Povežite se sa nama

INTERVJU

DRAGO PILSEL, NOVINAR I TEOLOG: Borba protiv laži i korupcije kao najteži zadatak

Objavljeno prije

na

Za razgovor o najvažnijim temama koje muče nas na periferiji ali i one u srcu Evrope, izabrali smo kolegu Draga Pilsela, izuzetnog poznavaoca ovih tema. Teško je u par rečenica prepričati njegovu biografiju, ne samo što je neprestano radio i obrazovao se ,već je o svojim uverenjima svedočio životom,kao malo ko od nas.Pilsel je mnogo puta, pred našim očima i ušima, pokazao kolika je važnost i težina ovog našeg posla. MONITOR: Krivac za masovno ubistvo u Norveškoj je svoj zločin objasnio i kao posljedicu svojih dubokih hrišćanskih uverenja i strahova. Postoji li opasnost od „hrišćanskog fundamentalizma”?
PILSEL: Švedski pisac Stieg Larsson posvetio je puno novinarskog vremena proučavanju ekstremne fundamentalističke desnice kršćanske provenijencije u skandinavskim zemljama pa je 1995. napisao: ,,Masakr kao onaj u Oklahomi može se ponoviti kod nas jer imamo sve potrebne sastojke: mržnja, fanatizam, glorifikacija nasilja i sektaški mentalitet”. Tada je već bilo jasno da se klasični antisemitizam pretvara u mržnju prema doseljenicima muslimanima i da neprijatelj zapravo postaje vlast koja žrtvuje iskonski identitet nacije, kršćanske i arijevske, na ,,oltaru multikulturalizma”. Kršćanski fundamentalizam je itekako bio prisutan i na našem terenu, naročito u obračunavanju s muslimanima u BiH od strane Radovana Karadžića, Ratka Mladića i drugih, u izjavama nekih dužnosnika SPC ali i Katoličke crkve, naročito u Hercegovini. Prisutan je među američkim republikancima te u nekim latinoameričkim sredinama. Da, na vaše pitanje odgovaram da je to jedna realna i rastuća opasnost u Europi.

MONITOR: Novostvorene balkanske države pokazuju veliku težnju da se tijesno povežu sa dominantnim crkvama i da tamo gdje je to moguće stvore neku vrstu državne crkve. DPS u Crnoj Gori je saopštio da bi crkva trebalo da više pomaže državi u izgradnji nacionalnog identiteta. Šta se, u stvari, događa?
PILSEL: Imali smo taj isti fenomen i kod Radovana Karadžića i kod Franje Tuđmana i njegovih neoustaša. Hrvatska je to poglavlje stavila ad acta. Konačno postajemo sekularizirano društvo gdje se, kako vidimo ovih dana, usred nezapamčenog imovinskog skandala u Istri, žestoko može polemizirati i s kardinalom Josipom Bozanićem, kojeg se u Večernjem listu naziva veleizdajnikom i mafijašem (vele mu da je Joca Vatikanac!) i samim papom. No, i u nas se i dalje govori o Katoličkoj crkvi kao nositeljici očuvanja nacionalnog identiteta. To su prevaziđene ideje iz XIX. stoljeća. Ovoj ekipi treba javiti da smo u XXI. vijeku i da nitko više nema monopol na nacionalni identitet jer ga stvaraju jednaki pred zakonima i državom, svi građani i sve institucije civilnog društva podjednako.

MONITOR: Vjerujete li da bi za naših života moglo doći do zbližavanja, odnosno ujedinjavanja hrišćanstva?
PILSEL: Ekumenizam se negdje događa malo brže. Na našem terenu se na ekumenizam gleda kao na slabost ili kao na herezu. Nitko ne želi popustiti i svi, netko manje, netko više, nastavljaju šamarati Krista umišljajući da su pravi, najvažniji i ispravni tumači. Ne vjerujem da ćemo doživjeti za naše živote neke spektakularne promjene. Ali ja ne posustajem. Ipak, hajde da prvo u svakoj post jugoslavenskoj državi svakom građaninu budu zagarantirana puna vjerska prava i da sve vjerske zajednice i crkve budu ravnopravne i jednake pred zakonom!

MONITOR: Interesantno je da je porast praktikujućih vjernika sa raspadom Jugoslavije koegzistirao sa ratovima i provalom mržnje koja je objašnjavana i „vjerskim” razlozima. Da li je to bila samo neka vrsta etnofiletizma?
PILSEL: Nisam siguran da je broj prakticirajućih vjernika porastao. Mislim da se smanjio i smanjuje. Još koncem 90-tih su sociolozi u Hrvatskoj i profesori na Bogosloviji u Zagrebu ustvrdili da je realan broj prakticirajućih vjernika 25 od onih nominalnih. Taj je broj porastao, onih koji se politički, etnički, sociološki ili kulturološki identificiraju s određenom crkvom. Vjera je dolaskom demokracije izašla iz nerelevantnosti ali taj povrat je često praćen porastom konfliktnosti, kao da je povratak svetog osuđen napraviti iskorak ka povratku netolerancije. Koje je realno mjesto vjere u našemu društvu? To je pravo pitanje.

MONITOR: Kako komentarišete poruke Jadranke Kosor hrvatskim generalima prvostepeno osuđenim zbog zločina počinjenih tokom „Oluje”?
PILSEL: Dosta je ljudi negodovalo zbog takva neprimjerena ponašanja hrvatske premijerke. Stigla je osuda i iz centrale Amnesty Internationala. Navodim primjerice izjavu Inicijativa mladih za ljudska prava – Hrvatska, koja smatra nedopustivom pozdravljanje na proslavi u Kninu nepravomoćno osuđene za zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja, generale Antu Gotovinu i Mladena Markača. Kosor ne samo da šteti odnosima Hrvatske i Srbije i odnosima građana hrvatskog i srpskog etniciteta, već šteti cjelokupnom ugledu RH u svijetu. Ja osobno ne mogu prihvatiti da se u ime službenih institucija RH poriču najteži zločini i kršenja ljudskih prava te zanemaruju osjećaji žrtava. Osim toga, njena izjava nije u skladu s temeljnim vrijednostima demokratskih društava koja počivaju na poštovanju ljudskih prava i vladavini prava. Premijerka Kosor bi morala uputiti službenu ispriku svim žrtvama ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti počinjenima za vrijeme i neposredno nakon VRO Oluja. Ukoliko to ne učini, njena nastojanja ka pomirenju i normalizaciji ostaju prazno laprdanje. To vrijedi i za druge lidere u regiji.

MONITOR: U Crnoj Gori je aktuelan sudski postupak protiv onih koji su deportovali bošnjačke izbjeglice natrag u RS Radovanu Karadžiću, gdje su bili ubijeni. Optuženi su, uglavnom, manje moćni ljudi i neposredni izvršioci depotracija. Da li onda uopšte možemo govoriti o uspješnim političkim tranzicijama u našim državama?
PILSEL: Kada je riječ o malim i velikim ulovljenim ribama treba istaknuti i činjenicu da do sada, recimo za zločine u Vukovaru ili za zlostavljanje, mučenje i ubijanje Hrvata u srbijanskim konc-logorima nije procesuiran nitko iz vrha JNA, a trebalo bi. Padaju izvršitelji, i to relativno malim kaznama, dok se nalogodavci izvlače. Tako da dok se to ne učini, kredibilnost vlasti koju predstavlja predsjednik Boris Tadić ostaje na klimavim nogama. Mi već imamo nekoliko presuda u Hagu prema kojima je hrvatski politički vrh s Tuđmanom na čelu terećen za ratni zločin u Hrvatskoj i u BiH. Nema nikakve sumnje da mnogi hrvatski građani smatraju odgovornima za ratne zločine i za rat i razaranje na jugu Hrvatske i Milu Đukanovića i Momira Bulatovića.

Uvjerljivom pobjedom Ive Josipovića u Hrvatskoj se završava politička ,,tranzicija” budući da će naša država u vrijeme Josipovićeva mandata ući u EU, a pred vratima je i ,,smjena generacija” u hrvatskim političkim elitama.

MONITOR: Da li je hapšenje bivšeg premijera Hrvatske Iva Sanadera dio „velikog spremanja za Evropu” koji čeka i druge zemlje našeg regiona?
PILSEL: Apsolutno! Neće se ponoviti slučaj Rumunjske i Bugarske koje su ušle u Uniju unutar visokog stupnja korupcije. Zamislite da ni Jadranka Kosor, kao osoba koja živi u otetom srpskom stanu, ne može proći u takvoj ,,sređenoj” Europi. I ona će uskoro biti škartirana.

Nakon Slovenije će Hrvatska postati druga država bivše Jugoslavije koja će postati dio EU. To igra vrlo važnu ulogu za stabilnost regije. Sada će političari u trouglu Sarajevo-Beograd-Tirana biti još više pod pritiskom kako bi reformirali svoje države i ispunili preduvjete za članstvo u EU. Samo to ih i tjera da djeluju.

Unija se ipak prvo treba okrenuti Hrvatskoj, jer je tu ostalo još puno posla. Naša zemlja je poduzela velike napore da reformira svoje pravosuđe. Ali najteži zadatak ostaje borba protiv korupcije. Nije dovoljno to što u zatvoru sjedi bivši premijer Ivo Sanader koga mediji opisuju kao ,,glavu korupcijske hobotnice”. Privreda Hrvatske je nakon proglašenja nezavisnosti prije dvadeset godina praktično opljačkana. Pojedini sektori se još uvijek nalaze u rukama oligarha koji su i dalje nedodirljivi. Mnoštvo privrednika i političara je u proteklim godinama uprljalo svoje ruke u močvari korupcije. Mnoštvo njih bi trebalo da se nađe pred sudom – i to po mogućnosti prije ulaska ove zemlje u EU.

MONITOR: Koliko su organizovani kriminal i korupcija u vrhovima vlasti naših država na kojima se toliko insistira u Briselu – specifični, jer su vezani za ubistva i pljačku tokom skorašnjih ratova, objašnjavanih i kao nevažna posljedica borbe za nacionalne ideale?
PILSEL: Moramo se zajedno boriti protiv organiziranog kriminala. Do sada su kriminalci surađivali mnogo bolje nego države, to mora prestati. Moramo priznati da nisu samo drugi počinili ratne zločine. Imamo ratne zločince i među nama. Moramo prema istim kriterijima procesuirati ratne zločine. Znam da ne govorim ništa novo.

MONITOR: Iz afera Hipo-Alpe Adrija banke, Dojče Telekoma i njegovih ogranaka u Mađarskoj vidi se koliko su se i lideri krupnog zapadnog biznisa poistovjetili sa stilom naših političara i tajkuna, radeći ovdje ono što u svojim zemljama ne mogu.
PILSEL: Mnogi govore da ćemo ulaskom u Uniju postati laki plijen tih istreniranih makrolopova. Kriminal je dio naših društava i nije EU opatija s dijevicama u neprestanoj molitvi. Halo, pa zar vam se Silvio Berlusconi čini neki uzoran političar ili pak oni nijemački biznismeni koji su prali novac u Liechtensteinu moralni ljudi?

Međutim, ako želimo ne malo nego puno više reda mi moramo ući u EU i zajedno sužavati prostor kriminalcima i korumpiranim političarima, funkcionerima i gospodarstvenicima.A toga nema bez odgovornoga, profesionalnoga i slobodnoga novinarstva niti bez naše spremnosti da platimo cijenu za takvu vrsnost u profesiji.

Ili ćemo biti novinari ili se toga okanimo. Kulturi laži treba suprotstavljati kulturu istine i života. Istina tu ne znači tek puku točnost, suglasnost. Ona nije nešto što se može konstruirati i čime se može manipulirati. Novinar ne smije pitanje istine ostaviti otvorenim. On stoji pod pritiskom da se suoči s njome. Tako novinarstvo nije tek puko skupljanje podataka, nego kritičko propitkivanje stvarnosti. Nama je valjda jasno da novinarstvo, ako se više ne da razlikovati od organizirane laži, predstavlja zločin.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

DR ESAD BAJTAL, AKADEMIK IZ SARAJEVA: Ubica se vraća na mjesto zločina

Objavljeno prije

na

Objavio:

U cijeloj priči oko Rezolucije o Srebrenici nepobitno je  jasno da se istina konačno i formalno – vratila u Srebrenicu. Sada je tu, kod kuće. I nezaustavljivo kreće na put oko Svijeta. U škole i udžbenike širom planete. Krv Aušvica, Jasenovca i Srebrenice ne da se saprati nikakvim ideologemima, naručenim quasi-akademskim konferencijama i debelo plaćenim piskaranjima

 

 

MONITOR: Imate li uvida, da li je Rezolucija o Srebrenici počela da se primjenjuje jer se odnosi na 11. jul koji je proglašen Međunarodnim danom promišljanja i sjećanja na genocid u Srebrenici?

BAJTAL: Nemam uvida da li je Rezolucija počela da se primjenjuje, ali da iritira  počinioce genocida, to je sasvim očigledno. Pokušaj da se priglupim matematičkim akrobacijama rezultata glasanja, njeno usvajanje minimizira i „pobednički“ interpretira, pokazuje velikosrpske ideologe smiješnim  i politički pregrijanim akterima. Ali, u cijeloj priči oko Rezolucije je nepobitno jasno, da se istina konačno i formalno – vratila u Srebrenicu. Sada je tu, kod kuće. I nezaustavljivo kreće na put oko Svijeta. U škole i udžbenike širom planete. Ukratko i ljudski govoreći, krv Auschwitza, Jasenovca i Srebrenice ne da se saprati nikakvim ideologemima, naručenim quasi-akademskim konferencijama i debelo plaćenim piskaranjima.

MONITOR: Nekoliko dana pred 11. jul, održan je u Prijedoru defile kadeta i vojnih predstavnika Vojske Srbije koji je izazvao burna reagovanja i neslaganja. Zašto se Prijedor bira, dvije godine za redom, za mjesto gdje će se demonstrirati „srpsko jedinstvo“ ako se dobro zna za oko tri hiljade ubijenih Bošnjaka iz Prijedora?

BAJTAL: Upravo zato. Ubica se vraća na mjesto zločina. Prijedor je simbolički važno mjesto te genocidne politike, s koga nam, upravo tim vojnim paradiranjem, njeni nosioci prešutno, ali jasno poručuju: Učinili smo strašni zločin. Pa, šta? Na to morate da se naviknete, ili da se kupite odavde. Konačno, i tome dosljedno, nekažnjeni stadionski transparenti „Nož, žica, Srebrenica“; i horska javna pjevanja: „Oj, Pazaru novi Vukovaru, a Sjenice nova Srebrenice“, nedvosmisleno poručuju da Oni od ideje „Srbija do Tokija“, ne odustaju. Ta dotokijska Srbija, je suština klero-militarističke nakane koja eufemistički progovara iz doktrine o „srpskom svetu“.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

RADOSAV RAKO NIKČEVIĆ, ZELENI CRNE GORE: Žedni i siromašni, pored obilja vode

Objavljeno prije

na

Objavio:

Realizacijom ideja iz studije Rječni slivovi Crne Gore – integralna projekcija razvoja, država bi mogla imala novi prihod od 20 milijardi godišnje od voda, agrokompleksa, šumskog ekosistema i visokoplaninskog turizma

 

 

U zgradi Rektorata Univerziteta Crne Gore u petak će biti održan okrugli sto Rječni slivovi Crne Gore – integralna projekcija razvoja. Istoimeno istraživanje je polazna tačka diskusije. Na ovom obimnom, preko 600 stranica, naučnom projektu radili su: Husein Vuković dipl. ing.. građevine, hidrotehnika; Predrag Bulajić dipl. ing. elektrotehnike; Selman Murić, dipl. ing, arhitekture; Dr Ranko Milović, dipl. ing. mašinstva; prof. dr Mihailo Burić, dipl. ing. geologije; prof. dr Ratko Ristić, dipl. ing. šumarstva, erozija i bujice; Željko Vidaković dipl. ing. agronomije; Sladjana Jaćimović dipl. ing. zaštite životne sredine; Mr Mijat Nikčević dipl. ing. arhitekture; Milivoje Miško Vujačič, dipl. pravnik; mr Demir Redžić, dipl. ing. arhitekture; mr Omer Markišić dipl. ekonomista; mr Milena Franeta dipl. ekonomista.

O projektu razgovaramo sa vođom multidisciplinarnog projektnog tima Radosavom Rakom Nikčevićem, dipl. ing. šumarstva, iz Zelenih Crne Gore.

,,U ovom stručno-naučnom radu su sabrani rječni slivovi Crne Gore.  Voda je osnovni resurs a njena valorizacija ima karakter generatora razvoja prostora. Naime, multifunkcije vode – voda kao roba, za vodosnabdijevanje, za navodnavanje, kao potpuno novi eko sistem, voda kao ljepota i ukras u prostoru, voda kao energija sa najprofitabilnijom hidroelektro energijom čiji se profit kreće oko 70 odsto na ukupan prihod.

Ova ekipa koja je uradila projekat uradila je i detaljne planove za hidroakumulacije na Morači, Komarici, gornjem toku Lima, Cijevni. Samo preko površinskih tokova kroz Crnu Goru prelazi 25 milijardi kubika vode. Od te količine vode u energetskom smislu mi koristimo u jednom protoku manje od 12 odsto, a u reverzibilnoj instalisanosti manje od tri odsto. Praktično nijesmo ni počeli. Ta voda brzo prođe kao bujični tok, a mi ostajemo i žedni i siromašni i nekoristimo taj krucijalni resurs”, kaže Nikčević na početku razgovora.

MONITOR: Kada bi se vaš plan realzovao, kako bi izgledala Crna Gora?

 NIKČEVIĆ: Sada od hidroenergije koristimo nešto više od milijardu  kilovata, tada bi imali novih 52 milijarde kilvata. Gledajući u tržišnom izrazu to bi bio prihod od preko 10 milijardi eura, a profit od oko sedam milijardi eura godišnje, samo od energije.

A u paketu kada bi se pored vode realizovao i agro kompleks, šumski eko sistem i visokoplaninsko dobro, to bi bilo oko 20 milijardi svake godine. Sada imamo kao pet, a nemamo ni toliko. To bi bio skokoviti rast koji bi mogao da se desi za pet godina, i od jednog siromaštva, kakvo je danas, mogli bi doseći bogatstvo i ljepotu.

Ponavljam, država bi imala novi prihod od 20 milijardi godišnje od voda, agrokompleksa, šumskog ekosistema i visokoplaninskog turizma. Crna Gori je najbonitetniji planinsko-turistički prostor Evrope  južno od Alpi. U izradi ovog rada, koji definišemo kao stručno -naučnu istinu i patriotski čin, puno toga što nijesmo dovoljno znali naučili smo od onih koji znaju a to su u prvom redu iskustva sa Alpi kao sistem od koje može učiti cijeli svijet pa i mi i preporučujemo da to primijenimo u praksi.  Izdvojili smo te punktove visokoplaninskog turizma, đe još nijesu neuki i zlonamjerni došli.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, IZVRŠNI DIREKTOR CENTRA ZA DEMOKRATSKU TRANZICIJU: Korak naprijed, nazad dva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Donosioci odluka treba da stalno imaju na umu loše iskustvo iz prethodnog perioda kada su, nakon sporadičnih uspjeha, antireformske snage ovjenčane slavom “lidera evropske integracije” uspijevale da zaustave reformske procese i udalje nas od EU

 

 

MONITOR: CDT je saopštio da je IBAR razlog za slavlje, ali da posao tek slijedi. Kako vidite prve dane nakon dobijanja IBAR-a – Rezolucija o Jasenovcu, otkazivanje premijerskog sata, ponovno odlaganje nakon reakcije opozicije, nedolazak Šarla Mišela…?

KOPRIVICA: Nevjerovatno je kako je ovo društvo sposobno da poništi sopstveni uspjeh. Ovo što je uradila Skupština zapravo jeste dio onog stereotipa koji nam je sjajno prikazao Živko Nikolić: “…koja radi više protiv sebe, do tebe”.

Jednako je nevjerovatno negiranje štete koju je ova gnusna politička trgovina nanijela pozitivnoj atmosferi i kreiranoj dobroj energiji samo dan nakon dobijanja IBAR-a, a i moguće stvarne štete čije smo prve manifestacije vidjeli otkazivanjem Mišelove posjete i reakcijama iz Hrvatske.

Nekad je zaista teško razumijeti tu neizmjernu i fatalnu ljubav prema vlasti. Ostaje samo da se nadamo da je PES naučio ovu političku lekciju i da je u stanju da razumije gdje bi nas ovakvi ili slični potezi mogli odvesti ukoliko budu ponovljeni.

MONITOR: Očekujete li, nakon svega, da će se krenuti u pravom smjeru?

KOPRIVICA: Crna Gora je poznata po tome da ima “sposobnost” da nakon pozitivnog koraka uradi jednako ubjedljiva dva koraka nazad.

Donosioci odluka treba da stalno imaju na umu loše iskustvo iz prethodnog perioda kada su, nakon sporadičnih uspjeha, antireformske snage ovjenčane slavom “lidera evropske integracije” uspijevale da zaustave reformske procese i udalje nas od EU.

Mi smo u prethodnih 12 godina od otvaranja pregovora propustili brojne šanse birajući strategiju fingiranja reformi, prepisivanja, kozmetičkih prepravki i zataškavanja problema i suštinskog skretanja sa EU puta.

Nadamo se da aktuelna vlast neće koristiti isti model ponašanja već da će pokazati istinsku reformsku snagu i prestati sa dvoličnim ponašanjem – da se sa jedne strane “kune” u ovaj proces, a sa druge strane da grubo trguje sa njegovim ključnim vrijednostima.

Odgovor na Vaše pitanje svodi se na to da li će PES imati snage da (p)ostane zaista reformska snaga ili će se pogubiti u političkim trgovinama.

MONITOR:Odbor za izbornu reformu nastavio je sa radom. Očekujete li da se ovaj posao koji odavno čeka Crnu Goru pomjeri sa mrtve tačke?

KOPRIVICA: Odbor za sveobuhvatnu izbornu reformu u prvih šest mjeseci svog postojanja i rada, nije uspio da usvoji čak ni plan i dinamiku rada. Za izradu konkretnih zakonskih tekstova potrebni su posvećenost, naporan rad i vrijeme provedeno na ovom poslu, sve ono što do sada nije postojalo.

Nažalost, nastavljena je praksa uslovljavanja rada na jednoj od najvažnijih reformi manje bitnim razlozima. Nakon što je tokom ranijih pokušaja izborne reforme, tadašnja opozicija rad ovog Odbora  zaustavljala nazivom školskog predmeta u okviru koga se izučava maternji jezik, usvajanjem Zakona o slobodi vjeroispovijesti i dugim temama, sadašnja opozicija je razlog za gotovo tromjesečnu pauzu pronašla u donošenju odluke o uvođenju prinudne uprave u opštini Šavnik.

Pauza zbog pregovora o povlačenju ove odluke je trajala gotovo tri mjeseca, a  podsjetiću vas da su mnogo komplikovanije odluke i pregovori završavani u kraćem roku. Npr. Dejtonski mirovni sporazum, koji je prekinuo rad u BIH, u završnoj fazi je pregovaran 20 dana.

Ukoliko se partije nastave ponašati po ovom obrascu teško je očekivati uspješan završetak rada i ovog saziva Odbora. Teško je u dužem roku kvalitetno odglumiti “posvećenost  jednoj od najvažnijih društvenih reformi” pa ćemo vrlo brzo moći precizno znati ko je taj ko je u procesu radi sticanja političkih poena na unutrašnjem i međunarodnom polju, a ko je spreman da se “žrtvuje” za tu najvažniju reformu.

MONITOR: Šta je neophodno uraditi?

KOPRIVICA: Izbore sprovodi izrazito politizovana izborna administracija. Formalan balans zastupljenost vlasti i opozicije u organima za sprovođenje izbora nije doveo do profesionalnosti i neutralnosti. Naprotiv, obilježje partijski kontrolisane izborne administracije od samog početka su kontroverzne i politički motivisane odluke, naročito u osjetljivim političkim situacijama u kojima bi nezavisna institucija trebalo da gradi svoj javni kredibilitet. Sve to potvrđuje neophodnost profesionalizacije i depolitizacije izborne administracije.

Prioritet mora biti i unapređenje tačnosti i ažurnosti biračkog spiska. Ključni razlog nepovjerenja u birački spisak je to da veliki broj iseljenika i dalje ima fiktivno prebivalište u Crnoj Gori i na osnovu toga koristi pravo glasa. Drugim riječima, glavna mana našeg biračkog spiska zapravo se sastoji u neažurnosti registara i evidencija iz kojih se on izvodi, i tu se nalazi prostor za pokretanje reforme i sređivanje biračkog spiska.

Netransparentno finansiranje partija je problem koji decenijama unazad postoji u našim izbornim ciklusima. Takođe, brojni su javno izneseni dokazi o postojanju neprijavljenog novca sumnjivog porijekla u kampanjama, korišćenju institucionalne prednosti vlasti, postojanje funkcionerskih kampanja, partijskog zapošljavanja…  To znači da bismo morali da uvedemo nova pravila i bolje mehanizame nadzora nad finansiranjem partija, ali i da uvedemo odvraćajuće sankcije kako se partijama ne bi više “isplatilo” da krše zakon. Ovo je i “IBAR zakon” koji smo nekako uspjeli staviti na stand by i ostaje da vjerujemo da nikome ne pada ne pamet da ignoriše ovu našu jako važnu obavezu.

U eri digitalizacije medija i prebacivanja kampanja u online prostor posebno je došla do izražaja slaba ili nikakva regulacija novih medija i nepostojanje mehanizama za borbu protiv uticaja dezinformacija na kreiranje javnog mišljenja i upliva lažnih vijesti u izborne procese.

Jedan od važnijih zadataka naše izborne reforme i stavljanje na dnevni red pitanje uvođenja preferencijalnog glasanja tj, otvorenih lista. To je praksa demokratskih društava i sredstvo za suprotstavljanje partitokratiji.

Dalje, ambijent za učešće žena u politici se u posljednjih nekoliko godina od nepovoljnog pretvorio u neprijateljski, što demotiviše žene da se politički angažuju. Podsjetiću da su  da su političke partije bezobzirno gazile zakonske odredbe koje uređuju procenat žena na pojedinim listama i nijhov ulazak u parlament. To više ne smije biti slučaj.

Ne smijemo zaboraviti  da je zaštita izbornih prava presudna za uspostavljanje pravnog okvira koji doprinosi sprovođenju demokratskih izbora. Stoga, ne samo da se moraju uspostaviti efikasni mehanizmi za efikasne pravne ljekove za zaštitu izbornih prava, već bi trebalo da postoji dovoljno krivičnih ili administrativnih kazni za sprečavanje kršenja zakona i sprečavanje povrede prava glasa.

MONITOR: Ocijenili ste da je predstojeća izborna reforma jedinstvena prilika za početak uvođenja mehanizama zaštite izbornih procesa od dezinformacija. Hoće li ta prilika biti iskoriščena?

KOPRIVICA: Ako ova vlast bude iskreno reformska i ako EU bude dosljedno insistirala na sprovođenju svojih politika u Crnoj Gori – onda će morati!

Nedavno usvojeni medijski zakoni samo površno adresiraju ove probleme. Prepisane rečenice iz evropskih regulativa nemaju stvarni uticaj bez temeljite reforme cijelog sistema zakona. U ovoj oblasti, nema nikakve sumnje da nova rješenja neće donijeti mjerljive rezultate.

Takođe, usklađivanje sa savremenim politikama EU,  Zakonom o digitalnim uslugama, Zakonom o digitalnim tržištima , nije bilo ni na dnevnom redu.

Trasa kojom se izborna reforma treba kretati je definisana ovim EU politikama.

Prioritet ne treba da bude propisivanje kazni za dezinformacije, već uvođenje reda i transparentnosti u izborne kampanje, uključujući regulaciju medijske kampanje, digitalnih platformi i društvenih mreža, uz povećane obaveze transparentnosti za političke partije, naročito u digitalnom mikrotargetiranju, u skladu sa standardima zaštite ličnih podataka.

Potrebno je razmotriti i ukidanje ili preciziranje odredbi o izbornoj ćutnji i skraćenje perioda zabrane objavljivanja rezultata istraživanja javnog mnjenja radi suzbijanja lažnih istraživanja. Moguće je i podstaći uvođenje internih redakcijskih pravila za urednički nadzor i verifikaciju sadržaja u medijima tokom izbornih kampanja.

Ovdje je važno i unaprijediti kapacitete postojećih institucija za primjenu novih odredbi i definisati nadležnu instituciju za nadzor nad medijima u izborima. Po uzoru na dobra uporedna iskustva treba uvesti mehanizme monitoringa informacionog okruženja u izbornim kampanjama, uključujući dezinformacije, strane uticaje i govor mržnje.

Ovdje treba dodati da su Evropska služba za spoljne poslove i američki State Department pokrenuli  krajem maja zajednički Koordinacioni mehanizam za Zapadni Balkan, fokusiran isključivo na manipulacije informacijama i miješanje iz inostranstva uključujući dezinformacije i propagandu. Apsurdno je da su ključni vanjski partneri Crne Gore više posvećeni rješavanju ovog problema nego crnogorske političke elite.

Nadamo se da su politički subjekti, a naročito oni iz vlasti, svjesni koliko nas napornog posla čeka, te da ležanje na lovorikama IBAR-a, donošenje rezolucija, te ignorisanje potrebnih reformi znače poguban scenario za Crnu Goru.

MONITOR: Kako vidite zahtjeve dijela parlamentarne većine za uvođenje dvojnog državljanstva sa Srbijom?

KOPRIVICA: CDT smatra da sve što je saopšteno o uvođenju dvojnog državljanstva, u ovoj fazi ne zavrjeđuje nikakav detaljniji komentar. Smatramo da nam nije mjesto u “javnoj raspravi” o neustavnom predlogu i ne želimo biti “korisni idioti” koji testiraju nebulozne probne balone vlasti.

Kada vidimo predlog na papiru, javnost neće ostati uskraćena za analizu svakog njegovog detalja od strane naše organizacije, ali ni za  jasan stav o tome gdje ovakvi predlozi i ovakvo “pomirenje” mogu da povedu našu državu i društvo.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo