Povežite se sa nama

INTERVJU

MILOŠ BEŠIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR: Ništa neće biti kao prije

Objavljeno prije

3 sedmice

na

Višedecenijska vladavina jedne partije proizvela je stapanje države i tog partijskog tkiva na način da se nije moglo prepoznati gde počinje država, a gdje završava DPS. Potrebne su godine da se država i njene institucije ODVOJE od partijskog tkiva DPS-a. To odvajanje će  biti praćeno pokušajima da neka od partija sebe proglasi za nasljednika, i nastavi sa tretmanom države kao partijske svojine. Ovo je  najveća opasnost na koju mediji i intelektualci moraju stalno ukazivati

 

MONITOR: Kako vidite promjene na političkoj sceni uoči vanrednih parlamentarnih izbora?

BEŠIĆ: Promene su tektonske, suštinske i fundamentalne. Ništa više nije i neće biti isto. Nakon tri decenije vladavine jedne partije, bilo je i očekivano, ali  ne u meri u kojoj se to desilo, da će doći do nastanka novih aktera, političko-partijskog restruktuiranja, i kadrovskih promena. Pad cementirane trodecenijske vlasti bio je okidač za seizmičke poremećaje i u političkom i partijskom tkivu društva. Uvjeren sam da će taj proces trajati najmanje nekoliko godina, verovatno ovaj i još jedan izborni ciklus, dok se ne konsoliduju nove snage, novi akteri i novi odnosi moći. Važno je razumeti sledeće aspekte. Prvo, mislim da dubinu ovih promena građani, a ni mediji i politički akteri još nisu percipirali;  promene su se desile toliko brzo i anarhično, da niko nije u stanju da razume njihov kapacitet. Drugo, decenijska vladavina jedne partije proizvela je stapanje države i tog partijskog tkiva na način da se nije moglo prepoznati gde počinje država, a gde završava DPS. Potrebne su godine da se država i njene institucije ODVOJE od partijskog tkiva DPS-a. To odvajanje će  biti praćeno pokušajima da neka od partija sebe proglasi za naslednika, i nastavi sa tretmanom države kao partijske svojine. Mislim da je ovo najveća opasnost na koju mediji i intelektualci moraju stalno ukazivati. Plastičan primer i lakmus papir ovog stava ogleda se u partijskom zapošljavanju koje je nastavljeno, ako nije i pojačano, nakon izbora 2020. godine, a koje sprovode partije ,,naslednice“ bivše vlasti. Četvrto, i za ove izbore veoma relevantno, uz sve nedostatke partijske države oličene u DPS-u, period vladavine ove partije karakterisala je politička stabilnost. Tu stabilnost u Crnoj Gori više nemamo, a imajući u vidu infantilno stanje svih partija, verovatno je nećemo ni imati u doglednom periodu.  Ako nestabilnost potraje, naročito ako bude praćena i ekonomskom nestabilnošću, to je prostor za dalju destabilizaciju krhkih i ne-nezavisnih institucija, jačanja radikalnih ideja, i otvaranja prostora za podele i političke sukobe. Ovo poslednje je najveći razlog za zabrinutost.

MONITOR: Turbulencije se dešavaju i u Pokretu Evropa sad  koji važi za favorita na izborima. Kako to komentarišete?

BEŠIĆ: Evropa sad je partija u infantilnom stanju, koja mora da preleži dečije bolesti. To je partija koja je u kratkom periodu akumulirala značajnu podršku, a da ona nije rezultat partijskog rada, jačanja organizacije, infrastrukture i temljene kadrovske selekcije. Potpuno je normalno da se u ovoj partiji dešavaju potresi različitog tipa, a uveren sam, dešavaće se u još većoj meri u bliskoj budućnosti. Ključ njihovog problema,  nije samo sukob između dva lidera, koji se više ne može prikriti, koliko činjenica da nedostaju svi ostali elementi snažne i organizovane partije. Jako zanimljiv je ideološki koncept ove partije koji bih ja okarakterisao kao ‘pragmatični ekonomistički konzumerizam’. Snagu i autoritet ova partija je zadobila na programu Evropa sad, koji je uzgred budi rečeno bio program Vlade, a ne njihov lični projekat. Ovaj program je gotovo duplirao prihode građana nominalno, i ovaj potez je snažno rezonovao u biračkom telu, i dao efekte usled činjenice da je DPS već bio ‘na izmaku snage’. Oni, kako vidimo, i na ovim izborima idu sa proširenim obimom ponude ‘pragmatičnog ekonomističkog konzumerizma’, i gotovo je izvesno da će ovo dati rezultate u ovom izbornom ciklusu. Naprosto, obećanja o povećanju plata koja dolaze iz PES-a imaju kredibilitet koji je zasnovan na integritetu povećavanja plata koje su već uradili lideri PES-a dok su bili u Vladi. Drugim rečima, kada PES danas obećava dalje povećanje plata, građani im veruju, i oni niti razmišljaju, niti su u obavezi da razmišljaju, o tome da li država ima sredstava za povećanje plata, i odakle taj novac. To znači da mediji, intelektualci i svi oni koji imaju svojom strukom viši stepen odgovornosti moraju da postave prava pitanja PES-u. Ključno pitanje je jednostavno: ‘odakle novac za dalje povećanje plata i penzija?’ Ako će to raditi na način da se država dalje zadužuje, to se mora reći. Ako će to povećanje da se desi na način što će se ojačati privreda i realni sektor, ili  će nekim posebnim merama fiskalne politike dugoročno obezbediti viši prihodi, to se mora reći. Mislim da je jako pogrešno, i neprihvatljivo da je na neki način postavljen javni diskurs tako da je nelegitimno postavljati ovakva pitanja?!

MONITOR: Dva lidera te partije  imali su i različite stavove o načinu izlaska na izbore, a konačno je odlučeno da izlaze samostalno. Kako vidite tu odluku?

BEŠIĆ: Nekoliko stvari ovde se moraju jasno reći. Prvo, unutar-partijski sukobi, u osnovi, i ne trebaju da zanimaju građane. Ako je to modus njihove interne komunikacije, i ako je to mera unutar-partijske demokratije, ne vidim zašto bi oni koji nisu članovi partije uopšte imali problem po ovom pitanju. Drugo, oni imaju pravo da izađu na izbore na način na koji to žele, i da donesu odluku o tome na partijskim organima na način na koji to žele. Dakle, u ovom delu ništa nije sporno. Treće, ako govorimo o  odluci, sasvim je logično da izlaze sami (iako ako pogledamo listu to baš i nije slučaj), stoga što PES sada ima momentum i nema političkog razloga da prave koalicije sa bilo kim.  Građae i javnost treba da  zanimaju  ponašanja lidera koja imaju posledice na društvo-državu, i ponuda/obećanja koja daju građanima. PES će  verovatno biti nosilac buduće vlasti, te su njihovi stavovi, ponašanja i odluke važni jer se tiču građana. Prva, rekao bih ključna, stvar jeste stav novoizabranog predsednika Crne Gore. Ne može se osporiti činjenica da su glasanjem protiv bivšeg predsednika Đukanovića građani iskazali potrebu za dikontinuitetom vlasti DPS-a. Sam narativ i kritike PES-a i novoizabranog predsednika počivao je na ideji diskontinuiteta i kritici DPS-a.  Da budem jasan, novoizabrani predsednik je morao u trenutku kada je izabran da kaže da napušta sve partijske funkcije, i da onda sa integritetom kaže da je predsednik svih građana. Ovo se nije desilo, naprotiv, on pokazuje jasne partijske ambicije. Još mi je manje jasno kako može novoizabrani predsednik da kaže da će biti predsednik svih građana, a da paralelno učestvuje u partijskim borbama oko raspodele buduće političke moći. Takođe mi nije jasno na koji način ovakav stav/ponašanje demonstrira diskontinuitet sa DPS-om, i ta na mestu i u trenutku kada je to bilo ključno. Nejasno mi je i zašto mediji, politička zajednica, intelektualci prelaze preko toga kao da je to „normalno“? Dakle, mi imamo normalizaciju i legitimizaciju nedemokratskih praksi koje je DPS ustanovio.

MONITOR: Demokrate i URA pozivali su partije, kako su saopštavali, građanske i evropske profilacije, pa i Evropu sad, u  savez. Ipak, proširenja nije bilo.  Šta će to značiti za taj „anti-mafija blok“, kako sebe nazivaju?  

BEŠIĆ: Njihov ključni argument je borba protiv korupcije i kriminala.  Uistinu, to može biti veoma efektivan argument u ovoj izbornoj kampanji stoga što ako pogledate istraživanja, nakon ekonomskih pitanja, ključno pitanje koje zanima građane je borba protiv korupcije i kriminala. U proteklom periodu URA je zaista pokazala određeni kapacitet i integritet u tom smislu. Šta god ko mislio o Demokratama, i nema nijedan slučaj njihovih funkcionera da su umešani u bilo koju koruptivnu radnju ili bilo šta što je nelegalno, iako imaju značajne poluge vlasti i moći u državnim preduzećima, na javnim funkcijama  i naročito u opštinskim vlastima. Mislim da ovaj blok koji su formirali URA i Demokrate ima potencijala, a rezultat će svakako u velikoj meri zavisti od kampanje. Konačno, mislim da je dobro da dolazi do ukrupnjavanja partijskih struktura, jer  ima ih previše sa veoma sličnim ponudama. To je dugoročno neodrživo.

MONITOR: Šta bi se moglo promijeniti nakon ovih parlamentarnih izbora?

BEŠIĆ: Ovo je ključno pitanje. Prvo, nema sumnje da će doći do ključnih političkih promena kada je reč o odnosima snaga, odnosima moći, ključnim akterima, pojavljivanju novih ljudi na važnim funkcijama i slično. Iako je nepredvidivo ko će i koliko participirati u budućoj vlasti, nema sumnje da će promene biti veoma, veoma intenzivne. Ono što je, međutim, po meni ključno pitanje jest: šta će se to promeniti kada je reč o načinu na koji država funkcioniše, odnosno institucije?  Hoće li one biti ‘oslobođene’ ili ponovo zarobljene, sada nekom novom partijom? Da li će se sprovesti depolitizacija i departizacija političkih institucija, ili će one ostati zarobljene partijskim interesima? Da li će se politika partijskog zapošljavanja nastaviti, ili će nova vlast da se obračunava sa ovom deformacijom? Da li će se i na koji način ubrzati EU integracije? Šta će se učiniti da se ojača REALNA ekonomija? Dakle, lista suštinskih pitanje je dugačka, a ja ne vidim u postojećim ponudama ozbiljne odgovore na ova pitanja. Namesto ovih odgovora vidim izborne narative usmerene na što veći broj glasova, a iza kojih ne stoje realni programi i mere. To je ono što je, po mom sudu, ključno pitanje koje će pre ili kasnije doći na dnevni red, a mišljenja sam, bolje što pre, jer ako bude kasnije, sve će to skuplje koštati građane i državu.

 

Nemoguće je predvidjeti rezltate izbora

MONITOR: Hoće li se sve ove promjene, odnosno prestrojavanja,  značajnije odraziti na rezultate izbora?

BEŠIĆ: Toliko su se intenzivno promenili politički akteri u svakom smislu, i toliko je novih partijskih struktura nastalo, da je nemoguće predvideti rezultate izbora, a ovo važi i za istraživanja javnog mnjenja. Ova konfuzija i kakofonija ponude, drugim rečima, značajno otežava građanima da prepoznaju kvalitet same ponude i da se opredele, pa će u ovoj izbornoj iteraciji veliki broj građana glasati na osnovu ne jasno definisanog stava, nego na osnovu intuicije, utiska ili bilo kog drugog situacionog faktora. Prema tome: ove promene će imati veoma, veoma veliki značaj na izborne rezultate, ali potpuno je nepredvidivo na koji način, na kom nivou, i u kom smeru.

 

Učesnici u kampanji će biti vrlo agresivni

MONITOR: Predizborna kampanja biće svakako jedna od najkraćih, s obzirom na to da su liste predate ove sedmice, a izbori su početkom sljedećeg mjeseca. Šta će to značiti?

BEŠIĆ: Jednostavno, značiće haos. Imaćete kampanju velikog broja novih, ili značajno promenjenih aktera, koji će otežati građanima da prepoznaju šta je to njihov izbor.

Nema sumnje da će svi učesnici u kampanji biti veoma agresivni, što može da dovede do  ograničavanja kapaciteta građana da prime bilo kakvu informaciju i razumeju ponudu i političke poruke.

Milena PEROVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

INTERVJU

ZARIJA PEJOVIĆ, EKONOMSKI ANALITIČAR I BIVŠI POSLANIK: Sadašnji vladari nedorasli društvenim potrebama

Objavljeno prije

2 dana

na

9 Juna, 2023

Objavio:

Ako je istorijska dijalektika iz neznanih razloga nagrađivala Crnu Goru liderima i vladarima, koji su svojim kapacitetima daleko prevazilazili društveni kontekst iz koga su proizašli, rekao bih da nas je ova “nafaka”  napustila

 

MONITOR: Krajem sedmice su vanredni parlamentarni izbori, prvi nakon Đukanovićevog odlaska sa političke scene. Šta bi ti izbori mogli da nam donesu?

PEJOVIĆ: Nakon pada tridesetogodišnje autokratije je za očekivati podrhtavanje terena. Biće tu različitih uspinjanja i padova, pa očekujem prijevremene izborne cikluse, uslijed nestabilnih Vlada. Na žalost i na ove izbore idemo po starom izbornom sistemu glasanja za liste, umjesto za imena, što liderima opet daje pravo koje im po Ustavu ne pripada, da sami kreiraju sastav parlamenta.

MONITOR: A šta bi trebalo, odnosno šta je ono što se mora mijenjati?

PEJOVIĆ: Trebaju nam ozbiljniji ljudi u politici, sa više znanja i odgovornosti. Rezervisan sam prema  mlađoj generaciji političara.  Premijer koga parlament opozove, no on za to ne haje, već tehnički mandat posmatra kao redovno stanje. Bivši gradonačelnik Podgorice koji budući poražen na izborima,  mjesecima boravi u kancelariji iščekujući da Ustavni sud odluči o očigledno nebitnim prigovorima na izborni proces. Kažnjava građane neorganizovanjem novogodišnjeg bazara, jer zaboga  nijesu bili svjesni uloge i značaja vladavine DPS-a. Tu je i predsjednik partije Evropa Sad, koji predviđa bankrot javnih finansija, ali i obećava rast zarada. Kao da su  javne finansije i  zarade u paralelnim univerzumima, te jedno  drugo ne tangiraju. Ovih primjera svakako ima još, i manifestacija su “spirale negativnog rada institucija”. Na žalost, i dalje smo jedna od  najsiromašnijih država u Evropi.  Nalazi Svjetske banke i UNICEF ukazuju, da oko 99 hiljada građana Crne Gore živi sa manje od 5,12 eura dnevno. To su poražavajući nalazi.

Ako je istorijska dijalektika iz neznanih razloga nagrađivala Crnu Goru liderima i vladarima, koji su svojim kapacitetima daleko prevazilazili društveni kontekst iz koga su proizašli, rekao bih da nas je ova “nafaka”  napustila. Istini za volju i globalno je prisutna kriza liderstva.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ALIJA BEHRAM, NOVINAR I POLITIČKI ANALITIČAR, MOSTAR: Presudom  Stanišiću i Simatoviću otvara se novo poglavlje u odnosima BiH, Srbije i Hrvatske

Objavljeno prije

2 dana

na

9 Juna, 2023

Objavio:

U BiH javnosti nije malo onih koji smatraju da je to i presuda aktuelnom projektu takozvanog „srpskog svijeta“, iza kojeg takođe stoje sadašnje obavještajne i političke strukture Srbije

 

MONITOR: Međunarodni mehanizam za krivične sudove (MMKS), odlukom Žalbenog vijeća osudio je bivše čelnike SDB Srbije, Jovicu Stanišića i Franka Simatovića, na po 15 godina zatvora. Proglašeni su krivim za zločine protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja u šest mesta u BiH i jednim u Hrvatskoj. Kako se reagovalo u BiH?

BEHRAM:  Dijelim mišljenje sa brojnima u Bosni i Hercegovini koji smatraju da je nakon skoro dvije decenije dugog sudskog procesa pred Međunarodnim mehanizmom za krivične sudove (MMKS) u Hagu odlukom Žalbenog vijeća konačno izrečena istorijski važna presuda čelnicima srbijanskih obavještajnih službi, Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću. U BiH nije bilo možda i očekivanog likovanja i trijumfalizma, ali je presuda sa najvažnije pravne adrese u svijetu pozdravljena sa olakšanjem i odobravanjem u velikom dijelu javnosti. Sa više adresa, ona je protumačena kao jasan pokazatelj agresije koju je Srbija izvršila na BiH. Sa brojnih adresa političkih stranaka koje se deklariraju kao probosanskohercegovačke, poput – recimo, Naše stranke, „presuda bivšim čelnim ljudima državne bezbjednosti Srbije predstavlja najsnažniji pravni pečat na sve dosadašnje dokaze o Srbiji kao agresoru na BiH…“ Brojni građani, takođe pozdravljaju istrajnost Tribunala bez čije uloge bi danas bilo nemoguće ustanoviti barem minimum saglasnosti o događajima koji su prethodili, uzrokovali i doveli do ratova 90-tih godina. Sa više adresa izrečen je stav da je presuda Stanišiču i Simatoviću, zapravo, konačna pravna osuda projekta „Velike Srbije“. U BiH javnosti nije malo onih koji smatraju da je to i presuda aktuelnom projektu takozvanog „srpskog sveta“, iza kojeg takođe stoje sadašnje obavještajne i političke strukture Srbije. Munira Subašić, predsjednica Udruženja majki enklava Srebrenica i Žepa, podsjeća da mnoge majke Srebrenice i cijelog Podrinja nisu doživjele ovu Hašku presudu, ali ona utire put preživjelim žrtvama da se izbore za pravdu koju čekaju skoro tri decenije. „Uvijek smo govorili: bez istine nema pravde, bez pravde nema pomirenja “ – kaže Munira Subašić najavljujući razgovore u UN i na drugim relevantnim adresama uključujući Srbiju, kako bi se nakon ovako važne presude otvorili razgovori i tražila pravična ratna odšteta za žrtve. „Mi smo tužili Vladu Nizozemske, nema sumnje da ćemo tako uraditi i kada je riječ o odgovornosti Srbije i Republike Srpske“ – poruka je Munire Subašić.

MONITOR: Može li se očekivati da Srbiji, kao posljedica ove presude, bude „ispostavljen račun“?

BEHRAM: Ovako utemeljene i presuđene činjenice sa najvažnije pravne adrese u svijetu, otvaraju potpuno novo poglavlje u odnosima BiH, Srbije i Hrvatske kada je u pitanju pravno tretiranje događaja iz bliske prošlosti. Iako su godinama postojali mnogi ubjedljivi navodi o umiješanosti vojnih i policijskih struktura Srbije u dešavanja u BiH 90-tih, ovo je prva sudska presuda koja to nedvojbeno utvrđuje i nepobitno pravno dokazuje i potkrepljuje. Dakle, Stanišić i Simatović su jedini srpski zvaničnici koje je sud UN-a – kao arhitekte rata, osudio za umiješanost u zločine u BiH. Stanišić je nesumnjivo kao kreator bio na čelu piramide zločina u regiji, a Simatović najdirektnije komandovao policijskim i paravojnim formacijama sastavljenim od iskusnih profesionalaca ali i bitangi i kriminalaca puštenih iz zatvora u zamjenu za „patriotski angažman“ na terenu gdje su vršeni ratni zločini i sprovođen plan za progon nesrpskog stanovništva. „Crvene beretke“, „Škorpioni“, Arkanovi „Tigrovi“, „Beli orlovi“, Srpska dobrovoljačka garda, kosovski „Šeširići“ i brojne druge paravojne formacije nazivane su najčešće i „frenkijevcima“, po njihovom zapovjedniku Franku Simatoviću Frenkiju. Haškom presudom potvrđeno je učešće državnih organa Srbije u oružanom sukobu u BiH i Hrvatskoj. Tužbe protiv Srbije najavljuje i Hrvatska, a tek treba vidjeti kako će se u ovoj pravnoj stvari odrediti državni organi BiH.

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, CENTAR ZA DEMOKRATSKU TRANZICIJU: Ovi izbori mogu biti prekretnica

Objavljeno prije

1 sedmica

na

2 Juna, 2023

Objavio:

Crnoj Gori je zaista potrebna nova generacija političara – ne nužno po godinama, nego po načinu razmišljanja, novoj političkoj kulturi. Prvi mjeseci parlamentarnog života daće nam odgovor i na ovo pitanje

 

MONITOR: Uskoro nas očekuju vanredni parlamentarni izbori. Ono što je drugačije svakako je veliki broj izbornih lista, te odlazak mnogih starih lica iz politike. Kakav će to uticaj imati na ove izbore?

KOPRIVICA: Ovi izbori mogu biti prekretnica na političkoj sceni.

Prvo, desila se tektonska promjena do sada postojećih taktika nastupa političkih subjekata na izborima. Mnogi ustaljeni instrumenti privlačenja birača više ne važe.

Drugo, na ovim izborima učestvuje veliki broj lista od kojih će vjerovatno, tek nešto više od polovine biti dio budućeg parlamenta. Dakle, mnogi politički subjekti koji su do sad tradicionalno imali politički uticaj, naročito u odmjeru snaga 41:40 poslanika/ca tu poziciju više neće imati.

Treće, od smjene DPS-a je prošlo gotovo tri godine i polako on prestaje biti glavni target kampanje. Otvoren je prostor za sučeljavanje (kakvih takvih) ideja i programa. Vidjećemo da li ova partija može povratiti i svoj koalicioni kapacitet ili će za to biti potrebno još vremena i unutrašnjih reformi ove partije.

Četvrto, na sceni su značajne personalne promjene većeg broja lista. Partije su očigledno shvatile da ono što je legat prethodnih 10 godina u politici i nije baš dobra ponuda sa kojom treba da izađu pred birače. Sa lista su nestala mnoga poznata imena i još poznatiji igrači.

Da li će ovo zaista dati neki bolji politički rezultat, ostaje da se vidi. Ovdje nije pitanje koliko neko ima godina već da li je spreman da mijenja ustaljene partitokratske obrasce djelovanja u politici. A Crnoj Gori je zaista potrebna nova generacija političara – ne nužno po godinama, nego po načinu razmišljanja, novoj političkoj kulturi. Prvi mjeseci parlamentarnog života daće nam odgovor i na ovo pitanje.

MONITOR: Bilježite li neke predizborne anomalije?

KOPRIVICA: Ova kampanja do sada ima manje nepravilnosti u odnosu na prethodne. Prije svega izborna administracije se ostavila ideje da radi međunarodne istrage i selektivno oduzima pravo glasa kome želi i posvetila se svom poslu. Simbolički ta se promjena najbolje može vidjeti na osnovu činjenice da je Državna izborna komisija kandidatu kome je prije nekoliko mjeseci zabranila učešće na predsjedničkim izborima sada dozvolila da bude nosilac liste na parlamentarnim. A da li su to uradili jer im se u tom periodu povećalo pravno znanje ili su možda dobili partijsku naredbu da to ne urade – manje je važno u ovom trenutku.

Atmosfera i odnosi između političkih protivnika su mnogo bolji. Verbalno nasilje, prijetnje, uvrede su svedene na minimum a javna debata među listama zaista liči na sučeljavanje političkih stavova.

Dogodio se i vidan zaokret u temama koje su nametnute u kampanji pa se mnogo više raspravlja o kvalitetu života ljudi nego o vjerama, nacijama i istoriji. Istina, u tom obećanom kvalitetu se nerijetko i pretjera pa kampanja ponekad više liči na maštanje o lijepom životu nego na realna politička obećanja.

Naša organizacija je sa izbornim listama potpisala Kodeks za fer i demokratsku izbornu kampanju s ciljem da nadomjestimo brojne manjkavosti našeg izbornog procesa i važećeg izbornog zakonodavstva, sa željom da izbori budu kvalitetniji i kompetitivniji, sa što većim povrenjem građana građanki.

Njime afirmišemo promociju nenasilja, sprečavanje vršenja pritiska na birače, sprečavanje zloupotrebe javnih resursa i funkcija, transparentno finansiranje kampanje, poštovanje slobode medija, sprečavanje širenja dezinformacija, odgovorno ponašanje na društvenim medijima, institucionalno rješavanje sporova, te prihvatanje slobodno izražene volje ljudi… Ili, ukratko rečeno, promovišemo neprikosnoveno pravo građana i građanki da glasaju slobodno.

Za sada nijesmo imali zvaničnih pritužbi lista na kršenje Kodeksa.

MONITOR: Pozvali ste članove Vlade, predsjednike opština i direktore državnih preduzeća da ne održavaju izborne aktivnosti. Ko su oni koji to čine?

KOPRIVICA: Najzanačnije anomalije ovog procesa nalaze se u zloupotrebi državnih resursa, partijskom zapošljavanju, netransparentnom finansiranju partija i funkcionerskoj kampanji.

Zato smo pozvali državne funkcionere i funkcionerke na svim nivoima da od danas, do dana izbora, ne održavaju javne aktivnosti koje se na bilo koji način mogu podvesti pod funkcionersku kampanju. U duhu potpisanog Kodeksa za fer i demokratsku izbornu kampanju, željeli smo da se i državne institucije, na svoj način, „pridruže” inicijativi i daju svoj važan doprinos raskidu sa prethodnim lošim praksama.

Zadatak svakog demokratskog društva jeste da razlika između partijskih i državnih aktivnosti bude jasna, vidljiva i uređena zakonskim normama. Da partije ne prisvajaju državni novac, projekte i aktivnosti kao svoje. Kako to kod nas još nije slučaj, smatramo da ovom vrstom dobrovoljne aktivnosti možemo napraviti važan korak naprijed.

Naša inicijativa nije uperena protiv učešća u kampanji funkcionera koji se nalaze na listama. Mi želimo da se odvoji politička promocija i kampanja od obaveza državnih institucija. Želimo da javnost dobro razumije šta funkcionerska kampanja zapravo znači i da pri svakom nastupu ovog tipa sebi postavi dva pitanja: prvo, da li je konkretna promotivna aktivnost nešto bez čega se ne može, odnosno da li će njenim izostankom biti propuštena neka važna prilika za razvoj države; i drugo, da li bi ta aktivnost mogla biti ostvarena bez javnog eksponiranja i/ili prisustva javnog funkcionera.

I kad postavite ta dva pitanja, vidjećete da većina predizbornih aktivnosti funkcionera zapravo jeste primitivna funkcionerska kampanja. Da se radi o izostanku političke kulture i poštovanja demokratskih principa fer kampanje. I da je to pojava koja je naslijeđena od prethodne vlasti, a usavršena u posljednje tri godine.

Ostaje nam da vjerujemo da se sa promjenom političke scene mijenjaju i građani i građanke i da će ove aktivnosti početi izazivati drugačiji efekat nego ranije: otpor, revolt, aktivizam i kažnjavanje na izborima.

MONITOR: CDT je radio istraživanje o predizbornim manipulacijama. Koliko je ova kampanja time opterećena?

KOPRIVICA: Tim našeg portala Raskrinkavanje.me zabilježio je dezinformacije i u ovoj kampanji – lažna istraživanja, fabrikovanje izjava i pristrasnost dijela medija, pojavljivanje novih, neregistrovanih portala i davanje prostora samo favoritima uredničke politike. Ipak, kada uporedimo ovu kampanju sa onom za predsjedničke, pa i lokalne izbore, dezinformacija ima znatno manje. Čak i na društvenim mrežama, osim standardnih političkih prepucavanja i uvreda između pristalica i partijskih botova, nema onoliko dezinformacija kao u martu. Cjelokupna slika na ovom polju je bolja i zbog manjeg interesovanja tabloida iz Srbije za ovaj izborni proces. Za razliku od prethodnih izbora još uvijek nema specijalnih emisija o crnogorskim izborima i posebnih rubrika na portalima, iako, naravno, pojedine liste dobijaju mnogo više prostora nego druge. Ipak, ovo ne možemo pripisati nekom napretku medija, poštovanju standarda, razvoju svijesti i savjesti, jednostavno su tabloidi u regionu trenunto okupirani dešavanjima na Kosovu pa im naši izbori nisu u vrhu agende.

MONITOR: Neke prakse se ne mijenjaju. Izbori se održavaju po starim pravilima, a izborna reforma je jedno od predizbornih obećanja. Koliko će to uticati na izborni proces?

KOPRIVICA: Nadamo se da će izbori zanimati političke partije i nakon 11. juna,  jer je to period kada bismo mogli da riješimo sve one probleme na koje godinama unazad upozoravamo. Izborna reforma bi morala da bude prioritet novog sastava parlamenta. Tada je potrebno uložiti značajan napor i energiju kako bi se postigao konsenzus vlasti i opozicije i naši izborni zakoni konačno uskladili sa demokratskim standardima. U ovoj godini nijesu postojali uslovi i mogućnost da se radi na reformi izbornog zakonodavstva, ali smo pojedine izjave predstavnika partija i potpisivanje Kodeksa za fer i demokratsku izbornu kampanju doživjeli kao opredjeljenje da se krene u rješavanje spornih pitanja koja opterećuju izborni proces u našoj zemlji.

Od izbora do izbora se pokazuje koliki je problem to što nam izbore sprovede institucije koje direktno kontrolišu političke partije i što imamo nesređen birački spisak s kojim su povezani problemi neažurnosti registara prebivališta, registra državljanja i matičnog registra umrlih. Dalje, imamo slučajeve medijskog, političkog i finansijskog uplitanja u izbore sa strane, koji, očigledno, nijesu pretjerano interesovali naše izabrane predstavnike, a zloupotrebe javnih resursa, posebno kroz partijsko zapošljavanje i funkcionersku kampanju, su potpuno normalizovane.

Dobra vijest je da za ove probleme imamo predloge rješenja koja su oprobana i dokazana u mnogim demokratskim zemljama. Ali kako bi se to usvojilo, najmanje dvije trećine budućeg sastava parlamenta treba da sjedne i napravi dogovor.

Važno je potcrtati da izbori ne predstavljaju neko tehničko pitanje, već izvor legitimiteta svake funkcije, institucije i javne politike. Ipak, pristup koji su demonstrirale naše političke partije jasno pokazuje da je njima odgovarao status quo i one su dobro znale da iskoriste različite anomalije i pravne praznine kako bi pribavile političku korist.

Političke partije su često znale da potvrde da je izborne reforma neophodna, ali uvijek kada bi došlo vrijeme da se ona sprovede, naše poslanici i poslanice su imali preča posla.

Sjećate se da je sadašnja vlast, dok je bila opozicija, vrlo glasno i često pred parlametarne izbore 2020. obećavala da će sprovesti izbornu reformu, ona je čak našla mjesto i u ekspozeu dva premijera od tada, ali nažalost reforma je ostala upravo tu, na papiru. A bio je očit nedostatak političke volje i sa strane opozicije. Podsjetiću da su u jednom trenutku dvije najveće partije vlasti i opozicije, DF i DPS u isto vrijeme bojtkovale parlament kada je trebalo raditi u Odboru za izbornu reformu, što dovoljno govori o odnosu prema ovom ključnom pitanju i za našu unutrašnju demokratiju i za članstvo u EU. Normalno je da postoje politička razmimoilaženja, ali ne i da to parališe ključne reformske procese.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo