Povežite se sa nama

MONITORING

Wanted by Interpol

Objavljeno prije

na

 

Na Interpolovim potjernicama daleko premašujemo procentualni doprinos globalnoj ekonomiji ili učešće u ukupnom broju svjetske populacije. Za crnogorskim državljanima Interpol Podgorica ima preko 200 raspisanih ,,crvenih potjernica”. Drugi nacionalni centralni biroi potražuju za javnost nepoznat broj Crnogoraca ili osoba koje su na neki način povezane sa Crnom Gorom. Interpol funkcioniše kao međunarodna kriminalističko-policijska organizacija. Osnovan je 1923. a pod sadašnjim nazivom postoji od 1956. godine. Trenutno broji 186 zemalja članica. Nakon Crne Gore, u Interpol je primljen i Vatikan.
Klasifikacija Interpolovih potjernica, osim ,,crvene” za počiniocima najtežnih krivičnih djela za koje se traži hapšenje i ekstradicija, uključuje i ,,žutu” (potraga za pronalaženjem nestalih, najčešće maloljetnih lica), ,,narandžastu” (upozorenje o pripremama terorističkih akata i prijetnjama opasnim materijalima), ,,plavu” (lociranje i dodatne informacije o licima i aktivnostima u vezi sa kriminalom), ,,zelenu” (upozorenja o pripremama krivičnih akata već poznatih kriminalaca) i ,,crnu” (informacije o neidentifikovanim leševima).
Najvažnija i najpoznatija, „crvena potjernica” (izvorno: „Red Notice”), može biti nalog za hapšenje tražene (Wanted) osobe za krivično gonjenje, ili nalog da tražena osoba, nakon sudske odluke neke države, bude izručena radi izdržavanja kazne zatvora.
Crna Gora se septembra 2006. samostalno učlanila u Interpol. Nacionalni centralni biro (NCB) Interpola Podgorica djeluje u Sektoru kriminalističke policije Uprave policije. NCB Podgorica je, nakon 2006, dobio preko 20.000 zahtjeva za provjeru vozila koja su ukradena iz zemalja Evrope.
Dio kartoteke Interpola o ,,crvenim potjernicama” dostupan je za javnost, uz napomenu da ,,mora biti jasno da ova lista predstavlja veoma mali procenat kompletne liste”.
Na Wanted listi nalazi se potjernica za Stankom Subotićem, srpskim državljaninom koji je 1990-ih bio glavni poslovni partner Vlade Crne Gore a još uvijek je prijatelj sa Milom Đukanovićem. Osim ličnih podataka, navodi se da ga Srbija potražuje zbog prevare.
Za razliku od Subotića, bivši direktor srpskog trgovinskog lanca C-market, Slobodan Radulović, crnogorski je državljanin, sa mjestom rođenja u Herceg-Novom. Srbija ga potražuje kao pripadnika „stečajne mafije”. Radulovića je pomenuo Subotić u nedavnom intervjuu za TV IN. Kazao je da su htjeli da ga „opljačkaju za C-market”.

Dostupne su i neke ,,crvene potjernice” NCB Podgorica po osnovu ratnih zločina. Na njima se nalazi Predrag Strugar, bivši oficir, prvooptuženi u procesu zbog ratnog zločina iz 1999. u Kaluđerskom lazu. Bivši JNA kuvar, Ivo Menzalin, takođe je na Wanted listi zbog ratnog zločina u logoru Morinj iz 1991. godine.Obojica se, koliko je poznato, nalaze u Srbiji.
Iz Crne Gore su marta 2009. raspisane potjernice za bivšim rukovodiocima MUP-a Crne Gore, koji su optuženi za zločin deportacije iz 1992. godine: Boškom Bojovićem, Duškom Bakračem, Miloradom Ivanovićem, Milisavom Mićom Markovićem i Radojem Radunovićem.
Oni su u međuvremenu postali državljani Srbije, pa je nemoguće njihovo izručenje Crnoj Gori.
Odnedavno je na „crvenoj potjernici” Boris Laban, rođen 1976. u Beranama, koga potražuje Argentina zbog „droge i sličnih zločina”. Sredinom februara je Laban – navodno umiješan u šverc kokaina iz Latinske Amerike – saslušan u beranskoj stanici policije, nakon čega je pušten kući.
I Dejan Šekularac, rođen 1980. u Bijelom Polju, potražuje se po istom osnovu iz Argentine. Šekularac je, po potjernici iz Srbije, uhapšen u Crnoj Gori 7. februara. Pušten je dva dana kasnije. Specijalno crnogorsko tužilaštvo objavilo da ne postoji zakonski osnov da se protiv njega pokrene krivični postupak, jer iz Srbije nijesu dostavili tražene podatke i dokaze.
„Crvenu potjernicu”, kao zahtjev za hapšenje, Crna Gora je svojim propisima prihvatila za strane, ali ne i za svoje državljane. Ustav Crne Gore ne dozvoljava ekstradiciju crnogorskih državljana.
Laban i Šekularac, koji su se „proslavili” u međunarodnoj policijskoj operaciji Balkanski ratnik, nijesu jedini crnogorski državljani sa sličnom reputacijom. Rame uz rame sa njima su navodni članovi Pink Pantera, globtroterske „firme” koja je opljačkala juvelirnice širom svijeta. Zorana Meda Kostića sa Cetinja i Nikolu Ivanovića iz Podgorice uhapsila je maja 2009. policija u Francuskoj zbog pljačke juvelirnice u Lozani. Interpol je objavio kako su Kostić i Ivanović protekle decenije navodno „bili ključni članovi bande”, akteri pljački 100 miliona eura vrijednog nakita.

Nekoliko drugih izvještaja Interpola posvećeno je crnogorskim državljanima, navodnim članovima Pink Pantera. Ističe se da je kao osumnjičeni član ove bande marta prošle godine na aerodromu u Larnaki (Kipar), sa falsifikovanim pasošem, uhapšen Rifat Adžiahmetović. Zbog umiješanosti u pljačku na Tenerifima iz 2008. objavljeno je kako će biti izručen Španiji.
Nakon serije hapšenja, Interpol je objavio krajem maja 2009. izvještaj u kojem stoji da „ima ključ Pink Pantera”. Ćelija Interpola za međunarodnu koordinaciju potrage za Pink Panterima uključuje istražitelje iz Belgije, Francuske, Njemačke, Švajcarske i Crne Gore. Interpol je publikovao tvrdnju da Pink Panter ima „187 svojih vojnika” i da se radi na daljoj identifikaciji „članova, saučesnika i drugih zločina povezanih sa ovom bandom”.
Iz Crne Gore su preko Interpola raspisane potjernice za manje poznatim crnogorskim državljanima. Za zločine protiv života i zdravlja „crvena potjernica” je raspisana za Predragom Jovovićem, rođenim 1966. u Podgorici. Po istom osnovu se traži i Božidar Samardžić, rođen 1979. u Nikšiću. Zbog prevare iz Crne Gore se potražuje Fadil Ibročević, rođen 1968. u Baru. Zoran Bošković, rođen 1980. u Baru, nalazi se na „crvenoj potjernici” zbog ugrožavanja života uz upotrebu oružja i zbog posjedovanja eksploziva.
Iz Kipra se preko Interpola, zbog prevare, potražuje Radovan Jelušić, rođen 1970. u Nikšiću. Po istom osnovu, zbog prevare, iz Kipra traže hapšenje Gorana Milašinovića, rođenog 1979. u Baru.

Zbog „seksualnog kriminala” iz Podgorice se potražuje bivši košarkaš Nikola Bulatović, rođen 1971. u Podgorici. Bulatović je u Srbiji 2006. pravosnažno osuđen zbog silovanja na kaznu zatvora od pet godina. Ali je, zbog prebivališta u momentu kada je donijeta presuda, predmet nakon referenduma ustupljen Crnoj Gori.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

POSLIJE IBAR-A: Ko će u vlast, ko niz vodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar pravde Andrej Milović, ukoliko parlamentarna većina usvoji  prijedlog premijera Milojka Spajića  za njegovo razrješenje, neće sa te pozicije otići zbog IBAR-a, ili loših zakonskih rješenja.  U središtu političkih trvenja u vlasti, kojih je sve više, nijesu  principi i reforme, već borba za moć

 

Tek što su u parlamentu usvojeni tzv IBAR zakoni, krenula su politička trvenja. Sedmica je otvorena konferencijom za štampu ministra pravde Andreja Milovića, na kojoj je on pozvao premijera Spajića da predloži Skupštini  da ga razriješi.

„Predsjedniče Vlade Spajiću, pozivam Vas da uputite prijedlog Skupštini za smjenu ministra pravde koji Vas je svugdje branio. Šta će reći plenum i kako će komentarisati moj dosadašnji rad – vidjećemo”, saopštio je Milović. U nastavku je obrazlagao kako je zbog IBAR-a ćutao kada je „mučki protivstatutarno“ isključen iz Pokreta Evropa sad, te ocijenio da je došlo vrijeme da Spajić i on svedu političke i institucionalno račune: „Prije negoli njegovo toksično okruženje, a onda i on povuče sve ka ponoru, kako PES koji je počeo da vuče ka ponoru, tako Vladu i cijelu Crnu Goru“.

Konferencija je uslijedila nakon što je Spajićeva Vlada donijela krajem sedmice odluku da jedan od IBAR zakona iz domena pravosuđa u parlamentu na završnoj sjednici  predstavlja Momo Koprivica, potrpedsjednik Vlade za politički sistem, a ne ministar pravde. Prethodno je Spajić uputio notu predsjedniku Parlamenta Andriji Mandiću da ministri ne mogu u Skupštini prihvatiti bez konsultacija sa Vladom amandmanske intervencije. Nakon što je Milović prihvatio jedan od amandmana, za koji kaže da je „čisto tehnički“, odlučeno je da ga zamijeni Koprivica, koji bi prema nezvaničnim izvorima, mogao biti novi ministar pravde.

Premijer je uzvratio prijedlogom Skupštini za razrješenje Milovića.  „Nakon što sam, kada su mi obaveze to dozvolile, ispratio današnji nastup ministra Andreja Milovića, moram priznati da sam sasvim siguran u ispravnost odluke da Skupštini predložim njegovo razrješenje“, ocijenio je Spajić odmah nakon konferencije, nakon čega je taj prijedlog uputio parlamentu.

“Sa tom odlukom, istini za volju, upoznao sam ga prije njegovog javnog istupa, što njegovu konferenciju za medije u konačnom čini običnom predstavom za javnost”, saopštio je.  „Preciznosti radi, Milovićevi raniji nastupi u javnosti, na koje sam mu vrlo jasno skretao pažnju, a na momente ih se i stidio, razlog su podnošenja prijedloga za njegovu smjenu, koji zbog rada na ispunjavanju evropske agende nije mogao biti podnijet ranije”.

Konačno, Spajić je optužio Milovića da je “stao rame uz rame sa predsjednikom Crne Gore  u pokušaju destabilizacije integriteta Vlade i time urušavanja evropskog puta Crne Gore”.  Spajić tvrdi : “Nije slučajnost da u trenutku kada su i Vlada i Skupština demonstrirale rezultate u poglavljima 23 i 24 i ispunile neophodne uslove za dobijanje IBAR-a, kreće koordinisana opstrukcija ministra Milovića i predsjednika Milatovića”.  Milatović je prethodno odbio da potpiše dva od 12 IBAR zakona koji su mu upućeni. Jedan se odnosi na zakon o RTCG, a drugi o sudskom savjetu. Civilni sektor smatra da su Milatovićevi razlozi za kritiku tih rešenja opravdani.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

AFERA TUNEL: Izgubljeni u mraku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok čekamo da istina konačno izađe iz tunela, ako tamo već nije trajno zatrpana i zabetonirana, predstavnici nove vlasti svu krivicu za sve evidentniji neuspjeh istrage prebacuju na svoje prethodnike. Ostaje samo kontinuitet neriješenih zločina koji su potresli Crnu Goru

 

Da je u administrativnom centru Podgorice, u kojem se nalaze najvažnije državne institucije, u tajnosti iskopano 30 metara tunela od stambene zgrade do depoa Višeg suda, saznali smo u septembru prošle godine. Činjenica da je, neopaženo, moguće iskopati tunel u zoni u kojoj se nalaze štićeni objekti poput Skupštine, Vlade, Ustavnog suda, Centralne banke, otvorilo je brojna pitanja o stanja u bezbjednosnom sektoru u Crnoj Gori.

Devet mjeseci kasnije sumnje su samo produbljene. Ove sedmice, Osnovni sud u Podgorici ukinuo je pritvor državljaninu Srbije Vladimiru Eriću, osumnjičenom da je učestvovao u kopanju tunela koji je vodio do depoa Višeg suda. Erić je bio u pritvoru od marta, kada je na osnovu međunarodne potjernice izručen iz Švedske. Iz suda je saopšteno da se Erićev DNK ne poklapa sa tragovima koji su pronađeni u tunelu.

,,Imajući u vidu navedene rezultate DNK vještačenja, dovedena je u pitanje osnovana sumnja da je okrivljeni izvršio krivična djela stavljena mu na teret, što za posljedicu mora imati ukidanje pritvora okrivljenom”, naveli su iz suda. Iz Osnovnog državnog tužilaštva su uložili žalbu Višem sudu na ovu odluku, te naveli da imaju dokaze i da je njihova istraga u završnoj fazi.

U sklopu istrage, do sada su bile uhapšene četiri osobe iz Podgorice – Katarina Baćović, Nikola Milačić, Ivica Piperović i Marijan Vuljaj, zbog sumnje da su povezani sa kopanjem tunela. Vrhovni sud u januaru ove godine odbio je da im produži pritvor, jer Osnovno tužilaštvo nije navelo za koje krivično djelo ih tereti, za koji period, niti su date činjenice na osnovu kojih se traži produženje pritvora.

Po saznanjima policije u kopanju tunela učestvovali su i državljani Srbije Veljko i Milan Marković, Dejan Jovanović i Vladimir Erić. Osim oslobođenog Erića, ostali osumnjičeni su i dalje nedostupni crnogorskim istražiteljima. Tokom dosadašnje istrage nije pronađen nijedan predmet iz dokaznog materijala koji je ukraden iz depoa Višeg suda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DPS FENOMENOLOGIJA: Između štitonoša i insajdera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prijetnja Đukanoviću danas su oni sa kojima je gradio višedecenijski sistem nejednakih i privilegovanih. I koji su od tog sistema profitirali. Brane ga, ako treba i “radikalno”, mladi nasljednici koji nemaju teško breme prošlosti, ni prve milione. Ponašanje novih čelnika DPS  svjedoči da oni,  uprkos onom prividu neposrednih izbora, nijesu  izabrani  već – zaglavareni. Vođa je  i dalje vođa

 


Danijel Živković
, lider Demokratske partije socijalista zacementirao je ove sedmice mogućnost da ta stranka sa novim rukovodstvom krene putem reformi. U razgovoru za podgoričku Antenu M, Živković je poručio da će odgovor na eventualno hapšenje Đukanovića biti- “radikalan”.

“Ako postoji ta i takva namjera, i ako neko misli da će političkim uticajem ili instrumentalizacijom pravosuđa da pokrene i nastavi spiralu revanšizma ili da kroz iskazanu namjeru eventualno krene u takav naum, onda nemojte da imate dilemu da će odgovor biti radikalan. To znači da ćemo se organizovati dovoljno dobro da ćemo takve naume spriječiti”, saopštio je mladi Đukanovićev nasljednik.

I ranije se vidjelo da novo rukovodstvo DPS-a ne namjerava da napravi otklon od Đukanovićevog nasleđa i suštinski reformiše stranku. Jedan od nedavnih očiglednih znakova bio je i onaj kada je Živković  stao iza  Đukanovićevih opasnih poruka da  hapšenja bivšeg specijalnog tužioca Milivoja Katnića i nekadašnjeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora Zorana Lazovića mogu rezultirati osvetama.  Istih dana mlado rukovodstvo DPS-a stajalo je uz Đukanovića i na sahrani Nikšićanina Brana Mićunovića, sa kojim je višedecenijski vođa svojevremeno dijelio međunarodnu optužnicu za šverc cigareta. To je onaj zvanični dio. Nezvanično, dijelili su još toga.

Živkovićeve najnovije poruke govore ne samo da ova stranka pod novim rukovodstvom institucije poštuje samo ako ih kontroliše, već i da se zarad bespogovorne lojalnosti Đukanoviću, odriče i svoje evropske maske.

Sa Živkovićem se slažu i ostali u stranci. Potpredsjednik DPS-a Jevto Eraković saopštio da je Živkovićeva izjava primjerena i da je njom poslata poruka da “niko neće mirno posmatrati da se nešto dešava nezakonito, protivustavno i selektivno…, nego da želimo svim sredstvima da branimo ono što je u okvirima zakona i Ustava Crne Gore”.  Po Erakoviću je normalno da Đukanović bude izvan zakona. Nedodirljiv.  Po onoj, svi smo jednaki, samo su neki jednakiji.

Sve zajedno to svjedoči da novo vođstvo DPS- a, uprkos onom prividu neposrednih izbora, nije izabrano  već – zaglavareno. Vođa je  i dalje vođa.

Živkovićeva najava radikalnog odgovora na eventualno Đukanovićevo hapšenje  uslijedila je nakon prošlonedeljne objave hrvatskog Jutarnjeg lista  da bi Đukanović mogao biti lišen slobode “sljedećih dana”, i da su to saznali “iz dobro obaviještenih izvora u Podgorici bliskih tom nekadašnjem crnogorskom lideru”.

„Dakle, kako se priča po Podgorici, državno tužilaštvo, koje je sada pod kapom vladajuće prosrpske koalicije, to bombastično hapšenje priprema nakon što se navodno dogovorilo s nedavno iz Velike Britanije izručenim ‘biznismenom’ Duškom Kneževićem koji je navodno pristao da sarađuje i bude ‘zaštićeni svedok pokajnik'”, navodi Jutarnji list.

Duško Knežević saslušan je u tužilaštvu povodom afera Ničija kuća i Prvi milion, koje se vezuju za Đukanovića,  a za koje Knežević tvrdi da ima dokaze. On je, međutim, odbio da ih iznese „dok mu se ne pruže određene garancije“.

Analitičari ukazuju  da posljednje izjave iz DPS-a nesporno predstavljaju prijetnje i pritisak na tužilaštvo, i da imaju za cilj da “delegitimizuju” rad te institucije. Takođe, smatraju da je u pozadini zebnja Đukanovića od Kneževićevih insajderskih informacija koje bi mogao saopštiti tužilaštvu. Specijalani tužilac Vladimir Novović je tako bio tema kritika poslanika DPS- a  na ovonedjeljnoj sjednici o IBAR zakonima.

“Prisutan je  narativ o Skaj tužiocu (Novoviću), ‘političkim tasterima’ i slično. Ovim se podriva povjerenje javnosti ili bar dijela javnosti u rad ovog organa, s jasnom porukom da su otvoreni postupci nepravedni i da će i ovo proći. Time se šalju i poruke kojima će se podići moral u svojim redovima, odnosno da politička snaga i dalje stanuje u ‘njihovim’ redovima”, ocjenjuje Sergej Sekulović, analitičar i bivši ministar unutrašnjih poslova.  

Direktorica Akcija za ljudska prava Tea Gorjanc Prelević ocijenila je da je pozadina ovakvih izjava  uvijek ili pokušaj uticaja na tužilaštvo ili dodvoravanje onome kome se nudi zaštita. Ona smatra  da na tužilaštvo te prijetnje ne bi trebale da utiču. “Osim da se eventualno pripreme za procesuiranje svih tih najavljenih krivičnih djela ako ona budu izvršena”.

Većina vladajućih partija oštro je reagovla na poruke Živkovića, osim iz Nove srpske demokratije. Funkcioner te stranke Jovan Vučurović saopštio je da  ne vidi problem u tome i da „svi imaju pravo da brane svoje ljude“ . I od zakona valjda.

U svakom slučaju, zanimljiva je aktuelna  DPS fenomenologija.  Prijetnja Đukanoviću danas su oni sa kojima je gradio višedecenijski sistem nejednakih i privilegovanih. I koji su od tog sistema profitirali. A brane ga, ako treba i “radikalno”, oni koji iza sebe nemaju teško breme prošlosti, ni prve milione.

Neki od dugogodišnjih Đukanovićevih saboraca postaće i njegova politička konkurencija.  Bivši DPS premijer i dugogodišnji šef tajne policije u doba Đukanovića, Duško Marković bi u  narednih petnaestak dana, javili su mediji,  trebalo da objelodani program i osnivače partije koju osniva. Marković je nedavno podnio ostavku na članstvo u DPS-u.

Duško Marković se povezuje sa brojnim aferama prethodnog režima, između ostalog sa švercom cigareta i tzv. mojkovačkim kriminalnim klanom, što je on više puta negirao, tvrdeći da su te optužbe “najobičnija” glupost”. Markovićev kum Veselin Veljović, još jedan od stubova bivšeg režima čije se ime takođe vezivalo za mojkovački klan, uhapšen je u julu prošle godine. Tužilaštvo ga tereti ga da je povjerljivim informacijama pomagao šefu kriminalne organizacije Aleksandru Mrkiću da švercuje cigarete. Marković je bo na čelu tajne policije u vrijeme ubistva urednika Dana Duška Jovanovića.  Deceniju nakon ubistva saopštio je da je dok je bio na čelu tajne službe upozoravao MUP  da je Duško Jovanović  ugrožen.  Tadašnji urednik Dana Nikola Marković podnio je zbog te izjave krivičnu prijavu tražeći da se Duško Marković „ odrekne imuniteta i progovori o svemu što je kao načelnik Službe državne bezbjednosti znao, a što se tiče ubistva Duška Jovanovića, odnosno da nam kaže ko je to prijetio i od koga je bio ugrožen život tadašnjem glavnom i odgovornom uredniku lista Dan.“  Marković se nije odrekao imuniteta i do danas na tu temu više nije rekao ništa. Zbog afere  trgovinom ženama S. Č, SDP je 2003. godine odbio da podrži njegovo imenovanje za ministra policije.

Marković se danas predstavlja kao budući lider nove partije koji nikad nije bio “ničije oruđe – pojedinaca, interesnih grupa, medija, pa ni DPS-a”, kako je napisao na mreži X.

Programski manifest i osnivači Markovićeve partije, biće, kako se najavljuje, predstavljeni na konferenciji za medije u narednih desetak dana. Stranka će se navodno temeljiti na evropskim vrijednostima i građanskom konceptu društva, a inicijativni odbor partije broji oko 50 članova koji su predstavljeni kao  – “doktori nauka, profesori, ljekari, inženjeri, ugledni pravnici, ekonomisti”. Za sada se samo zna da je među njima bivša ministarka nauke u Markovićevoj vladi  Sanja Damjanović.

Novo rukovodstvo DPS-a sa posljednjim izjavama pomaže  da  Duško Marković, „crna kutija“ Đukanovićevog režima, nastupa kao nekakav reformista. Baš kao što su za Đukanovićev rejting i dobre rezultate DPS-a na izborima najzaslužnije nove vlasti.  Prema nedavnom istraživanju DAMAR-a Đukanović je treći najpopularniji političar (iako to zvanično nije)u Crnoj Gori, odmah nakon Jakova Milatovića i Milojka Spajića. Isto istraživanje pokazuje da bi u slučaju samostalnog nastupa partija na izborima PES imao  22,8 odsto glasova,a DPS – 21, 1 odsto. Na lokalnim izborima u Budvi DPS je osvojio sedam mandata, a u Andrijevici 11 mandata i najbolji pojedinačni rezultat, bolji nego na parlamentarnim izborima.

Srećne promjene.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo