Povežite se sa nama

INTERVJU

VUKAŠIN ŠIMRAK, ADVOKAT IZ HERCEG NOVOG: Političari biraju predsjednika Vrhovnog suda

Objavljeno prije

na

Vukašin Šimrak, advokat iz Herceg Novog, bio je, pored ostalog, sudija Osnovnog suda u Kotoru, i u tri mandata predsjednik Osnovnog suda u Herceg Novom i sudija tog suda. Dakle, čovjek sa bogatim iskustvom u sudskoj vlasti. To je i jedan od povoda da sa njim razgovaramo o crnogorskom pravosuđu nakon što je ovih dana Skupština Crne Gore usvojila izmjene zakona iz oblasti sudstva i tužilaštva, koje, kako je zaključeno, treba da doprinesu većoj nezavisnosti i profesionalnosti pravosuđa. – Postojeća ustavna regulativa ne dozvoljava normativni iskorak, koji bi značajno promijenio sadašnja zakonska rješenja iz oblasti pravosuđa. Prvenstveno mislim na Ustavom utvrđeni način izbora predsjednika Vrhovnog suda, spojivost funkcije predsjednika Vrhovnog suda i predsjednika Sudskog savjeta, te ustavnu poziciju Sudskog savjeta, odnosno njegov sastav i izbor članova. Ustavom je predviđeno da izabrani predsjednik Vrhovnog suda, po funkciji postaje i predsjednik Sudskog savjeta. Mislim da je u tom pogledu neophodno izmijeniti Ustav, o čemu je i bilo govora u sklopu ispunjavanja obaveza u pristupnim pregovorima prema Evropskoj uniji. U sadašnjoj pravnoj regulativi predsjednik Vrhovnog suda je istovremeno predsjednik Sudskog savjeta i predsjednik Konferencije sudija. Takav primjer ne postoji bilo gdje u okruženju, a to na izvjestan način derogira i funkciju predsjednika Vrhovnog suda, pa makar to bila i neka idealna ličnost u stručnom, intelektualnom i svakom drugom pogledu. Sa druge strane Ustav propisuje da predsjednik suda ne može biti član Sudskog savjeta, što je uočljivo kontradiktorno sa odredbom da predsjednik Vrhovnog suda po funkciji postaje i predsjednik Sudskog savjeta. Mislim da predsjednika Vrhovnog suda treba da bira parlament, po predlogu Sudskog savjeta, (jednog ili više kandidata), a po prethodno objavljenom javnom oglasu, što je uglavnom i evropska praksa, kaže Šimrak.

MONITOR: Pored činjenice da političari odlučuju o izboru predsjednika Vrhovog suda često se tvrdi da sudovi sude pod jakim uticajem politike.
ŠIMRAK: O tome je bez stvarnih pokazatelja teško dati realnu ocjenu, ali mogu reći da za vrijeme koje sam proveo u sudstvu nikada niko na mene nije pokušao da utiče u tom smislu. Međutim, niko ne može osporiti činjenicu da predsjednika Vrhovnog suda biraju tri predsjednika, koji su nedvosmisleno političari, a da je izabrani predsjednik Vrhovnog suda po funkciji predsjednik Sudskog savjeta i konferencije sudija. Zbog toga sam i naglasio da je neophodno mijenjati Ustav, bez obzira na to da li postoji ili ne postoji bilo kakav stvarni uticaj politike na sudove, kako bi se i formalno otklonile takve sumnje.

MONITOR: Predsjednica Vrhovnog suda pohvalila se da su crnogorski sudovi u prvih šest mjeseci zabilježili značajnu efikasnost, ali i pad kvaliteta sudskih presuda za dva odsto u odnosu na kraj prošle godine.
ŠIMRAK: Pad kvaliteta je očekivan kad su sudije koncentrisane prema postizanju povećane godišnje orijentacione norme. U prethodnih petnaestak godina na opštim sjednicama Vrhovnog suda predlagano je da te norme treba utvrditi drugačije, tj. u obzir uzeti vrstu postupka, složenost i značaj pojedinih predmeta… Odnosno kroz pojedinačno bodovanje predmeta. Sada je upravo obrnuto, jer je sudiji, što se tiče vrednovanja rada, potpuno svejedno koji će predmet završiti, složeni ili lakši. Prostim, samo nominalnim povećanjem norme došlo je do brzopletosti u radu, neminovno i u složenijim postupcima, a to utiče na kvalitet, odluke se ukidaju i vraćaju na ponovni postupak, dakle ponovo se radi ono što je u tekućoj godini evidentirano kao urađeno.

MONITOR: Može li se kvalitet rada sudova mjeriti samo procentima?
ŠIMRAK: Nikada nisam bio pristalica statističkih podataka kao mjerila stvarnog učinka, bilo pojedinca bilo u opštem smislu, jer, kako kažu, statistika predstavlja skup tačnih podataka koji prikazuje netačno stanje. Dakle, nije moguće uopšteno, kroz brojke, iskazati pouzdano kvalitet i kvantitet rada sudova. Među tim iskazanim hiljadama predmeta nalazi se veliki broj jednostavnih predmeta, koji ne mogu biti valjan parametar ocjene rada sudova. Nasuprot tome, u crnogorskim sudovima nalazi se izvjestan broj složenih i značajnih predmeta, bilo da se radi o predmetima iz građanske ili krivične materije. To su predmeti koji obuhvataju teška krivična djela i svojinski predmeti velikih vrijednosti iz građanske materije, koji su uglavnom koncentrisani u primorskim sudovima. Učinak sudova u ovim predmetima je prava mjera rada sudova.

MONITOR: Najavljeno je da će od septembra svi veći sudovi imati odjeljenja sudske prakse – sudska odluka neće moći biti predata strankama dok ne dobije potvrdu da je odluka zakonita.
ŠIMRAK: Dobro je da se konstituišu odjeljenja sudske prakse, ali takva praksa biće vrlo diskutabilna. Sudska praksa je promjenljiva i nije izvor prava u klasičnom smislu, pa bi to moglo biti shvaćeno kao povreda autonomije sudije u donošenju odluke u postupku koju je sproveo.

MONITOR: Vrhovni državni tužilac Ranka Čarapić najavila je da će uskoro tužilaštvo okončati dva važna slučaja iz oblasti kriminala, a na osnovu te izjave moglo bi se zaključiti da će pred lice pravde dospjeti i neke ,,krupne ribe”.
ŠIMRAK: Nije profesionalno prejudicirati ishode bilo kog započetog, a kamoli postupka koji još nije ni počeo. Svakako da bi bilo dobro, kako kažete, da pred lice pravde dospiju svi oni koji su se ogriješili o zakon, ali do pravosnažnog okončanja krivičnog postupka, neophodno je poštovati prezumpciju nevinosti.

MONITOR: Ima li političke volje da se reformiše crnogorsko pravosuđe ili se radi o kozmetičkim prepravkama da ostane sve u suštini kako i jeste?
ŠIMRAK: Ne bi bilo dobro da pet godina nakon mukotrpno obnovljene državnosti polemišemo o političkoj volji ne samo da se reformiše crnogorsko pravosuđe, nego pravni sistem uopšte. Mislim da je to neminovno nezaustavljiv proces u sadašnjim globalnim okolnostima, te da ga ni jedna politička volja ne može suštinski ugroziti.

MONITOR: Kako sudovi mogu iskorijeniti korupciju, pa i političku koja je sve očiglednija.
ŠIMRAK: Svaka se korupcija jedino može iskorijeniti korišćenjem punih zakonskih kapaciteta organa otkrivanja i organa gonjenja, tj. policije i tužilaštva, a koja se, imajući u vidu sadašnju tehnologiju i normativnu regulativu u krivičnom zakonodavstvu u pogledu preduzimanja mjera, može i te kako uspješno osujetiti.

MONITOR: Evropska komisija traži da se nezakonito stečena imovina oduzima. Imaju li sudovi snage da to urade?
ŠIMRAK: Ukoliko državni tužilac podnese zahtjev za trajno oduzimanje imovine pravosnažno osuđenog za krivično djelo za koje krivični zakonik propisuje oduzimanje imovine, sudovi će morati da donose takve odluke. Nemam dilemu o tome da sud mora tako odlučiti, posebno imajući u vidu javnost postupka pred sudovima.

MONITOR: Zašto se po Vašem mišljenju prenosi iz godine u godinu veliki broj neriješenih sudskih predmeta?
ŠIMRAK: Opšta neažurnost sudova nije prisutna samo u Crnoj Gori. Primjera radi, važna članica Evropske unije Italija grca u neažurnosti. Imao sam priliku da se upoznam sa jednim svojinskim parničnim postupkom u Kanadi, koji nije završen ni nakon punih jedanaest godina. Stoga smatram da je opšta neažurnost sudova u Crnoj Gori prenaglašen problem, ali Crna Gora kao mala država ima šansu da ga lakše riješi nego drugi i to vrlo jednostavno, osnivanjem višeg suda za područje primorja, što se bez argumenata godinama izbjegava. Mislim da stalno insistiranje na opštoj neažurnosti prikriva druge probleme. Ono što je važno, a čini mi se da nije uspostavljeno u praksi – treba implementirati kriterijume rješavanja predmeta po složenosti i značaju.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

DINA BAJRAMSPAHIĆ, GRAĐANSKA AKTIVISTKINJA, ČLANICA RADNE GRUPE ZA POGLAVLJE 23: Vlast je zaslužna što DPS nije propao

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladajuća većina je preuzela prethodni sistem i eksploatisala sve što je pogrešno u njemu. Svjesno je izbjegla da ograniči svemoć i da u kompletan proces odlučivanja ugradi principe koji treba da smanje hirovitost osoba u foteljama

 

MONITOR: Kako komentarišete najnovije istraživanje DAMAR-a i CGO, koje kaže da pola ispitanika smatra da Crna Gora ide pogrešnim putem?

BAJRAMSPAHIĆ: Ovo istraživanje, ali i nekoliko ranijih, pokazuje da su naši građani i građanke razboritiji i racionalniji nego što politička elita misli. Pored intenzivne propagande sa svih strana, građani uspijevaju da razlikuju utemeljene od neutemeljenih narativa i izražavaju otpor prema nazadnim tendencijama. Mislim da bi svi iole ozbiljni političari morali da ih temeljno pročitaju i da prestanu da se potcjenjivački odnose prema javnosti jer takvi pristupi očigledno nemaju prolaz. Mene veoma raduje što građani šalju poruku političarima da im je muka od nacionalizma i da hoće ozbiljnije javne politike.

MONITOR: Slažete li se sa ocjenom da je ovo Vlada „iznevjerenih očekivanja“?

BAJRAMSPAHIĆ: Da. Ako ostavimo po strani ideološke razlike i sporni klerikalni karakter ove vlasti,  propuštena je velika šansa. Šteta je što prva Vlada, koja je mogla stvarno biti ekspertska i postaviti javnu upravu na zdrave osnove, nije to bila. Odluke joj većinom nisu bile zasnovane na visokim stručnim standardima. Vlada se nije postavila kao brana nezakonitim i nedemokratskim praksama. Ona je punom parom nastavila sve sporne tehnike prethodne vlade, čak je i prevazišla zaprepašćujućom kadrovskom politikom, netransparentnošću (posebno u vezi sa dnevnim redom vlade i budžetskom potrošnjom), nedostatkom dijaloga i javne rasprave, samovoljom u vođenju resora i javnih politika, kršenju zakona kad god im zakon smeta da urade šta hoće, opsjednutošću identitetskim i vjerskim pitanjima. Uspijevaju da unište i rijetka do sada uspješna javna preduzeća koja su monopolisti na tržištu i naprave od njih gubitaše! Kada pogledate honorare savjetnika ministra finansija i spiskove na kojima su partije podijelile škole, vidite da se i nova vlast iznenađujuće brzo osilila.

Vladajuća većina je preuzela prethodni sistem i eksploatisala sve što je pogrešno u njemu. Svjesno je izbjegla da ograniči svemoć i da u kompletan proces odlučivanja ugradi principe koji treba da smanje hirovitost osoba u foteljama i haotično donošenje odluka, bez utemeljenja, strategije, analize, dugoročnog pristupa. Konačno, najveće razočarenje je što ekspertskoj vladi evropska integracija Crne Gore uopšte nije bila prioritet. Naprotiv, nova vlast se toliko oglušivala o jasne standarde EU da je uspjela da izgubi saveznika koji joj je u početku bio najveća podrška.

MONITOR: Kako vidite aktuelnu inicijativu opozicije za izglasavanje nepovjerenja Vladi, kuda ona može odvesti?

BAJRAMSPAHIĆ: Opozicija javno izražava optimizam i mislim da mora da postoji neki razlog za to. Ali čak i ako postoji neki scenario, čini mi se da će biti neizvjesno sve do trenutka glasanja jer vidimo da sve strane „tvrde pazar“ i učestvuju u psihološkom ratu ne bi li izvukli maksimalno za svoju partiju iz ove krize. Mislim da u svakoj varijanti neko nešto gubi i da nema lakog rješenja. Postojeća Vlada je već preživjela mnogo afera, ne bi me začudilo da preživi opet, ali to rješenje je takođe neodrživo i štetno za društvo. Vlada bez podrške Skupštine ne može da funkcioniše, još manje da vodi reforme, tako da je to gubljenje vremena. Ako Vlada preživi, nastaviće se konflikti unutar vladajuće većine koji na kraju jačaju opoziciju. Vladajuća većina je sama najviše zaslužna što DPS nije propao nakon izbora nego se revitalizovao. Mislim da još uvijek okreću glavu od te činjenice.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 3. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR JELICA KURJAK, POLITIKOLOŠKINJA  I DIPLOMATKINJA: Promjene u Rusiji su uvijek dolazile iznutra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rusija kao zatvoreno društvo nikada nije bila spremna da otvori prolaze za ideje spolja ma koliko one bile, u perspektivi gledano, dobre za budućnost zemlje

 

MONITOR: Sredinom 1980-ih je izgledalo da će perestrojka i njena „glasnost“ donijeti velike promjene u SSSR-u. Kako 30 godina od odlaska Mihaila Gorbačova i kraja sovjetske države, izgleda taj proces?

KURJAK: Perestrojka je otvorila mnoga pitanja vezana za istoriju nastanka, funkcionisanja i stanja sovjetske države. Jeretička pitanja poput nade u promene tokom kratkog perioda NEP-a, uzroka njegovog kraha, dolaska Staljina na vlast, neuspelih ekonomskih reformi posle perioda „otopljenja“ (XX kongres KPSS), bila su veoma značajna za mlade naraštaje ali i za otvaranje sličnih i mnogih drugih pitanja u drugim zemljama Varšavskog ugovora, što će umnogome uticati i na događaje u pojedinim zemljama, pre svega u Poljskoj. Sve se to reflektovalo i na kasniju demontažu komunističkih sistema i vojno-političkog i ekonomskog lagera socijalističkih zemalja.

Očekivanja u Sovjetskom Savezu, i u Rusiji, bila su velika kod značajnog procenta humanističke inteligencije. Zbog čega? Ni jedna ekonomska reforma – kojih je bilo nekoliko tokom XX veka u sovjetskog državi, nije otvarala politička pitanja, pitanja prošlosti i odnosa sadašnjosti prema prođenom periodu. Iako u skromnim kategorijama, perestrojka je ipak načela baš takva pitanja. Kažem načela, jer, veoma brzo, za nekih desetak godina, sve je počelo da se vraća na staro. Tvorci perestrojke nisu mogli, imali snage, smeli, nisu umeli itd. itd. da postave ključno pitanje mogućih promena: reformisanje sistema, odnosno, partije, države i odnosa partije i države. Sistem nije dovođen u pitanje i sve se svelo na neophodna prilagođavanja imajući u vidu da su se promene događale unutar zemalja lagera, u Evropi, svetu, u međunarodnim odnosima. Suština sistema jednopartijske vladavine, podržavljene partije, centralizovane privrede, zatvorenog društva nije bila dovođena u pitanje. Sa nekim korekcijama ta suština je i danas dominantna.

MONITOR: Kakva je i kolika međuzavisnost kada se radi o podršci u biračkom tijelu, između Vladimira Putina i njegove stranke Jedinstvena Rusija?

KURJAK: S obzirom na to da je Rusija definisana kao višepartijska parlamentarna demokratija, sa izrazitom dominacijom jedne grane izvršne vlasti – predsedničke, postojanje jake partije koja pobeđuje i koja podržava predsednika je suština takvog sistema. Popularnost partije je značajna, ali je popularnost predsednika iznad svega i iznad partije. U tom odnosu uzajamnosti nema mesta za neka pitanja nesporazuma, pada popularnosti itd. Celokupni administrativni potencijal je u funkciji pobede partije i predsednika na izborima.

MONITOR: Koliko je uticajna i ko je opozicija u Putinovoj Rusiji?

KURJAK: Nominalno postojanje višepartijskog sistema daje mogućnost da se Rusija deklariše kao parlamentarna demokratija. To podrazumeva da postoje opozicione partije u Dumi. Trenutno ih je četiri, plus vladajuća partija, Jedinstvena Rusija. Druga je realnost: te partije učestvuju na izborima, dobijaju uvek dovoljan procenat glasova kako bi zadržale svoje mesto u Dumi, ali, istovremeno, ne skrivaju da su lojalne i da iz sve snage podržavaju rukovodeću partiju i predsednika.

Postoji i druga opozicija, to je vanparlamentarna, kojoj pripada i Aleksej Navaljni i drugi manje popularni opozicionari. Takva opozicija nema mogućnosti da dođe do cenzusa na izborima koji bi je doveo u parlament. Oni su kao političke organizacije na margini državnih događanja, van svake institucije vlasti.

Iako vlast takvu opoziciju optužuje da je prozapadna, neprijateljska u odnosu na sopstvenu zemlju, treba reći da su i ta opozicija, a i sam A. Navaljni, i te kako proruski. Druga je stvar što opozicija u Rusiji traži modernizaciju zemlje na svim nivoima. A to se svakako ne poklapa sa stabilnim stanjem koje je kreirala vlast i ona održava takav sistem.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 3. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIROSLAV ŠUKOVIĆ, SLIKAR: Umjetnost nije tu zbog aplauza

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nemam tendenciju da mijenjam svijet. Možda  da ga prepoznam. Da suočim sebe i publiku sa nekom istinom.  Iako tokom stvaranja o publici uopšte ne razmišljam, raduje me ako i ona prepozna to nešto. Neku univerzalnost, neku istinu, možda i ličnu

 

Izložba Umjesto molitve Miroslava Mira Šukovića nedavno je otvorena u Beogradu, u Kući Đure Jakšića. Šuković je rođen 1977. godine u Bihaću, a živi i radi u Kolašinu i Podgorici. Imao je više od 20 samostalnih izložbi širom Crne Gore, regiona i u inostranstvu, a učesnik je i brojnih kolektivnih izložbi. Dobitnik je nagrade Cetinjskog likovnog salona Trinaesti novembar 2015. godine.

MONITOR: Nedavno ste se predstavili beogradskoj publici, a većina slika su nastale ove godine. Da li je ova izložba svojevrstan presjek dosadašnjeg stvaralaštva, na kojoj na neki način prikazujete način na koji ste dolazili do određenih slikarskih rješenja ili radovi predstavljaju nešto sasvim novo u Vašem stvaralaštvu?

ŠUKOVIĆ: Izložba u Beogradu, iako je na njoj predstavljen  jedan dio radova iz starijeg perioda, nije presjek mog dosadašnjeg stvaralaštva. Najveći dio radova predstavljenih u Beogradu je novijeg datuma i predstavlja na neki način novi ciklus u mom stvaralaštvu. Ono što je, svakako, zajedničko svim mojim radovima, je sadržano negdje u nazivu same izložbe Umjesto molitve.  I ranije sam govorio da su slike i stvaranje za mene neki vid molitve.

Kao dječak, urezivao sam crtice na kaišu, čekajući da majka, koja je bila lošeg zdravlja, izađe iz bolnice. Crtice su predstavljale dane koje sam provodio moleći se da ona bude dobro. One su bile moja molitva. Čini se da sam nastavio da se kroz linije, odnosno crteže, platna i boje, molim.

Tekst teoretičara umjetnosti Vladimira Kolarića, kojim se osvrnuo na izložbu u Beogradu, na dobar način to primjećuje: ,,Onaj ko vjeruje u mogućnost umjetnosti da bude oblik molitve (pa makar i uz ogradu koja sadrži riječ umjesto), mora vjerovati da se kroz tu čulnost i stvarnost može ne samo izraziti nevidljivo i neopisivo, nego da se može i opštiti sa njim, i da se ono na neki način može oprisutniti i (po)javiti”. Ja u to vjerujem.

MONITOR: Vaše radove bismo mogli svrstati u figurativni egzistencijalizam. Bilo koji motiv da dominira slikom, u centru interesovanja je uvijek čovjek, njegova unutrašnja stanja i težnja da se dostigne to nešto uzvišeno, koje je teško definisati.

ŠUKOVIĆ: Da, čovjek je centralna tema kojom se bavim u svojim radovima. Ranije su to bila uglavnom neka psihološka stanja i unutrašnji nemiri čovjeka, dok je u ,,novoj” fazi to potraga za nečim uzvišenijim, vanvremenskim.

Valjda je to i neki lični put koji svaki čovjek prolazi.  Pokušaj da razumije sebe,  svijet u kojem  živi, i na kraju,  onoga uzvišenijeg, što se ne vidi. Traženje smisla.

MONITOR: Kako prilazite radu jedne slike, kako se ona ,,rađa”? Kažite mi o tom stvaralačkom procesu – šta Vas tjera da radite?

ŠUKOVIĆ: Upravo u načinu na koji ste postavili pitanje, upotrijebivši riječ – rađa, nalazi se dio odgovora. Nije li sam život, i sve oko nas jedan misterij. Ne pokušavam da umanjim mjesto stvaraoca u tom procesu. Njegove emocije, želje, ono što pokušava da podijeli sa svijetom, ili sa sobom na kraju.  Ipak, a to pokazuje i sam proces stvaranja, najuspješniji radovi, oni kraj kojih ćete zastati, koji će vas pomjeriti, imaju dodir nečeg što je onostrano, što je van. Kako god se to zvalo. Otuda je proces stvaranja za mene jedna velika  – tajna.

Šta me tjera da radim? Čovjek je, u konačnici, biće koje komunicira i stvara.  U slikanju se dešava oboje: i kreacija i razgovor. Čudesno je vidjeti kako iz bjeline papira nastaje djelo. Iz ničega, nešto što će nastaviti da živi i komunicira.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 3. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo