Povežite se sa nama

INTERVJU

Vrhovni komandant Filip Vujanović prekršio Ustav

Objavljeno prije

na

Vojni analitičar Zoran Bukvić, pukovnik u penziji, čitav radni vijek proveo je na dužnostima u garnizonima i komandama na teritoriji Crne Gore. Na svoj zahtjev se prijevremeno penzionisao 2006. godine. Još kao aktivni oficir objavio je zapažene članke o reformi oružanih snaga, zalažući se za stvaranje moderne crnogorske vojske i pristupanje NATO-u (članci su objedinjeni u njegovoj knjizi Svoja vojska u svojoj državi, 2007). Završio je najviše komandne i generalštabne škole. MONITOR: Kako se, po Vašem mišljenju, odvija reforma sistema odbrane Crne Gore?
BUKVIĆ: Od četiri osnovna dokumenta odbrane usvojena su samo dva, još nijesu usvojeni Strategijski pregled odbrane i Plan odbrane Crne Gore. Ne može se govoriti o reformi sistema odbrane, već, na žalost, samo o njegovom formiranju. VCG još uvijek nema materijalnu formaciju, vojnu doktrinu i mnoga pravila koja uređuju njeno funkcionisanje. Zabrinjavajuće je da još nije obezbjeđen vazdušni prostor Crne Gore. Interoperabilnost VCG u odnosu na jedinice NATO i dalje je veoma mala. Generalštab VCG, kako izjavljuju njegovi zvaničnici, organizovan je po NATO standardima, iako nema funkcije iz domena obavještajnog i bezbjednosnog obezbjeđenja, ljudskih resursa i logistike.
Nema ni proklamavanog integrisanog sistema bezbjednosti. VCG je u zapećku policije i izgleda da ne postoji politička volja da se tu išta mijenja. Teško je shvatiti da u demokratskoj državi ima oko 6.000 policajaca (oko jedan procenat ukupnog stanovništva), dok VCG broji samo oko 2.400 pripadnika. Nije normalno da su za 2010. godinu za MUP i Upravu policije planirana skoro duplo veća novčana sredstva u odnosu na VCG, 73,22 miliona eura u odnosu na 40,39 miliona.

MONITOR: Zbog čega nije usvojen Strategijski pregled odbrane i u čemu je njegov značaj?
BUKVIĆ: Strategijski pregled odbrane je osnovni dokumenat za planiranje i realizaciju reformi sistema odbrane. Žalosno je što nije urađen do sada. U izradi Pregleda veliko učešće su uzeli partneri Crne Gore iz NATO, što nije dobro. Pregled treba da izrade Crnogorci za potrebe Crne Gore. Dokumentom bi trebalo da bude definisana brojna veličina vojske, ali nam je ona (2.400 pripadnika) davno iz NATO preporučena i nametnuta, mi smo je i usvojili.

MONITOR: U aktivnoj službi imamo čak petoricu generala (dva u VCG, tri u vojno-diplomatskim misijama). Da li je to racionalno?
BUKVIĆ: Po sticanju nezavisnosti Skupština je trabalo da usvoji dokument Plan reforme vojske i izgradnje sistema odbrane i da isti realizuje Ministarstvo odbrane. Međutim, kako na vrijeme nije bilo formirano Ministarstvo odbrane, to je prepušteno generalima. Izgubljeno je dragocjeno vrijeme i načinjene su greške koje su ostavile posljedice.
U vojsci na teritoriji Crne Gore 2006. su bila tri generala i oni su sebe ugradili u formaciju crnogorske vojske. Valjda niko neće sebe da ukine.
Za VCG dovoljan je jedan general. Od tri generala u vojno-diplomatskim misijama, prijem dva penzionisana general-potpukovnika, Ljubiše Jokića i Radosava Martinovića, problematičan je, jer nijesu postojale zakonske mogućnosti da oni budu primljeni u službu.

MONITOR: Kako ocjenjujete aktivnosti predsjednika Filipa Vujanovića kao vrhovnog
komandanta oružanih snaga?
BUKVIĆ: Mnoge odluke predsjednika Filipa Vujanovića nijesu imale zakonsko pokriće. On je juna 2006. nezakonito unaprijedio general-majora Jovana Lakčevića u čin general-potpukovnika i kontraadmirala Dragana Samardžića u čin viceadmirala. Imenovani su pored unaprjeđenja i postavljeni na pravno nepostojeća formacijska mjesta, načelnika Generalštaba i zamjenika načelnika. Akt o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji Ministarstva odbrane donijet je tek 1. februara 2007, a po njemu Generalštab je organizacijska cjelina Ministarstva odbrane, te se može zaključiti da je Generalštab tek od tada pravno uređen. U profesionalnu vojnu službu u činu pukovnika, takođe bez pravne osnove, 2008. primljen je i penzionisani pukovnik Vojske Srbije, Zoran Bošković, koga je predsjednik Vujanović imenovao i za vojnog atašea u Njemačkoj.
Regrutna obaveza u Crnoj Gori ukinuta je iz političkih razloga, a ne iz bezbjednosnih. Nije jasno na osnovu kojih zakonskih odredbi i ovlašćenja je predsjednik Vujanović, 30. avgusta 2006. donio odluku o ukidanju regrutne obaveze. Bez detaljnijih analiza ovog izuzetno značajnog pitanja koje je bilo uređeno tada još uvijek važećim Zakonom o odbrani. U najmanju ruku je o tome trebalo da se izjasni crnogorski parlament. Da je ostala regrutna obaveza bio bi manji profesionalni sastav a to bi uticalo na povećanje njihovog standarda i manje izdvajanje države za potrebe odbrane.
Aprila 2007. predsjednik Vujanović je potpisao SOFA sporazum sa SAD, sporazum o statusu snaga, bez odluke Skupštine i bez ovlašćenja, u suprotnosti sa odredbama Ustava. Kao vrhovni komandant vojske, predsjednik bi trebao građanima da objasni šta oni dobijaju od VCG za utrošenih 40 miliona eura godišnje i koji su to bezbjednosni rizici i prijetnje kojima se ona može suprotstaviti i eliminisati ih?

MONITOR: Planirano je bilo da se avioni i helikopteri VCG daju Srbiji. Da li Crna Gora ima obavezu da Srbiji poklanja svoje naoružanje?
BUKVIĆ: Ustavnom poveljom SCG bilo je uređeno da je imovina SRJ, uključujući i vojnu, na teritoriji država članica, imovina država članica po teritorijalnom principu. Sada Crna Gora može Srbiji samo da proda avione i helikoptere ili da se izvrši razmjena. Nemamo obavezu nikome ništa da poklanjamo. Još za vrijeme SCG niko nije imao pravo, a najmanje generali, da naoružanje i vojnu opremu predaju Srbiji bez saglasnosti Vlade Crne Gore. Uprkos tome, u periodu 2003-2006. iz jedinica vojske na teritoriji Crne Gore predato je jedinicama u Srbiji oko 100 artiljerijskih oruđa raznog kalibra, a iz Srbije je primljeno samo 18 artiljerijskih oruđa. Na to sam javno ukazivao i tada, kao aktivni pukovnik.

MONITOR: Koliko je učešće snaga VCG u ISAF rizično?
BUKVIĆ: Misija ISAF je visokog rizika, bez obzira na zadatak i mjesto gdje se jedinica VCG nalazi. Opasnost je velika kao u svim ratovima. U Avganistanu nije precizno određena teritorija gdje se neprijatelj nalazi. Požurilo se sa slanjem naših vojnika u Avganistan. Umjesto da je prvo urađeno pravilo o izboru, obuci, opremanju i drugim stvarima u vezi slanja crnogorskih vojnika u misije, što je bila i zakonska obaveza, to je urađeno tek na kraju obuke. Problematična je i osposobljenost vojnika za misiju, njihova opremljenost i poznavanje engleskog jezika.

MONITOR: Kako ocjenjujete prijem Crne Gore u MAP ?
BUKVIĆ: Treba biti obazriv prema pohvalama naših partnera iz NATO. Crna Gora je ispunila sve ono što njima odgovara. Uspostavljena je civilna kontrola nad vojskom, za odbranu se planiraju sredstva od dva odsto BDP, opredjeljenje je da VCG bude interoperabilna sa NATO i da se crnogorski vojnici šalju u međunarodne misije. Ali, kakva će biti unutrašnja organizacija VCG ? Njih to ne interesuje, interes im je samo da 40 odsto kapaciteta bude osposobljeno za misije.
Oni su nas hvalili i kad je VCG imala tri brigade i sada kada ima jednu, a po NATO standardu brojno stanje VCG nije dovoljno ni za jednu brigadu.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

INTERVJU

LINO VELJAK, PROFESOR FILOZOFIJE I GRAĐANSKI AKTIVISTA (FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU): Besramna je laž da se rezolucijom o Srebrenici  srpski narod proglašava genocidnim

Objavljeno prije

na

Objavio:

I bez crnogorskog amandmana Rezolucija je jasna: zločine su činili pojedinci i skupine, a ne narod. Vlastodršci u Beogradu i Banjaluci (i njihovi sluge u Podgorici) žele halabukom izjednačiti Miloševićev zločinački režim  s narodom. Svrha tog izjednačavanja je u dodatnoj homogenizaciji naroda i – što je još važnije – prikrivanju pljačke i korupcije koja je na djelu

MONITOR: Hrvatska je jedna od zemalja kosponzora Rezolucije o genocidu u Srebrenici. Predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, veoma se oštro izražavao o zemljama iz regiona koje su poduprle  Rezoluciju. Kako se u hrvatskoj javnosti komentariše oštrina kojom zvanični Beograd, Banjaluka i dio političara u Crnoj Gori, kvalifikuju ovu odluku Hrvatske i još nekih država regiona?

VELJAK: Prije nego što odgovorim na ovo pitanje htio bih nešto reći. Predstavlja mi iznimnu čast što me još jednom redakcija Monitora zove da komentiram aktualna zbivanja u regiji. Pod vođstvom koliko časnog i hrabrog toliko i mudrog urednika Esada Kočana Monitor se u ovim decenijama afirmirao kao svjetionik nepotkupljivog novinarstva i kritičkog mišljenja (ne samo u Crnoj Gori nego i mnogo šire). Nedavno je netko od beogradskih moćnika optužio Monitor za antisrpstvo; istodobno neki drugosrbijanci tvrde da je Monitorova uređivačka politika pročetnička. To je indikator da je redakcija na pravom putu. Kad vam u Beogradu ili Banjaluci kažu da ste ustaša a u Zagrebu ili Mostaru vas optuže za četništvo (a to nije tek nekakva hipotetična mogućnost nego se dešavalo i još uvijek se događa) – to sasvim izvjesno znači da ste na pravom putu.

No, da se vratim na pitanje! Ne mogu komentirati javno mnijenje u Hrvatskoj, nego ću se ograničiti na jednu procjenu motiva osude Rezolucije kakva se oblikuje u „srpskom svetu“. Besramna je laž da se tom rezolucijom srpski narod proglašava genocidnim. I bez crnogorskog amandmana Rezolucija je jasna: zločine su činili pojedinci i skupine, a ne narod. Vlastodršci u Beogradu i Banjaluci (i njihovi sluge u Podgorici) žele halabukom izjednačiti Miloševićev zločinački režim koji je organizirao i provodio etničko čišćenje (koje je kulminiralo sudski ustanovljenim genocidom u Srebrenici) s narodom. Svrha tog izjednačavanja je  u dodatnoj homogenizaciji naroda i – što je još važnije – prikrivanju pljačke i korupcije koja je na djelu. Oni koji vjeruju glasnogovornicima „srpskog sveta“ i njihovim bezočnim konstrukcijama neće dovoditi u pitanje autoritet i legitimnost kriminalnih likova koji sebe izjednačuju s narodom.

MONITOR: Milorad Dodik je na dan glasanja o Rezoluciji u GS UN, zakazao sjednicu Vlade u Srebrenici ali je tražio i dozvolu da se položi cvijeće u Memorijalnom centru u Potočarima. Tome su prethodile nove prijetnje o osamostaljivanju RS. Kako da razumijemo neprekidno Dodikovo „miješanje karata“ u kojem ima i Srbije i Rusije i EU, a ponekad čak i SAD koje su ga stavile pod sankcije?

 VELJAK: To ponašanje može se objasniti isključivo Dodikovom kvislinškom ulogom, koja je motivirana jedino njegovim interesom da sačuva plodove pljačke nacionalnog bogatstva. Njegova nada se temelji na vjerovanju da će buduća Europska komisija biti blagonaklonija balkanskim diktatorima i da će američki predsjednički izbori rezultirati Trumpovim povratkom na vlast. Dotle mu ne preostaje ništa drugo nego da lavira, prijeti secesijom, licemjerno polaže cvijeće na grobove žrtava Karadžićevog režima koji on smatra patriotskim – i čeka pogodnija vremena.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA PREOKRETA: I dalje smo duboko neslobodno društvo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Problem je kod nas što mi nismo nezavisni od samovolje vlasti, a ta i takva vlast je spremna da žrtvuje i značajne segmetne državne samostalnosti u političkim dilovima – prije svega u okruženju – kako bi bila jača i stabilnija kod kuće

 

 

MONITOR: Ove sedmice obilježavamo Dan nezavisnosti. Imamo li šta slaviti?

PERIĆ: Proslave i slavlja ostavimo onima koji žive od njih i za njih, a da vidimo šta smo dobili u ovom periodu. Kome je do statistike pronaći će elemenata koji ukazuju na ekonomski rast, mada suštinski i strukturni problemi naše ekonomije ostaju nepromijenjeni. Preduzetnički duh je na ideološkom udaru – on se smatra gotovo neprijateljskim fenomenom. Razlog je jednostavan: slobodnog i preduzetnog čovjeka koji je egzistencijalno nezavisan teško kontroliše bilo koja vlast ili partija. Od perioda nakon Drugog svjetskog rata imamo neprestanu tendenciju da se građanima oduzimaju instrumenti snaženja lične slobode. Nekada je to bilo oduzimanje imovine, sada je to gomilanje javne uprave koja bi zavisila od rukovodstava. Rezultat je isti – zajednica porobljena ranije jednom, a sada od strane više partija.

Mi smo i dalje svojom esencijom duboko neslobodno društvo u kojem se drugo i drugačije napada najžešćom snagom, u kome emancipatorske ideje bivaju osuđene na sudbinu da ih nose oni koji bivaju izloženi razarajućoj usamljenosti, u kojoj se znanje doživljava kao opterećenje, a u praksi se nipodaštava napor usmjeren ka obezbjeđivanju održivosti.

Uloga intelektualca i u svijetu erodira, ali kod nas je ona gotovo sasvim obesmišljena. On u Crnoj Gori danas gotovo da nema saveznika ni u politici, ni u kulturi, ni u prosvjeti, ni u medijima… On je sumnjivo lice – neko ko pokušava misliti svojom glavom, a što moderna totalitarna svijest razumije kao subverzivnu djelatnost iza koje stoji neko “mnogo jak”. Filozofija palanke u punoj raskoši.  Uz to, intelektualac nema instrumente zaštite od bilo kojeg centra moći: on je nemoćan pred vlašću, opozicijom, represivnim aparatom, elitama, vlasnicima medija, krupnim kapitalom… Ukoliko je njegov glas dovoljno snažan – tu je oproban sovjetski model kompromata – dakle svi pobrojani će mu reći “što mu znaju” ako im narušava interese. Do tada je bezbjedan. Po prirodi čovjek je biće koje griješi, a svi oni ga žele držati pod kontrolom ciljanog i tempiranog suočavanja sa tim greškama. Na tim greškama i prljavim tajnama se želi vladati, preciznije: upravljati ljudima. Prijetnje prljavim tajnama ćete tako moći da dešifrujete i u izjavi recimo bivše predsjednice Vrhovnog suda, ali i onim koje daju prvaci i vlasti i opozicije. Oni će reći nešto kada bude vrijeme – kada odgovara zaštiti njihovog interesa. Čemu čekanje, ako nije ucjena po srijedi? Odmah nadležnim organima isporučite sve što imate, to je opšti interes – ne manipulisati strahom ljudi.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VLADIMIR NIKALJEVIĆ, PRIVREDNIK: Nova Strategija za građansku i evropsku Crnu Goru

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Deklaraciji koju je potpisalo šezdeset pet ozbiljnih ličnosti: naučnih, kulturnih, stručnih i privrednih, navedeno je da će se na strategiji raditi dvije godine i da će biti objavljena 2026. na dvadesetogodišnjicu obnove nezavisnosti Crne Gore

 


MONITOR: Što vas je motivisalo da počnete da radite na Strategiji za evropsko i građansko društvo (STEGA)?

NIKALJEVIĆ: Zapamtio sam dobro, raspad u krvi, velike, uvažene i nesvrstane države Jugoslavije. Ne mogu zaboraviti granatiranje olimpijskog grada Sarajeva i granatiranje Dubrovnika, grada pod zaštitom UNESCO-a, razaranja, na desetine hiljada ubijenih, raseljenih, kao i genocid u Srebrenici. Politička scena iz početka devedesetih me podsjeća na sadašnju u Crnoj Gori.  Medijski pritisak iz Beograda, ugroženi srpski narod… A dodatno, agresija Rusije na Ukrajinu i neki narativi kao: ,,Crna Gora mala Ukrajina“ i ,,ujedinjenje ili ukrajinizacija“ zatim očigledne aktivnosti na razjedinjavanju društva i teritorijalnom rasparčavanju, uznemirile su me. Na osnovu sjećanja iz devedesetih  i informacija koje  dobijam iz suprotstavljenih izvora, ubijeđen sam da je ponovo na sceni velikosrpski projekat  koji je mijenjao nazive: ,,Načertanije“, ,,Memorandum“, „Srpski svet“, ali koji nije odustajao od cilja i koji je poslije Referenduma promijenio taktiku i iznutra, kroz institucije sistema, a posebno preko političkog krila Srpske pravoslavne crkve i medija, napao sve sfere života i državnosti Crne Gore. I ne samo život  već je SPC  prisvojila i nezakonito uknjižila i naše mrtve pretke i njihove grobove. Ne govorim o vjerskom dijelu aktivnosti SPC već o političkim aktivnostima koje su u suprotnosti sa sekularizmom i kanonskim pravom.

MONITOR: Osnovali ste nevladino udruženje zbog te nezakonite  uknjižbe. Jeste li uspjeli što da promjenite?

NIKALJEVIĆ: Upravo nezakonita uknjižba grobova je bila ,,okidač“ i pokrenula nas, nekoliko prijatelja, da se organizujemo i osnujemo NVU Komunica NG i da ispitamo kako se desila ova nezakonita uknjižba. Uložen je ogroman rad. Pregledano je na hiljade posjedovnih listova, Podnijeta ustavna inicijativa za ocjenu nezakonitosti, zatim krivična prijava protiv ovlašćenog lica iz katastra, podnijeti zahtjevi za hronologije upisa nepokrenosti, obraćanja zaštitinicima imovinsko pravnih interesa države i naišli smo na zid i muk. Nakon ovoga mogli smo da odustanemo ili odemo dalje da se borimo za funkcionisanje pravne države. Institucije  kao katastar i ne samo on, rade protiv interesa Crne Gore.Tako smo došli do toga da treba se angažujemo. Očuvanje i prosperitet Crne Gore od svih nas zahtijeva odbacivanje svijesti koja očekuje da „neko drugi završi posao“. Sada je ponovo vrijeme, da damo doprinos za prosperitetnu i građansku Crnu Goru i iskoristimo šansu da budemo prva naredna članica EU.  Ne obazirući se na političke elite  i na institucije koje su  to već trebale uraditi pokrenuta je izrada strategije za građansku i evropsku Crnu Goru. U Deklaraciji kojom je najavljena njena izrada i koju je potpisalo šezdeset pet ozbiljnih ličnosti: naučnih, kulturnih, stručnih i privrednih, navedeno je da će se na strategiji raditi dvije godine i da će biti objavljena 2026. godine na dvadesetogodišnjicu obnove nezavisnosti Crne Gore. Prijedlog za naslov dokumenta je NOVA STEGA, pri čemu bi STEGA bila skraćenica od „Strategija za evropsku i građansku Crnu Goru“, a istovremeno asocijacija na istorijsku STEGU Petra I.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Kolumne

Random image

Novi broj

Facebook

Izdvajamo