Preko stotinu dana prošlo je otkako je premijer Crne Gore Milo Đukanović, 27. januara, predložio da u vladu, kako bi se povećalo povjerenje u izborni proces, uđu predstavnici opozicije. Parlamentarni dijalog oko uslova za izbore počeo je mjesec ranije. Razgovaralo se, pregovaralo, pristajalo i odustajalo, sporazum o obezbjeđivanju uslova za fer izbore pisan je i brisan, dopunjavan i skraćivan. Ni jedan jedini korak na tom putu nije napravljen bez usputnih zaustavljanja, vrludanja i predomišljanja. To dosta govori, ne samo o stepenu povjerenja koji među ovdašnjim političarima u ovom trenutku vlada, već i o tome koliko povjerenja su u stanju zajedno da uzgaje. Skoro nikoliko.
U sitne sate kojima je počeo četvrtak, 19. maj, Skupština je izglasala posebni zakon pomoću kojeg treba obezbijediti primjenu političkog sporazuma o stvaranju uslova za fer i demokratke izbore. Razriješeni su dužnosti u vladi: Zorica Kovačević, ministarka rada i socijalnog staranja, Radoje Žugić, ministar finansija i Petar Ivanović, ministar poljoprivrede.
Milorad Mišo Vujović izabran je za potpredsjednika vlade, Goran Danilović za ministra unutrašnjih poslova, Raško Konjević postao je ministar finansija, Boris Marić ministar rada i socijalnog staranja, a Milenko Popović za ministra poljoprivrede i ruralnog razvoja. Petar Ivanović, ne može se bez takvog kadra, rotiran je na mjesto potpredsjednika vlade.
U dva sata i jedan minut Skupština Crne Gore razriješila je Ranka Krivokapića sa funkcije predsjednika parlamenta. Predlog za razrješenje Krivokapića podnijelo je 36 poslanika DPS-a , Bošnjačke stranke, Liberalne partije, Force i Hrvatske građanske inicijative. Za tu odluku glasala su 43 poslanika. Glasanje je bilo tajno.
,,Izgubićemo jedinog u državnom vrhu koji je više od dvije decenije bio za nezavisnost”, ispravno je, tokom rasprave, prognozirao šef kluba SDP-a Džavid Šabović.
Krivokapić je upozorio da svađe vode Crnu Goru na krivi put.
,,Jedan vođa Crne Gore je istrošen , mora se ući u sljedeću fazu razvoja demokratije”, rekao je on.
Na konstataciju lidera Nove Andrije Mandića kako je njihov politički interes da SDP ne pređe cenzus i ne uđe u parlament Krivokapić je odgovorio: ,,Pokušajte se svetiti SDP-u, pomogli ste DPS-u. Ostaćete to što ste bili – opozicija koja se bori za prevlast da bude opozicija. Ko će biti jači u opoziciji je pubertetska politika”.
Krivokapić i funkcioner Građanskog pokreta URA Dritan Abazović govorili su u parlamentu da politički sporazum, ne znači sam po sebi da će potpisnice sporazuma izaći na izbore. Kažu da će, ako ustanove da se zloupotrebama ne može stati u kraj, razmotriti druge političke opcije. ,,Ako propadne sporazum, protesti će doći na red”, kazao je Krivokapić.
Iako su se izbor renovirane vlade, donošenje specijalnog zakona i glasanje o predsjedniku parlamenta čekali mjesecima, ti događaji, ipak, nijesu obilježili proteklu sedmicu u parlamentu. Druga je bila drama. Premijer Milo Đukanović, nakon dva dana bespotrebnog odlaganja, stigao je, u petak 13. maja, u parlament da predloži razrješenje starih i izbor novih ministara. Dočekao ga je, čim je stao za govornicu, hor poslanika Demokratskog fronta uzvicima ,,Milo, lopove”. Nakon zaleđenog osmijeha i malo praćenja ritma skandiranja, premijer je uzvratio sa: ,,Bravo, kreteni”. Poslije su se malo psovali i čikali, pa razišli.
Odjeknulo je kao bomba, svi su bili skandalizovani. Crnogorska skupština, eto, decenijama je mogla da služi za uzor – nije bilo preteških riječi, raspravljalo se u granicama uljudnosti, sve su čarke ostajale sitne. Lako ovdje ljudi povjeruju kako su bolji od drugih, radilo se samo o tome da se u Crnoj Gori, tradicionalno, više pazi na riječi nego drugdje i da nije bez neke ovaj narod iznjedrio poslovicu ,,Ja tebi serdare, ti meni vojvodo…”. Na to se lijepo nakalemila evropska vrijednost zvana ,,politička korektnost”. I tako smo godinama u palamentu imali našminkano prljavo lice, kao i na mnogim drugim mjestima, uostalom.
Iako je uglavnom okarakterisan kao incident, događaj ,,Milo, lopove”, zapravo to nije bio. Incident najčešće podrazumijeva slučajnost, ovdje ništa nije bilo slučajno. Demokratski front je planirao i realizovao takav politički gest i jasno poslao svoju političku poruku. Nekome je bila melem za uši, neki su bili sablažnjeni, sigurno je jedno: malo je građana Crne Gore, zbog svega što se desilo, prešlo sa pozicione na opozicionu stranu ili obrnuto. Maksimalni dometi su to da je Front ućario neki glas od protivnika režima ili, mnogo vjerovatnije, da je povećao stepen zgađenosti proizveo ponekog apstinenta u opozicionim glasačkim redovima, a ponekom kolebljivom glasaču DPS-a, poslužio kao izgovor da bude lakše nagovoren da opet glasa za vlast.
Da li su u Demokratskom frontu ukalkulisali da ne slabe Đukanovića, nego otežavaju poziciju dijelu opozicije koji sa vlastima pregovara, pitanje je na koje odgovor daje njihov ukupan stav prema dijelu opozicije koji ulazi u vladu. ,,Ne može za nas da bude opozicija politička organizacija koja je potpisala dogovor sa Demokratskom partijom socijalista, za nas je DPS organizovana kriminalna grupa”, objašnjavaju poslanici Nove. U jednoj riječi – izdajnici.
Niko Frontu ne može da oduzme pravo da ne vjeruje da je ulazak opozicije u vladu pravi put ka slobodnim izborima i smjeni vlasti, ali je i dalje nejasno zašto ne primijete ono što i klupe u Skupštini znaju: svaka riječ u opozicionim svađama plus je za režim Mila Đukanovića.
Kako god, na horsku izvedbu ,,Milo, lopove”, premijer je reagovao prirodno – nasilnički. U trenu se istopila ,,enigma harizme”, ispario je evropski lik, ostao je seoski đilkoš. Isti onaj koji je,kad su ga, prošlog oktobra, u Sloveniji pitali zašto ljudi na protestima viču ,,Milo, lopove”, odgovorio jadnom duhovitošću: ,,To je kraće i lakše za skandiranje od – Milo, zagovorniče NATO integracija”. Ma hajde.
Đukanović ne bi bio to što je, da se nije za tren presabrao. Uslijedio je njegov politički odgovor na situaciju. Dodatno odugovlačenje rasprave i ponižavanje Skupštine koja je prinuđena da raspravlja o sastavu vlade koju niko nije došao da predloži, palo mu je kao fini poklončić.
Vrijeme tokom kojega opozicija treba da pokuša da onemogući dejstvo glavnih poluga koje Demokratskoj partiji socijalista obezbjeđuju pobjede na izborima topilo se sa sedam na šest, sa šest na pet, stiglo je do tri-četiri mjeseca. Sve kraće vrijeme za kontrolu i sve zavađenija opozicija savršeno odgovaraju DPS-u.
Zanimljivih vremena nam ne fali. Samo bi ih bilo ljepše posmatrati sa nekog drugog mjesta. Preživljavati u njima postaje sve napornije.
Miloš BAKIĆ
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO1 sedmica
SVIJET4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
SVIJET3 sedmice