Povežite se sa nama

INTERVJU

Šariću se može suditi i u odsustvu

Objavljeno prije

na

Redovna profesorka beogradskog Fakulteta za bezbednost, Ivana Simović- Hiber, godinama se pored krivičnog prava bavila i kriminologijom. Za našu sagovornicu ipak je posebno kvalifikuje to što je radeći u tim zahtjevnim oblastima naglasak stavljala na zaštitu ljudskih prava. Javno se na tome angažuje godinama, između ostalog je i jedna od osnivača Beogradskog centra za ljudska prava. MONITOR: U aferi Šarić postavlja se pitanje kako doći do osumnjičenih?
SIMOVIĆ-HIBER: Ono što je bitno ako se radi o poziciji Darka Šarića jeste to da ne postoji mesto izvršenja krivičnog dela. Za mogućnost suđenja, kao supsidijarno relevantno, je državljanstvo. Na tome se zasniva stvarna i mesna nadležnost suda koji bi sudio za neko krivično delo.

MONITOR: Stvar je u tome što on, na primjer, nije uhvaćen sa kilogramom droge?
SIMOVIĆ-HIBER: Da, što nije uhvaćen ni u Srbiji, ni u Crnoj Gori, ni u Urugvaju. Nigde nije tako uhvaćen. Tu se,dakle, kao supsidijarni princip koristi državljanstvo učinioca krivičnog dela. Ako govorimo o regionu, državljanstvo je veoma bitno. U ovom slučaju se mora uzimati u obzir da se još radi o pretkrivičnom postupku, gde su pravne norme bitne za zasnivanje nadležnosti za buduće suđenje. Tu smo još u policijskom delu priče kada je to naravno važno, ali smo još kod ,,vanpravnih” pitanja. To je pitanje odnosa policija i obaveštajnih, kontraobaveštajnih i drugih službi. Postojanje srpskog državljanstva isključuje mogućnost izručenja radi suđenja, kada bi to, i u slučaju Šarića, tražila neke druga država. Naročito Crna Gora, jer između Srbije i Crne Gore ne postoji sporazum o dvojnom državljanstvu. Kada bi, na primer, Crna Gora htela da sudi Darku Šariću, on bi morao da dobije ispis iz srpskog državljanstva.

MONITOR: Ministar Dačić rekao je da Šarić, zbog toga što je osumnjičen za trgovinu narkoticima, neće dobiti taj ispis koji je ,sredinom januara, zatražio preko ovlašćenog posrednika u Beogradu?
SIMOVIĆ-HIBER: Naravno.To je jedno od prava države i prema njemu se mora ova država ponašati kao prema svakom drugom državljaninu.

MONITOR: Čini se da to nije tako lako?
SIMOVIĆ-HIBER: Nimalo.To bi, posebno u slučaju Šarića sa istragom koja se vodi protiv njega, bila prilična greška.

MONITOR: Na neki način, iz jednog državljanstva se ne može izaći dok se ne ,,oduže dugovi” , ne okonča istraga i eventualni sudski postupak?
SIMOVIĆ-HIBER: Da. Postoji još jedan mehanizam kod nas a to je da se suđenje može ustanoviti i u odsustvu okrivljenog. Ako naš državljanin nije tu, nije dostupan državnim organima – može mu se suditi i u odsustvu.

MONITOR: To znači da u slučaju Darka Šarića, ukoliko istražni organi prikupe dovoljno dokaza za podizanje tužbe, njemu se može suditi i u odsustvu?
SIMOVIĆ-HIBER: Da, ako se ispune svi drugi uslovi dovoljni za podizanje tužbe. Sada mogu da se urade dve stvari – suđenje u odsustvu i privremeno oduzimanje imovine stečene krivičnim delom. Tužilac za organizovani kriminal je to već tražio. To je tzv. privremeno oduzimanje imovine koje traje do pravosnažnosti presude. Na osnovu nje će ta imovina biti vraćena ili trajno oduzeta.

MONITOR: Da li ste primijetili koliko je tema dogovaranja oko dvojnog državljanstva između Srbije i Crne Gore “vruća”?
SIMOVIĆ-HIBER: To je sada političko pitanje. To je ono što ne valja u smislu da je u medijima i u izjavama izvršne vlasti i ovde i u Crnoj Gori čitava priča oko toga zamagljena. Mi pričamo o tome da li će mu se suditi ovde ili tamo, da li će biti izručen ili neće. To sve zamagljuje suštinu i ovu stvar prenosi na teren da ne kažem političkih obračuna, ali svakako izjava koje nikome ne pomažu…

MONITOR: To sve usporava efikasnost sprovođenja pravde?
SIMOVIĆ-HIBER: Apsolutno. Imamo izjavu Tadića i njeno tumačenje od strane Đukanovića gde oni, u stvari, govore o odnosima dve države. Nema logike da u odnosima država rasprava o ,,kriminalcima”, da tako kažem, bude centralna tema, najveći međudržavni problem. Uostalom, za te Šariće do skoro šira javnost nije ni čula. Odjednom, imamo izjavu državnog sekretara Homena da su vlasnici 70 odsto ugostiteljskih radnji u Srbiji, sumnjivi kao kriminalci. To je zapanjujuća izjava. Šta to znači?

MONITOR: To znači da je država žmurila na to?
SIMOVIĆ-HIBER: Naravno. Kako je to odjednom otkriveno? To se tiče još širih pitanja koja govore o carujućem organizovanom kriminalu. Kako je moguće da taj Šarić ili neko drugi može da učestvuje u kupovini svega i svačega a da ih niko ne pita odakle im pare, da se niko ne pozabavi pitanjem da li se tu u stvari peru pare i kako.

MONITOR: Što bi trebalo da bude ,,azbuka” i za jednog osrednjeg finansijskog inspektora?
SIMOVIĆ-HIBER: Apsolutno. Nije organizovani kriminal to što se troje dogovore na pijaci da prodaju cigarete. Organizovani kriminal je ono što vodi najčešće do izvršne vlasti, ali što je još mnogo zanimljivije, i na tome se posebno insistira u novijim teorijama, do parlamenta, do zakonodavne vlasti. Najnoviji organizovani kriminal, na organizacionom nivou ima potrebu saradnje ili zaštite od strane policije ili carine, ali ono što je najvažnije jeste – zakon. Savremeni organizovani kriminal široko organizuje svoje poslove. Da bi to mogao traži zakonodavnu zaštitu. Ona može da traje šest meseci ili dve godine, ali je dovoljna da mnogo toga završi za njih. To i je jedan od najvećih problema.

MONITOR: To ima veze i sa presporim usvajanjem važnih zakona kao što je Zakon o oduzimanju imovine stečene krivičnim delom koji je u Srbiji usvojen tek prošle godine?
SIMOVIĆ-HIBER: Da, tek sada. A upravo onemogućavanje uživanja u plodovima organizovanog kriminala jedno je od najefikasnijih sredstava.U tome su, kao u Italiji, pale i žrtve iz redova pravosuđa , tužioci i sudije… Ima tu, naravno, mnogo problema. U svetu se i danas stalno govori o ,,borbi” protiv organizovanog kriminala, pri čemu država, njen pravni sistem sa svim instrumentima, sebe dovodi u inferioran položaj. Ako se tek stalno boriš protiv nečega, to je nešto što je ili po snazi ravno tebi ili nešto sa čim ne izlaziš na kraj. U teorijskoj literaturi je poznato, a može se reći da je i za nas karakteristično, da je organizovani kriminal u liku mafije nekakva ,,zaustavljena slika” nečega što se čak, na neki način, i idealizuje.

MONITOR:Volimo da gledamo seriju ,,Porodica Soprano”…
SIMOVIĆ-HIBER: I to. To omogućava situaciju da se sve i svašta zove mafijom. U prošlih par godina, imali smo stečajnu mafiju, pa putnu mafiju, pa …

MONITOR: Što je neozbiljno?
SIMOVIĆ-HIBER: Da. Zna se da organizovani kriminal nikada ne znači grupu ljudi koja vrši krivično delo, to je klasični kriminal, sa klasičnim postupkom i ,,institutima”.To je saučesništvo u različitim oblicima, a organizovani kriminal je nešto deseto. Ono što je u tome zapanjujuće jeste da se nazivanjem svakoga mafijom dobija druga posledica koja može da se odnosi i na ovaj slučaj. A to je razvodnjavanje.

MONITOR: Na ,,slučaju Šarić”?
SIMOVIĆ-HIBER: Da, šverc kokaina, je nešto veoma ozbiljno. Bojim se da će se o tome pričati nedelju ili mesec dana, pre svega o onome što je u tom slučaju ,,skandalozno”, na vidljiv način…

MONITOR: Novac, kupovine, kontakti i prijateljstva u “džet setu”?
SIMOVIĆ-HIBER: Jeste.

MONITOR: A organizovani kriminal je ulazak ,,klasičnog kriminala” u državni sistem, nalaženje partnera i saradnika u dijelovima države ili moćnim pojedincima, njihovo pretvaranje u kriminalce?
SIMOVIĆ-HIBER: Naravno, i taj deo. Ali, ono što je možda još bitnije – bukvalno razvodnjavanje svake priče vodi tome da više nema ,,prave priče” o organizovanom kriminalu. Mnogi slučajevi nazvani ,,mafijaškim” u Srbiji su jednostavno već zaboravljeni. Negde suđenja uopšte nisu počela, negde jesu ali godinama se ništa ne dešava na tome. To je, na primer, u slučaju ,,profesorske mafije” stiglo dotle da su oni koji su na optužnicama na kojima su optuženi čak i za organizovani kriminal, vraćeni na fakultet kao funkcioneri.

MONITOR: Uz pomoć političkih struktura…
SIMOVIĆ-HIBER: Vrlo verovatno. Da li je to zbog promena u izvršnoj vlasti, sudstvu. Svašta se menjalo… Naravno, uvek važi načelo krivičnog prava – pretpostavka nevinosti. Ali, sada su tu dve mogućnosti: ili će se stići do pravosnažne presude ili do zastarelosti. Do zastarevanja slučaja ukoliko se na vreme ne sprovedu neke procesne radnje. Tako se javlja jedna od najvažnijih posledica organizovanog kriminala i korupcije, a to je potpuno izbacivanje morala iz prava. Apsolutno. Presumpcija nevinosti sigurno ima svoje epohalno značenje, ali se tako dovodi do zloupotrebe prava. Dakle, ako nema pravosnažne presude, dođe do zastarevanja, optuženi su nevini. I ,,sve je u redu”…

MONITOR: Ako u slučaju Šarić govore o milijardu eura godišnje zarade, jasno je da se sa tim novcem malo ko ne može ne podmititi već ,,kupiti”?
SIMOVIĆ-HIBER: Ali kako je to otkriveno navodno, tek relativno skoro? Svaka vrsta nenadanog sticanja bogatstva se inače evidentira…

MONITOR: Crnogorsko tužilaštvo je tražilo u slučaju jednog uhapšenog da Srbija dostavi nalaze koji ga terete, ali su bili odbijeni. Navodno, to ne mogu da rade do pravosnažne presude.
SIMOVIĆ-HIBER: Pored formalnih razloga, u ovom slučaju se pokazalo i prilično nepoverenje između državnih organa dve zemlje. Pored toga što bi davanje podataka iz istrage na takav način bio presedan, izjavama političara svemu je dat politički kontekst. Ne radi se samo o odbrani formalnih prava, mora da još nešto stoji iza toga.

MONITOR: Da li se slažete da se i u slučaju Šarić priča o svemu, samo ne gdje je on u državnim strukturama našao partnere? Koliko su partije uporišta organizovanog kriminala?
SIMOVIĆ-HIBER: To sigurno nije neki lokalni nivo. Sve političke stanke su ovde odavno dokazale da su spremne na sve. Za mene je, ponavljam, najveća opasnost da sve ostane na nivou senzacije i kurioziteta. Ili da se zaustavi na međudržavnim i političkim prepucavanjima. Bio bi veliki skandal ako bi Šarić sada dobio ispis iz srpskog državljanstva. Može mu se suditi i u odsustvu.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA „PREOKRETA“: Izbori su izlaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 posto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme

 

MONITOR: Politička kriza se ne razrješava, već zaoštrava. Opozicija je van parlamenta, i čvrsto stoji na svojim zahtjevima, kao i parlamentarna većina. Ako se i pomenu ustupci, na njih nema reakcije. Kako vidite današnju političku situaciju i političku klasu?

PERIĆ: Politička klasa osjeća sigurnost u postojećem stanju i strah od njegove promjene. Oni ne žele mijenati ovu startešku igru. Ugodno je stalno produkovati krize koje onda kao rješavate bez ikakvog obavezivanja šta ćete konkretno učiniti dok ste na nekoj poziciji.

Nažalost, koliko god ih kritikovali, svjesno ili ne, i onaj kritički orijentisani dio društva koji se nalazi u akademskoj zajednici i značajnom dijelu kredibilnih medija u ključnim momentima im pruža prećutni legitimitet, pristajući na pravila koja oni propisuju. Moguće da je to prvi korektivni faktor koji bi pomogao razvlašćivanju vladajućeg pogleda na politiku u Crnoj Gori – u kojem legitimaciju za bilo kakav politički stav smijete imati samo kroz već etablirane političke strukture. Tu se mora biti strpljiv jer je akademska zajednica kod nas prilično pasivna, a kredibilni mediji su često bili na udaru i žele neku vrstu sigurnosti. Oboje je razumljivo, ali ako se stvari nastave tako odvijati, zajednica će sve manje imati koristi od njih. S namjerom ili bez namjere, oni tako mogu postati dio političke klase. Želim da vjerujem da su prije svega u medijima svjesni ovog izazova koji je pred njima. Naglašavam da mislim na kredibilne medije, ne na pamflete ili žutu štampu.

MONITOR: Šta je izlaz iz političke krize?

PERIĆ: Izbori. Nema nikakve dileme da ovaj sastav parlamenta ne može i ne želi suštinski izlazak iz krize, jer se oni njome politički hrane. Zašto uljepšavati? Oni ne žele da mijenjaju igru koju su osmislili i u kojoj na više ravni odlično prolaze. To je za njih komfor zona. Jedni kao brane državu, drugi je kao napadaju, treći su kao za neko spasonosno rješenje – dakle svako ima svoju ulogu i svoju političku nišu. Dodatno, zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 oposto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme?

MONITOR: Vjerujete li da će doći do izbora sudija Ustavnog suda 28. novembra?

PERIĆ: Već smo čuli iz usta predstavnika nove vlasti da oni sada hoće kontrolu nad Ustavnim sudom. Opet, prethodna vlast ovu poziciju smatra dobrodošlom da koristi svoj ucjenjivački kapital. Ako sudite po tome, teško je očekivati taj izbor krajem novembra, ali neodgovornost je tolika da je teško predvidjeti šta kome može pasti na pamet i što partijski gledano može smatrati korisnim, drugim riječima kakvu nagodbu može sklopiti – i u skladu sa tim glasati.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VEHID ŠEHIĆ, PREDSJEDNIK FORUMA GRAĐANA TUZLE: Dobrosusjedske odnose graditi poštovanjem suvereniteta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Želio bih da novo Predsjedništvo BiH uspostavi dobrosusjedske odnose sa Crnom Gorom, Hrvatskom i Srbijom. To podrazumijeva poštovanje suvereniteta i integriteta ovih država, što danas nije slučaj. Neprihvatljiva je trenutna politička situacija u regionu ali kao primjer mogu poslužiti dobri odnosi između BiH i Crne Gore što je uticalo na visok stepen razumijevanja i povjerenja među građanima ovih država

 

MONITOR: Prošlo je 27 godina od parafiranja Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH, poznatijeg kao Dejtonski sporazum. U vezi sa njegovim sprovođenjem ili izmjenama podijeljena su mišljenja, naročito u BiH. Kakvo je Vaše mišljenje?

ŠEHIĆ: Istina, prošlo je 27 godina od parafiranja Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini ali mnoge obaveze predviđene aneksima ovog Sporazuma nisu ispunjene. U prvom redu razlog je neodgovornost domaćih vlasti što je i uzrok višegodišnje političke nestabilnosti u BiH. Često se čuje da je Sporazum „Sveto pismo“, međutim sam naziv ukazuje da su utvrđeni principi i okvir, te je ostavljena mogućnost i promjena sadržaja aneksa Sporazuma. Obavezu u implementaciji ovog Sporazuma preuzele su SDA, HDZ i SDS. Postavlja se logično pitanje da li su stranke koje su bile vladajuće i tokom rata smogle implementirati ovaj Sporazum, jer se i danas u političkom životu nekih stranaka vidi intencija da se ostvare neki od neostvarenih ratnih ciljeva. Isključivo zaslugom Visokog predstavnika dolazilo je do donošenja određenih zakona a samim tim i izmjena u Sporazumu, pa je između ostalog osnovan Sud BiH, Oružane snage BiH, u početku nametanjem ali su svi ti zakoni dobili legalitet i legitimitet usvajanjem u Parlamentarnoj skupštini BiH.

MONITOR: Željka Cvijanović je u izjavi povodom ove godišnjice tražila „vraćanje izvornom Dejtonu“, a Dodik je ponovio da neće, kao predsjednik RS, poštovati odluke visokog predstavnika Krisitijana Šmita i da će zajedno sa Cvijanovićkom koja predstavlja Srbe u Predsedništvu BiH, „jačati RS“. Kako vi ovo, posebno Dodikovu najavu, tumačite?

ŠEHIĆ: Kao što sam napomenuo, svi zakoni koji su „nametnuti“ od strane Visokog predstavnika, prošli su redovnu parlamentarnu proceduru tako da ih je nemoguće jednostranim aktima taviti van snage jer je isključiva nadležnost da se određeni zakoni ukinu, da ih Parlamentarna skupština BiH stavi van snage, što je u skladu sa Ustavom BiH. Članovi Predsjedništva BiH biraju se iz reda bošnjačkog, srpskog i hrvatskog naroda i njihove temeljne nadležnosti su predstavljanje BiH te zaštita vitalnog entitetskog interesa i ne biraju se kao predstavnici naroda, što je jasno u Ustavu naznačeno. Kako je Visoki predstavnik vrhovni tumač Dejtonskog sporazuma, njegove odluke se moraju poštivati.

 

 

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESKO RADULOVIĆ, ADVOKAT: Nezapamćena institucionalna kriza

Objavljeno prije

na

Objavio:

Institucionalna kriza je poprimila razmjere kakve do sada nijesmo nikada imali. Umjesto slabih institucija iz prethodnog perioda, sada svjedočimo praksi koja takve, slabe institucije, čini nefunkcionalnim umjesto da se radi na njihovom jačanju

 

MONITOR: Protesti se nastavljaju, kao i politička i institucionalna kriza. Kako vidite situaciju u kojoj se zemlja trenutno nalazi?

RADULOVIĆ: Stanje u državi je prilično zabrinjavajuće. Institucionalna kriza je poprimila razmjere kakve do sada nijesmo nikada imali. Umjesto slabih institucija iz prethodnog perioda, sada svjedočimo praksi koja takve, slabe institucije, čini nefunkcionalnim umjesto da se radi na njihovom jačanju. Osim toga, Vladi je izglasano nepovjerenje i ona funkcioniše u tzv. tehničkom mandatu, ali bez ikakvih ograničenja u donošenju odluka. Skupština već godinama ne vrši svoje nadležnosti utvrđene Ustavom jer ne bira članove Sudskog savjeta, ne bira Vrhovnog državnog tužioca, ne bira sudije Ustavnog suda, ne donosi bitne zakone kao što su zakon o vladi i zakon o skupštini, a reforma izbornog zakonodavstva očigledno nije u interesu politčkih partija. U krajnjem, mislim da partitokratija, odnosno partijski i lični interesi političara, prijete da potpuno uruše sve institucije i pravni poredak.

MONITOR: Kriza je zaoštrena nakon usvajanja Zakona o predsjedniku. Da li je taj zakon po vašem mišljenju neustavan?

RADULOVIĆ: Ne sjećam se da je o pitanju nekog zakona pravna struka imala tako jedinstven stav kao u slučaju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o predsjedniku. Očigledno je da se radi o zakonu koji nije saglasan sa Ustavom jer se njime definiše nešto što je ustavna materija, i to na način suprotan najvišem pravnom aktu. Predsjednik po Ustavu ima ovlašćenje da predlaže Skupštini mandatara, a usvojene izmjene Zakona definišu da će se, u slučaju da predsjednik države to ne uradi u propisanom roku, mandatarom smatrati osoba koju podrži parlamentarna većina. Nije to nikakva razrada ustavnih odredbi, kako tvrde predlagači, već zadiranje u ustavna pitanja i njihovo definisanje suprotno onome kako ih definiše Ustav. Takođe, ne postoje razlozi i jasno utvrđen javni interes da zakon ima povratno dejstvo. Politički interes koji predlagači imaju je legitiman, ali on se ne može izjednačiti sa javnim interesom i ne može biti razlog za povratno dejstvo zakona.

MONITOR: DPS i opozicija traže da se prvo povuče taj dokument, pa onda odblokira Ustavni sud, dok većina koja je usvojila zakon smatra da prvo treba odblokirati Ustavni sud, koji bi potom odlučivao i o ustavnosti tog zakona. Kako vi vidite korake u rješavanju krize?

RADULOVIĆ: Očigledno je da svi politički subjekti isključivo vode računa o političkim interesima i u skladu s time predlažu i povlače poteze. To pokazuju u kontinuitetu, ne samo u ovom slučaju. Izbor sudija Ustavnog suda više od dvije godine je predmet uslovljavanja, ucjenjivanja i pokušaja političke trgovine. Za to vrijeme bila su čak četiri javna oglasa. Poslanici konstituenata parlamentarne većine – Demokrate, DF i URA su barem jednom, u različitim periodima, odbijali da glasaju za bilo kog kandidata. S druge strane, opozicioni DPS je u jednom periodu preko dva mjeseca bojkotovao rad Skupštine i skupštinskih tijela. Bojkot je prekinut kada se glasalo o smjeni tadašnjeg ministra pravde g-dina Leposavića, ali se nije prekidao kada se odlučivalo o kandidatima za sudije Ustavnog suda. Dalje, premijer Abazović je podršku DPS-a njegovoj Vladi pravdao potrebom deblokade pravosuđa i izborom sudija Ustavnog suda. Kasnije je potpisivanje Temeljnog ugovora takođe pravdao potrebom da se deblokira pravosuđe i izaberu sudije Ustavnog suda. Njegova Vlada izabrana je glasovima DPS-a i Temeljni ugovor je potpisan odlukom njegove Vlade, ali izbor sudija Ustavnog suda još nije izvršen. Istovremeno, Vlada g-dina Abazovića i dalje obavlja poslove izvršne vlasti, što dovoljno govori i nedostatku elementarne političke, ali i moralne odgovornosti. Da zaključim, kada bi postojala volja da se kriza riješi, redosljed koraka bilo bi manje bitan. Nažalost, čini se da ta volja ne postoji.

MONITOR: Očekujete li da Ustavni sud bude odblokiran na sjednici 28. novembra?

RADULOVIĆ: Način na koji su političke partije pristupale ovom pitanju do sada ne daje razloga za nadu da će Ustavni sud biti odblokiran 28. novembra. Volio bih kada bi me političke partije demantovale jer bi to bio korak ka uspostavljanju institucije koja je jedina ovlašćena da autoritativno tumači Ustav i donosi odluke da li je bilo koji akt saglasan sa Ustavom ili nije.

MONITOR: Kome odgovara blokada Ustavnog suda?

RADULOVIĆ: Po logici stvari blokada Ustavnog suda odgovara onima koji krše Ustav jer ne postoji organ koji bi donio odluku da su oni prekršili Ustav. S druge strane, građani su ti kojima to ne odgovara i koji trpe posljedice neustavnog, neodgovornog i neozbiljnog ponašanja političara.

MONITOR: Čak i kada se odblokira Ustavni sud, ostaju brojni problemi u pravosuđu. Kako vidite situaciju u pravosuđu danas?

RADULOVIĆ: Pored Ustavnog suda koji nije funkcionalan, ni stanje u pravosuđu nije baš sjajno. Naprotiv, u v.d. stanju je Vrhovni sud kome je u prvoj polovini godine nedostajalo dvije trećine sudija. U v.d. stanju je Vrhovno državno tužilaštvo i nema izgleda da će iz tog stanja uskoro izaći, a izbor Vrhovnog državnog tužioca gotovo niko više i ne pominje. Donedavno je u v.d. stanju bio i Upravni sud, a Sudski savjet radi u nepotpunom sastavu. Sve ovo je posljedica poltičke trgovine koja se besprizorno odvija pred očima javnosti.

MONITOR: Kako komentarišete puštanje iz pritvora bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice?

RADULOVIĆ: Teško je ozbiljno komentarisati sudsku odluku sa čijim sadržajem javnost nije upoznata. Vjerujem da je sud dao razloge za ukidanje pritvora, odnosno stav da ne postoje okolnosti koje ukazuju da postoji opasnost od bjekstva. Treba podsjetiti da g-đi Medenici pritvor nije ni određen iz ovog razloga, već da se ovaj osnov za pritvor pojavio nekoliko mjeseci nakon što je pritvorena. Mislim da je teško obrazložiti da se opasnost od bjekstva javila nekoliko mjeseci nakon što je g-đa Medenica pritvorena, a da ta opasnost nije postojala u vrijeme pritvaranja. Međutim, javnost je opravdano zainteresovana za ovaj postupak i veoma je važno da odluke suda ne ostavljaju prostora za sumnje. Ovo dodatno jer je g-đa Medenica nedavno u svom iskazu navela da je svjedok mnogih prljavih biografija. Takva izjava može se tumačiti kao poruka sudijama koje bi trebale da donose odluke u postupku koji se vodi protiv nje. Vjerujem da je g-đa Medenica govorila istinu i da je ona svjedočila mnogim prljavim biografijama, ali ne samo u sudstvu, ili možda i najmanje u sudstvu, već više u drugim granama vlasti. Zato bi takva izjava trebala da bude razlog da tužilaštvo pokuša da otkrije o čijim prljavim biografijama se radi i koliko su te biografije prljave jer bi to bilo veoma korisno za jačanje vladavine prava i uspostavljanje sistema odgovornosti.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo