Izdvojeno
ZABORAVLJENO ARHEOLOŠKO NALAZIŠTE TRNJE: Kamenolom ugrozio nasljeđe

Rješenje Uprave za zaštitu kulturnih dobara početkom ove sedmice pokazalo je da su meštani bjelopoljskog sela Bijedići bili u pravu kad su tvrdili da su bageri koncesionara kamenoloma
Uprava za zaštitu kulturnih dobara prije tri godine dala je saglasnost za eksploataciju kamena u bjelopoljskom Oberu, uprkos tome što je u neposrednoj blizini arheološko nalazište iz neolita, staro 6.500 godina. Nakon reakcije mještana, ekologa i ahreologa iz Uprave je prije nekoliko dana stiglo i Rješenje o prethodnoj zaštiti tog lokaliteta, čime su, za sada, zaustavljene mašine koncesionara.
Rješenje Uprave za zaštitu kulturnih dobara početkom ove sedmice pokazalo je da su meštani bjelopoljskog sela Bijedići bili u pravu kad su tvrdili da su bageri koncesionara kamenoloma, firme Elas, ugrozili ostatke arheološkog nalazišta Trnje u tom selu. Uprava je, postupajući po službenoj dužnosti i nakon obilaska, donijela Rješenje o prethodnoj zaštiti „u cilju sprečavanja rizika od oštećenja, uništenja ili nestanka lokaliteta“. Bjelopljska firme već je započela radove u Oberu, na svega par desetina metara od arheološkog nalazišta. Uslijedili su protesti i peticija mještana, blokade puteva, apeli…
Iz Uprave za zaštitu kulturnih dobara objasnili su da Rješenje o prethodnoj zaštiti ne dozvoljava obavljanje „bilo kakve intervencije, kojima bi bile umanjene zatečene vrijednosti predmetnog dobra”. Preporučili su i sprovođenje „sondažnih arheoloških istraživanja, na osnovu čijih rezultata će se utvrditi eventualno prisustvo kulturnih slojeva i potreba za sprovođenjem sistematskih istraživanja“.
Arheolozi Polimskog muzeja iz Berana otkrili su na tom lokalitetu prije 11 godina naselje iz doba neolita. Kako je tada saopštio arheolog Predrag Lutovac „otkriće na Trnju, zajedno sa onim na lokalitetu Torine u selu Radmanci kod Berana, pomjera dosadašnja naučna saznanja o smjenjivanju kultura na ovim prostorima“. Nalazište je, ocijenila je struka, od izuzetnog značaja za cijelu Crnu Goru.
„Ta dva otkrića su jako bitna za definisanje kulturnih grupa i zbivanja u praistoriji i sjevera i čitave Crne Gore, u periodu usvajanja nove tehnologije topljenja metala i metalurgije”, saošteno je tada iz Polimskog muzeja. „Zadatak je da utvrdimo granice ovog naselja i hronološku pripadnost”.
Arheolozi su na lokalitetu pronašli djelove sudova koji pripadaju mlađem i poznom neolitu, odnosno, vinčanskoj kulturnoj grupi. Pored keramičkog materijala, nađeno je i nekoliko fragmentovanih kamenih sjekira, oruđa od oklesanog kamena i mnoštvo koštanih alatki. Takođe i fragmente antropomorfnih figurina i parčad keramike ukrašenu punktiranjem i urezivanjem, što pripada mediteranskom kulturnom krugu.
To je, zaključili su areheolozi, pokazalo da su „primorski kulturni uticaji išli dalje od Beranske kotline, za koju se vjerovalo da je duboko zaleđe primorskih kulturnih grupa“. Polimski muzej do sada je istražio svega pet odsto lokaliteta Trnje, tačnije 30 metara kvadratnih. U međuvremenu, iz te ustanove, od 2011. godine, nekoliko puta su pokušavali da kod Uprave pokrenu postupak zaštite. Upravi je dostavljena i kompletna dokumentacija o sprovedenim arheološkim istraživanjima.
I pored toga, u Koncesionom aktu „o nemetaličnoj mineralnoj sirovini tehničko-građevinskog kamena lokaliteta Ober”, koji je rađen prije dvije godine, piše da na tom području nema zakonom zaštićenih kulturnih dobara ni dobara sa potencijalnim kulturnim vrijednostima i arheoloških lokaliteta. To je citirano mišljenje Uprave za zaštitu kulturnih dobara, iz oktobra 2020. godine. Uprava je dala saglasnost da se može pristupiti istraživanju i eksploataciji tehničko-građevinskog kamena na toj lokaciji.
U Koncesionom aktu piše i da se daje maksimalni rok koncesije na period od 30 godina, sa minimalnom godišnjom proizvodnjom od 20.000 metara kubnih. Predviđeno je da se tokom prve godine obave detaljna geološka istraživanja, a potom, tokom druge godine, uradi rudarska dokumentacija, pribave odobrenja, saglasnosti i dozvola za izvođenje radova, pripremu lokaliteta za eksploataciju, instaliranje postrojenja i opreme potrebne za eksploataciju, kao i pribavljanje upotrebne dozvole za izgrađene objekte. Pripremni radovi obuhvataju čišćenje i ravnanje terena, kao i miniranja. Precizirano je da će se ta vrsta poslova obavljati buldožderom snage 300 kW. Koncesionaru je ostavljeno 28 godina za eksploataciju, a i obaveza da, nakon završetka eksploatacionog perioda, rekultiviše zemljište.
Firma Elas dobila je koncesiju u aprilu prošle godine. Procijenjeno je da je tržišna vrijednost rezervi tehničko-građevinskog kamena koje se mogu otkopati prema minimalnom godišnjem kapacitetu za 28 godina oko 12,3 miliona eura, odnosno 439.200 godišnje. Minimalna koncesiona naknada za eksploataciju iznosi 860.832 za cijeli eksploatacioni period, odnosno, 30.744 godišnje. Budući kamenolom je, u početnoj fazi, predviđen na 17 hektara, od čega 10 hektara šume prve klase.
Kako je prije nekoliko dana saopštio savjetnik i arheolog u Polimskom muzeju Predrag Lutovac, izvođač radova ne može da priđe siparu, a da ne uništi arheološki lokalitet. Mještani kažu da su bageri već presjekli nalazište. U toku je i potpisivanje peticije kojom traže raskidanje koncesionog ugovora. Zahtijeva se i preispitivanje svih odluka koje su nadležne institucije dale, a na osnovu kojih je to preduzeće dobilo koncesiju.
Peticija će, objašnjavaju u građanskoj incijativi Zaštitimo Bijediće biti poslata Ministarstvu kapitalnih investicija, premijeru Dritanu Abazoviću i na adrese drugih nadležnih institucija. U slučaju neispunjenja zahtjeva, najavljaju, krajem maja će blokirati magistralni put Bijelo Polje – Prijepolje.
„Zahtijevamo da se raskine ugovor o koncesiji i ispitaju sve, eventualne, nezakonitosti koje su dovele do potpisivanja ugovora. Tražimo da koncesionar popravi sve što je uništio i oštetio prilikom iskopa i prevoza kamena kamionima, počev od ograde na mostu preko Bistrice, most na Voljavačkoj rijeci, asfalt koji je oštetio na više mjesta kao i makadamski put do Bijedića, koji je nakon započetih radova u katastrofalnom stanju”, poručuju iz incijative Zaštitimo Bijediće, koju je podržalo više ekoloških organizacija.
Iz Bijedića su početkom maja podnijeli i krivičnu projavu, zbog, kako tvrde „nezakonitih radnji firme, koja izvodi građevinske radove za koje nema uredno izdatu dozvolu niti ima saglasnost mještana”. Podsjećaju da Elas ima dozolu samo za ispitivanja. Kamenolom, a ni trenutni radovi, nijesu po volji ni mještanima Voljavca, koji tvrde da se sve radi u blizini kuća, izvora, ali i vodovoda – kaptaža i bazena kojim se snabdijeva Mjesna zajednica (MZ) Gubavač. Objašnjavaju da je građevinskim mašinama ugrožena i putna infrastruktura – dva mosta i asfaltni put koji su čekali godinama.
„Problematično je kako je koncesionar dobio saglasnost Uprave za vode, ako se uz parcelu nalaze kaptaže bjelopoljskog vodovoda koju koriste mještani MZ Gubavač, kojoj to selo pripada… U selu se nalaze stare kuće koje nemaju betonskih stubova niti betonskih ploča, pa bi u slučaju bilo kakvih miniranja došlo do urušavanja istih. Praktično radi se radovima koji će biti oko 200 metara od prvih kuća”, kažu Voljavcu.
Mještani skreću pažnju nadležnima da za radove koje trenutno Elas izvodi nema Elaborata o procjeni uticaja na životnu sredinu. Međutim, iz tog preduzeća tvrde i da im taj dokument nije potreban u prvoj godini, dok traju geološka istraživanja. Lokalni Sekretarijat za ruralni i održivi razvoj ranije je procijenio da je potrebno pokrenuti postupak izrade Elaborata za tu lokaciju.
U Koncesionom aktu piše da „detaljna geološka istraživanja u manjoj mjeri mogu imati uticaj na životnu sredinu”. S druge strane, piše u dokumentu „eksploatacija i obrada mineralne sirovine, a time i tehničko-građevinskog kamena, proces je, koji se, sa aspekta ekologije, smatra rizičnim”. Za svakoga ponešto.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Komentari
FOKUS
JAKOV MILATOVIĆ, PREDSJEDNIK: Odgovornost veća od ovlašćenja

Pred novim predsjednikom su velika očekivanja, i ono najvažnije – da bude drugačiji od trodecenijskog vođe. Milatović je činom inauguracije nagovijestio da želi drugačijim putem, ali tek ćemo vidjeti kako će se snaći na čelu zemlje „na granici između Istoka i Zapada”, kako je nazvao Crnu Goru na inauguraciji, u dinamičnim političkim vremenima
Počelo je – drugačije. Inauguracija novog predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića održana je u Skupštini u Podgorici, a ne u Vladinom domu na Cetinju, kako su to činili predsjednici iz redova Demokratske partije socijalista tokom decenija. Prvi put u posljednje dvije decenije tom činu su prisustvovali i predstavnici vlasti i opozicije, a događaj nijesu pratili protesti političkih protivnika i tenzije. Prošlo je mirno i dostojanstveno, kako su to primijetili i svjetski zvančnici, iako dolazak Milatovića na čelo države označava najozbiljniju političku promjenu posljednjih decenija. Kraj jedne ere. Đukanovićeve.
Istorija nekoliko posljednjih inauguracija crnogorskih predsjednika u stvari je istorija društvenih tenzija. Prvi predsjednički Đukanovićev mandat 1998. godine, protekao je u atmosferi oštrih podjela. Noć uoči Đukanovićeve inauguracije 14. januara 1998. godine pristalice Momira Bulatovića, bivšeg predsjednika Crne Gore i Đukanovićevog partijskog saborca do 1997, u nasilnim protestima krenule su ka zgradi Vlade Crne Gore i sukobili se sa policijom, koja ju je obezbjeđivala. U incidentima su povrijeđena 44 policajca i četvoro civila. I sama Đukanovićeva inauguracija te 1998. godine održana je u napetoj atmosferi i pod nezapamćenim mjerama obezbjeđenja.
Uslijedile su decenije inauguracija predsjednika iz redova Đukanovićevog DPS. U tri mandata tu funkciju obavljao je Filip Vujanović. Njegove inauguracije organizovane su bez prisustva opozicije, koja ih je bojkotovala, ali i uz proteste, poput onog 2013. godine, kada je opozicija smatrala da su tadašnji predsjednički izbori pokradeni, te da je na mjestu Vujanovića trebalo da bude Miodrag Lekić. Tada su građani organizovali Marš na Cetinje – marš protiv mafije, u znak protesta inauguracije Vujanovića. Opozicija je bojkotovala svečanost, a Vujanovićevoj inauguraciji na Cetinju nijesu prisustvovali ni poslanici Socijaldemokratske partije (SDP), tada manje članice vladajuće koalicije.
Ni toj, kao ni narednoj Đukanovićevoj inauguraciji 2018. godine nijesu prisustvovali regionalni i svjetski lideri. Đukanović je prije pet godina inaugurisan bez gostiju sa strane, uz diplomatski kor i predstavnike crnogorskih institucija. I opet bez opozicije.
Milena PEROVIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izdvojeno
DEPORTACIJA BIH IZBJEGLICA 31 GODINU KASNIJE: Priča o zločinu nije završena

Porodica Bajrović čiji članovi nisu pristali na novčano obeštećenje od strane crnogorske vlade, dalje (duže od 15 godina) vodi borbu pred crnogorskim sudovima, ali i u Strazburu. „Naša predstavka Evropskom sudu za ljudska prava je uredno predata i prihvaćena, postupak je u toku i vjerujemo da ne postoji ni jedan razlog – ni proceduralni ni činjenični/dokazni – da konačna presuda ne bude donijeta u korist Osmove porodice“, kazali su za Monitor iz pravnog tima porodice Bajrović
U Herceg Novom je u četvrtak, 25. maja, obilježena 31 godina od početka lova na ljude u kome su pripadnici policije (milicije), izvršavajući zapovijest nadređenih iz tadašnje Vlade (premijer Milo Đukanović, ministar unutrašnjih poslova pokojni Pavle Bulatović), hapsili/zarobljavali bosanske izbjeglice i gurnuli ih u smrt predajući ih vojsci Radovana Karadžića i Ratka Mladića.
Crnogorska policija u maju 1992. je nezakonito uhapsila najmanje 66 civila izbjeglih iz Bosne i Hercegovine (u nekim dokumentima pominje se i dvostruko veći broj žrtava), starosti od 18 do 66 godina, i predala ih vojsci bosanskih Srba. Svi uhapšeni i deportovani iz Herceg Novog 27. maja 1992. su neposredno nakon toga ubijeni. Pojedinci iz grupe koja je dva dana ranije upućena u koncentracioni logor u Foči imali su više sreće. Nekolicina je preživjela.
Tijela ubijenih još nijesu pronađena. Njihovi egzekutori su nepoznati. U Crnoj Gori niko nije osuđen za taj ratni zločin. Nalogodavcima se nije ni sudilo.
„U crnogorskoj vlasti nema političke volje da se slučaj deportacije bosanskih izbjeglica riješi na pravi način, a u Crnoj Gori na djelu je organizovano izbjegavanje suočavanja sa vlastitom ratnom prošlošću“. Ovo je ocjena sa skupa koje su povodom godišnjice surovog zločina organizovali Monitor i NVO Centar za građansko obrazovanje prije 15 godina, u maju 2008. Malo toga se do danas promijeilo.
Na toj tribini je penzionisanom inspektoru Centra bezbjednosti Herceg Novi, sada pokojnom, Slobodanu Pejoviću uručena zahvalnica Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike „za iskreno i hrabro svjedočenje o deportaciji BiH izbjeglica“.
Pejović je prvi javno progovorio da je u depeši koju je potpisao tadašnji ministar Pavle Bulatović stajalo da sve Muslimane iz BiH, starosti od 18 do 72 godina, koji se zateknu na teritoriji Crne Gore, treba uhapsiti i predati vlastima Republike Srpske. „To je istina, a sve drugo su laži“, ponavljao je glas savjesti tadašnje Crne Gore.
Institucije su ćutale. Bilo jasno i zašto.
„Mnogo državnih službenika bilo je krvavog maja 1992. godine direktno ili indirektno upleteno u sraman čin izručenja izbjeglica policiji Republike Srpske. Počev od važnih političara – predsjednika države Momira Bulatovića, premijera Mila Đukanovića, članova vlade Zorana Žižića i Pavla Bulatovića, policijskih funkcionera Milisava Markovića, Boška Bojovića, Milorada Ivanovića, Damjana Turkovića, Milorada Šljivančanina sve na kraju do državnog tužioca Vladimira Šušovića…“. Monitor, 2005. godine.
Zoran RADULOVIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net
Komentari
DRUŠTVO
IZBOR DIREKTORA UPRAVE PRIHODA I CARINA NA UPRAVNOM SUDU: Sporan „namješteni“ konkurs

Iako je Siniša Raičević bio prvorangirani na konkursu za direktora Uprave prihoda i carina, Vlada je za tu funkciju imenovala Vladimira Bulajića. Raičević je podnio tužbu Upravnom sudu u kojoj navodi da procedura nije ispoštovana
Siniša Raičević je ove nedjelje podnio tužbu Upravnom sudu kojim pobija rješenje o imenovanju direktora Uprave prihoda i carina Vladimira Bulajića.
Dugogodišnji carinik, zviždač, sada upravnik Carinarnice Podgorica, Raičević je bio prvorangirani na konkursu za direktora Uprave koji je objavljen 20. januara 2023.
Početkom marta Uprava za ljudske resurse utvrdila je Listu za izbor kandidata po javnom konkursu za direktora Uprave prihoda i carina. Raičević je na postupku provjere kompetencija, znanja i sposobnosti ostvario 37 bodova, Bulajić 35,67 i Milena Petričević 28,67 bodova.
Vlada na sjednici 20. aprila 2023. donosi rješenje o imenovanju Bulajića za direktora Uprave carina i prihoda na period od pet godina. Predlog za njegovo imenovanje dao je ministar finansija Aleksandar Damjanović, koji je obrazložio da je nakon konkursa, 8. marta obavio razgovor sa kandidatima: „Kandidat Vladimir Bulajić je tokom intervjua pokazao znanje i stručnost, koje se bazira na dugogodišnjem radu u Upravi prihoda i carina, kao i odlično poznavanje nadležnosti Uprave u kojoj se imenuje za direktora. Takođe, imenovani je kao vršilac dužnosti obavljao poslove direktora Uprave i pokazao odlučne vještine i sposobnosti za tu poziciju“, navodi se u obrazloženju koje je Damjanović predložio na sjednici Vlade.
„Koja je svrha javnih konkursa i ocjenjivanja kandidata ako se unaprijed zna ko će biti imenovan“, kaže za Monitor Raičević.
On je 12. marta pisao premijeru Dritanu Abazoviću obrazlažući da je prilikom prijavljivanja na javni konkurs naišao na opstrukcije i pokušaj diskreditacije od predstavnika Ministarstva finansija. I pored toga bio je prvorangirani na konkursu.
„Slobodan sam da postavim jedno logično pitanje, čemu javni konkursi, ukoliko se favorizuju pojedini kandidati, unaprijed im se obeća mjesto za koje se raspiše javni konkurs, a ako se ipak desi da prvorangirani ne bude favorizovani kandidat, komplet postupak imenovanja pokuša da se ospori i obesmisli“, navodi Raičević u pismu premijeru.
On ističe da nije ispoštovan rok za predlog kandidata. Navodi da je ministar finansija bio u zakonskoj obavezi da od utvrđivanja rang liste 3. marta, u roku od 10 dana predloži Vladi kandidata za imenovanje direktora Uprave prihoda i carina.
Predrag NIKOLIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net
Komentari
-
HORIZONTI4 sedmice
VIJEK OD STRADANJA PORODICE ZVICER U CUCAMA: Sjećanje na srbijanski državni teror
-
SUSRETI3 sedmice
NATALIJA KOKA ĐUKANOVIĆ, ŽENA BOEM: Onaj trag, kad odete
-
FOKUS4 sedmice
HOĆE LI PREŽIVJETI NERADNA NEDJELJA: Imati ili biti
-
ALTERVIZIJA3 sedmice
Deportacije
-
HORIZONTI2 sedmice
NJUJORK TAJMS – MRAČNE VEZE VUČIĆA I BELIVUKA: Europol pokvario poslove države i podzemlja
-
HORIZONTI3 sedmice
ZADUŽIVANJE MILOJKA SPAJIĆA OD 750 MILIONA, U SUSRET IZBORIMA: Posao za SDT ili politički pazar
-
Izdvojeno4 sedmice
PREDIZBORNA TUMBANJA: Na sitno
-
DANAS, SJUTRA4 sedmice
Pretpraznički mamurluk