Povežite se sa nama

DANAS, SJUTRA

Voz bez pruge

Objavljeno prije

na

Vozovi, prvo jedan a nedugo za njim i drugi, stali su, „u nepropisano vrijeme na nepropisanom mjestu”, pa su putnici, njih nešto oko četiri stotine, završili na cesti.

Prije nepunih 40 godina (1985), u jesenjem blatu Slavonije, iz gomile statista pokraj zaustavljenog voza zasjali bi Rade Šerbedžija i, pokoj im duši, Sonja Savić, Dragan Nikolić, Pavle Vujisić, Ljubiša Samardžić… da odigraju svoje role u jednom od, možda, i najboljih jugoslovenskih filmova. Život je lep, Bora Draškovića.

Minule nedjelje, u srcu žegom omamljene zetske ravnice, na sceni nije bilo glavnih glumaca. Samo epizodisti kojima hrabrost dozvoljava da se još uvijek voze crnogorskim prugama. Ili ih na to tjera muka iz novčanika. Čelnicima željezničkog Prevoza i Infrastrukture nije padalo na pamet da zbog kvara na pruzi, višesatnog zastoja i nevolje koja je snašla njihove putnike prekidaju zasluženi odmor. Dovoljno je, po njihovom sudu, bilo to što su u Golubovce poslali iznajmljene autobuse da „sukcesivno” (narodski, iz više navrata) razočarane, ljute i umorne ljude prevezu do Podgorice.

Čuli ste već, predsjednik Vlade je komentarišući ovaj slučaj ocijenio kako je stanje crnogorske željeznice”zastiđe”, i najavio hitne personalne promjene na svim nivoima. Resorni ministar saobraćaja je od direktora Infrastrukture i Prevoza zatražio pisanu i potpisanu ostavku, do ponedjeljka ujutru, da bi potom i sam od premijera zatražio razrješenje obrazlažući svoj postupak moralnom odgovornošću. Predsjednik parlamenta i doskorašnji ministar saobraćaja (u čijem mandatu se posrtanje crnogorske željeznice pretvorilo u slobodan i nekontrolisan pad) najavio je da će, na prvoj sjednici parlamenta, pozvati kolege poslanike da se izjasne o njegovoj odgovornosti za stanje na crnogorskim prugama. I u crnogorskim vozovima. I na računima državnih firmi i institucija pod patronatom Ministarstva saobraćaja.

Nijeste čuli? Nijeste ni mogli. Nije ovo film. Ovo je naša stvarnost. A u njoj je ovdašnje moćnike baš briga za pruge, vozove i njihove putnike. Njih interesuju jahte, marine i aerodromi. Da pošto-zašto „valorizuju” ono što ih je zapalo ili, eventualno, poput predsjednika Skupštine, uz pomoć učinjenih ljudi iz tužilaštva i pravosuđa stresu sa svojih pleća breme odgovornosti za ranije učinjena i dokazana nepočinstva (slučaj Ramada). Nema tu mjesta za brigu o onima što kupačkim vozom idu na more.

Za razliku od političara, ovdašnja javnost nema pravo da prećuti aktuelno stanje na crnogorskim prugama. Ne samo iz straha da nam se, ostanemo li slijepi i gluvi, mogla ponoviti Biočka tragedija iz januara 2006. Nakon koje je, zapravo, vlast – kako tadašnja tako i sadašnja – radila sve što je bilo u njenoj moći da kadrovski i finansijski osiromaši i onesposobi nekadašnju Željeznicu Crne Gore, u međuvremenu podijeljenu na četiri preduzeća: Prevoz, Infrastruktura, Održavanje i Montekargo. Sa četiri borda, četiri kabineta izvršna direktora, četiri revizora… U koje su kadrovi stizali sa svih strana – od policije do komunalnih preduzeća. Da bi potom bježali na sve strane. Samo se strogo vodilo računa da se rukovodećeg mjesta ne dokopa neko ko je svoj profesionalni život posvetio željeznici i željezničkom saobraćaju.

Kao da su se u Podgorici svim silama trudili da potvrde davnošnju hipotezu američkog majora Edvarda Marfija: „Ako se neki posao može obaviti na više načina, a samo jedan vodi u propast, biće urađeno baš na taj način”. I to ne samo kada su u pitanju pruge i vozovi.

Zapravo, kao da stanje na našim prugama sve više liči na stanje u državi. Vozovi su u nedjelju stali zato što je neko, do danas nepoznat, na potezu Podgorica-Golubovci ukrao 60-80 betonskih tegova (svaki po 25 kilograma) koji zatežu električnu mrežu duž pruge. Ti tegovi su nekada bili metalni ali ih je zbog učestalih krađa Infrastruktura zamijenila betonskim, računajući da oni ne mogu biti privlačni lopovima. Prevarili su se. Baš kao što su se prevarili svi oni koji su računali da ne mogu i neće opljačkati KAP, Željezaru, Telekom, Elektroprivredu, Limenku, Regionalni vodovod…

Neki uvijek nađu način koji sve ostale vodi u propast. A mi se i dalje pravimo da ih ne prepoznajemo. Život je lijep. Kad nijeste ostavljeni pored pokvarenog voza. Na pokvarenoj pruzi. U pokvarenoj…

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DANAS, SJUTRA

Cenzura

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka kulture cenzuru srpskog glumca u Herceg Novom krstila je u – „odgovornost organizatora“.  I nije to bilo zbog Vučića, nego zbog „karaktera događaja“. Nije objasnila kako su ona i hercegnovski gradonačelnik znali šta piše u Mićanovićevom javno nikad pročitanom govoru. I kako se zove to kad sa pozicija vlasti tražiš na uvid govore umjetnicima. Demokratija?

 

 

Ministarka kulture i medija Tamara Vujović ima drugo ime za cenzuru. Ljepše. Modernije. „Odgovornost organizatora prema karakteru događaja”. Tako je ministarka Vujović okarakterisala odluku njenog resora i hercegnovske vlasti da zabrane govor srpskog glumca Dragana Mićanovića na otvaranju Hercegnovskog filmskog festivala. Govor je zaustavljen jer je Mićanović naumio da kritikuje režim Aleksandra Vučića. To bi bilo neodgovorno.

Ministarka je i na tu delikatnu situaciju imala osmišljen, kreativan odgovor. Nijesu oni srpskog glumca cenzurisali zbog Vučića kao takvog, nego, veli, poličkim govorima nije mjesto na umjetničkim festivalima. „FFHN je kulturni događaj od državnog značaja i smatramo da njegovo otvaranje treba da bude posvećeno filmu i umjetnosti, a ne političkim porukama“, saopšteno je iz Ministarstva kulture. Pa jeste, politički govori su rezervisani samo za političku klasu. Ostali mogu o serijama, filmu, vrućinama… A i to bez pominjanja vlasti, posebno susjedne države.

Ministarka nije objasnila još jednu zanimljivu pojedinost. Kako su ona i njen partijski kolega Stevan Katić, ako nisu vidoviti, znali šta piše u Mićanovićevom javno nikad pročitanom govoru? I kako se zove to kad sa pozicija vlasti tražiš na uvid govore umjetnicima. Demokratija?

Budna naša ministarka ipak umije i da trepne. Tako nije vidjela ništa sporno u tome da kao državna funkcionerka sa mitropolitom Joanikijem prije desetak dana otvori Trg od Ćirilice u Herceg Novom i tamo govori o „svojoj crkvi”. A kad „njen episkop” s državnicima bistri od politike do požarne sezone to je sloboda govora u istinskoj građanskoj državi.

Ministarku i hercegnovskog gradonačelnika javno je u ispoljavanju odgovornosti prema karakteru događaja pohvalio uvijek spremni Milan Knežević. U prepoznatljivom maniru Vučićevog specijalca, čestitao im je iz parlamenta.

I Knežević je imao drugi naziv za to što opet javno ne da na srpskog autokratu. Ne može se, pojasnio je, ovdje pričati o vlasti druge zemlje. „Koja je to umjetnička sloboda da čovjek dođe i otvori festival tako što će da napada vlast u drugoj državi”, kazao je lider DNP. Naš poslanik koji u Crnoj Gori zastupa vlast druge države, i najvulgarnije komšijske udarnike kad rigaju otrov protiv Crne Gore. Knežević je na kraju Mićanovićev govor nazvao zastiđem.

Zastiđe je što dio crnogorske vlasti cenzuriše umjetnike da bi se dodvorili, ili sklonili s puta srpskom autokrati.

„Poražavajuće je da se ovakva praksa sprovodi u Crnoj Gori u 2026. godini koja se javno diči evropskim vrijednostima i najavljuje skori ulazak u Evropsku uniju, dok se ponaša po autoritarnim modelima koji su suprotnitemeljima te iste EU – slobodi izražavanja, pluralizmu i zaštiti nezavisnosti kulturnog stvaralaštva“, reagovalo je više civilnih i mirovnih aktivistkinja. One su zatražile da se konkretizuje odgovornost za cenzurisanje srpskog glumca u Herceg Novom. „Tražimo da se polože računi javnosti i objasni ko stoji iza zabrane – da li je to bila odluka samog Ministarstva kulture i medija, lokalne uprave, premijera ili Vlade?“.

Premijer se nije oglašavao. Moguće ne osjeća političku odgovornost. Seoske su to teme, za njega. Evropa nam se raduje.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Mi, naši

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne dolaze domaće nevolje i prijetnje građanskoj Crnoj Gori samo spolja. One su tu, unutra. Sakrivene iza naizgled bezazlenih stavova dijela ovdašnje vlasti o svom episkopu ili svom narodu. Kao da ovi drugi nijesu njihovi. Kao da nijesmo svi mi naši, građani iste zemlje

 

 

Milan je mahao papirima. Dokumentima Vučićevih institucija. „Otkrio“ je da je crnogorski premijer „vojnik Vojske Srbije, a Crna Gora je članica NATO-a, dok je Srbija vojno neutralna”. Guslao o tome kako je Spajić „imao podršku Vučića”, koga je na kraju „izdao”. Činilo se da je neko uključio srpsku Happy TV ili neki sličan Vučićev propagandni program, koji je već skroz poklopio Srbiju.  „Nakon objavljivanja ovog dokumenta čitava Crna Gora će imati projekciju gdje mi zapravo živimo”, zaključio je mašući papirima lider DNP.

Dok je Knežević na domaćim nacionalnim frekvencijama Vučićevom skalom mjerio ko je veći Srbin, dobili smo nakratko projekciju gdje bismo živjeli da srpski predsjednik realizuje što je namjerio, da prevarno preuzme Vijesti. Bilo bi to doba Milanovih medijskih toksično epskih tirada. Zato je izuzetno važna ovonedjeljna vijest da je Privredni sud Crne Gore usvojio zahtjev osnivača i manjinskih vlasnika Televizije Vijesti i privremeno blokirao promjene u vlasničkoj i upravljačkoj strukturi kompanije, ocjenjujući da postoji dovoljno osnova da se do razrješenja spora o prodaji većinskog udjela u njoj sačuva postojeće stanje.

Bilo je još vijesti sa projekcijom gdje zapravo živimo. Ministar policije Danilo Šaranović i potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić, iz njima znanih razloga obučeni u policijske uniforme, ljubili su pred kamerama ruku mitropolitu Joanikiju. Koji im je priskočio u pomoć sa požarima. Kad već ni ove godine nema kanadera.

Na javnu reakciju poslanika Miodraga Lakovića da je neprimjereno da funkcioneri u državnim uniformama ljube svešteničke i mitropolitske ruke, u odbranu  niotkoga napadnutog Boga i partijskih kolega, stala je ministarka kulture Tamara Vujović.

Podučila je poslanika Lakovića i crnogorsku javnost da „sekularnost države nije progon Boga iz života njenih građana“, da „uniforma ne oduzima čovjeku vjeru“ i da se episkopu ne ljubi ruka iz podaništva, već se od njega „uzima blagoslov“. „Nepristrasnost se dokazuje zakonitim i jednakim postupanjem prema svakom građaninu, a ne zabranom ministru, direktoru, policajcu, vojniku ili vatrogascu da se prekrsti, uđe u hram ili uzme blagoslov od svog episkopa“, poručila je Vujović. I zaključila: „Crna Gora će biti istinski građanska onda kada u njoj niko neće morati da krije ni krst, ni polumjesec, ni svoju vjeru da bi dokazao da pošteno služi državi“, kazala je.

Ministarka je pobrkala lončiće. U sekularnoj državi, kakva je Crna Gora makar prema Ustavu, nije zabranjeno policajcu, ministru, vatrogascu ili bilo kome drugom da bude vjernik i ljubi ruku kome želi. U takvoj državi Bog nije prognan. Sekularno podrazumijeva da su država i crkva odvojene. Dakle, problem je kad ministar Šaranović i potrpedsjednik Bečić, a ne Danilo i Aleksa, u ulogama državnih funkcionera pred kamerama ljube ruku mitropolitu. Još gore, „svom”, kako to reče ministarka.

„Privatno čovjek može imati svog episkopa, državna uniforma nema svog episkopa”, poručili su ministarki iz Crnogorskog foruma. Nije odgovarala.

Ne dolaze nevolje i prijetnje građanskoj Crnoj Gori samo spolja. One su tu, unutra. Sakrivene iza naizgled bezazlenih stavova dijela ovdašnje vlasti o svom episkopu i svom narodu. Kao da ovi drugi nijesu njihovi. Kao da nijesmo svi mi naši, građani iste zemlje.

Crna Gora neće biti istinski građanska, kako to reče ministarka, kada u njoj niko neće morati da krije ni krst, ni polumjesec, ni svoju vjeru da bi dokazao da pošteno služi državi. Nego onda kad ne bude njih i nas.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Saučesnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Godinu otkako je u Gornjem Zaostru podignut spomenik ratnom zločincu Pavlu Đurišić,  ne samo da crnogorska policija i dalje, eto, ne uspjeva da ga pronađe, nego je Đurišićev glavni ovdašnji živi jatak, Metodije, nakon što je bez posljedica otvoreno skrivao bronzanog Pavla, i ove godine na istom mjestu održao parastos četničkom pokretu i  Đurišiću. Nikom ništa

 

 

Nije nerealna slika: na avgustovskim tropskim temperaturama, dok Vučić po ko zna koji put juriša na Crnu Goru, mitropolit budimljansko nikšićki Metodije sjedi u hladu još nepronađenog dvometarskog bronzanog Pavla Đurišića. Ko pod kruškom. I sanja kako zvanični Beograd konačno ostvaruje naum i dodatno obespravljuje konkurenta mu, mitropolita crnogorsko primorskog Joanikija.

Mitropolitska mimoilaženja nijesu zbog Đurišića, heroja nepobjedivog karaktera, kako ono reče mitropolit Joanikije. Već zbog ljubljenja Aleksandra. Nakon što su ga iz beogradske centrale stjerali u ćošak, mitropolit Joanikije je ove sedmice ukazao na „nepozvano miješanje“ srpskog predsjednika. Bolje ikad nego nikad, reklo bi se. .

Godinu otkako je u Gornjem Zaostru podignut spomenik ratnom zločincu Pavlu Đurišić, blagosiljan od strane SPC,  ne samo da crnogorska policija i dalje, eto, ne uspjeva da ga pronađe, nego je Đurišićev glavni ovdašnji jatak, Metodije, nakon što je bez posljedica otvoreno skrivao bronzanog Pavla,  i ove godine na istom mjestu održao parastos četničkom pokretu i  Đurišiću. Nikom ništa. Institucionalni tajac.

Metodije je u ovogodišnjem govoru  uporedio Narodnooslobodilački pokret u Drugom svjetskom ratu sa Osmanskom vojskom i poistovijetio  Đurišića i četnički pokret sa “junacima poput crnogorskih oslobodilaca sa Vučjeg dola i Fundine”.

“Oni su istovjetni, zapamtite, sa onim junacima koje smo skoro proslavljali na Vučjem dolu, na Fundini i na svim ostalim bojištima”, edikovao je Metodije.

Vučićev mitropolit favorit je gledajući političku publiku ove rede spao na Vladislava Dajkovića, rijetkog koji se pojavio u Zaostru. Skoro pa nestvarni Dajković je pri tom javno zaprijetio krivičnim prijavama svim medijima koji budu  nazivali Đurišića ratnim zločincem, jer za to, veli, nema dokaza. Eto nema. I, da – bujrum.

“Godinu kasnije, spomenik nije oduzet, nalogodavci nijesu identifikovani, a napadi na fotoreportere Vijesti i Pobjede,  nijesu dobili odgovarajući sudski epilog. Unutrašnja kontrola MUP-a nije ispitivala zašto policija nije reagovala tokom napada na fotoreportere. Crna Gora, koja pretenduje da bude naredna članica EU, ne može i ne smije biti država u kojoj se blagovremeno ne sprečava podizanje spomenika ratnom zločincu odgovornom za ubistva najmanje 8.000 muslimanskih civila, žena, djece i staraca, i u kojoj onda spomenik biva uspješno sakriven čak godinu dana od nadležnih institucija”, saopštili su iz HRA.

Ove sedmice oživljena je još jedna stara SPC priča. Nakon peticije, koju su najvišim državnim zvačnicima dostavili počasni predsjednik Demokratskog saveza  Mehmet Bardi i lider te partije Saubih Mehmeti, da se ukloni nasilno postavljena nelegalna limena crkva na Rumiji,  ustali su branitelji „srpskih svetinja“. Lider SNP i ministar Vladimir Joković saopštio je da crkva neće biti uklonjena i „ pozvao na smirivanje tenzija i odbacivanje ekstremizma”. Peticiju je nazvao “retrogradnom inciijativom”.

Rumija je stoljećima bila mjesto okupljanja svih vjera i naroda koji su tu živjeli u miru i slozi.  Instaliranjem crkve na Rumiji SPC je ne samo postala nelegalni graditelj, nego je za sebe nastojala da prigrabi kult Sv. Vladimira. Jokoviću su, eto, izgleda, tolerancija, zajedništvo i vladavina prava – retrogradni.

U odbranu crkve na Rumiji stale su  i Demokrate. Njihova funkcionerka Valentina Minić ocijenila je da iza peticije stoji ideologija rušenja i DPS: “ Ideologija onih koji su kroz istoriju rušili crkve i manastire, otimali svetinje, hapsili mitropolite i progonili monaštvo i sveštenstvo”. Moguće da je zaboravila da je za vrijeme DPS Mitropolija bila jedan od najvećih graditelja, pa i nelegalnih. No, dobro, šta je saopštenje Demokrata bez pominjanja DPS.

Kad se svedu računi jasno je: nije dovoljno okrenuti leđa Vučiću, i na jedvite jade ući u EU. Ako Crna Gora želi budućnost u skladu sa evropskim vrijednostima i antifašističkim nasleđem, ovdašnje institucije moraju sankcionisati svaki govor mržnje i nezakonitosti. Od koga god dolazile. Mantija ili skupocjeno odijelo, svejedno.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo