Povežite se sa nama

INTERVJU

DRAGO PILSEL, NOVINAR I TEOLOG: Borba protiv laži i korupcije kao najteži zadatak

Objavljeno prije

na

Za razgovor o najvažnijim temama koje muče nas na periferiji ali i one u srcu Evrope, izabrali smo kolegu Draga Pilsela, izuzetnog poznavaoca ovih tema. Teško je u par rečenica prepričati njegovu biografiju, ne samo što je neprestano radio i obrazovao se ,već je o svojim uverenjima svedočio životom,kao malo ko od nas.Pilsel je mnogo puta, pred našim očima i ušima, pokazao kolika je važnost i težina ovog našeg posla. MONITOR: Krivac za masovno ubistvo u Norveškoj je svoj zločin objasnio i kao posljedicu svojih dubokih hrišćanskih uverenja i strahova. Postoji li opasnost od „hrišćanskog fundamentalizma”?
PILSEL: Švedski pisac Stieg Larsson posvetio je puno novinarskog vremena proučavanju ekstremne fundamentalističke desnice kršćanske provenijencije u skandinavskim zemljama pa je 1995. napisao: ,,Masakr kao onaj u Oklahomi može se ponoviti kod nas jer imamo sve potrebne sastojke: mržnja, fanatizam, glorifikacija nasilja i sektaški mentalitet”. Tada je već bilo jasno da se klasični antisemitizam pretvara u mržnju prema doseljenicima muslimanima i da neprijatelj zapravo postaje vlast koja žrtvuje iskonski identitet nacije, kršćanske i arijevske, na ,,oltaru multikulturalizma”. Kršćanski fundamentalizam je itekako bio prisutan i na našem terenu, naročito u obračunavanju s muslimanima u BiH od strane Radovana Karadžića, Ratka Mladića i drugih, u izjavama nekih dužnosnika SPC ali i Katoličke crkve, naročito u Hercegovini. Prisutan je među američkim republikancima te u nekim latinoameričkim sredinama. Da, na vaše pitanje odgovaram da je to jedna realna i rastuća opasnost u Europi.

MONITOR: Novostvorene balkanske države pokazuju veliku težnju da se tijesno povežu sa dominantnim crkvama i da tamo gdje je to moguće stvore neku vrstu državne crkve. DPS u Crnoj Gori je saopštio da bi crkva trebalo da više pomaže državi u izgradnji nacionalnog identiteta. Šta se, u stvari, događa?
PILSEL: Imali smo taj isti fenomen i kod Radovana Karadžića i kod Franje Tuđmana i njegovih neoustaša. Hrvatska je to poglavlje stavila ad acta. Konačno postajemo sekularizirano društvo gdje se, kako vidimo ovih dana, usred nezapamčenog imovinskog skandala u Istri, žestoko može polemizirati i s kardinalom Josipom Bozanićem, kojeg se u Večernjem listu naziva veleizdajnikom i mafijašem (vele mu da je Joca Vatikanac!) i samim papom. No, i u nas se i dalje govori o Katoličkoj crkvi kao nositeljici očuvanja nacionalnog identiteta. To su prevaziđene ideje iz XIX. stoljeća. Ovoj ekipi treba javiti da smo u XXI. vijeku i da nitko više nema monopol na nacionalni identitet jer ga stvaraju jednaki pred zakonima i državom, svi građani i sve institucije civilnog društva podjednako.

MONITOR: Vjerujete li da bi za naših života moglo doći do zbližavanja, odnosno ujedinjavanja hrišćanstva?
PILSEL: Ekumenizam se negdje događa malo brže. Na našem terenu se na ekumenizam gleda kao na slabost ili kao na herezu. Nitko ne želi popustiti i svi, netko manje, netko više, nastavljaju šamarati Krista umišljajući da su pravi, najvažniji i ispravni tumači. Ne vjerujem da ćemo doživjeti za naše živote neke spektakularne promjene. Ali ja ne posustajem. Ipak, hajde da prvo u svakoj post jugoslavenskoj državi svakom građaninu budu zagarantirana puna vjerska prava i da sve vjerske zajednice i crkve budu ravnopravne i jednake pred zakonom!

MONITOR: Interesantno je da je porast praktikujućih vjernika sa raspadom Jugoslavije koegzistirao sa ratovima i provalom mržnje koja je objašnjavana i „vjerskim” razlozima. Da li je to bila samo neka vrsta etnofiletizma?
PILSEL: Nisam siguran da je broj prakticirajućih vjernika porastao. Mislim da se smanjio i smanjuje. Još koncem 90-tih su sociolozi u Hrvatskoj i profesori na Bogosloviji u Zagrebu ustvrdili da je realan broj prakticirajućih vjernika 25 od onih nominalnih. Taj je broj porastao, onih koji se politički, etnički, sociološki ili kulturološki identificiraju s određenom crkvom. Vjera je dolaskom demokracije izašla iz nerelevantnosti ali taj povrat je često praćen porastom konfliktnosti, kao da je povratak svetog osuđen napraviti iskorak ka povratku netolerancije. Koje je realno mjesto vjere u našemu društvu? To je pravo pitanje.

MONITOR: Kako komentarišete poruke Jadranke Kosor hrvatskim generalima prvostepeno osuđenim zbog zločina počinjenih tokom „Oluje”?
PILSEL: Dosta je ljudi negodovalo zbog takva neprimjerena ponašanja hrvatske premijerke. Stigla je osuda i iz centrale Amnesty Internationala. Navodim primjerice izjavu Inicijativa mladih za ljudska prava – Hrvatska, koja smatra nedopustivom pozdravljanje na proslavi u Kninu nepravomoćno osuđene za zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja, generale Antu Gotovinu i Mladena Markača. Kosor ne samo da šteti odnosima Hrvatske i Srbije i odnosima građana hrvatskog i srpskog etniciteta, već šteti cjelokupnom ugledu RH u svijetu. Ja osobno ne mogu prihvatiti da se u ime službenih institucija RH poriču najteži zločini i kršenja ljudskih prava te zanemaruju osjećaji žrtava. Osim toga, njena izjava nije u skladu s temeljnim vrijednostima demokratskih društava koja počivaju na poštovanju ljudskih prava i vladavini prava. Premijerka Kosor bi morala uputiti službenu ispriku svim žrtvama ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti počinjenima za vrijeme i neposredno nakon VRO Oluja. Ukoliko to ne učini, njena nastojanja ka pomirenju i normalizaciji ostaju prazno laprdanje. To vrijedi i za druge lidere u regiji.

MONITOR: U Crnoj Gori je aktuelan sudski postupak protiv onih koji su deportovali bošnjačke izbjeglice natrag u RS Radovanu Karadžiću, gdje su bili ubijeni. Optuženi su, uglavnom, manje moćni ljudi i neposredni izvršioci depotracija. Da li onda uopšte možemo govoriti o uspješnim političkim tranzicijama u našim državama?
PILSEL: Kada je riječ o malim i velikim ulovljenim ribama treba istaknuti i činjenicu da do sada, recimo za zločine u Vukovaru ili za zlostavljanje, mučenje i ubijanje Hrvata u srbijanskim konc-logorima nije procesuiran nitko iz vrha JNA, a trebalo bi. Padaju izvršitelji, i to relativno malim kaznama, dok se nalogodavci izvlače. Tako da dok se to ne učini, kredibilnost vlasti koju predstavlja predsjednik Boris Tadić ostaje na klimavim nogama. Mi već imamo nekoliko presuda u Hagu prema kojima je hrvatski politički vrh s Tuđmanom na čelu terećen za ratni zločin u Hrvatskoj i u BiH. Nema nikakve sumnje da mnogi hrvatski građani smatraju odgovornima za ratne zločine i za rat i razaranje na jugu Hrvatske i Milu Đukanovića i Momira Bulatovića.

Uvjerljivom pobjedom Ive Josipovića u Hrvatskoj se završava politička ,,tranzicija” budući da će naša država u vrijeme Josipovićeva mandata ući u EU, a pred vratima je i ,,smjena generacija” u hrvatskim političkim elitama.

MONITOR: Da li je hapšenje bivšeg premijera Hrvatske Iva Sanadera dio „velikog spremanja za Evropu” koji čeka i druge zemlje našeg regiona?
PILSEL: Apsolutno! Neće se ponoviti slučaj Rumunjske i Bugarske koje su ušle u Uniju unutar visokog stupnja korupcije. Zamislite da ni Jadranka Kosor, kao osoba koja živi u otetom srpskom stanu, ne može proći u takvoj ,,sređenoj” Europi. I ona će uskoro biti škartirana.

Nakon Slovenije će Hrvatska postati druga država bivše Jugoslavije koja će postati dio EU. To igra vrlo važnu ulogu za stabilnost regije. Sada će političari u trouglu Sarajevo-Beograd-Tirana biti još više pod pritiskom kako bi reformirali svoje države i ispunili preduvjete za članstvo u EU. Samo to ih i tjera da djeluju.

Unija se ipak prvo treba okrenuti Hrvatskoj, jer je tu ostalo još puno posla. Naša zemlja je poduzela velike napore da reformira svoje pravosuđe. Ali najteži zadatak ostaje borba protiv korupcije. Nije dovoljno to što u zatvoru sjedi bivši premijer Ivo Sanader koga mediji opisuju kao ,,glavu korupcijske hobotnice”. Privreda Hrvatske je nakon proglašenja nezavisnosti prije dvadeset godina praktično opljačkana. Pojedini sektori se još uvijek nalaze u rukama oligarha koji su i dalje nedodirljivi. Mnoštvo privrednika i političara je u proteklim godinama uprljalo svoje ruke u močvari korupcije. Mnoštvo njih bi trebalo da se nađe pred sudom – i to po mogućnosti prije ulaska ove zemlje u EU.

MONITOR: Koliko su organizovani kriminal i korupcija u vrhovima vlasti naših država na kojima se toliko insistira u Briselu – specifični, jer su vezani za ubistva i pljačku tokom skorašnjih ratova, objašnjavanih i kao nevažna posljedica borbe za nacionalne ideale?
PILSEL: Moramo se zajedno boriti protiv organiziranog kriminala. Do sada su kriminalci surađivali mnogo bolje nego države, to mora prestati. Moramo priznati da nisu samo drugi počinili ratne zločine. Imamo ratne zločince i među nama. Moramo prema istim kriterijima procesuirati ratne zločine. Znam da ne govorim ništa novo.

MONITOR: Iz afera Hipo-Alpe Adrija banke, Dojče Telekoma i njegovih ogranaka u Mađarskoj vidi se koliko su se i lideri krupnog zapadnog biznisa poistovjetili sa stilom naših političara i tajkuna, radeći ovdje ono što u svojim zemljama ne mogu.
PILSEL: Mnogi govore da ćemo ulaskom u Uniju postati laki plijen tih istreniranih makrolopova. Kriminal je dio naših društava i nije EU opatija s dijevicama u neprestanoj molitvi. Halo, pa zar vam se Silvio Berlusconi čini neki uzoran političar ili pak oni nijemački biznismeni koji su prali novac u Liechtensteinu moralni ljudi?

Međutim, ako želimo ne malo nego puno više reda mi moramo ući u EU i zajedno sužavati prostor kriminalcima i korumpiranim političarima, funkcionerima i gospodarstvenicima.A toga nema bez odgovornoga, profesionalnoga i slobodnoga novinarstva niti bez naše spremnosti da platimo cijenu za takvu vrsnost u profesiji.

Ili ćemo biti novinari ili se toga okanimo. Kulturi laži treba suprotstavljati kulturu istine i života. Istina tu ne znači tek puku točnost, suglasnost. Ona nije nešto što se može konstruirati i čime se može manipulirati. Novinar ne smije pitanje istine ostaviti otvorenim. On stoji pod pritiskom da se suoči s njome. Tako novinarstvo nije tek puko skupljanje podataka, nego kritičko propitkivanje stvarnosti. Nama je valjda jasno da novinarstvo, ako se više ne da razlikovati od organizirane laži, predstavlja zločin.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA „PREOKRETA“: Izbori su izlaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 posto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme

 

MONITOR: Politička kriza se ne razrješava, već zaoštrava. Opozicija je van parlamenta, i čvrsto stoji na svojim zahtjevima, kao i parlamentarna većina. Ako se i pomenu ustupci, na njih nema reakcije. Kako vidite današnju političku situaciju i političku klasu?

PERIĆ: Politička klasa osjeća sigurnost u postojećem stanju i strah od njegove promjene. Oni ne žele mijenati ovu startešku igru. Ugodno je stalno produkovati krize koje onda kao rješavate bez ikakvog obavezivanja šta ćete konkretno učiniti dok ste na nekoj poziciji.

Nažalost, koliko god ih kritikovali, svjesno ili ne, i onaj kritički orijentisani dio društva koji se nalazi u akademskoj zajednici i značajnom dijelu kredibilnih medija u ključnim momentima im pruža prećutni legitimitet, pristajući na pravila koja oni propisuju. Moguće da je to prvi korektivni faktor koji bi pomogao razvlašćivanju vladajućeg pogleda na politiku u Crnoj Gori – u kojem legitimaciju za bilo kakav politički stav smijete imati samo kroz već etablirane političke strukture. Tu se mora biti strpljiv jer je akademska zajednica kod nas prilično pasivna, a kredibilni mediji su često bili na udaru i žele neku vrstu sigurnosti. Oboje je razumljivo, ali ako se stvari nastave tako odvijati, zajednica će sve manje imati koristi od njih. S namjerom ili bez namjere, oni tako mogu postati dio političke klase. Želim da vjerujem da su prije svega u medijima svjesni ovog izazova koji je pred njima. Naglašavam da mislim na kredibilne medije, ne na pamflete ili žutu štampu.

MONITOR: Šta je izlaz iz političke krize?

PERIĆ: Izbori. Nema nikakve dileme da ovaj sastav parlamenta ne može i ne želi suštinski izlazak iz krize, jer se oni njome politički hrane. Zašto uljepšavati? Oni ne žele da mijenjaju igru koju su osmislili i u kojoj na više ravni odlično prolaze. To je za njih komfor zona. Jedni kao brane državu, drugi je kao napadaju, treći su kao za neko spasonosno rješenje – dakle svako ima svoju ulogu i svoju političku nišu. Dodatno, zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 oposto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme?

MONITOR: Vjerujete li da će doći do izbora sudija Ustavnog suda 28. novembra?

PERIĆ: Već smo čuli iz usta predstavnika nove vlasti da oni sada hoće kontrolu nad Ustavnim sudom. Opet, prethodna vlast ovu poziciju smatra dobrodošlom da koristi svoj ucjenjivački kapital. Ako sudite po tome, teško je očekivati taj izbor krajem novembra, ali neodgovornost je tolika da je teško predvidjeti šta kome može pasti na pamet i što partijski gledano može smatrati korisnim, drugim riječima kakvu nagodbu može sklopiti – i u skladu sa tim glasati.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VEHID ŠEHIĆ, PREDSJEDNIK FORUMA GRAĐANA TUZLE: Dobrosusjedske odnose graditi poštovanjem suvereniteta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Želio bih da novo Predsjedništvo BiH uspostavi dobrosusjedske odnose sa Crnom Gorom, Hrvatskom i Srbijom. To podrazumijeva poštovanje suvereniteta i integriteta ovih država, što danas nije slučaj. Neprihvatljiva je trenutna politička situacija u regionu ali kao primjer mogu poslužiti dobri odnosi između BiH i Crne Gore što je uticalo na visok stepen razumijevanja i povjerenja među građanima ovih država

 

MONITOR: Prošlo je 27 godina od parafiranja Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH, poznatijeg kao Dejtonski sporazum. U vezi sa njegovim sprovođenjem ili izmjenama podijeljena su mišljenja, naročito u BiH. Kakvo je Vaše mišljenje?

ŠEHIĆ: Istina, prošlo je 27 godina od parafiranja Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini ali mnoge obaveze predviđene aneksima ovog Sporazuma nisu ispunjene. U prvom redu razlog je neodgovornost domaćih vlasti što je i uzrok višegodišnje političke nestabilnosti u BiH. Često se čuje da je Sporazum „Sveto pismo“, međutim sam naziv ukazuje da su utvrđeni principi i okvir, te je ostavljena mogućnost i promjena sadržaja aneksa Sporazuma. Obavezu u implementaciji ovog Sporazuma preuzele su SDA, HDZ i SDS. Postavlja se logično pitanje da li su stranke koje su bile vladajuće i tokom rata smogle implementirati ovaj Sporazum, jer se i danas u političkom životu nekih stranaka vidi intencija da se ostvare neki od neostvarenih ratnih ciljeva. Isključivo zaslugom Visokog predstavnika dolazilo je do donošenja određenih zakona a samim tim i izmjena u Sporazumu, pa je između ostalog osnovan Sud BiH, Oružane snage BiH, u početku nametanjem ali su svi ti zakoni dobili legalitet i legitimitet usvajanjem u Parlamentarnoj skupštini BiH.

MONITOR: Željka Cvijanović je u izjavi povodom ove godišnjice tražila „vraćanje izvornom Dejtonu“, a Dodik je ponovio da neće, kao predsjednik RS, poštovati odluke visokog predstavnika Krisitijana Šmita i da će zajedno sa Cvijanovićkom koja predstavlja Srbe u Predsedništvu BiH, „jačati RS“. Kako vi ovo, posebno Dodikovu najavu, tumačite?

ŠEHIĆ: Kao što sam napomenuo, svi zakoni koji su „nametnuti“ od strane Visokog predstavnika, prošli su redovnu parlamentarnu proceduru tako da ih je nemoguće jednostranim aktima taviti van snage jer je isključiva nadležnost da se određeni zakoni ukinu, da ih Parlamentarna skupština BiH stavi van snage, što je u skladu sa Ustavom BiH. Članovi Predsjedništva BiH biraju se iz reda bošnjačkog, srpskog i hrvatskog naroda i njihove temeljne nadležnosti su predstavljanje BiH te zaštita vitalnog entitetskog interesa i ne biraju se kao predstavnici naroda, što je jasno u Ustavu naznačeno. Kako je Visoki predstavnik vrhovni tumač Dejtonskog sporazuma, njegove odluke se moraju poštivati.

 

 

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESKO RADULOVIĆ, ADVOKAT: Nezapamćena institucionalna kriza

Objavljeno prije

na

Objavio:

Institucionalna kriza je poprimila razmjere kakve do sada nijesmo nikada imali. Umjesto slabih institucija iz prethodnog perioda, sada svjedočimo praksi koja takve, slabe institucije, čini nefunkcionalnim umjesto da se radi na njihovom jačanju

 

MONITOR: Protesti se nastavljaju, kao i politička i institucionalna kriza. Kako vidite situaciju u kojoj se zemlja trenutno nalazi?

RADULOVIĆ: Stanje u državi je prilično zabrinjavajuće. Institucionalna kriza je poprimila razmjere kakve do sada nijesmo nikada imali. Umjesto slabih institucija iz prethodnog perioda, sada svjedočimo praksi koja takve, slabe institucije, čini nefunkcionalnim umjesto da se radi na njihovom jačanju. Osim toga, Vladi je izglasano nepovjerenje i ona funkcioniše u tzv. tehničkom mandatu, ali bez ikakvih ograničenja u donošenju odluka. Skupština već godinama ne vrši svoje nadležnosti utvrđene Ustavom jer ne bira članove Sudskog savjeta, ne bira Vrhovnog državnog tužioca, ne bira sudije Ustavnog suda, ne donosi bitne zakone kao što su zakon o vladi i zakon o skupštini, a reforma izbornog zakonodavstva očigledno nije u interesu politčkih partija. U krajnjem, mislim da partitokratija, odnosno partijski i lični interesi političara, prijete da potpuno uruše sve institucije i pravni poredak.

MONITOR: Kriza je zaoštrena nakon usvajanja Zakona o predsjedniku. Da li je taj zakon po vašem mišljenju neustavan?

RADULOVIĆ: Ne sjećam se da je o pitanju nekog zakona pravna struka imala tako jedinstven stav kao u slučaju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o predsjedniku. Očigledno je da se radi o zakonu koji nije saglasan sa Ustavom jer se njime definiše nešto što je ustavna materija, i to na način suprotan najvišem pravnom aktu. Predsjednik po Ustavu ima ovlašćenje da predlaže Skupštini mandatara, a usvojene izmjene Zakona definišu da će se, u slučaju da predsjednik države to ne uradi u propisanom roku, mandatarom smatrati osoba koju podrži parlamentarna većina. Nije to nikakva razrada ustavnih odredbi, kako tvrde predlagači, već zadiranje u ustavna pitanja i njihovo definisanje suprotno onome kako ih definiše Ustav. Takođe, ne postoje razlozi i jasno utvrđen javni interes da zakon ima povratno dejstvo. Politički interes koji predlagači imaju je legitiman, ali on se ne može izjednačiti sa javnim interesom i ne može biti razlog za povratno dejstvo zakona.

MONITOR: DPS i opozicija traže da se prvo povuče taj dokument, pa onda odblokira Ustavni sud, dok većina koja je usvojila zakon smatra da prvo treba odblokirati Ustavni sud, koji bi potom odlučivao i o ustavnosti tog zakona. Kako vi vidite korake u rješavanju krize?

RADULOVIĆ: Očigledno je da svi politički subjekti isključivo vode računa o političkim interesima i u skladu s time predlažu i povlače poteze. To pokazuju u kontinuitetu, ne samo u ovom slučaju. Izbor sudija Ustavnog suda više od dvije godine je predmet uslovljavanja, ucjenjivanja i pokušaja političke trgovine. Za to vrijeme bila su čak četiri javna oglasa. Poslanici konstituenata parlamentarne većine – Demokrate, DF i URA su barem jednom, u različitim periodima, odbijali da glasaju za bilo kog kandidata. S druge strane, opozicioni DPS je u jednom periodu preko dva mjeseca bojkotovao rad Skupštine i skupštinskih tijela. Bojkot je prekinut kada se glasalo o smjeni tadašnjeg ministra pravde g-dina Leposavića, ali se nije prekidao kada se odlučivalo o kandidatima za sudije Ustavnog suda. Dalje, premijer Abazović je podršku DPS-a njegovoj Vladi pravdao potrebom deblokade pravosuđa i izborom sudija Ustavnog suda. Kasnije je potpisivanje Temeljnog ugovora takođe pravdao potrebom da se deblokira pravosuđe i izaberu sudije Ustavnog suda. Njegova Vlada izabrana je glasovima DPS-a i Temeljni ugovor je potpisan odlukom njegove Vlade, ali izbor sudija Ustavnog suda još nije izvršen. Istovremeno, Vlada g-dina Abazovića i dalje obavlja poslove izvršne vlasti, što dovoljno govori i nedostatku elementarne političke, ali i moralne odgovornosti. Da zaključim, kada bi postojala volja da se kriza riješi, redosljed koraka bilo bi manje bitan. Nažalost, čini se da ta volja ne postoji.

MONITOR: Očekujete li da Ustavni sud bude odblokiran na sjednici 28. novembra?

RADULOVIĆ: Način na koji su političke partije pristupale ovom pitanju do sada ne daje razloga za nadu da će Ustavni sud biti odblokiran 28. novembra. Volio bih kada bi me političke partije demantovale jer bi to bio korak ka uspostavljanju institucije koja je jedina ovlašćena da autoritativno tumači Ustav i donosi odluke da li je bilo koji akt saglasan sa Ustavom ili nije.

MONITOR: Kome odgovara blokada Ustavnog suda?

RADULOVIĆ: Po logici stvari blokada Ustavnog suda odgovara onima koji krše Ustav jer ne postoji organ koji bi donio odluku da su oni prekršili Ustav. S druge strane, građani su ti kojima to ne odgovara i koji trpe posljedice neustavnog, neodgovornog i neozbiljnog ponašanja političara.

MONITOR: Čak i kada se odblokira Ustavni sud, ostaju brojni problemi u pravosuđu. Kako vidite situaciju u pravosuđu danas?

RADULOVIĆ: Pored Ustavnog suda koji nije funkcionalan, ni stanje u pravosuđu nije baš sjajno. Naprotiv, u v.d. stanju je Vrhovni sud kome je u prvoj polovini godine nedostajalo dvije trećine sudija. U v.d. stanju je Vrhovno državno tužilaštvo i nema izgleda da će iz tog stanja uskoro izaći, a izbor Vrhovnog državnog tužioca gotovo niko više i ne pominje. Donedavno je u v.d. stanju bio i Upravni sud, a Sudski savjet radi u nepotpunom sastavu. Sve ovo je posljedica poltičke trgovine koja se besprizorno odvija pred očima javnosti.

MONITOR: Kako komentarišete puštanje iz pritvora bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice?

RADULOVIĆ: Teško je ozbiljno komentarisati sudsku odluku sa čijim sadržajem javnost nije upoznata. Vjerujem da je sud dao razloge za ukidanje pritvora, odnosno stav da ne postoje okolnosti koje ukazuju da postoji opasnost od bjekstva. Treba podsjetiti da g-đi Medenici pritvor nije ni određen iz ovog razloga, već da se ovaj osnov za pritvor pojavio nekoliko mjeseci nakon što je pritvorena. Mislim da je teško obrazložiti da se opasnost od bjekstva javila nekoliko mjeseci nakon što je g-đa Medenica pritvorena, a da ta opasnost nije postojala u vrijeme pritvaranja. Međutim, javnost je opravdano zainteresovana za ovaj postupak i veoma je važno da odluke suda ne ostavljaju prostora za sumnje. Ovo dodatno jer je g-đa Medenica nedavno u svom iskazu navela da je svjedok mnogih prljavih biografija. Takva izjava može se tumačiti kao poruka sudijama koje bi trebale da donose odluke u postupku koji se vodi protiv nje. Vjerujem da je g-đa Medenica govorila istinu i da je ona svjedočila mnogim prljavim biografijama, ali ne samo u sudstvu, ili možda i najmanje u sudstvu, već više u drugim granama vlasti. Zato bi takva izjava trebala da bude razlog da tužilaštvo pokuša da otkrije o čijim prljavim biografijama se radi i koliko su te biografije prljave jer bi to bilo veoma korisno za jačanje vladavine prava i uspostavljanje sistema odgovornosti.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo