Povežite se sa nama

INTERVJU

VUKAŠIN ŠIMRAK, ADVOKAT IZ HERCEG NOVOG: Političari biraju predsjednika Vrhovnog suda

Objavljeno prije

na

Vukašin Šimrak, advokat iz Herceg Novog, bio je, pored ostalog, sudija Osnovnog suda u Kotoru, i u tri mandata predsjednik Osnovnog suda u Herceg Novom i sudija tog suda. Dakle, čovjek sa bogatim iskustvom u sudskoj vlasti. To je i jedan od povoda da sa njim razgovaramo o crnogorskom pravosuđu nakon što je ovih dana Skupština Crne Gore usvojila izmjene zakona iz oblasti sudstva i tužilaštva, koje, kako je zaključeno, treba da doprinesu većoj nezavisnosti i profesionalnosti pravosuđa. – Postojeća ustavna regulativa ne dozvoljava normativni iskorak, koji bi značajno promijenio sadašnja zakonska rješenja iz oblasti pravosuđa. Prvenstveno mislim na Ustavom utvrđeni način izbora predsjednika Vrhovnog suda, spojivost funkcije predsjednika Vrhovnog suda i predsjednika Sudskog savjeta, te ustavnu poziciju Sudskog savjeta, odnosno njegov sastav i izbor članova. Ustavom je predviđeno da izabrani predsjednik Vrhovnog suda, po funkciji postaje i predsjednik Sudskog savjeta. Mislim da je u tom pogledu neophodno izmijeniti Ustav, o čemu je i bilo govora u sklopu ispunjavanja obaveza u pristupnim pregovorima prema Evropskoj uniji. U sadašnjoj pravnoj regulativi predsjednik Vrhovnog suda je istovremeno predsjednik Sudskog savjeta i predsjednik Konferencije sudija. Takav primjer ne postoji bilo gdje u okruženju, a to na izvjestan način derogira i funkciju predsjednika Vrhovnog suda, pa makar to bila i neka idealna ličnost u stručnom, intelektualnom i svakom drugom pogledu. Sa druge strane Ustav propisuje da predsjednik suda ne može biti član Sudskog savjeta, što je uočljivo kontradiktorno sa odredbom da predsjednik Vrhovnog suda po funkciji postaje i predsjednik Sudskog savjeta. Mislim da predsjednika Vrhovnog suda treba da bira parlament, po predlogu Sudskog savjeta, (jednog ili više kandidata), a po prethodno objavljenom javnom oglasu, što je uglavnom i evropska praksa, kaže Šimrak.

MONITOR: Pored činjenice da političari odlučuju o izboru predsjednika Vrhovog suda često se tvrdi da sudovi sude pod jakim uticajem politike.
ŠIMRAK: O tome je bez stvarnih pokazatelja teško dati realnu ocjenu, ali mogu reći da za vrijeme koje sam proveo u sudstvu nikada niko na mene nije pokušao da utiče u tom smislu. Međutim, niko ne može osporiti činjenicu da predsjednika Vrhovnog suda biraju tri predsjednika, koji su nedvosmisleno političari, a da je izabrani predsjednik Vrhovnog suda po funkciji predsjednik Sudskog savjeta i konferencije sudija. Zbog toga sam i naglasio da je neophodno mijenjati Ustav, bez obzira na to da li postoji ili ne postoji bilo kakav stvarni uticaj politike na sudove, kako bi se i formalno otklonile takve sumnje.

MONITOR: Predsjednica Vrhovnog suda pohvalila se da su crnogorski sudovi u prvih šest mjeseci zabilježili značajnu efikasnost, ali i pad kvaliteta sudskih presuda za dva odsto u odnosu na kraj prošle godine.
ŠIMRAK: Pad kvaliteta je očekivan kad su sudije koncentrisane prema postizanju povećane godišnje orijentacione norme. U prethodnih petnaestak godina na opštim sjednicama Vrhovnog suda predlagano je da te norme treba utvrditi drugačije, tj. u obzir uzeti vrstu postupka, složenost i značaj pojedinih predmeta… Odnosno kroz pojedinačno bodovanje predmeta. Sada je upravo obrnuto, jer je sudiji, što se tiče vrednovanja rada, potpuno svejedno koji će predmet završiti, složeni ili lakši. Prostim, samo nominalnim povećanjem norme došlo je do brzopletosti u radu, neminovno i u složenijim postupcima, a to utiče na kvalitet, odluke se ukidaju i vraćaju na ponovni postupak, dakle ponovo se radi ono što je u tekućoj godini evidentirano kao urađeno.

MONITOR: Može li se kvalitet rada sudova mjeriti samo procentima?
ŠIMRAK: Nikada nisam bio pristalica statističkih podataka kao mjerila stvarnog učinka, bilo pojedinca bilo u opštem smislu, jer, kako kažu, statistika predstavlja skup tačnih podataka koji prikazuje netačno stanje. Dakle, nije moguće uopšteno, kroz brojke, iskazati pouzdano kvalitet i kvantitet rada sudova. Među tim iskazanim hiljadama predmeta nalazi se veliki broj jednostavnih predmeta, koji ne mogu biti valjan parametar ocjene rada sudova. Nasuprot tome, u crnogorskim sudovima nalazi se izvjestan broj složenih i značajnih predmeta, bilo da se radi o predmetima iz građanske ili krivične materije. To su predmeti koji obuhvataju teška krivična djela i svojinski predmeti velikih vrijednosti iz građanske materije, koji su uglavnom koncentrisani u primorskim sudovima. Učinak sudova u ovim predmetima je prava mjera rada sudova.

MONITOR: Najavljeno je da će od septembra svi veći sudovi imati odjeljenja sudske prakse – sudska odluka neće moći biti predata strankama dok ne dobije potvrdu da je odluka zakonita.
ŠIMRAK: Dobro je da se konstituišu odjeljenja sudske prakse, ali takva praksa biće vrlo diskutabilna. Sudska praksa je promjenljiva i nije izvor prava u klasičnom smislu, pa bi to moglo biti shvaćeno kao povreda autonomije sudije u donošenju odluke u postupku koju je sproveo.

MONITOR: Vrhovni državni tužilac Ranka Čarapić najavila je da će uskoro tužilaštvo okončati dva važna slučaja iz oblasti kriminala, a na osnovu te izjave moglo bi se zaključiti da će pred lice pravde dospjeti i neke ,,krupne ribe”.
ŠIMRAK: Nije profesionalno prejudicirati ishode bilo kog započetog, a kamoli postupka koji još nije ni počeo. Svakako da bi bilo dobro, kako kažete, da pred lice pravde dospiju svi oni koji su se ogriješili o zakon, ali do pravosnažnog okončanja krivičnog postupka, neophodno je poštovati prezumpciju nevinosti.

MONITOR: Ima li političke volje da se reformiše crnogorsko pravosuđe ili se radi o kozmetičkim prepravkama da ostane sve u suštini kako i jeste?
ŠIMRAK: Ne bi bilo dobro da pet godina nakon mukotrpno obnovljene državnosti polemišemo o političkoj volji ne samo da se reformiše crnogorsko pravosuđe, nego pravni sistem uopšte. Mislim da je to neminovno nezaustavljiv proces u sadašnjim globalnim okolnostima, te da ga ni jedna politička volja ne može suštinski ugroziti.

MONITOR: Kako sudovi mogu iskorijeniti korupciju, pa i političku koja je sve očiglednija.
ŠIMRAK: Svaka se korupcija jedino može iskorijeniti korišćenjem punih zakonskih kapaciteta organa otkrivanja i organa gonjenja, tj. policije i tužilaštva, a koja se, imajući u vidu sadašnju tehnologiju i normativnu regulativu u krivičnom zakonodavstvu u pogledu preduzimanja mjera, može i te kako uspješno osujetiti.

MONITOR: Evropska komisija traži da se nezakonito stečena imovina oduzima. Imaju li sudovi snage da to urade?
ŠIMRAK: Ukoliko državni tužilac podnese zahtjev za trajno oduzimanje imovine pravosnažno osuđenog za krivično djelo za koje krivični zakonik propisuje oduzimanje imovine, sudovi će morati da donose takve odluke. Nemam dilemu o tome da sud mora tako odlučiti, posebno imajući u vidu javnost postupka pred sudovima.

MONITOR: Zašto se po Vašem mišljenju prenosi iz godine u godinu veliki broj neriješenih sudskih predmeta?
ŠIMRAK: Opšta neažurnost sudova nije prisutna samo u Crnoj Gori. Primjera radi, važna članica Evropske unije Italija grca u neažurnosti. Imao sam priliku da se upoznam sa jednim svojinskim parničnim postupkom u Kanadi, koji nije završen ni nakon punih jedanaest godina. Stoga smatram da je opšta neažurnost sudova u Crnoj Gori prenaglašen problem, ali Crna Gora kao mala država ima šansu da ga lakše riješi nego drugi i to vrlo jednostavno, osnivanjem višeg suda za područje primorja, što se bez argumenata godinama izbjegava. Mislim da stalno insistiranje na opštoj neažurnosti prikriva druge probleme. Ono što je važno, a čini mi se da nije uspostavljeno u praksi – treba implementirati kriterijume rješavanja predmeta po složenosti i značaju.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ŠERBO RASTODER, ISTORIČAR: Treba nam istina   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Rezoluciju  o Srebrenici u crnogorskom političkom kontekstu  su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda“ kako bi osporili zlo. Sreća je da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve – takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu

 

MONITOR: Usvajanje Rezolucije o Srebrenici i sporenja oko nje?

RASTODER:  Srebrenica je postala prepoznatljiva tačka topografije zla u Evropi. To je ,,zasluga” onih koji su počinili genocid ali i međunarodnog  suda  koji je pravno verifikovao tu činjenicu u dokaznom postupku koji je trajao više godina i u kojem je priloženo nekoliko hiljada dokaza (snimaka zločina, iskaza svjedoka, naredbi viših organa vojnih formacija, iskaza  aktera). Neki od počinilaca genocida (Nikolić, Krstić, Erdemović i drugi) priznali su zločin i iskazali kajanje, a neki od njihovih sljedbenika evo to odbijaju da urade. Zašto bi to bilo važno? Ne zbog toga što se mogu promijeniti činjenice vezane za genocid, već zbog nastojanja da se one politički relativizuju i na taj način odgovornost sa pojedinaca (koji su uglavnom priznali) socijalizuje na čitav narod.  To je nepošteno i neljudski prema narodu zato što je individualizacija krivice bio primarni cilj suda. To se radi ne zbog toga što ,,nije bilo” nego zbog odbrane,,ideologije zločina”. Postoji opravdan strah, da će se kad-tad postaviti pitanje o prirodi tvorevine, čiji je predsjednik, vrhovni komandant, predjednik skupštine, vlade itd. osuđen za genocid. Takva tvorevina  može biti samo ,,genocidna”, proizvod najvećeg  zločina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.

Sud u Hagu nije, kao nijedan sud, idealan. Ali u odnosu na onaj u Ninbergu, sud u Hagu je najmanje nekoliko desetina puta uređenija, sređenija i organizovanija institucija. Kako u primjeni prava tako i u dokaznom postupku. Ali tvrditi za sud u Ninbergu da je bio ,,antinjemački“ zato što  je primarno sudio nacistima je jednako stupidno i moguće samo ako ste pobornik nacizma.

Rezolucije o Srebrenici nemaju nikakav značaj za  činjenicu kvalifikovanu kao ,,genocid“ oni  su politička potreba društva da se odredi ,,na kojoj je strani”. U crnogorskom  kontekstu ovo je bio politički mamac na koji su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda” kako bi osporili zlo. Sreća je  da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti, što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu.

MONITOR: Minuo je još jedan 13. jul. Kako tumačite sve glasnije revizionističke stavove o ulozi četnika u II svjetskom ratu?

RASTODER: Ne postoji ,,revizionizam u istoriji”. Ne može  se promijeniti ,,ono što je bilo”, mijenja se  samo mišljenje  o ,,onom što je bilo”. Tu se ne radi o istorijskom nego o ideološkom revizionizmu. Miješanjem ova dva posve različita pojma omalovažava se istorijska nauka, koja ima precizno definisane obrasce po  kojima dozvoljava naučno legitimne ,,promjene”. Nije svako mišljenje o prošlosti  istorija, niti je isto pričati o istoriji i istorijskoj nauci. Promjena mišljenja o četničkom  pokretu je ideološko konstruisanje novog narativa koje ne počiva na novootkrivenim činjenicama već na diskvalifikaciji postojećih. To može postati naučno prihvatljiv narativ o prošlosti tek kada se novim  dokazima (istorijskim izvorima) dokažu učešća četnika u bitkama sa okupatorom, njihova saradnja sa antifašistima. Treba i dokazati da su glavni programski dokumenti, poput onog Homogena Srbija i mnogi slični,  falsifikati, te zašto su četnike, ako su bili antifašisti, ostavili  saveznici. Sve u svemu, nema revizije istorije, proizvodi se samo idološki i vrijednosni haos.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDIMIR MUGOŠA, FARMER I BIVŠI MINISTAR POLJOPRIVREDE: To što imamo brzo će nestati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prethodna vlast osudila je crnogorsku poljoprivredu na smrt, a aktuelni ministar poljoprivrede, gospodin Stijović, formirao je streljački vod

 

MONITOR: Jedan ste od učesnika protesta poljoprivrednika. Ministar Aleksandar Stijović kaže „pitanje je ko su ti ljudi i koje su im namjere“. Evo prilike da razjasnite tu „dilemu“.

MUGOŠA: Bezprimjerno je takvo ponašanje ministra prema ljudima od čijeg rada živi i zbog kojih postoji. Ako ministar ne zna ko su 70 najvećih farmera u Crnoj Gori koji imaju farme od 50 do 200 grla, onda smo svi u velikom problemu. Ovi ljudi su prije svega dobri domaćini, pripadnici svih vjera, nacija i partija, koji imaju dovoljno građanske svijesti, hrabrosti i odgovornosti da iznesu stavove i brane svoje i državne interese. To su ljudi koji su spremni na danonoćan rad da bi obezbijedili sebi i svojim porodicama egzistenciju a građanima kvalitetnu hranu.

Ako bismo govorili brojkama: to su vlasnici nekoliko hiljada najkvalitetnijih muznih grla u Crnoj Gori koji proizvode više od 50 odsto mlijeka koje se predaje mljekarama. Da je izašao jedan čovjek da protestuje trebao je biti uvažen  i primljen na razgovor. Nijesmo mi bravi da nas neko sa prozora prebrojava.

Nas povezuje domaćinsko razmišljanje i zajednički problem. Tražimo od države pomoć da preživimo ovu tešku situaciju a da onda sa institucijama pokušamo naći bolji model agrarne politike. Mi na to imamo pravo a država obavezu. Ne postoji niti jedan zakonski osnov da nam se ne izađe u susret, postoji samo nedostatak volje, znanja i razumijevanja. Bahato ponašanje ministra, njegovih saradnika i premijera su dodatno zakomplikovali situaciju, pa su naši zahtjevi sada radikalizovani i tražimo ostavku ministra Stijovića.

MONITOR: Ministar kaže da ne mogu ispuniti vaše zahtjeve pošto za to treba previše novca. Šta dalje? 

MUGOŠA: Kada nešto nećete onda je lako naći razloge. Poljoprivreda je izuzeta iz Zakona o kontroli državne pomoći što znači da država može pomoći a da pri tome ne krši niti jedan zakon ili međunarodni sporazum (STO, CEFTA). Sve evropske države su pomogle svojim poljoprivrednicima, osim naša.

Mi smo u martu tražili pomoć od pet euro centi po litru i na te naše zahtjeve ministar nije odgovorio, iako su naše kalkulacije govorile da je za to potrebno oko 1,5 miliona. Na posljednjem protestu mi smo preformulisali naše zahtjeve ali je suština ostala ista.

Dobrom argumentacijom na Vladi ta sredstva bi bila obezbijeđena kao što su data mnogim drugim djelatnostima u iznosu od preko 160 miliona. Za nas nema dva miliona iako smo strateška privredna grana.

MONITOR: Zašto u resornom Ministarstvu nemaju sluha za vaše probleme? 

MUGOŠA: Ministar ne zna, a nema ko da mu objasni, kako stvari stoje u ovom sektoru. Kako se, recimo,  kalkuliše cijena mlijeka: troškovi hrane su 65 odsto a onda dolaze troškovi energije, sredstava za higijenu, amortizacija, oprema stada, sitni alat , veterinarske usluge i , konačno, radna snaga.

Ministar neznaveno izvodi računicu da krava svaki dan daje dvadeset litara mlijeka i ispade sve sjajno. Naravno to nije tako. U periodu „pika laktacije“ lako je poslovati sa dobitkom ali što raditi kada se krava ne muze, a to je 50 do 70 dana u godini. Krava za života u dobrim uslovima da 20.000 litara mlijeka. Njena vrijednost na početku je preko 2.000 a na kraju vijeka 500 eura, pod uslovom da ne ugine i da je debela. Kada ovu razliku podijelimo na prinos mlijeka, pokazuje se da u cijenu koštanja mlijeka amortizacija stada učestvuje sa 7,5 centi po litru. A gdje je sve ostalo?

Svakoga ko hoće da se bavi poljoprivredom treba držati kao malo vode na dlanu. To je EU prepoznala i izdvaja polovinu budžeta za poljoprivredu i ruralni razvoj. Ta informacija još nije stigla do naših vlasti.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo