Povežite se sa nama

INTERVJU

VLADIMIR BELJANSKI, PREDSJEDNIK ADVOKATSKE KOMORE VOJVODINE, PREDSTAVNIK SRBIJE U MEĐUNARODNOJ UNIJI ADVOKATA: Sudstvo u Srbiji nije treća grana vlasti

Objavljeno prije

3 godine

na

Od toga šta ćemo sami preduzeti, koliko ćemo biti hrabri, mudri, uporni i sistematični zavisi u kakvoj ćemo zemlji živeti

 

MONITOR: Predsjednik Aleksandar Vučić je na TV Pink rekao je da se u Vojvodini radi o agresivnim građanski orijentisanim pojedincima i grupama. „Neću da kažem antisrpski orijentisanim“, rekao je pridajući  učesnicima protesta i niz „namera“ (uvođenje sankcija Rusiji, uništavanje Republike Srpske, podršku priznavanju nezavisnosti Kosova). Šta ovakva izjava govori?

BELJANSKI: Vučićeva izjava nije iznenađenje. Usmerena je na dodatnu diskreditaciju učesnika protesta i na opravdanje primene sile od strane policije i privatnog obezbeđenja. Vučić je veoma vešt političar i inteligentan čovek, ali čovek jedne dimenzije posvećen usmeravanju mišljenja građana. On se ovom izjavim ne obraća učesnicima protesta niti onima koji bi mogli da ih podrže, već onima koji imaju pojednostavljen način razmišljanja, a na čemu se u Srbiji vredno radi više od 30 godina. Batine su, dakle, dobili antisrbi, neprijatelji Rusije, srpskog Kosova i Republike Srpske. I tačka. Jednostavno, prihvatljivo, a da li je tačno je nešto do čega se uglavnom ni ne dolazi. Negovanje nekritičkog prihvatanja svega sto se ponudi sa pozicije autoriteta je preovlađujući način formiranja mišljenja većine. Odanost kao najveća vrlina je postala paradigma. Slepa vernost vođi, partiji, tuđim vrednosnim sudovima je postao skoro jedini način da se lagodno živi. To podrazumeva odricanje od značajnog dela slobode kojom bi trebalo da raspolažemo.

MONITOR: Svojevremeno ste se javno „pobunili“ zbog odbacivanja krivične prijave protiv dvojice policajaca koji su 2020. prebili mladića sa posebnim potrebama. Ovih dana svjedočimo i da moćnici preko tužilaštva pokušavaju da kriminalizuju poteze načelnika Odeljenja za borbu protiv trgovine narkoticima. Postoji li otpor prema pritiscima organizovanog kriminala i korumpiranog dijela policije?

BELJANSKI: Od policije se na opskuran način očekuje da se manje bavi svojim poslom, a više da štiti nezakonite aktivnosti pojedinih grupa. Načelnik Milenković je samo jedan od primera kakva je sudbina onih koji svoj posao pokušaju da rade nezavisno. Što se tiče premlaćivanja mladića sa posebnim potrebama u julu 2020-e, on nije bio učesnik demonstracija i tu je krivični postupak obustavljen nakon pogrešnih i deplasiranih istražnih radnji, jer bi inače mogao da bude osuđen policajac koji je podoban i potreban određenim grupama povezanim sa vlašću. Slično funkcionišu razne kriminalne organizacije. Sektor unutrašnje kontrole policije može da bude rešenje za ove probleme, ali se on mora izmestiti iz okvira MUP-a i mora postati vrsta nezavisne agencije. Nisam optimista  da će se to dogoditi, a ni da bi čak i tada takva agencija mogla da bude van domašaja vrha vlasti.

MONITOR: Poklanjali ste dosta pažnje „fenomenu“ javne uloge visokog funkcionera SNS-a i advokata Vladimira Đukanovića. Iz načina na koji obavlja advokatsku profesiju moglo bi se sumnjati da on  igra ulogu posrednika između optuženih i moćnika koji bi njihovim izjavama mogli biti ugroženi. Ima li to veze sa Vašom konstatacijom da postoje i „advokatski karteli“?

BELJANSKI: Advokatu je zabranjeno da javne nastupe koristi za agitovanje i podsticanje na nedozvoljene pritiske u korist klijenta u predmetu koji nije pravnosnažno okončan. To je propisano Kodeksom profesionalne etike advokata. Malo kome bi moglo pasti na pamet da je moguće da advokat ima svoje emisije u kojima intervjuiše klijente kojima su sudski postupci u toku. Videli smo kakav uticaj ovo ima na javnost. U vezi sa takvim postupanjem postoji mogućnost vođenja disciplinskog postupka u Advokatskoj komori Beograda. Drugo pitanje je da li advokat može istovremeno da bude na funkcijama na kojima se nalazi Đukanović i od kakvog je to uticaja na ispravan rad pravosuđa. Odgovor na to daje Zakon o sprečavanju korupcije. Advokat ima interes da njegov klijent bude oslobođen. Ako je advokat istovremeno predsednik skupštinskog Odbora za pravosuđe, član Odbora za bezbednost, član Visokog saveta sudstva i Državnog veća tužilaca i td.,  nema nikakve dileme da tada postoji sukob interesa. Đukanovićev način rada je samo namerno eksponiran na ovaj način. Postoje grupe advokata koje su privilegovane zbog bliskih odnosa sa vlašću, koji  honorare dele sa onima koji im poveravaju zastupanje i koji su se u poslednjih nekoliko godina domogli velikog bogatstva. To direktno utiče na egzistenciju brojnih drugih advokata, posebno mlađih. To izlazi van okvira sankcionisanja od strane advokatskih komora i predstavlja pitanje za tužilaštvo. Tužilaštvo, opet nema načine da delotvorno istraži važna pitanja jer iako ima formalnu vlast nad policjom, u stvarnosti je obrnuto.

MONITOR: Od kada je SNS na vlasti, vrlo često najviši funkcioneri govore o nečijim namjerama da se organizuje  državni udar, te da su  Vučić i njegova porodica glavne mete. Tu se povremeno upliću navodni pobunjenici iz bezbjednosnih snaga i službi, ali i osobe iz kriminogenog regionalno umreženog miljea. I nema posljedica?

BELJANSKI: Bezbednost svakog predsednika države je veoma ozbiljno pitanje. Srbija ima dugu tradiciju atentata, političkih ubistava i nasilnih promena vlasti. Nadležne službe moraju da obezbede bezbednost šefa države. Igranje kroz medije sa pitanjem pokušaja ubistva predsednika ili državnog udara nanosi veliku štetu. Posledica zato što se olako pristupilo izlasku u medije sa ovakim tvrdnjama. Od ozbiljnih službi bih prvo očekivao da uhapsi one koji se na tako nešto spremaju, a onda izađu u javnost sa činjenicama i kvalifikacijama. U suprotnom mogu da zaključim samo da je u pitanju manipulacija koja ima i obeležja krivičnog dela povezanog sa lažnim vestima i uznemiravanjem javnosti.

MONITOR: U kakvom je onda stanju „treća grana vlasti“?

BELJANSKI: Treća grana vlasti, sudstvo, zapravo nije vlast u Srbiji. Moralo bi i moglo bi da bude, ali mi se čini da ne želi. Da bi sudstvo bilo vlast neophodno je da tu vlast primenjuje, realizuje, da kazni svakog ko pokuša da utiče i da je ometa. Sudije imaju odgovornost ne samo za predmete u kojima postupaju nego i za položaj sudstva. Za predmete je potrebna stručnost i nepristrasnost. Za položaj sudstva je potrebna nezavisnost i hrabrost. Sudije ne treba i ne smeju da zastupaju interese političkih organizacija, ali moraju biti prisutni u javnom diskursu. Naše pravosuđe je tromo, nezainteresovano i posmatra svet sa bezbedne distance koju pogrešno pokušava da predstavi kao objektivnost. Tako tone još dublje, gubi poverenje, autoritet, ali i samopouzdanje.  Ne smemo smetnuti s uma ni broj slučajeva u kojima postoji sumnja da je odsustvo ekspeditivnosti ili osude, posledica neprimerenih i tendencioznih izjava s vrha vlasti.

MONITOR: Da li pitanje sankcija Rusiji zbog agresije na Ukrajinu i statusa Kosova, potpuno marginalizuje značaj unutrašnje situacije u Srbiji i položaj njenih građana čini nakaradno „stabilnim“?

BELJANSKI: Problem je u tome što većina učesnika u pravosuđu smatra da je jedino što mogu postići hrabrim i ispravnim stavom i postupanjem – sopstveno stradanje. Zbog toga svoj posao posmatraju sa sigurne udaljenosti. Kod nas se i dalje koriste slični metodi kao 90-ih i ista terminologija kada nekog treba diskreditovati ili sprečiti da dalje dela. Pitanje Kosova i Rusije je u prvom planu i vešto se koristi da u domaćoj javnosti stavi senku na druga važna pitanja. Vučić je vešto i uspešno sebe na svetskoj sceni prikazao kao dovoljno moćnog da u Srbiji održi stabilnost i kurs bez previše skretanja. To je još jedan od dokaza da liberalno demokratski poredak nije prioritet međunardone zajednice, bar kada je Srbija u pitanju, a da svetski poredak nije demokratski konstituisan. Ne preostaje nam ništa drugo nego da shvatimo da  od nas zavisi mnogo više nego što mislimo. Od toga šta ćemo sami preduzeti, koliko ćemo biti hrabri, mudri, uporni i sistematični zavisi u kakvoj ćemo zemlji živeti.

 

Do svojih prava – kroz bunt

MONITOR: Kraj jula obilježili  su protesti građana u Novom Sadu – prvo protiv usvajanja novog Generalnog urbanističkog plana i zbog primjene prekomjernog od strane privatnog obezbeđenja koje je angažovala gradska vlast. Kako ocjenjujete te događaje?

BELJANSKI: Mene su ovi događaji obradovali. Mislim da je važno da u demokratskom društvu postoji zdrava snaga koja će se probuditi i protestovati kada smatra da su odluke vlasti loše i koja je spremna da to javno pokaže. Nema ničeg lošeg da se to učini na ulici, ispred skupštine, bilo gde, pa čak i da se koriste sredstva koja su provokativna i koja prelaze granicu prihvatljivog na prvi pogled, sredstva primerena opravdanoj građanskoj neposlušnosti. Zar nisu mnogi obespravljeni dolazili do svojih prava kroz bunt? I možda je vreme da razmisljamo o još jednom, novom ljudskom pravu koga nema ni u aktima UN ni EU. Pravo na pobunu, pravo da kada ne možete da izdržite više pritisak, poniženja, egzistencijalnu ugroženost, zaglupljivanje, korupciju… Ne morate baš uvek da čekate sledeće izbore. Možete da izađete na ulicu i zahtevate da gradski planovi za koje smatrate da vas pogađaju i ometaju, budu preispitani ili stavljeni van snage.To je više od prava na slobodno izražavanje i slobodu javnog okupljanja. Možda je to jedini ispravan i preostali način u očima onih koji su zbog obespravljenosti odlučili da iznesu svoj revolt. A ako hoćete reakciju koja je neprimerena akciji onda je to parapolicija, plaćeni batinaši. Mislim da je to poruka koju šalje vlast – i mi možemo preko dozvoljene granice, a to će osetiti svi koji pokušaju da nas ometaju u našem naumu. Opet, s obzirom na prethodna prekidanja sednica, bilo je jasno da vlast neće biti beskonačno trpeljiva.

 

Članstvo u EU danas je više nego ikada političko pitanje

MONITOR: Srbija se ne miče u EU integracijama. Osim problema sa usklađivanjem sa spoljnom politikom EU, jasno je i iz godišnjih izvještaja EK, da će najveći problem biti sa vladavinom prava i zaštitom ljudskih prva tj. poglavljima 23 i 24. Ko će u vezi sa tim prvi da „popusti“ EU ili izvršna vlast u Srbiji?

BELJANSKI: Ne znam ko će da popusti jer je članstvo u EU danas više nego ikada političko pitanje zbog odnosa snaga u Evropi i svetu, rata u Ukrajini i širenja vojnog uticaja kao primarnog u odnosu na druge faktore. Licemerje je prisutno sa svih strana. Ogromna je šteta što reforma pravosuđa u Srbiji nije uspela. Nije ni mogla uspeti jer je bila vođena pogrešnim idejama i na pogrešan način. Sada se niko ne usuđuje da predloži novu reformu iako bi jedino to moglo doneti neki boljitak, pod uslovom da se ne dira u stalnost sudijskih funkcija i da postoji iskrena volja izvršne vlasti da se pravosuđu ,,oktroiše” nezavisnost. Te volje nema niti će je biti. U toku je izmena propisa o pravosuđu koje treba uskladiti sa izmena Ustava u ovom delu i to je još jedna šansa da se nešto popravi. Ove izmene je jedan od mojih kolega naznao ,,šminkanjem mrtvaca”. Brzo ćemo videti da li je bio u pravu.

 

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

INTERVJU

BORIS MARIĆ, KOORDINATOR CENTRA ZA GRAĐANSKE SLOBODE (CEGAS): Medvjeđa usluga EU

Objavljeno prije

5 dana

na

17 Oktobra, 2025

Objavio:

Crna Gora ima šansu da postane članica EU na bazi političke odluke u evropskim institucijama. Ali,  i to može biti medvjeđa usluga ako ne ojačamo institucije, ne smanjimo javnu potrošnju, ne prestanemo da udaramo na samostalnost Centralne banke, ne uredimo državnu upravu, a u pravosuđu i sektoru bezbjednosti ne sprovedemo zakonski veting.  Ovo su samo neke od javnih politika koje vape za reformom

 

MONITOR: Ustavni sud nije kompletiran. Kome odgovara ovakvo stanje?       

MARIĆ: Ustavni sud možda treba ukinuti, pa pregovarati da nam EU i Venecijanska komisija ponude neko hibridno riješenje. Šalim se naravno.

Ne mogu se oteti utisku razočaranosti u političke strukture, sa akcentom na vladajuću većinu, koje demonstriraju svu bahatost političke moći na instituciji koja treba da štiti Ustav. Nemam dilemu da se ne može izbjeći politički uticaj na izbor sudija Ustavnog suda, samom činjenicom da sudije biraju političari. Ipak, umjesto dijaloga o kompetencijama i integritetu kandidata, primarno imamo političko nadmetanje pa i trgovinu. To nije dobra vijest za proces EU integracija, a posebno nije dobra vijest za građane koji žele stabilne institucije, jasne kompetencije za izbor u zvanje sudije i personalizaciju odgovornosti.

Tema izbora sudija Ustavnog suda i nazovi briga za funkcionalnost istog, pretvorena je u politički poligon kao i zloupotrebu očigledne volje zvaničnog Brisela da se Crna Gora ugura u EU savez. Krajnje neodgovorno. Političke elite dizanjem prašine oko izbora sudija postižu dva cilja. Jedan je snižavanje zahtjeva Brisela, jer će poslanici u fotofinišu izabrati jedan broj sudija koji će omogućiti održavanje Ustavnog suda funkcionalnim, na šta će uslijediti pohvale, i konstatacije da smo čvrsto na EU putu. A drugi je zaobilaženje neprijatnih tema od strane vladajuće većine, kao što su stanje u javnim politikama poput zdravstva, obrazovanja, ekonomije, bezbjednosti.

MONITOR: Ne žuri se ni sa kompletiranjem tužilačkog i sudskog savjeta. Čime je motivisana ta inertnost?

MARIĆ: Pravosudni sistem nije dovoljno uključen u neophodne reforme i jačanje integriteta ove grane vlasti. Koncepcija Tužilačkog i Sudskog savjeta je upitna kao i činjenica da pravosudni sistem nema punu finansijsku autonomiju.

Nepopunjavanje ova dva tijela koja treba da koordiniraju pravosudnim sistemom je potvrda nedovoljne posvećenosti reformama te nastavak loše prakse anesteziranja ovih tijela, koja bi morala da igraju značajnu ulogu u složenom procesu eventualnog vetinga.

MONITOR: DRI je  dala uslovno mišljenje na finansijsku reviziju i negativno mišljenje na reviziju pravilnosti Predloga zakona o završnom računu budžeta za 2024.  Može li to proizvesti neke posljedice?   

MARIĆ: Ovaj nalaz Državne revizorske institucije (DRI) nije samo tehničko upozorenje – to je suštinski signal da fiskalni sistem države nije u potpunosti transparentan ni usklađen s pravilima odgovornog budžetskog upravljanja. Kada DRI izda negativno mišljenje o pravilnosti, to znači da je utvrdila da se značajan dio sredstava trošio mimo zakonskih procedura ili bez adekvatne dokumentacije.

Politički, posljedice zavise od spremnosti Skupštine da reaguje. DRI ne može sankcionisati, ali može pokrenuti domino efekat – od skupštinskih kontrolnih saslušanja, preko zahtjeva za krivičnu ili prekršajnu odgovornost, do smanjenja kredibiliteta Vlade u komunikaciji s međunarodnim partnerima. Ovakav nalaz ozbiljno slabi argument Vlade u Briselu kada tvrdi da postoji kapacitet za upravljanje EU fondovima po principima dobrog finansijskog upravljanja.  Evropska komisija i Delegacija EU pažljivo prate takve signale, jer oni govore o stvarnoj, a ne deklarativnoj spremnosti sistema da funkcioniše po evropskim standardima.

Nalaze DRI-a treba ozbiljno razmotriti i uraditi presjek stanja: koji su to subjektivni, a koji objektivni uzroci kršenja normi ili procedura. Sve ono što se može i mora ispraviti treba uvesti u programe rada Vlade, ali i ukazati gdje su propusti u tumačenju ili obradi podataka samog DRI-a. Oba institucionalna sistema imaju mnogo prostora za napredak, ali sistem izvršne vlasti neuporedivo više.

MONITOR: Da li je ovo prvi put da je država “uhvaćena” u nenamjenskom trošenju novca EU fondova i kakve su moguće posljedice takvog ponašanja?

MARIĆ: Nije prvi put, iako je sada to možda najvidljivije. Crna Gora je i ranije imala zvanično prijavljene nepravilnosti u korišćenju EU sredstava kroz IPARD programe. Prema evidenciji Evropske komisije i OLAF-a (Evropske kancelarije za borbu protiv prevara), Crna Gora je samo u 2023. prijavila više slučajeva nenamjenskog trošenja ili nepravilnosti u predpristupnim fondovima, a u poljoprivrednom sektoru (IPARD II) su već evidentirani povraćaji sredstava i raskidi ugovora.

U pravnom smislu, posljedice mogu biti finansijske korekcije – EU povlači ili uskraćuje dio sredstava, a nacionalni budžet mora pokriti gubitak. U težim slučajevima, EU može privremeno suspendovati određene programe, što smo već viđali u regionu (npr. u Sjevernoj Makedoniji ili Srbiji ranije).

Ali možda još važnije: reputacijski efekat je ogroman. Nenamjensko trošenje i slabi revizorski tragovi ruše povjerenje Brisela u administrativne kapacitete Crne Gore i šalju poruku da sistem još uvijek nije imun na politizaciju i netransparentnost. To direktno utiče na tempo zatvaranja poglavlja 32 (Finansijska kontrola) i 23 (Pravosuđe i temeljna prava), koja su sada ključna.

MONITOR: Jesu li EU integracije postale  poštapalica vlasti koja  ima drugačije namjere od proklamovane implementacije evropskih vrijednosti?

MARIĆ: U ovom trenutku EU integracije često funkcionišu kao retorički okvir, a ne kao stvarni reformski proces.

Deklarativno, svaka vlada u Crnoj Gori tvrdi da su EU integracije prioritet, ali suštinski pokazatelji – od budžetske odgovornosti, preko institucionalne stabilnosti, do borbe protiv korupcije – pokazuju diskrepancu između riječi i djela.

Uspostavljanje evropskih vrijednosti ne mjeri se govorima o Evropi, već po tome da li su institucije nezavisne, revizorski nalazi ozbiljno shvaćeni, a odgovornost personalizovana. Preporuke DRI-ja, EK i civilnog sektora često su ignorisane ili relativizovane, što govori da je EU narativ postao politički štit, a ne suštinski instrument transformacije.

Da, evropski diskurs se koristi kao poštapalica, ali je odgovornost i na samoj EU da bude stroža, dosljednija i manje tolerantna na „kozmetičke reforme“. Crna Gora ima šansu da postane članica EU na bazi političke odluke u evropskim institucijama. Ali, to može biti medvjeđa usluga ako ne  ojačamo institucije, ne smanjimo javnu potrošnju, ako nastavimo da udaramo na samostalnost Centralne banke, ako ne napravimo državnu upravu kao digitalizovani servis građana, ako u pravosuđu i sektoru bezbjednosti ne sprovedemo zakonski veting.  Ovo su samo neke od javnih politika koje vape za zakonskim pristupom ili reformom.

MONITOR: Šta su polazne osnove a šta krajnji dometi nedavne akcije SDT-a koja je opisana kao “najveća/najvažnija u istoriji tužilaštva”?     

MARIĆ: Nisam pristalica senzacionalizma, medijskih špekulacija i prenaglašenih epiteta. Radi se o zakonom propisanom postupku u kome se osumnjičenima mora dati zakonska mogućnost da se adekvatno brane, što mislim da nije problem.

Koliko razumijem istražne radnje su još u toku, a do sada dominira sumnja u zloupotrebu službenog položaja i odavanje povjerljivih podataka ili zabranjenih ličnih podataka u svrhu nekog vida medijske i političke, a moguće i nekog drugog vida manipulacije tim podacima te njihovo korišćenje za ciljanu diskreditaciju pojedinaca ili određenih društvenih aktera.

Pred SDT-om je ozbiljan izazov koji ima  dva nivoa. Prvi je kroz istražne radnje doći do novih materijalnih dokaza, a drugi je od postojećeg prikupljenog dokaznog materijala osvjetliti kontekst i doći do konzistentnog optužnog akta. Dodatno opterećenje će biti medijski probuđeno očekivanje javnosti, koje je posebno senzibilisano curenjem informacija iz Tužilaštva, te lošom komunikacijom Tužilaštva sa javnošću.

MONITOR: Da li su vas iznenadila saznanja o vaninstitucionalnoj moći pojedinaca i detalji izbornih zloupotreba?    

MARIĆ:_Paralelni centri moći su bili kontinuirano prisutni, pa i danas se trude da opstanu gdje god mogu.  Uz vaninstitucionalnu moć idu i takozvani crni fondovi. Umjesto da smo dobili fondacije za razvoj pojedinih javnih politika ili za razvoj demokratije, mi cijelo vrijeme imamo vaninstitucionalne fondove prikrivene iza legalnih poslovnih inicijativa koji služe kupovanju duša.  Bivša vlast je taj sistem zloupotreba razradila do neslućenih razmjera, neodgovorno i bahato.

Mnogo je indikatora koji ukazuju da i sadašnja vlast ima tendenciju vaninstitucionalnog djelovanja, zloupotrebe državnih resursa, trgovine budućim glasovima. Njima to teže ide, jer je mnogo aktera u igri kao i različitih interesa, ali  partitokratija je nikada življa.

MONITOR: Šta nas čeka?

MARIĆ: Čeka nas dalje mučno suočavanje sa samima sobom, sa istinom o ponoru u koji je ovo društvo dovedeno od početka devedesetih do danas, za šta svi treba da se zapitamo koliku i kakvu odgvornost nosimo. Čekaju nas finansijski problem.Ovolika javna potrošnja neminovno akcelerira inflaciju, a kao posljedicu imaćemo skrivene i direktne poreske namete, znači i socijalne probleme. Čeka nas preispitivanje gdje je i dokle došla država, a gdje su granice probijene kada je vaninstitucionalni uticaj u pitanju, bilo da dolazi od domaćih i stranih oligarha, crkve, nezakonitog lobiranja, kriminalnih struktura.

Ovaj vid suočavanja je težak ali i demokratski iskorak i izazov koliko god to čudno zvučalo. Istorijski revizionizam jeste izražen kroz opskurne manifestacije klanjanja posrnulim idolima i šovinističkim farsama, ali je i demokratski iskorak, jer društvo reaguje na te pojave, u tim  reakcijama se osjeća rezistentnost crnogorskog društva na prevaziđene teme. Postoji solidan dijaloški aspekt.

Zabrinjava stanje parlamentarnih partija. One ostaju zakucane u svojim uskim interesima, u odbranama svojih partijskih idola i nacionalističkih zabluda, u besmislenim prepucavanjima, skloni crnobijelom svijetu: mi ili oni. Vjerujem da će partije brzo shvatiti da moraju iskoračiti ka modernijem, otvorenijem i građanski koncipiranom izrazu koji u svojoj osnovi afirmiše slobodu govora koliko god taj govor bio i neprimjeren, koji će se društveno nivelisati kroz društvenu debate u kojoj partije igraju važnu ulogu i nose veliki dio odgovornosti.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ZARIJA PAVIĆEVIĆ, ALTERNATIVA CRNE GORE: Preko 25000 sumnjivih diploma

Objavljeno prije

5 dana

na

17 Oktobra, 2025

Objavio:

Imamo ozbiljan osnov sumnje da i u zakonodavnoj, a i u izvršnoj vlasti imamo vlasnike sumnjivih diploma. Jako je bitno da meritokratija pobijedi u trci sa partitokratijom i da u godinama pred nama, koliko god to daleko zvučalo, svjedočimo da najstručniji budu na odgovornim pozicijama i da odgovornost konačno počne imati svoje ime i prezime

 


MONITOR: Procjene o broju lažnih diploma u Crnoj Gori, u kojim djelatnostima su najzastupljenije i koje su ,,diplome” najtraženije?

PAVIĆEVIĆ:Kad govorimo po pitanju sumnjivih i lažnih diploma kao najvećem problemu današnjice ne možemo, a da se ne osvrnemo na činjenicu da nam je zapravo najveći problem tamo đe  ne bi smjeli ni pomisliti da ga ima.  Zdravstvo, prosvjetni sistem, i na kraju bezbjednosni sektor nam moraju staviti prst na čelo i zamisliti nas đe zapravo griješimo.

Kad govorimo o potražnji sumnjivih obrazovnih isprava moramo konstatovati da ozbiljan potencijalni problem imamo sa diplomama pravne struke, ekonomske, kao i menadžmenta. U vrlo rijetkim situacijama se lica odluče za diplome elektro, mašinskog ili nekog drugog smjera. Najveći broj takvih diploma dolazi sa skoro istih obrazovnih ustanova država regiona.

Naglasio bih da smo verifikaciju naših najtamnijih slutnji o brojci od preko 25000 ljudi sa sumnjivim diplomam dobili i od potpredsjednika Vlade Crne Gore gospodina Budimira Aleksića koji je nedavno na jednom gostovanju  iznio identičan podatak na kojem je Alternativa Crna Gora baštinila svoje tvrdnje. Dvadeset pet hiljada sumnjivih diploma je trećina zaposlenih u javnom sektoru. To pali sve alarme i poziva na urgentno rješavanje problema. I gospodin Aleksić daje određeni doprinos, međutim sve dok se svi ne ujedinimo i počnemo prstom da ukazujemo na takve službenike i na širenje neznanja nećemo naći rješenje.

MONITOR: Kako ocjenjujete poteze institucija na otkrivanju lažnih diploma?

PAVIĆEVIĆ: Konačno se točak pravde zavrtio i da već imamo neke određene rezultate. Resorno ministarstvo je podnijelo preko 100 krivičnih prijava protiv lica za koje smatraju da su svoje obrazovne isprave stekle na krajnje sumnjiv način i zaista me ta činjenica raduje jer uliva nadu da više neće biti toliko jednostavno pojaviti se sa krivotvorenim dokumentom pokušavajući ga ubaciti u legalne pravne tokove. Moram naglasiti da svaki proces zahtijeva određeno vrijeme i da ono što se stvaralo trideset godina ne može preko noći nestati. Bitno je da je krenulo i da već imamo prve osuđujuće presude po pitanju ovog problema.

MONITOR: Da li pravosuđe primjereno sankcioniše one koji kupuju diplome i je li bilo slučajeva da se otkriju i procesuiraju oni koji se bave trgovinom ,,znanja”?

PAVIĆEVIĆ:Pozivajući se na interni dogovor sa određenim predstavnicima pravosudnog sistema imamo razloga da budemo optimistični jer je zaključak da kako se bude radila kampanja, kako se zapravo bude išlo u smislu društvene odgovornosti, osvješćivanja  i kolektivnog ukazivanja na ovu pošast, da će i kaznena politika biti samo strožija.

Imali smo osuđujućih presuda od kojih je najrigoroznija bila godinu dana zatvora. Vjerujemo da će se ta praksa nastaviti i da će svaka naredna biti samo strožija, te se nadamo da zatvorske kazne neće biti čak ni toliko bitne koliko će biti bitno odbacivanje od javnosti, kolega i prijatelja. Potrebna nam je totalna promjena svijesti, kao i mentaliteta. Čini mi se da idemo u dobrom smjeru i da smo na pravom putu.

MONITOR: Očekujete li da će biti usvojena inicijativa Ministarstva prosvjete da se u krivičnom zakoniku prepozna novo krivično djelo kupovine i korišćenje lažnih diploma i da li bi to moglo pomoći i u prevenciji ove pošasti?

PAVIĆEVIĆ:Sa sigurnošću Vam mogu reći da resorna ministarka gospođa Anđela Jakšić Stojanović daje svoj maksimum i ulaže ogroman trud te vjerujem da će doći i do same promjene zakona, što bi nam kasnije i olakšalo dalju proceduru, kao i pružilo više mogućnosti po pitanju sankcionisanja onih  koji na direktan način nanose štetu svakom pojedincu, kao i doprinose urušavanju sistema.

MONITOR: Često se govori o  lažnim diplomama partijskih kadrova na državnom i lokalnom nivou, ali se ti slučajevi ne procesuiraju. Koji je razlog?

PAVIĆEVIĆ: Ne mogu reći da li je neko od procesuiranih partijski kadar bilo kog političkog subjekta, ali  sa sigurnošću mogu reći da bi itekako ljekovito bilo prvo očistiti svoje dvorište pa onda nastaviti dalje. Imamo ozbiljan osnov sumnje da i u zakonodavnoj, a i u izvršnoj vlasti imamo vlasnike sumnjivih diploma. Jako je bitno da meritokratija pobijedi u trci sa partitokratijom i da u godinama pred nama, koliko god to daleko zvučalo, svjedočimo da najstručniji budu na odgovornim pozicijama i da odgovornost konačno počne imati svoje ime i prezime.

MONITOR: Šta bi trebalo još poboljšati da bi otkrivanje i kažnjavanje lažnog znanja bilo efikasnije, te da se mogućnost kupovine ovakvih diploma svede na najmanju moguću mjeru?

PAVIĆEVIĆ: Obavezna neselektivna kaznena politika i rješavanje problema sa vrha, sa nosioca raznih funkcija i kao pilot projekat kažnjavanjem tih ljudi bi vratili vjeru u institucije sistema. To bi u enormnoj količini djelovalo na mijenjanje svijesti ljudi što je jedan od preduslova za rješavanje ovog problema koji je definitivno problem od nacionalnog interesa.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

AKADEMIK ESAD BAJTAL, FILOZOF, SARAJEVO-ZAGREB: BiH je bogata zemlja siromašnih građana

Objavljeno prije

5 dana

na

17 Oktobra, 2025

Objavio:

U spoljno-političkom smislu, na sceni je plansko sprječavanje evropskog puta, čijom bi realizacijom, na vrata organizovanog kriminala, konačno, zakucala ruka pravde i odgovornosti

 

MONITOR: Vijeće ministara BiH već duže ne čini složna koalicija. No, nema ni raspleta -uprkos pokušajima da se bez Dodikovog SNSD, formira nova. I Predsjedništvo BiH funkcioniše-disfunkcionalno. Šta bi bila ta promjena-politička i društvena (a, možda, i spoljnopolitička), koja bi ovu visoku disfunkcionalnost bar značajno smanjila?

BAJTAL: Sve je to direktna, sračunata posljedica upravo prethodno rečenog. Krimi etno-bande mogu djelovati i opstajati samo u nefunkcionalnoj, destabilizovanoj državi. Državi legalizovanog bezakonja, ozakonjene neodgovornosti samozvanih čuvara „vitalnog nacionalnog interesa“, u ime koga nesmetano pljačkaju, lažu i varaju. A sve to omogućuje im upravo ovakav Dejton iza koga se kriju i proizvode krizu za krizom. Te fiktivne političke krize paravan su za nesmetanu pljačku građana, otimačinu društvene imovine. U tom smislu, nužna promjena mora voditi pravnoj državi i vladavini zakona, umjesto ostrašćenih klero-nacionalista koji-iza galame o „nacionalnoj ugroženosti“, nesmetano provode bezakonje i vlastito bogaćenje. U spoljno-političkom smislu, na sceni je plansko sprječavanje evropskog puta, čijom bi realizacijom, na vrata organizovanog kriminala, konačno, zakucala ruka pravde i odgovornosti. Ukratko, planska proizvodnja „funkcionalne-disfunkcionalnosti“, kao lažni problem, služi prikrivanju i maskiranju stvarnih problema – bezakonja, nerada, nereda, pljačke i otimačine.

MONITOR: BiH još nema datum otpočinjanja pregovora sa EU. Može li se očekivati da se na redovnim opštim izborima 2026. pokaže da će građanstvo-bez obzira na etnonacionalne, entitetske i političke podjele, izraziti nezadovoljstvo ovom nebrigom za njegove egzistencijalne interese?

BAJTAL: Građani su poodavno već svega svjesni. Manipulacije, pljačke i koordinranog zavađanja i politikantski sračunatog dizanja tenzija združenog klero-etničkog BHS trojstva. Ali, u datom odnosu snaga i nametnute psihoze straha i idejno njegovane razjedinjenosti, nisu sposobni za realne pomake i promjene. Da bi se stvari mijenjale, onako kako se to čini u koliko-toliko uređenim državama, neophodno je osigurati fer izbore i sistemom elektronskog praćenja onemogućiti izbornu krađu. Tačnije, onemogućiti izborni inžinjering i već rutinsko tridesetogodišnje prekrajanje izborne volje građana. Sve dosadašnje pokušaje uvođenja izbornog reda, sprječavale su bratski združeno HDZ i SNSD. Da li će Trojka, uspjeti u svojim pokušajima da, uz eventualnu pomoć dosad neprincipijelne „međunarodne zajednice“ nešto promijeni, vidjećemo.

MONITOR: Milorad Dodik i njegova koalicija kandidovali su Sinišu Karana na vanrednim izborima za Predsjednika RS. Dodik traži od Ustavnog suda RS da derogira sve odluke državnih sudskih instanci. Po njemu, CIK ga je smjenio iako – po Ustavu RS, do njegove smjene može doći samo ostavkom. Ova najnovija aktivnost-kao da je usmjerena ka neprihvatanju rezultata novembarskih izbora?

BAJTAL: Lično, iz logičkih i etičkih razloga, ne želim se baviti pomenutim tipom. Nekim ko nije u stanju da se dogovori ni sam sa sobom, a kamo li sa nekim drugim. A dogovor je bît zdrave politike i odgovornog djelovanja. Tako bi trebalo biti. Međutim, naša stvarnost je nešto sasvim drugo. Iskustveno gledajući, sve što je Dotični ikada  izgovorio ili obećao, već sutra je pogazio govoreći i radeći potpuno suprotno od obećanog. Neskrivene, planski sračunate, laži i obmane, inventurna su stavka-čak konstanta, njegova primitivnog džungla-politikantstva. Da lično ne ulazim u to – u taj mrak opskurne prizemnosti jednog provincijalca – dovoljno je pogledati šta mu sve etnitetska kritika prigovara i za šta ga se moralno-civlizacijski optužuje. Preduga je to lista: od kriminala, laži, samovolje i nepotizma-do neviđene, patološki i psihijatrijski simptomatične bahatosti i mržnje, koje su, kako za to svakodnevno čujemo i čitamo, u osnovi njegova javnog i tajnog djelovanja.

MONITOR: Iako je „magistrala“ spoljne politike BiH-članstvo u EU, sve vrijeme su na djelu i razni „politički flertovi“…SAD već duže nemaju ambasadora u Sarajevu, ali djeluje da je Dodik najveći promoter Donalda Trampa . SDA, takođe, ima svoje „prijatelje“…O uticaju Rusije na Zapadnom Balkanu, ne prestaje da se govori. Koliko te „simpatije“ djeluju na raspoloženje građanki/a BiH prema evroatlantskoj budućnosti?

BAJTAL: Konfuzija u bosanskom teataru apsurda poprima mitske razmjere. I nije to od juče, a ni slučajno. Sistematski-javno ili tajno, traje to već  tri pune decenije. Na zbunjivanju i sluđivanju građana radi se licemjerno-planski i kontinuirano. I ne samo iznutra, nego i spolja. U tome prednjače istočne komšije i Moskva, s jedne, te sofisticirana potpora zapadnog susjeda, s druge strane. Upravo ovih dana, čitamo kako etno-ekspoziture komšija i susjeda – „autentični“ i „legitimni“ – sastanče na temu stvaranja trećeg entiteta. Naravno, to nije moglo ići bez prethodno koordiniranog beogradsko-zagrebačkog klimoglava. Interesna i geopolitički zacrtana sprega vanjskih i unutrašnjih kočničara čini svoje. Politikantsko-medijska manipulacija epidemiološki je učinkovita i prosječnoj, neobrazovanoj i poluobrazovanoj  svijesti – neuhvatljiva. A funkcionalizirana je tako da proizvodi precizno zacrtane klero-etničke efekte i psihozu, koja- uprkos očiglednim životnim nevoljama, bijedi, siromaštvu i ponižavanju građana, B-H-S prevarante i manipulatore uredno održava na vlasti.

MONITOR: I ratovi u Ukrajini i Gazi su-u mnogim zemljama, polarizovali javno mnjenje. Vlast u RS podržava Vladimira Putina i Benjamina Netanjahua, na primjer. Koliko i ti globalni procesi (uz jačanje desnice u EU i njeno „udvaranje“ Trampu), imaju uticaja na BiH javno mnjenje i odnose u društvu?

BAJTAL: Sve to o čemu pita vaše pitanje, sadržano je u prethodnom odgovoru. Navijački, i usto patološki B-H-S klero-etnički virus, instrumentaliziran je do krajnosti. Manjinski, kritički osviješteni dio bh. građana, nemoćan je da bilo šta promijeni. Većinska TV gomila refleksno slijedi koncept medijski nametnutog mišljenja i (o)ponašanja. Odnosno, medijski omađijani i klero-etnički zajapureni poslušnici slijede karijerističku ili neku drugu računicu-a zbunjena, izmanipulisana gomila, u svojoj etno-anesteziji, ne dokučuje šta se zaista dešava. Stvarnost joj izmiče. Na sceni je paradoks iracionalno pomjerene percepcije. Tačnije, fenomen čulne permutacije: zaluđene etno-gomile više vjeruju svojim ušima nego svojim očima. To je slika javnog mnijenja danas, ne samo u Bosni, nego i mnogo, mnogo šire. S manjim izuzecima skoro planetarna.

MONITOR: EU se, očigledno, teško nosi sa izazovima, unutrašnjim i evroatlantskim. Najnovije je da pokušava da usaglasi smanjenje procedura u pregovorima o proširenju-zbog stalne prijetnje mađarskim vetom. Kako  gledate na globalne procese-koji su se a „iskomplikovali“ povratkom Donalda Trampa?

BAJTAL: Evropa je spora, nedosljedna, zbunjena i birokratski neučinkovita. Mi u Bosni, znamo to sasvim dobro još od devedesetih godina. Embargom na oružje, međunarodno priznatoj državi napadnutoj s lijeva i desna, onemogućeno je da se brani. Evropi je to bilo normalno. Debelo smo to platili i plaćamo logiku te „normalnosti“ i danas. Sve to olakšava nadmenom Trampu da „provodi svoje“ pragmatski isključive i planetarno porazne ideje i ciljeve. Naravno, teško je analitički, bez konkretno-opipljivih podataka i relevantnih informacija, racionalno-prognostički sve to sagledati. Ali da se nešto nezdravo-po ljudsku budućnost svijeta krajnje upitno vâlja, nema nikakve sumnje. Hoće li strah od planetarne kataklizme učiniti svoje, to ne znam. Najprije krvava Bosna, onda Ukrajina, pa naci-fašistički gažena Gaza. Istovremeno,  otvorene prijetnje i ucjene ne prestaju. Ni globalne ni lokalne. Zona sumraka se širi. „Pustinja raste“ (Niče). Svijet se valja u blatu nemorala i neprincipijelnih totalitarista i autokrata. Ne manjka ih ni regionalno. Svud oko nas zbiva se erozija morala, rasap elementarnih civilizacijskih i ljudskih vrijednosti. Bazdi na propast. Nerijetko pomislim, pa čak, kontekstualno-ironično i izgovorim: dobro je – biće i gore. Pa ipak – i svemu uprkos – pokušavam da se nadam.

 

Dejtonski sporazum se premetnuo u dirigovane „nesporazume“ oholih etno-oligarhija

MONITOR: Uskoro će proći 30 godina od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma. Neki u BiH insistiraju na njegovoj neizmjenjivosti – dok drugi smatraju da je prevaziđen i da koči stabilizovanje BiH kao jedinstvene države. Kakvo je Vaše mišljenje?

BAJTAL: A zašto bi nešto, bilo šta, bilo neizmjenjivo. Priroda ne poznaje kategoriju neizmjenjivosti. Sve je proces, sve se mijenja. Panta rei – sve teče. Život je kretanje, promjena. Na neizmjenjivosti i tobožnjem „slovu Dejtona“ rade oni koji ga sračunato zaloupotrebljavaju i kroz tu zloupotrebu stiču enormnu politikantsko-ekonomsku korist: kočenja, razbijanja i pljačkanja države i građana. U najkraćem, ovo je bogata zemlja siromašnih građana. Golih, bosih, gladnih i poniženih. U isto vrijeme, to je zemlja prebogatih političara. Od kojih su neki teški stotine miliona, a neki čak i milijarde dolara ili eura. Šta to znači? To znači da je naše siromaštvo projektovano, tj. proizvedeno. Ono je posljedica enormne pljačke i otimačine koju provode etno-banditi, samozvani čuvari Dejtona i zagovornici njegove nedodirljivosti. Vlastodržački cinizam i bešćutnost izgubili su svaki osjećaj odgovornosti za državu, društvo i život. Dejtonski mirovni sporazum, dobro osmišljenom sofisterijom politikantskih igrarija i nemoralnih lagarija, pragmatski vođen, prometnuo se u dirigovane, pažljivo koordinirane svakodnevne „nesporazume“ oholih etno-oligarhija.

 

Nije upitan OHR, upitan je personalno Šmit

MONITOR:  Ko u BiH pokazuje najviše brige za opšti interes?

BAJTAL: Jasno je i „slijepcima“ da sofisticirana koordinacija SDA-Dodik, s jedne i HDZ, na svoj uobičajeno licemjerni način, s druge strane, čini sve da napore građanskog dijela vlasti (Trojka) onemogući u pokušaju da stvari pomjere iz mrtve tačke.  Dio entitetske opozicije pokazuje volju za promjenama, potpuno svjesna Stanivukovićeve kameleonštine, prevrtljivosti i politikantskog pehlivanstva. Dakle, umjesto opozicija, on je samo Voždova konkurencija. Nema ideološke ni političke razlike između njih dvojice.  Institucija Visokog predstavnika bi, po definiciji, trebala da štiti opšti interes, i ona je zbog toga tu. Dakle, po definiciji, nije upitna. Upitan je sam Šmit personalno. Njega i OHR, ciljano-politikantski, napada SNSD klika, jer joj smetaju na putu rušenja Države, i to je samo dio kompleksne slike stvarnog stanja stvari. Drugi dio je, da svijest o neophodnosti prisustva OHR i Visokog predstavnika ovdje, prati sve veće nepovjerenje građana prema Kristijanu Šmitu personalno i njegovom „šurovanju“ sa licemjernim HDZ-om, koji sistematski i sofisticirano radi protiv države i njenog evropskog puta.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo