje otpadnih voda…) pa su lokalni mediji iz Boke najavljivali mogućnost da im  Lučka kapetanija zabrani plovidbu.

Sada se  nudi rješenje ,,preko koljena”, uz realnu mogućnost da država izgubi eventualni sudski spor sa vlasnicima Pomorskog saobraćaja. Pa da još jednom platimo tuđi nemar i neznanje.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

VRŠNJAČKO NASILJE U CRNOJ GORI U PORASTU: Djetinjstvo u strahu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema podacima UNICEF-a iz 2022. godine, mladih uzrasta od 13 do 15 godina koji su bili maltretirani bar jednom u posljednjih nekoliko mjeseci u Bosni i Hercegovini i Sloveniji ima oko 25 odsto, u Srbiji, Albaniji i Sjevernoj Makedoniji po 18 odsto, a u Hrvatskoj 22 odsto. Sličnih podataka za Crnu Goru – nema. Samo u toku 15 dana marta zabilježeno je čak pet slučajeva vršnjačkog nasilja

 

Samo od početka do sredine ovog marta zabilježeno je čak pet slučajeva vršnjačkog nasilja u Crnoj Gori, u kojima je učestovalo preko 20 tinejdžera. To su alarmantne brojke. Koliko se nasilja zapravo dešava, teško je znati – mnoge žrtve ne prijavljuju teror koji doživljavaju, u školama ili u onlajn prostoru, gdje se nasilje često prenosi.

Učenik osmog razreda podgoričke OŠ „21. maj” bio je žrtva napada koji se prije dvadesetak dana dogodio u blizini te škole. Brutalno ga je pretukla grupa đaka devetog razreda OŠ „Savo Pejanović”. Užasni snimak napada širio se društvenim mrežama. Dječak leži na travi, dok ga gomila šutira nogama.

Pokrenut je krivični postupak protiv četvorice četrnaestogodišnjaka zbog sumnje da su počinili djelo nasilničko ponašanje. Škola koja pohađaju namijenila im je vaspitnu mjeru – smanjenje ocjene iz vladanja.

Ovaj je dječak bio duže vremena izložen nasilju.

Početkom marta nikšićka policija podnijela je krivičnu prijavu protiv četiri osobe koje se sumnjiče za nasilničko ponašanje nad mladićem u holu Gimnazije „Stojan Cerović” u Nikšiću.

Zabilježen je i slučaj nasilja u OŠ „Lovćenski partizanski odred” na Cetinju

Prema podacima UNICEF-a iz 2022. godine, mladih uzrasta od 13 do 15 godina, koji su bili maltretirani bar jednom u posljednjih nekoliko mjeseci, u Bosni i Hercegovini i Sloveniji ima oko 25 odsto, u Srbiji, Albaniji i Sjevernoj Makedoniji po 18 odsto, a u Hrvatskoj 22 odsto.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

RAMBO AMADEUS, NEPLANIRANO NASILJE: Čovječe,  posrami se

Objavljeno prije

na

Objavio:

Producentkinja TV emisije Dnevnica  Lejla Kašić objavila je da je poznati muzičar Antonije Pušić seksualno uznemiravao i vrijeđao na snimanju posljednje epizode. Pusić se oglasio tek nekoliko dana kasnije i potvrdio priču Lejle Kašić.  Cijeli slučaj stavio je u kontekst neshvaćenog buntovnika, žrtvu kulturnog modela u kojem živimo. Onda su  gomile šovinista i seksista na društvenim mrežama vrijeđali i omalovažavali Lejlu Kašić. Podržale su je brojne NVO i građanski aktivisti

 

Seksualno uznemiravanje je, prema konvenciji Savjeta Evrope, svako neželjeno verbalno ili neverbalno, odnosno fizičko ponašanje seksualne prirode u svrhu, odnosno uz ishod povrede dostojanstva osobe, posebno kada se stvara zastrašujuća, neprijateljska, degradirajuća, ponižavajuća i uvredljiva atmosfera. U crnogorski Krivični zakonik tek treba da se uvede ovo krivično djelo.

U Crnoj Gori mnogi ne priznaju seksualno uznemiravanje kao vrstu nasilja nad (najčešće) ženom i dovođenje te osobe u ponižavajući položaj. U brojnim komentarima na ispad čuvenog muzičara Antonija Pusića, koji nastupa pod pseudonimom Rambo Amadeus, ta svijest je došla do punog izražaja.

„Šta treba, svaka cica kojoj si rekao da ti se sviđa njeno dupe i da bi je rado pojebao iz mesta, da skoči sa varijantom da je uznemiravaš….ma daj …pa onda smo svi manijaci i ajmo u zatvor….toliko mi ide na k….cela ova varijanta gde sve žene skaču da kamenuju nekog, a pri tome se žale da nema pravih muškaraca i zato su same, a pri tome imamo ekspanziju svih vrsta polova i trans budalaština“, navodi se u jednom od komentara.

Lejla Kašić,  voditeljica i producentkinja TV emisije Dnevnica, objavila  je da je Antonio Pusić,  u toku snimanja, seksualno uznemiravao i omalovažavao. Nije htjela da govori o detaljima. Slučaj je prijavila policiji.

Pusić se oglasio tek nekoliko dana kasnije i potvrdio priču Lejle Kašić.  Cijeli slučaj stavio je u kontekst neshvaćenog buntovnika,  žrtve kulturnog modela u kojem živimo.  U međuvremenu su  gomile šovinista i seksista na društvenim mrežama razuzdano vrijeđali i omalovažavali Lejlu Kašić.  Od toga da je sve zaslužila, do toga da namjerno diže paniku kako bi se proslavila preko popularnog muzičara iz Herceg Novog.

„Ona je ozbiljan bolesnik…ali kako da je kriviш jadnu kad niko živ ne zna za nju, a silno želi da postane poznata… Platiće ova Rambu nekoliko miliona i raznim valutama za ovo“, kazao je jedan od komentatora.

Rambo je u reagovanju ukazao da je sve skupa u stvari bila kulminacija njegove nervoze zbog  koncepta emisije.  Inače radi se o  emisiji koja se odavno emituje i čiji koncept nije nikakva tajna. Na učestvovanje u Dnevnici  Pušić je dragovoljno pristao.  Lejlu Kašić, on je i u reagovanju, objavljenom na svom fb profilu,  nazvao „ludačom“ i ustanovio „da treba da se liječi“. Odbio je da joj se izvini.

„Dotičnu gospođicu sam… sasvim neplanirano pipnuo ili pljesnuo po dupetu ili pak štipnuo, pojma nemam sad. To nema nikakve veze sa seksom, barem ne s moje strane. Htio sam da joj nekako dojavim da nemam više što, da me je satjerala u ponižavajući položaj. Nekakav zadnji pokušaj da odustane od grubog upada u intimu jedne porodice. Nesretno artikulisan kvazi-drugarski alarm. Seksističan možda, seksualan ne. Nije to niko vidio, nije se ni ona bunila, mogao bih da negiram, ali mrzi me da foliram. Nisam taj lik“, napisao je Rambo Amadeus.

Njegov odgovor pokrenuo je novi talas trolovsko-botovskog nasilja nad Lejlom Kašić,  ali i nad svim ženama i muškarcima koje su stale u njenu odbranu. Mlada novinarka i aktivistkinja Jovana Damjanović napisala je autorski tekst Seksualno uznemiravanje nije udvaranje: Šta vas briga šta se tačno desilo. U tekstu je pokušala da odgovori na dva najčešća pitanja internet komentatora, zabrinutih za budućnost alfa muškarca – kako se udvarati a da ne popiješ prijavu i zašto žrtva ne kaže šta se tačno dogodilo.

„Ako ne znaš kako se udvarati a da se tvoje udvaranje ne završi prijavom onda nemoj da se udvaraš. Možda zvuči grubo, ali ukoliko ne primjećuješ da se u toku komunikacije neke stvari ne trebaju raditi ili izgovoriti, onda treba da radiš na sopstvenim komunikacionim vještinama. Ukoliko misliš da neko treba da trpi vulgarnosti ili prostakluk jer ti ne znaš kako drugačije, postaje vrlo jasno u kome je problem“, piše Damjanović.

Ubrzo nakon ovog teksta, internet nasilje se okrenulo ka njoj. Bilo je mnogo zlonamjernih, uvrjedljivih i seksističkih komentara.  Ona za Monitor kaže da je očekivala sličnu reakciju, jer zna u kakvom društvu živimo, ali nije očekivala psovke i uvrede na ličnoj osnovi.

„Mislim da je dobro da se komunicira na ovu temu i dobro je da se priča o seksualnom uznemiravanju. Sa više muškaraca i žena na internetu, koji misle suprotno, ušla sam u raspravu oko ove teme i sigurna sam da su shvatili šta sam željela da kažem. Oni koji su samo vrijeđali, vjerujem da nijesu ni pročitali tekst, već samo naslov“, kaže Jovana Damjanović.

Lejla Kašić smatra da će i  negativni komentari pomoći da se problem bolje mapira i pokazati koliko nam je emancipacija neophodna. Na komentare je reagovala i građanska aktivistkinja Bojana Jokić. „Nama je kao društvu ’ništa strašno’ da muškarac bez dozvole neprimjerno dodiruje ženu“, kazala je ona. „Čitam – ’izmislila je’, ’hoće slavu’ i još niz komentara slične sadržine i optužbi da je to samo i isključivo njena krivica i pitam se da li bi to isto pisali da je na Lejlinom mjestu bila njihova majka, sestra ili ćerka“, ukazuje Jokićeva.

Crnogorske organizacije koje se bave ženskim pravima izdale su zajedničko saopštenje povodom slučaja Lejle Kašić. One su posebno fokusirale saopštenje Antonija Pušića. Navode da pravdajući odbijanje izvinjenja žrtvi svog ponašanja time što je diskvalifikuje kao osobu ,,koja treba da se liječi”, ,,koja se prenemaže”, ,,koja koketira”, on opravdava nasilje prema ,,nedostojnima” i čini isto što su prije njega činili poznati nasilnici. Nebitno je jesu li nedostojni ,,ludaci”, ,,ženetine koje se prenemažu”, ,,pederi”… princip pravdanja nasilja – za koje nema opravdanja – ostaje isti.

„Simptomatično je i to da svoje nezadovoljstvo emisijom u kojoj je pristao da učestvuje, nije izrazio njenom uredniku – muškarcu, nego producentkinji – ženi i to na veoma čudan i apsolutno neprihvatljiv način“, istakle su nevladine organizacije.

Građanski aktivista Jovan Ulićević tvrdi da poznati muzičar pravda svoj postupak kao što svaki nasilnik pravda svoj. On je parafrazirao opravdanja koja je naveo Pušić u svom saopštenju. Bio sam nervozan, bio sam umoran, ne znam što mi je bilo, sistem je sjeban…„Mrzim ovaj sistem, kapitalizam je raspad, stoga, iskaliću se na ženi pored mene, jer se osjećam nemoćno da zaustavim nešto u čemu sam i sam učesnik. I opet, ona je kriva, što je ’luda’ i nije shvatila da mi treba podrška da malo neđe izdušim“, napisao je Ulićević na svom profilu.

Talas  prijavljivanja slučajeva seksualnog uznemiravanja od strane moćnika odavno je krenuo u svijetu i u regionu. Kod nas je prva progovorila Lejla Kažić.

„Seksualno uznemiravanje ne smije biti normalna stvar. Ne smije imati opravdanje. Ne smije biti nešto na šta se ćuti i prema čemu smo ravnodušni. Može da se desi svima i to nije do nas. Do nas je da ne ćutimo na ovakve slučajeve, ne uplašimo se pred onima koji žele da iskoriste svoj položaj moći“, ističe Lejla Kašić.

Antonije Pušić, Rambo Amadeus, godinama je ambasador dobre volje u organizaciji UNICEF. Nakon što je Lejla Kašić  o incidentu obavijestila ovu organizaciju,  Pusićev  angažman je suspendovan do daljnjeg. Ovo društvo tek treba da se suoči sa sobom i sa svojim nasilničkim potencijalima. Građanin Antonije  Pušić ne bi smio propustiti priliku da pogleda ko je sve i na koji način stao u odbranu njegovog nasilničkog gesta. Da se čovjek prepadne. Ili, posrami.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

GRADONAČELNIK NIKŠIĆA NIJE KRIV ZA IZJAVE O ZLOČINU U SREBRENICI: Negiranje genocida na sudu prihvatljiv način

Objavljeno prije

na

Objavio:

Viši sud u Podgorici oslobodio je gradonačelnika Nikšića Marka Kovačevića optužbi da je negiranjem genocida u Srebrenici širio mržnju. Krivični zakon Crne Gore zabranjuje negiranje ili relativizaciju genocida, ukoliko su ta krivična djela utvrđena pravosnažnom presudom međunarodnog krivičnog suda. To krivično djelo naziva se izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, a zaprijećena je kazna od šest mjeseci do pet godina

 

Televizija Crne Gore prikazivala je u večeri 29. decembra 2021. godine bosanskohercegovački film Quo vadis, Aida. Riječ je kinematografskom ostvarenju Jasmile Žbanić, nominovanom za prestižnu američku nagradu – Oskar, a dobitnik je i više značajnih međunarodnih nagrada. Film obrađuje genocid u Srebrenici 1995. godine.

Iste večeri, pred prikazivanje filma, okupilo se nekoliko desetina, uglavnom, srednjovječnih muškaraca da protestuju protiv filma. Skup su, navodno, organizovali pripadnici pravoslavnih bratstava, koji svoje nacionalističke ideje i pokliče često kriju iza vjere i humanitarnog rada. Na glavnom ulazu u Radio-televiziju Crne Gore raširili su transparent – „Srebrenica nije genocid“. Riječi na transparentu obrazložio je i epski pjesnik Slavko Perošević, počasni član nikšićkog pravoslavnog bratstva Zavjetnici Tvrdoš. „Smatramo da zločin koji se dogodio u Srebrenici nikako ne može biti tretiran kao genocid… Može da se razmatra na nekim nivoima da li se u Srebrenici dogodio određeni zločin. Sigurno je da se i dogodio. Strijeljanje ratnih zarobljenika može da se tretira kao ratni zločin, ali nikako kao genocid“, kazao je tada on.

Krivični zakon Crne Gore zabranjuje negiranje ili relativizaciju genocida, ukoliko su ta krivična djela utvrđena pravosnažnom presudom međunarodnog krivičnog suda. To krivično djelo naziva se izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, a zaprijećena je kazna od šest mjeseci do pet godina.

„Kazniće se i ko javno odobrava, negira postojanje ili značajno umanjuje težinu krivičnih djela genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina učinjenih protiv grupe ili člana grupe koja je određena na osnovu rase, boje kože, religije, porijekla, državne ili nacionalne pripadnosti, na način koji može dovesti do nasilja ili izazvati mržnju prema grupi lica ili članu takve grupe, ukoliko su ta krivična djela utvrđena pravosnažnom presudom suda u Crnoj Gori ili međunarodnog krivičnog suda“, navodi se u Krivičnom zakoniku Crne Gore.

Više državno tužilaštvo u Podgorici u ovom događaju tada je pokrenulo izviđaj, ali je donijelo odluku da nije počinjeno nijedno krivično djelo koje se goni po službenoj dužnosti. Oni su predmet proslijedili Upravi policije kako bi utvrdili da li u ovim radnjama ima prekršaja. Međutim, ni policija nije našla da je u radnjama ovih lica bilo nekih kršenja zakona.

Tužilaštvo je nastavilo da ignoriše širenje mržnje, koje se moglo čuti u pjesmama i vidjeti na transparentima koje su nosile ove grupe dok su demonstrirale na ulicama. Sve dok u Skupštini Crne Gore nije usvojena Rezolucija o Srebrenici.

Nakon toga je gradonačelnik Nikšića Marko Kovačević, član Glavnog odbora Demokratskog fronta (DF) i Nove srpske demokratije (NSD), koji je navodno blizak sa gorepomenutim pravoslavnim bratstvima, na jednoj srbijanskoj televiziji ponovio tezu da Srebrenica nije genocid. On je tada kazao da se u Skupštini vidjelo ko je izdajnik, da su Srbi napadnuti i da treba da se brane.

„Uostalom, mislim Kartaginu treba razoriti. Uostalom, mislim nije bio genocid u Srebrenici“, kazao je Kovačević.

Demokratska partija socijalista tada je podnijela krivičnu prijavu protiv Kovačevića. Više državno tužilaštvo u Podgorici je ovog puta podiglo optužni predlog protiv gradonačelnika Nikšića. Smatrali su da je javnim negiranjem genocida širio nacionalnu i vjersku mržnju.

„U predmetu formiranom u Višem državnom tužilaštvu u Podgorici, protiv M.K., zbog krivičnog djela – izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, nakon sprovedenog postupka izviđaja tokom kojeg je isti saslušan u svojstvu osumnjičenog, na okolnosti povodom iznijetog stava o genocidu u Srebrenici, koji je iznio u emisiji Usijanje dana na TV Kurir, dana 18. 06. 2021. godine, te prikupljenih drugih neophodnih dokaza, ovo tužilaštvo je protiv M.K. podnijelo optužni predlog Višem sudu u Podgorici zbog navedenog krivičnog djela“, objasnila je tada rukovoditeljka tog tužilaštva Lepa Medenica.

Međutim, sud je utvrdio da tužilaštvo nije dokazalo da je način negiranja genocida bio takav da može dovesti do nasilja ili izazivanja mržnje prema grupi lica ili članu neke takve grupe. U obrazloženju presude sud se pozvao i na presudu evropskog suda u Strazburu u predmetu Perinček protiv Švajcarske. Tužilaštvo je prošle sedmice uložilo žalbu na ovakvu odluku.

Dio pravnika sa kojima je razgovarao novinar Monitora, smatraju da ovaj slučaj nije mogao biti primijenjen u ovom predmetu jer je Perinček u Švajcarskoj negirao genocid Otomanske imperije nad Jermenima 1915. godine. Iako je Švajcarski nacionalni savjet ovaj događaj priznao kao genocid, on nije kao takav priznat međunarodnom presudom. A genocid je zločin koji mora utvrditi sud, što je bio i razlog presude Evropskog suda protiv Švajcarske. S druge strane, međunarodni sud u Hagu je donio presudu da je u Srebrenici počinjen genocid.

Drugi pravnici smatraju da, kao i u ovoj međunarodnoj presudu, tužilac Višeg tužilaštva nije dokazao kako je izjava Kovačevića izazvala ili mogla da izazove javne nerede i nemire. To je Evropski sud i naveo u svojoj presudi u korist Perinčeka.

Neki pravnici apostrofiraju dvostruke standarde tužilaštva kada je riječ o negiranju genocida u Srebrenici. Bivši ministar pravde Vladimir Leposavić, pravoslavna bratstva ili, pojedini predstavnici Srpske pravoslavne crkve, nijesu izvedeni pred sud zbog izjava sličnih Kovačevićevoj. Jedina razlika je što je protiv Kovačevića krivičnu prijavu podnijela partija za čijeg zemana je postavljena većina tužilaca.

Uglavnom, negiranje genocida u Crnoj Gori je i dalje nekažnjivo. A gradonačelnik Kovačević je javnosti pozat i po pjevanju pjesme u kojoj „kukaju bule“.

 

Deset mjeseci zbog poziva na klanje Cetinjana

Posljednji izvještaj državnog tužilaštva (za 2021) kaže da je zbog krivičnog djela izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje prijavljeno 45 osoba. Najviše ih je gonjeno zbog govora mržnje na internetu.

Većinu prijava tužilaštvo je odbacilo. Tužioci su odlučili da ne gone 32 osobe.  Većina optuženih je završila u zatvoru.

„Sud je protiv šest lica donio osuđujuće presude, od čega je protiv pet lica izrečena kazna zatvora i protiv jednog lica uslovna osuda; protiv 3 lica donijete su oslobađajuće presude“, navodi se u izvještaju.

Uvidom u nekoliko javno dostupnih presuda može se vidjeti da su ljudi većinom pozivali na nasilje prema određenoj nacionalnoj ili vjerskoj grupi. U jednoj presudi navodi se da je okrivljeni podsticao na nasilje i mržnju u ime religije. Za to krivično djelo dobio je 10 mjeseci zatvora.

„Na svom profilu koji je registrovan pod imenom ’S.M.’ objavio govor sadržine ’Ja sam spreman za Cetinje. Malo mi se grb iskrivio, ali dobro. Drma mi se, drma mi se na šubari cveće, ubićemo, zaklaćemo ko sa nama neće. Svi na Cetinje, aloo! Nema, nema zajebancije, evo kapa se pripremila, jedno dva- tri noža da ponesemo i boli nas uvo’, piše u presudi.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo