Povežite se sa nama

INTERVJU

DRAGO PILSEL, NOVINAR I TEOLOG: Borba protiv laži i korupcije kao najteži zadatak

Objavljeno prije

na

Za razgovor o najvažnijim temama koje muče nas na periferiji ali i one u srcu Evrope, izabrali smo kolegu Draga Pilsela, izuzetnog poznavaoca ovih tema. Teško je u par rečenica prepričati njegovu biografiju, ne samo što je neprestano radio i obrazovao se ,već je o svojim uverenjima svedočio životom,kao malo ko od nas.Pilsel je mnogo puta, pred našim očima i ušima, pokazao kolika je važnost i težina ovog našeg posla. MONITOR: Krivac za masovno ubistvo u Norveškoj je svoj zločin objasnio i kao posljedicu svojih dubokih hrišćanskih uverenja i strahova. Postoji li opasnost od „hrišćanskog fundamentalizma”?
PILSEL: Švedski pisac Stieg Larsson posvetio je puno novinarskog vremena proučavanju ekstremne fundamentalističke desnice kršćanske provenijencije u skandinavskim zemljama pa je 1995. napisao: ,,Masakr kao onaj u Oklahomi može se ponoviti kod nas jer imamo sve potrebne sastojke: mržnja, fanatizam, glorifikacija nasilja i sektaški mentalitet”. Tada je već bilo jasno da se klasični antisemitizam pretvara u mržnju prema doseljenicima muslimanima i da neprijatelj zapravo postaje vlast koja žrtvuje iskonski identitet nacije, kršćanske i arijevske, na ,,oltaru multikulturalizma”. Kršćanski fundamentalizam je itekako bio prisutan i na našem terenu, naročito u obračunavanju s muslimanima u BiH od strane Radovana Karadžića, Ratka Mladića i drugih, u izjavama nekih dužnosnika SPC ali i Katoličke crkve, naročito u Hercegovini. Prisutan je među američkim republikancima te u nekim latinoameričkim sredinama. Da, na vaše pitanje odgovaram da je to jedna realna i rastuća opasnost u Europi.

MONITOR: Novostvorene balkanske države pokazuju veliku težnju da se tijesno povežu sa dominantnim crkvama i da tamo gdje je to moguće stvore neku vrstu državne crkve. DPS u Crnoj Gori je saopštio da bi crkva trebalo da više pomaže državi u izgradnji nacionalnog identiteta. Šta se, u stvari, događa?
PILSEL: Imali smo taj isti fenomen i kod Radovana Karadžića i kod Franje Tuđmana i njegovih neoustaša. Hrvatska je to poglavlje stavila ad acta. Konačno postajemo sekularizirano društvo gdje se, kako vidimo ovih dana, usred nezapamčenog imovinskog skandala u Istri, žestoko može polemizirati i s kardinalom Josipom Bozanićem, kojeg se u Večernjem listu naziva veleizdajnikom i mafijašem (vele mu da je Joca Vatikanac!) i samim papom. No, i u nas se i dalje govori o Katoličkoj crkvi kao nositeljici očuvanja nacionalnog identiteta. To su prevaziđene ideje iz XIX. stoljeća. Ovoj ekipi treba javiti da smo u XXI. vijeku i da nitko više nema monopol na nacionalni identitet jer ga stvaraju jednaki pred zakonima i državom, svi građani i sve institucije civilnog društva podjednako.

MONITOR: Vjerujete li da bi za naših života moglo doći do zbližavanja, odnosno ujedinjavanja hrišćanstva?
PILSEL: Ekumenizam se negdje događa malo brže. Na našem terenu se na ekumenizam gleda kao na slabost ili kao na herezu. Nitko ne želi popustiti i svi, netko manje, netko više, nastavljaju šamarati Krista umišljajući da su pravi, najvažniji i ispravni tumači. Ne vjerujem da ćemo doživjeti za naše živote neke spektakularne promjene. Ali ja ne posustajem. Ipak, hajde da prvo u svakoj post jugoslavenskoj državi svakom građaninu budu zagarantirana puna vjerska prava i da sve vjerske zajednice i crkve budu ravnopravne i jednake pred zakonom!

MONITOR: Interesantno je da je porast praktikujućih vjernika sa raspadom Jugoslavije koegzistirao sa ratovima i provalom mržnje koja je objašnjavana i „vjerskim” razlozima. Da li je to bila samo neka vrsta etnofiletizma?
PILSEL: Nisam siguran da je broj prakticirajućih vjernika porastao. Mislim da se smanjio i smanjuje. Još koncem 90-tih su sociolozi u Hrvatskoj i profesori na Bogosloviji u Zagrebu ustvrdili da je realan broj prakticirajućih vjernika 25 od onih nominalnih. Taj je broj porastao, onih koji se politički, etnički, sociološki ili kulturološki identificiraju s određenom crkvom. Vjera je dolaskom demokracije izašla iz nerelevantnosti ali taj povrat je često praćen porastom konfliktnosti, kao da je povratak svetog osuđen napraviti iskorak ka povratku netolerancije. Koje je realno mjesto vjere u našemu društvu? To je pravo pitanje.

MONITOR: Kako komentarišete poruke Jadranke Kosor hrvatskim generalima prvostepeno osuđenim zbog zločina počinjenih tokom „Oluje”?
PILSEL: Dosta je ljudi negodovalo zbog takva neprimjerena ponašanja hrvatske premijerke. Stigla je osuda i iz centrale Amnesty Internationala. Navodim primjerice izjavu Inicijativa mladih za ljudska prava – Hrvatska, koja smatra nedopustivom pozdravljanje na proslavi u Kninu nepravomoćno osuđene za zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja, generale Antu Gotovinu i Mladena Markača. Kosor ne samo da šteti odnosima Hrvatske i Srbije i odnosima građana hrvatskog i srpskog etniciteta, već šteti cjelokupnom ugledu RH u svijetu. Ja osobno ne mogu prihvatiti da se u ime službenih institucija RH poriču najteži zločini i kršenja ljudskih prava te zanemaruju osjećaji žrtava. Osim toga, njena izjava nije u skladu s temeljnim vrijednostima demokratskih društava koja počivaju na poštovanju ljudskih prava i vladavini prava. Premijerka Kosor bi morala uputiti službenu ispriku svim žrtvama ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti počinjenima za vrijeme i neposredno nakon VRO Oluja. Ukoliko to ne učini, njena nastojanja ka pomirenju i normalizaciji ostaju prazno laprdanje. To vrijedi i za druge lidere u regiji.

MONITOR: U Crnoj Gori je aktuelan sudski postupak protiv onih koji su deportovali bošnjačke izbjeglice natrag u RS Radovanu Karadžiću, gdje su bili ubijeni. Optuženi su, uglavnom, manje moćni ljudi i neposredni izvršioci depotracija. Da li onda uopšte možemo govoriti o uspješnim političkim tranzicijama u našim državama?
PILSEL: Kada je riječ o malim i velikim ulovljenim ribama treba istaknuti i činjenicu da do sada, recimo za zločine u Vukovaru ili za zlostavljanje, mučenje i ubijanje Hrvata u srbijanskim konc-logorima nije procesuiran nitko iz vrha JNA, a trebalo bi. Padaju izvršitelji, i to relativno malim kaznama, dok se nalogodavci izvlače. Tako da dok se to ne učini, kredibilnost vlasti koju predstavlja predsjednik Boris Tadić ostaje na klimavim nogama. Mi već imamo nekoliko presuda u Hagu prema kojima je hrvatski politički vrh s Tuđmanom na čelu terećen za ratni zločin u Hrvatskoj i u BiH. Nema nikakve sumnje da mnogi hrvatski građani smatraju odgovornima za ratne zločine i za rat i razaranje na jugu Hrvatske i Milu Đukanovića i Momira Bulatovića.

Uvjerljivom pobjedom Ive Josipovića u Hrvatskoj se završava politička ,,tranzicija” budući da će naša država u vrijeme Josipovićeva mandata ući u EU, a pred vratima je i ,,smjena generacija” u hrvatskim političkim elitama.

MONITOR: Da li je hapšenje bivšeg premijera Hrvatske Iva Sanadera dio „velikog spremanja za Evropu” koji čeka i druge zemlje našeg regiona?
PILSEL: Apsolutno! Neće se ponoviti slučaj Rumunjske i Bugarske koje su ušle u Uniju unutar visokog stupnja korupcije. Zamislite da ni Jadranka Kosor, kao osoba koja živi u otetom srpskom stanu, ne može proći u takvoj ,,sređenoj” Europi. I ona će uskoro biti škartirana.

Nakon Slovenije će Hrvatska postati druga država bivše Jugoslavije koja će postati dio EU. To igra vrlo važnu ulogu za stabilnost regije. Sada će političari u trouglu Sarajevo-Beograd-Tirana biti još više pod pritiskom kako bi reformirali svoje države i ispunili preduvjete za članstvo u EU. Samo to ih i tjera da djeluju.

Unija se ipak prvo treba okrenuti Hrvatskoj, jer je tu ostalo još puno posla. Naša zemlja je poduzela velike napore da reformira svoje pravosuđe. Ali najteži zadatak ostaje borba protiv korupcije. Nije dovoljno to što u zatvoru sjedi bivši premijer Ivo Sanader koga mediji opisuju kao ,,glavu korupcijske hobotnice”. Privreda Hrvatske je nakon proglašenja nezavisnosti prije dvadeset godina praktično opljačkana. Pojedini sektori se još uvijek nalaze u rukama oligarha koji su i dalje nedodirljivi. Mnoštvo privrednika i političara je u proteklim godinama uprljalo svoje ruke u močvari korupcije. Mnoštvo njih bi trebalo da se nađe pred sudom – i to po mogućnosti prije ulaska ove zemlje u EU.

MONITOR: Koliko su organizovani kriminal i korupcija u vrhovima vlasti naših država na kojima se toliko insistira u Briselu – specifični, jer su vezani za ubistva i pljačku tokom skorašnjih ratova, objašnjavanih i kao nevažna posljedica borbe za nacionalne ideale?
PILSEL: Moramo se zajedno boriti protiv organiziranog kriminala. Do sada su kriminalci surađivali mnogo bolje nego države, to mora prestati. Moramo priznati da nisu samo drugi počinili ratne zločine. Imamo ratne zločince i među nama. Moramo prema istim kriterijima procesuirati ratne zločine. Znam da ne govorim ništa novo.

MONITOR: Iz afera Hipo-Alpe Adrija banke, Dojče Telekoma i njegovih ogranaka u Mađarskoj vidi se koliko su se i lideri krupnog zapadnog biznisa poistovjetili sa stilom naših političara i tajkuna, radeći ovdje ono što u svojim zemljama ne mogu.
PILSEL: Mnogi govore da ćemo ulaskom u Uniju postati laki plijen tih istreniranih makrolopova. Kriminal je dio naših društava i nije EU opatija s dijevicama u neprestanoj molitvi. Halo, pa zar vam se Silvio Berlusconi čini neki uzoran političar ili pak oni nijemački biznismeni koji su prali novac u Liechtensteinu moralni ljudi?

Međutim, ako želimo ne malo nego puno više reda mi moramo ući u EU i zajedno sužavati prostor kriminalcima i korumpiranim političarima, funkcionerima i gospodarstvenicima.A toga nema bez odgovornoga, profesionalnoga i slobodnoga novinarstva niti bez naše spremnosti da platimo cijenu za takvu vrsnost u profesiji.

Ili ćemo biti novinari ili se toga okanimo. Kulturi laži treba suprotstavljati kulturu istine i života. Istina tu ne znači tek puku točnost, suglasnost. Ona nije nešto što se može konstruirati i čime se može manipulirati. Novinar ne smije pitanje istine ostaviti otvorenim. On stoji pod pritiskom da se suoči s njome. Tako novinarstvo nije tek puko skupljanje podataka, nego kritičko propitkivanje stvarnosti. Nama je valjda jasno da novinarstvo, ako se više ne da razlikovati od organizirane laži, predstavlja zločin.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

VESELIN RADULOVIĆ, ADVOKAT: Teret nasljeđa i nasljednika

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pravosuđe je još  prilično zarobljeno nasljeđem Đukanovića i Medenice. Na žalost, oni koji su umjesto Đukanovića došli na vlast nijesu pokazali želju da to promijene. Većina od njih želi da pravosuđem upravlja neko ko će za njih biti ono što je Medenica bila za prethodnu vlast

 

MONITOR: Kako komentarišete objavljene transkripte, odnosno prepiske između Petra Lazovića i Ljuba Milovića vezano za crnogorsko pravosuđe i slučaj državni udar?

RADULOVIĆ: Objavljeni transkripti sa sky aplikacije između Petra Lazovića i Ljuba Milovića potvrđuju višegodišnje sumnje da je crnogorsko pravosuđe u značajnom dijelu bilo pod nedozvoljenim uticajem kriminalnih grupa. Na žalost, pravosuđe još uvijek nije oslobođeno od uticaja kriminala, ali ni od uticaja politike koju je često veoma teško razlikovati od kriminala. Sky prepiska je dodatno pokazala kakvi su ti uticaji i bilo bi veoma korisno ako tužilaštvo adekvatno iskoristi materijal dobijen od strane Europola. Simptomatična je bila i reakcija g-dina Mandića i g-dina Kneževića sa populističkim izjavama o „pravosudnom zemljotresu“ koji je izazvala sky prepiska u ovom slučaju. Međutim, ne tako davno nijesu imali takav stav o sky prepisci u predmetu koji se vodi protiv Mila Božovića. Zato je veoma važno da tužilaštvo profesionalno radi svoj posao u svakom predmetu i da pokaže da među kriminalcima nije bilo, niti ih sada ima, ideoloških, političkih, religijskih ili bilo kojih drugih razlika na kojima i političari i kriminalci godinama profitiraju.

MONITOR: Kako vidite ocjenu sutkinje Mugoše da je drugostepena presuda u slučaju “državni udar” kupljena i  šta su institucionalni koraci nakon takve ocjene?

RADULOVIĆ: Veoma je važno što je Specijalno tužilaštvo saopštilo da je ovim povodom ranije pokrenulo postupak. Od izuzetnog je značaja da se sve činjenice potpuno i nesporno utvrde i da, u slučaju da je bilo koja presuda “kupljena”, sva odgovorna lica budu krivično procesuirana i kažnjena. U tom kontekstu moram reći da je, najblaže rečeno, neprimjerena izjava g-dina Mandića da je uvjeren da je kupljena presuda u prvostepenom postupku iako dodaje da nema dokaze za to, isto kao što je neprimjerena i reakcija sutkinje Suzane Mugoše da je kupljena drugostepena presuda. Očekujem da Specijalno tužilaštvo utvrdi da li je neko, i ako jeste ko i na koji način, kupio bilo koju presudu. Presude se ne smiju kupovati, ali se ni sudije ne smiju javno optuživati bez dokaza na osnovu ličnog uvjerenja.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

IVAN MARINOVIĆ, REDITELJ: Pet dobrih filmova može da promijeni život 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Moj prvi film Igla ispod praga je imao skroman, ali sasvim lijep uspjeh za jedan debitantski crnogorski film. Živi i zdravi imaju veću snagu, veće znanje i veću dramsku napetost u sebi. Mislim da je intenzivniji i  zabavniji film i da će biti mnogo popularniji od prvog

 

Film Živi i zdravi crnogorskog sineaste Ivana Marinovića premijerno je prikazan pred punom salom u okviru takmičarskog programa prestižnog 27. međunarodnog Filmskog festivala Black Nights u Talinu.

Većinski crnogorski film, Živi i zdravi je kopodukcija sa još pet zemalja. Partneri su Adriatic Western iz Crne Gore, Sense Production iz Srbije, Analog Vision iz Češke, Kinorama iz Hrvatske, Krug Film iz Sjevrne Makedonije i Spok Film iz Slovenije, kao i Radio Televizija Crne Gore. Film su podržali Filmski centar Crne Gore, RTCG, Opština Herceg Novi, Portonovi rizort, Turistička organizacija Herceg Novi, Filmski centar Srbije, Češki filmski fond, Hrvatski audiovizuelni centar, Filmska agencija Severne Makedonije, Slovenski filmski centar, Eurimages, Kreativna Evropa MEDIA i See Cinema Network.

Već u toku faze razvoja projekta, film Živi i zdravi osvojio je dvije nagrade: Krzysztof Kieslowski za najbolji scenario na Kanskom festivalu i Excelence Award u okviru Sarajevskog Filmskog festivala. Domaća premijera filma se očekuje početkom 2024. godine.

MONITOR: Selektor festivala u Talinu Edvinas Pukšta opisao je film „Živi i zdravi“ kao dirljivu i eksplozivnu komediju. Mediji su izvještavali da su karte za projekcije bile rasprodate. Za početak razgovora, volio bih da nam prenesete utiske, kako je publika reagovala, stručna javnost, filmska ekipa?

MARINOVIĆ: Selektor Edvinas Pukšta se izborio za to da jedna punokrvna komedija sa ovih prostora uđe u zvanični takmičarski program, što zaista nije tipično. Naš film je samom selekcijom dobio i priznanje da u njemu ima i dubljih slojeva i kvaliteta, iako cilja na najširu moguću publiku. Sale su bile rasprodate, što ni u Talinu, ni na većim festivalima često i nije slučaj, pa smo mogli da imamo pravi test kako jedna publika koja je mnogo hladnija i zatvorenija od balkanske, reaguje na naš humor i na film koji je utemeljen u vrlo specifičnom mentalitetu. Komedije inače teško putuju upravo jer zavise od elastičnosti jezika i humora prostora gdje se priča dešava. Po svim reakcijama mi se čini da smo uspjeli u namjeri da sve te prepreke prevaziđemo i da istopimo inače veoma hladna i suzdržana baltička srca.

MONITOR: Već tokom razvoja projekat je osvojio značajna priznanja, ali snimanje je bilo otežano – pandemija, globalna finansijska kriza. Kako danas gledate na taj proces stvaranja filma?

MARINOVIĆ: Gledam unatrag sa velikim osjećajem zahvalnosti prema svima koji su gradili ovaj film. Iznad svega prema producentkinji Mariji Stojanović, jer smo nas dvoje mnogo i lično rizikovali radeći Žive i zdrave u svim turbulencijama koje su se tokom godina dešavale. Potom prema pomoćniku režije Bojanu Pivašu – pomoćnici su inače tihi i skriveni heroji svakog filma, a mene je Bojan sve vrijeme održavao na površini i spašavao od brojnih grešaka. A dabome i čitavom ansamblu koji je spektakularan.

I to nije samo moja procjena – komentar montažera iz Češke – Mihala Reicha je da se ovako dobar ansambl kod njih ne bi mogao sklopiti. Montažerima treba vjerovati, jer dok prostudiraju materijal i sve snimljene tejkove, jasno vide i kvalitet procesa i rediteljskog i glumačkog. A od čitavog ansambla teško je ne uvidjeti kakvi su glumci Tihana Lazović i Goran Slavić. Njihova igra, odnos, instinkt, posvećenost i disciplina su dar za svakog reditelja. Zaista je bila privilegija raditi ovaj film, i tu mislim na svakog glumca ponaosob.

Od predivnih naturščika poput Sejda Alijaja i Zora Martinetija, preko efektnih malih epizoda Miloša Pejovića, Tamare Dragičević, Lare Dragović, Stefana Vukovića i Omara Bajramspahića, pa do uzbudljivih, atipičnih uloga Nikole Ristanovskog, Dejana Đonovića, Dragane Dabović, Gorana Bogdana, Snježane Sinovčić i šampiona crnogorskog filma Moma Pićurića koji je zablistao kao nikad do sad. Radili su svi uz zaista mnogo iskrene ljubavi i prema projektu i prema saradnicima i veoma sam ponosan na to šta smo skupa postigli.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ZLATKO DIZDAREVIĆ, NOVINAR I DIPLOMATA: Da bi Palestinci dobili državu – unutar  Izraela  mora sazrijeti  odluka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ekstremni cionisti nikada nisu krili da im je glavni i bezmalo jedini cilj protjerati i posljednjeg Palestinca iz Palestine, a ne od njih praviti služinčad. I to se prepoznaje evo decenijama. Diskriminacija je najmanje zlo u lepezi legalizovanog obespravljivanja sa ciljem zatiranja i same uspomene na Palestinu i Palestince

 

MONITOR: Uz zagovaranje prava Izraela na odbranu, SAD i EU sada više insistiraju na „humanitarnim pauzama“ da bi se olakšao položaj palestinskih civila u Gazi. Da li je situacija sa IDF (Izraelskim odbrambenim snagama) izmakla kontroli Zapada?

DIZDAREVIĆ: Ne mislim da je išta u vezi sa IDF-om “izmaklo kontroli Zapada“. To “izmicanje kontroli” traje decenijama. Neupitno je da su, za početak, neophodni urgentni potezi da bi se “olakšao položaj palestinskih civila” ali, suština cijelog problema nije u aktuelnom položaju civila. Taj je položaj samo nastavak, de facto, suštinskog problema kojeg svijet evo sedam i po decenija naziva “palestinskim problemom”. A riječ je, za svo to vrijeme, o “izraelskom problemu”, a čak i prije toga o “problemu” kompletne međunarodne zajednice, svjetske organizacuije i politike, sprdnje sa proklamovanim vrijednostima, institucijama, odlukama, rezolucijama itd.

Igubljen je elementarni digniteta UN, EU, o činjenici, recimo, da je Izrael do sada prekršio blizu šezdeset rezolucija formalnio najrelevantnije svjetske organizacije…a odgovor na sve to je – So What?  Irak je, recimo, prekršio dvije pa su mu namjestili lažnu optužbu za hemijsko oružje a rezultat je milion mrtvih! Danas se u ovakvom svijetu ne može evo postići ni minimum sa prekidom vatre, a kamo li početi od onoga što je zapravo suština storije: Svijet se raspada na razne načine, a nema snage za otvaranje tog problema. To ne dozvoljavaju interesi u proizvodnji smrti ,jer je ta proizvodnja –monstruozni biznis sa oružjem, pa ratovi sa tim ciljem, pa proizvodnja neprijatelja da bi se ratovalo, pa ulaganje u mržnju. Eto zašto. Propaganda, mitovi – sve je postalo ciljano važno i uspješno.

MONITOR: Ovih dana je Jozep Borelj bio u petodnevnoj posjeti Bliskom istoku. Izgleda, međutim, da EU nije bila uključena u dogovore o primirju. EU se i nije zalagala za to već za „humanitarne pauze“ – kako je i Olaf Šolc ponovio Redžepu Erdoganu u Berlinu. Da li bi za oklijevanje razlog trebalo tražiti u „kompleksu Holokausta“ ili u nečem drugom?

DIZDAREVIĆ: Kompleks Holokausta u određenoj mjeri postoji, ali ne mislim da je on dominantan. Na čelu Njemačke bio je i Vili Brant koji je vremenski bio “bliži” tome, ali je uradio što veliki, hrabri i moralni lider može da uradi –kleknuo je i stekao pravo da nastavi sa politikom na neupitnim principima uz znanje, dignitet i karakter. Naravno, i rezultate. Njemačka je i sa Merkelovom bila mnogo jača i principijelnija na svjetskoj sceni nego što su to Šolc i društvo oko njega danas. Problem je što ni EU pa ni Njemačka, nisu ni sjena onoga što su bili nekad. U EU je puno pa i temeljno različitih linija. Glasa se različito, ujedinjuje se različito, navija se različito…Pa eno imamo i zemlju sa naših prostora, Hrvatsku, koja je glasala u UN-u protiv “humanitarnog prekida vatre”, BiH i Hrvatska svojevremeno nisu htjele da daju glas ni traženju Palestine da pređe u status “države posmatrača”, Mađarska se svrstava među rijetke koji prije neki dan nisu htjeli da glasaju u UN-u, za ukidanje okupiranih teritorija na Zapadnoj obali, itd.

MONITOR: Po ko zna koji put kao rješenje sukoba pominju se „dvije države“. Taj prijedlog je ponovila Usrula fon der Lajen u Kairu, a Džozef Bajden u autorskom tekstu u Vašington postu. Oni se slažu da bi i Gazom trebalo da upravlja Palestinska uprava. Netanjahu to ne prihvata. Da li bi on bio ne samo politički već i „istorijski“ poražen ako bi odmah prihvatio staro-novo rješenje?

DIZDAREVIĆ: Prvo, prijedlozi Ursule fon der Lajen u Kairu (lijepo mjesto za podizanje popularnosti ovakvim izjavama – zašto prijedlog nije dat  u ovakvoj Evropi, kod kuće), stižu sada kada su rezultati katastrofe strašni. A sve je što se politike tiče bilo isto kao kroz minulih 75 godina. Osim novog upaljača i do sada neviđenog stepena genocidnog odgovora protiv “životinja” u Gazi, kako reče ministar vojske u Tel Avivu.

Drugo, opet isti redoslijed stvari: prijedloge dijele, bezmalo kao nešto novo spram one ‘47-e i Nakbe ‘48-e, moćnici u svijetu čije su “kuće” – SAD i EU – o tome šutile  decenijama. Sluti, dakle, da motiv nije rješenje za Palestinu, već uspjeh dvoje pomenutih na njihovom, domaćem terenu. Kako to da se Bajden prosvijetlio nakon prvih nekoliko sedmica katastrofe ? I naivac vidi da su izbori u SAD ključ te priče, i procjena da dizanje svijeta na noge nije baš naivna storija nebitna u tim izborima.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo