Povežite se sa nama

INTERVJU

Pisac koji glumi

Objavljeno prije

na

Riječ je o glumici, slikarki, spisateljici. Igrala je u mnogim pozorištima, ostvarila zavidan glumački opus u filmovima Dušana Makavejeva, Aleksandra Petrovića, Živka Nikolića, Emira Kusturice, Srđana Karanovića, Livije Đarmati, Geze Besermenija, Karola Vičeka i mnogih drugih, kao i u serijama Siniše Pavića i Dragoslava Lazića. Objavila je zbirke pjesama U divna davna vremena, Kad mi mama kupi pare, Srebrna postelja, zbirku pripovjedaka Sa vrha mesečeve planine gledala sam svoj okrugli grob, romane Nemoj da grakćeš za mnom na stepeništu da sam najlepši, Siva žena, Petla na panj, Kuća na prodaju, Sa Evom u raj, Rođeni mrtvi, Divlji jaganjci, Devojka koju nisu naučili da kaže ne. Ovonedjeljna prezentacija najnovijeg romana Eve Ras Devojka koju nisu naučili da kaže ne, objavljenog u izdanju Zadužbine Petar Kočić, Banja Luka-Beograd, povod je za ovaj razgovor.

MONITOR: Recite nam o kakvom je romanu riječ i kakve su Vaše impresije s obzirom na veoma veliku medijsku pažnju za ovo izdanje?
RAS: Zadovoljna sam što mi je u sedamdesetoj godini života nova knjiga bolja od prethodne. Pozorišna predstava sprema se šest nedelja. Meni je uspelo da za šest nedelja napišem novi roman o devojci koja je žrtva, jer je nisu naučili da kaže ne. To je knjiga o jednom mladom stvorenju, koje je simbol svih mladih ljudi. Roman zapravo priča o tome koliko je teško preživeti sopstvenu mladost. Doba mladosti je veoma tegobno, jer svaka odluka koju ljudi tada donesu, odnosi se na čitav život. Ako vam se kao i mojoj glavnoj juakinji dogodi da postanete predmet zloupotrebe, to je onda veliki problem. Ona je celi život razapeta između svojih instinkata i sopstvenog intelekta. Ova knjiga je napisana kao opomena roditeljima da ne nasednu na iluziju da su im deca uspešna.

MONITOR: Da li smatrate da Vam je glavna uloga u filmu “Ljubavni slučaj ili tragedija službenice PTT-a” Dušana Makavejeva iz 1967. godine učinila uslugu u životu?
RAS: Smatram da sam ja učinila uslugu Dušanu Makavejevu, što su na kraju pokazali i dokazali njegovi filmovi u kojima ja nisam igrala. Nijedan njegov film nije dostigao takvu slavu, ne računajući „Misteriju organizma”, koji je jedan intelektualno drkadžijski film i koji nema nikakve veze s kinematografijom. Moram reći da sam se pre Makavejeva proslavila u privatnom pozorištu Radomira Stevića Rasa, moga muža. Možete misliti šta je to značilo davne 1963. u vrijeme Rankovića, kada ni dan-danas u nas još nema privatnih pozorišta.
Najveću uslugu mojoj karijeri je učinilo, a i sada čini, to što dajem fenomenalne intervjue. Od svega što radim, ljudima je najinteresantnije to što pričam. I tako sam postala pisac. Ako oni toliko vole to šta ja pričam, onda u to ime treba pisati romane.
Od retkih sam glumaca i pisaca koji su normalni, jer zanimanje pisac -ne postoji. Nisam ni advokat, ni sudija, a ni profesor, ali ja sam kao glumica uspela da napravim tu metamorfozu. Da sam pisac koji glumi, a ne gumica koja piše.
U književnim vodama dobila sam šut u dupe, priznali su me i proklamovali kao pisca tek od 2000. godine. Književna kritika me i dalje mnogo ne jebava, ali ja imam velike nagrade i imam veliki krug čitalaca. Dokaz je to što moje knjige izlaze u velikim tiražima, u 15 i više izdanja.

MONITOR: Kako se nosite s teretom popularnosti?
RAS: Sve je to Božja volja. Da ste me pitali pre 30 godina da li verujem da je moguće da postanem pisac, takozvani tešitelj naroda, ja vam rekla „ne”. Kad sam i sama ostala bez porodice, dala sam sebi ulogu da govorim u ime onih koje niko ništa ne pita. Njima je posvećena moja literatura, moji novinski članci, moji intervjui. Ništa ne kalkulišem već upijam ono što čujem po tramvajima, ulicama, pijacama… bioskopima. I nisam nikad prestala da budem deo naroda, iako sam nekoliko puta u životu, bila strašno popularna. Ljudi mi se javljaju kao da smo rod rođeni. I kad vide da žurim, ne zaustavljaju me. Kad vide da se vučem, ponešto me upitaju. Uglavnom me ne diraju kad ne treba.

MONITOR: Mislite li da to ima veze s nekim drugim svjetovima? Nalazite li duhovnost u pisanju? Čini li Vam se da imate ”vezu” s ljudima koji više nijesu na ovom svijetu?
RAS: Mislim da, vezano za pisanje,nemam ni duhovnost a ni terapiju. Kad imam terapiju, to je na onkološkoj klinici u Beogradu. Čim me oni puste da odem kući, ja više o njima ne razmišljam. Duhovnost je jedna disciplina, koja se sada mnogo zloupotrebljava. To nije nešto što možete meriti. Samo znam, kad sam ostala bez porodice, kad sam sahranila svoje dete od 24 godine, da sam sebi rekla „ako te Bog nije napustio kad si to saznala, ti onda moraš o tom životu da brineš i moraš da budeš dostojana tog života. A ako je mene sačuvao a njih oduzeo, znači da ja imam neki zadatak bez njih na ovom svetu. Pomislila sam da nisam ja jedina majka koja je sahranila dete. Nisam ja ni jedina žena, koja je ostala udovica. Nisam ni jedina baba, koja ima maligni tumor… Tada sam došla do zaključka da o svemu tome u ime onih koje niko ne pita, treba glasno govoriti.

MONITOR: U čemu je po Vama filozofija života?
RAS: Po meni je filozofija života ono što stoji u Očenašu – da bude volja tvoja. Mislim da treba da nastojimo da budemo ljudi, jer nam Bog nije dao nikakav drugi zadatak. A to što nas civilizacija gazi da moramo da budemo neko i nešto, odmah da objasnim, da na takav trik nisam nikad nasedala. Ne prihvatam da čoveka čini njegovo zanimanje. Da ima velikih i malih ljudi, kako mnogi misle, to naročito ne prihvatam. A da ima ostvarenih i neostvarenih, mogu samo da kažem – pišam se na to. Svaki čovek koji je živeo ostvaren je. Da li on ima milione, da li je zadovoljan šefom ili nije, da li mu je velika plata boli me…. On zbog toga nije manje ostvaren. U životu je jedina važna stavka biti živ. To je najveće blago i od toga nema ništa veće.
Civilizacija nas j… u glavu i ne da nam da rodimo svu decu koju začnemo. Ako vi živite u garsonjeri od 16 kvadrata i niste zaposleni i jedva preživljavate, ne možete biti hazarderi da u takvoj situaciji rodite dete. Ras i ja smo tako proživeli šest godina braka, baš u takvoj kvadraturi, bez ikakvih primanja. Tako da u tim situacijama nema mesta luksuzu s početka priče „neka bude volja tvoja”.

MONITOR: Želite li nešto posebno podijeliti s nama za kraj?
RAS: Umrla je Sonja Savić i posle njene smrti imam jednu želju koju moram javno da kažem jer nemam više nikoga svoga, sahranila sam svoju porodicu i zato vas molim, kad umrem neka mi ministar ne donosi nacionalnu penziju u grob kao Bajramoviću i neka niko ne drži oproštajno slovo nad mojim odrom. Neka me pokopaju bez ikakve pompe i zaborave kao što su me još živu izostavili.

Marija ČOLPA

Komentari

INTERVJU

DRAGOLJUB VUKOVIĆ, NOVINAR: Otvoren prostor za pregrupisavanja na političkoj sceni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sasvim je izvjesno da Pokret Evropa sad nema kapaciteta da postane ozbiljna i demokratski ustrojena politička organizacija, što otvara prostor za moguća pregrupisavanja postojećih političkih aktera ali i, moguće, pojavljivanje nekih novih. Bez obzira na to kakvi će biti krajnji ishodi ovih procesa, izgledno je da oni sada neće voditi političkoj stabilizaciji i snaženju aktuelne izvršne vlasti. Ne bih se iznenadio da već naredne godine imamo vanredne parlamentarne izbore

 

 

MONITOR: Kako vidite izlazak iz PES-a predsjednika države Jakova Milatovića, i isključenje ministra pravde iz te partije Andreja Milovića?

VUKOVIĆ: Prvo što mi pada na pamet je komentar predsjednika te partije i aktuelnog premijera Milojka Spajića na pitanje novinara vezano za sjednicu Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine Crne Gore na kojoj je ministar Milović bio targetiran kao problematičan tip od strane šefa Specijalnog policijskog tima. Spajić je tada rekao da ono što se čulo na sjednici „priliči muškoj svalačionici iz IVa, IVb… razreda…“ Aktuelna dešavanja u njegovoj stranci su takođe uporediva sa nadgornjavanjem tinejdžera u svlačionici željnih dokazivanja i moći.

Pokret Evropa sad meni liči na grupu ljudi koja se okupila sticajem okolnosti i koju ne povezuje nikakva čvrsta ideološka armatura, osim želje za dokazivanjem i moći. Čim te armature nema, onda su diobe i odlasci dio neke političke normalnosti. Osim toga, već na početku su pokazali da nijesu odmakli od autoritarnih modela političkog organizovanja u kome se insistira na monolitnosti i lojalnostim, a ne na unutarpartijskom pluralizmu koji kroz argumentovanu debatu vodi do odluka većine koje poštuje partijska manjina. U autoritarnim partijama i neistomišljenike u svojim redovima doživljavaju kao neprijatelje koje treba eliminisati, tako da mi se čini da Evropa sad funkcioniše po tome modelu.

Milatovićevo istupanje vidim kao dio pragmatičnog otklona od Spajićeve i Vladine olako obećane brzine reformi i boljeg života i mapiranje, u zavjetrini funkcije predsjednika države, neke izvjesnije vlastite političke budućnosti.

Iza Milovićevog isključenja izgleda da takođe stoji pragmatizam, kojim partijsko vođstvo žrtvuje važnu figuru zarad produžetka partije i zaštite ’kralja’.

MONITOR: Kako se to  može odraziti na buduće političke procese i funkcionisanje vlasti?

VUKOVIĆ: Sasvim je izvjesno da Pokret Evropa sad nema kapaciteta da postane ozbiljna i demokratski ustrojena politička organizacija, što otvara prostor za moguća pregrupisavanja postojećih političkih aktera ali i, moguće, pojavljivanje nekih novih. Bez obzira na to kakvi će biti krajnji ishodi ovih procesa, izgledno je da oni sada neće voditi političkoj stabilizaciji i snaženju aktuelne izvršne vlasti. Ne bih se iznenadio da već naredne godine imamo vanredne parlamentarne izbore.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

TATJANA LAZAREVIĆ, UREDNICA PORTAL KOSSEV: Tope se posljednje ružičaste naočare Srba sa Kosova

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ciljano katastrofičnom” politikom iz Beograda , kosovskim vlastima se sve vrijeme, izgleda, obezbjeđuje alibi

 

MONITOR: Nedavno se navršilo 16 godina otkako je Skupština Kosova proglasila nezavisnost. Kada se govori o Kosovu, uvijek su u fokusu odnosi Albanaca i Srba. Mijenjale su se vlasti i u Beogradu i u Prištini, koliko i kako su se mijenjali međuetnički odnosi, i „zvanični“ i „nezvanični“?

LAZAREVIĆ: Odnosi srpskog i albanskog naroda su se dodatno zaoštrili unazad nekoliko godina. I jedni i drugi nastupaju sa pozicija samoviktimizacije i optuživanja druge strane za zlodela. Dijalog izostaje, a javni prostor je sa obe strane kontaminiran mržnjom, promocijom nasilja i propagande. Kod srpske zajednice dominira i strah, pride. Samoopredeljenje je podiglo očekivanja svom biračkom telu kada je u pitanju odnos prema Srbiji, Severu Kosova, kao i svojevrsnom istorijskom revizionizmu, i u taj balon su poslednju godinu dana uvukli i one koji su tradicionalno bili naklonjeniji drugim strankama – pre svega PDK, kao i LDK, i AAK. Ovakva situacija koincidira upravo sa promenom vlasti u Prištini. Dvadeset pet godina nakon konflikta, do pomirenja srpskog i albanskog naroda nije došlo, ali se život tokom godina normalizovao do nivoa izgrađene konstruktivne komunikacije, dijaloga i saradnje – bilo na pojedinačnom, ili lokalno-opštinskom nivou; ili čak, epizodno, i između samih pregovaračkih strana. Sa takvom je praksom prekinuto dolaskom Samoopredeljenja na vlast. Kako je za tango potrebno dvoje, zvanični Beograd prenaglašava već očigledne negativne efekte politike Samoopredeljenja po Srbe sa Kosova u meri izjednačavanja ‘kurtizacije’ Severa sa ‘okupacijom’, iako je sam Sever pod međunarodnom vojnom i administrativnom jurisdikcijom još od ‘99-sa čim se Srbija saglasila, kao i postepenim prenošenjem jurisdikcija na kosovske vlasti. Sever je de fakto militarizovan merama Prištine. Citiraću i utisak koji je vidjiv na severu – “ciljano katastrofičnom” politikom iz Beograda , kosovskim vlastima se sve vreme, izgleda, obezbeđuje alibi za postupke koje jedino iskreno ne odobravaju Srbi sa Kosova, ali i čija se volja ni za jednu stranu istinski ne računa.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDISLAV MINIĆ, ADVOKAT: Daleko od suštinskih promjena u pravosuđu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne samo hvalisanje aktuelne vlasti već i hvalospjevi dobijeni od međunarodnih partnera koji su neskrivenim olakšanjem prokomentarisali prekid dugovremene blokade vrha pravosuđa, kazuje o dubini potonuća na koje smo bili svikli s vladama i nakon promjene vlasti

 

 

MONITOR: Ministarstvo evropskih poslova opet je saopštilo da očekuje završna mjerila za poglavlje 23, 24 u junu ove godine. Gdje je Crna Gora kada je u pitanju vladavina prava danas i koliko je realno da ispunimo zadatke koji se od nas traže u tom zahtjevnom poglavlju do ljeta da bi dobili završna mjerila?

MINIĆ: Crna Gora i danas, kao i u prethodnom periodu, simulacija demokratije i vladavine prava. Ona značajno zaostaje u zadovoljenju prije svega svojih potreba u oblasti uspostavljanja vladavine prava a onda i u ispunjenju zadataka na putu priključenja Evropskoj uniji. Taj značajan zaostatak dijelom je posljedica svjesne opstrukcije od strane dobitnika tranzicije koji su do 30. avgusta 2020. godine bili na vlasti i koncipirali pravni, obrazovni, kao i ukupni sistem u skladu sa svojim ličnim, grupnim i drugim partikularnim interesima, na štetu opštih, u sistemu rigidne partitokratije transformisane u mafiokratiju.

Ispunjenje zadataka u vezi sa dosadašnjim mjerilima za poglavlja 23 i 24 nije bilo pretjerano zahtjevno. Odnosilo se na ispunjenje nužnih pretpostavki za uspostavljanje osnova za izgradnju i otpočinjanje djelovanja pravosuđa u skladu sa evropskim standardima.  Međutim, ključni problem je predstavljalo odsustvo političke volje vladajućih struktura da se iskreno posvete tom cilju. Njegovo  ispunjenje je predstavljalo ozbiljnu prijetnju najvišim nosiocima vlasti i njima bliskim strukturama “ostvarenim” u vrijeme i na način koji zahtijevaju ozbiljna preispitivanja u pravičnim postupcima pred samostalnim i nezavisnim organima efikasnog pravosuđa, koncipiranog od kredibilnih i kompetentnih ljudi na svim nivoima.

Dosadašnje  (podsticajne) ocjene našeg napretka od strane međunarodnih partnera, pozitivnije su od iskustva nas praktičara u svakodnevnom suočavanju sa tim sistemom. Vjerujem da će  ubuduće najozbiljniji problem biti ljudski potencijal obrazovan u postojećem obrazovnom sistemu i sa radnim iskustvom i navikama dosadašnjeg pravosuđa.

MONITOR: Vlasti se za sada hvale izborom upražnjenih pozicija u vrhu pravosuđa. Koliko je dobro obavljen taj zadatak?

MINIĆ: Ne samo hvalisanje aktuelne vlasti već i hvalospjevi dobijeni od međunarodnih partnera koji su neskrivenim olakšanjem prokomentarisali prekid dugovremene blokade vrha pravosuđa, kazuje o dubini potonuća na koje smo bili svikli s Vladama i nakon promjene vlasti.

Sa iskustvom neposrednog očevica protivustavnog dijeljenja pravde i zastupanja imovinskopravnih interesa Crne Gore od strane dviju izabranih sutkinja Ustavnog suda Crne Gore kažem da je forma zadovoljena a suština, nažalost, nepromijenjena i opredijeljena dominacijom neodgovrne partitokratije.

MONITOR: Ministar pravde najavio je brojne izmjene zakona koje se tiču pravosuđa, od kojih su neke osporavane, kao i novi specijalni sud. Kako komentarišete te najave?

MINIĆ: Kao sve zbrzavane aktivnosti o stvarima za koje je neophodno najšire uključenje, inače našeg preskromnog potencijala, kompetentnih ljudi. Te izmjene se  kvalitetno mogu donijeti nakon svestranog stručnog sagledavanja stanja i mjera u skladu sa sveobuhvatno utvrđenim potrebama.

MONITOR: Doskorašnja zastupnica u Strazburu Valentina Pavličić podnijela je tužbu protiv Vlade zbog razrešenja. Kako komentarišete oluku Vlade da razriješi zastupnicu Pavličić prije odluke Ustavnog suda?

MINIĆ: Karakterističan volunatrizam od strane ove kao i prethodnih Vlada nakon “osvježenja”. Uz  ignorantski odnos prema neophodnim procedurama, i bez temeljinog  pristupa u oblasti razrješenja i imenovanja.

MONITOR: Ove sedmice uhapšen je jedan od suvlasnika kompanije Bemax i više drugih osoba zbog šverca cigareta. Kako vidite tu akciju SDT –a?

MINIĆ: Kao jedan u nizu primjera odlučnosti odgovornog nosioca pravosudne funkcije na čelu SDT-a  da radi svoj posao, uprkos odsustvu neophodnih kadrovskih, prostornih i ostalih uslova. To pokazuje  suštinsku razliku koja se postiže pravilnim izborom/smjenom GST-a.

Nadam se sličnoj promjeni i izborom VDT-a. No, moje strepnje su brojne i, bojim se, vrlo realne u pogledu mnogih  neophodnih faktora za uspješan ishod rada posvećenih nosilaca složenih, izazovnih i višestruko opasnih pravosudnih funkcija u ambijentu (kakav je crnogorski) decenijama kontaminirane države i društva.

MONITOR: Mnoge optužnice vezane za visoke funkcionere i organizovani kriminal još čekaju epilog. Koliko je pravosuđe u stanju da ih iznese?

MINIĆ: Nepoznat mi je kvalitet tih optužnih akata. Međutim, poznavajući sudski sistem plašim se da nije u pitanju moj pesimizam već realan strah za ishod i najkvalitetnijih optužnica pred netaknutim ostatkom sudstva koncipiranog od strane “ostvarenih” mafiokratskih struktura u svim trima granama vlasti. Nažalost, poznati su ponižavajući prostorni i ostali uslovi prvenstveno  za rad tužilaštva, ali i neodgovarajući kapaciteti i kriterijumi prijema i napredovanja u sudskoj vlasti. U  kontinitetu. Sve uz apsolutnu nedoraslost vladajuće i opozicione “političke elite” izazovima prijeko potrebne temeljite reforme sudstva i  uopšte  pravosuđa.

Zbog brojnih limitirajućih činjenica pesimista sam u pogledu skorije transformacije pravosuđa. Kontinuirane su  barijere promjenama u vidu nepromijenjene neodgovornosti svih vlasti tokom proteklih godina i decenija.

MONITOR: Uprkos obećanjima, SDT  još čeka podršku vezanu za prostorne i druge kapacitete. Šta to govori? 

MINIĆ: To svjedoči o nezrelom društvu. Nerealna su očekivanja laičke javnosti od pravosuđa u postojećim ljudskim i svim ostalim kapacitetima, tačnije ograničenjima. Zbog donosioca odluka koji su  nedorasli situaciji, odluke izostaju a nerijetko je bolje da se takve ne donose.  Partitokrate su jednako siromašnih stručnih kapaciteta,  a  njihove odluke su  vođene ličnim i partikularnim interesima, sa enormno naraslim kvazipopulizmom nakon “osvježenja” od 30.08.2020. godine. U odsustvu neophodne građanske svijesti u crnogorskom društvu,  oni se samo pod pritiskom spoljnih činilaca,  u vezi sa ispunjenjem uslova za pristupanje Evropskoj uniji , bave pravosuđem. I to u mjeri koja nije nastavak zastoja u tom procesu koji su svjesno napravile mafiokrate,  a  nakon njihove smjene nastavile partitokratske strukture zarobljene prizemnim ličnim i međupartijskim (i unutarpartijskim) obračunima.

Suvišno je ponavljati odsustvo neophodnog uticaja stručne javnosti u pravcu suštinskih promjena u pravosuđu i u državi i društvu u cjelini.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo