Povežite se sa nama

Izdvojeno

 ZAŠTO NE RADI RUDNIK U BERANAMA: Zaludu grad na uglju leži 

Objavljeno prije

na

Aktuelni direktor rudnika, Nikola Šćekić  podsjeća da su od početka globalne krize i krize energenata mnoge kompanije iskazivale interesovanje za ugalj iz Berana, među kojima i poznata firma iz Poljske, Karbon mejning

 

Potpuno hamiltonovska slika miholjskog sunčanog dana na Limu i čovjeka koji gazeći, s macolom i metalnom štangom u rukama, vadi iz vode grumenje uglja, ostala je, nažalost, nezabilježena, ali je otvorila apsurdnu priču o Beranama, gradu koji leži na rudi i rudniku koji godinama ne radi.

Ovaj čovjek to danas čini baš kao nekada u najsirotinjskijim vremenima, kada je ugalj izvađen iz Lima za mnoge porodice u naselju Hareme, s desne strane rijeke,  značio opstanak za vrijeme dugih zima.

Stariji i vremešniji Beranci se prisjećaju kako su se nekada skoro sve haremske, starogradske porodice time bavile. Neko za svoje potrebe, a neko i za prodaju.

,,Odozgo od mosta kod Hotela Berane pa sve dolje do novog magistralnog mosta, i niže, svuda je ugalj u vodi. Naročito ga ima u godinama velikih vodostaja, kada Lim spere površinski šljunkoviti sloj i otkrije ga. Onda bi svi navalili i vadili”, priča taj stanovnik naselja Hareme.

U poratnim godinama, kako se prisjeća,  postojao je pored Lima i prvi rudnik, odnosno organizovana površinska eksploatacija.

,,Radila je to tada država prije početka podzemne eksploatacije. Onda je nadošao Lim. Bila je to najveća povodnja koja se u ovom kraju pamti. Uništila je taj rudnik. Odnijela je i tada jedini gradski most”, prisjeća se ovaj čovjek.

I ne samo u Limu. Ugalj je, kako pričaju, ispod čitavog naselja Hareme. Veliki broj kuća porodica Efović, Đurišić, Beganović, Ćeranić, Folić, kao i mnogih drugih, leže upravo na uglju. U tom naselju možete čuti priče i o tome kako su ljudi, kopajući temelje, dolazili do uglja na jedva metar dubine.

Iskusni rudarski inženjeri stručno i precizno objašnjavaju kako, zapravo, čitavo Berane leži na velikoj ugljenoj ploči.

,,To na šta se nailazi, u Limu, u Haremima i na nekim drugim mjestima u gradu, samo su takozvani izdanci.  Čitav grad, naime,  leži na velikoj ugljenoj ploči debljine četiri i po,  do devet metara, pa i više na pojedinim mjestima, kao što je to slučaj u selu Dapsići. Ploča ispod grada je na dubini od oko dvjesta metara. Upravo na toj dubini su i rudarski hodnici današnje jame Petnjik”, kažu stručnjaci.

Prema njihovim riječima ukupne rezerve uglja u takozvanom beranskom basenu procijenjene su na 167 miliona tona.

,,To su geološke rezerve. Bilansne rezerve, ili drugim riječima ono što je dostupno,  iznosi oko trideset miliona tona. Od toga, opet, eksploatacione rezerve iznose dvadeset pet miliona tona. Bilansne rezerve samo jame Petnjik su oko šesnaest miliona tona, dok su dubinska nalazišta na obližnjem selu Polica devet i po, a u selu Zagorje oko tri i po miliona tona”, dodaju.

Rudarski inženjeri objašnjavaju i da ukupni resursi nijesu bukvalo nedostupni, već da kopanje ispod samog grada, koje se u Evropi odavno radi, kod nas nije isplativo, pri činjenici da su i tako velike zalihe lako dostupne.

Jama Petnjik beranskog Rudnika mrkog uglja, s druge strane brda Jasikovac, grada i naselja Hareme, otvorena je 1980. godine kada je završena eksploatacija u starom rudniku u Budimlji.

,,To je jedna od najbezbjednijih jama, sa najboljim uslovima. Pravo bogatstvo. Ima osam polja od kojih su otkopana samo tri. Sve smo pripremili i očistili. Samo da se pojavi neko ko bi bio zainteresovan da vadi ugalj, i proizvodnja bi mogla odmah da počne”, kaže aktuelni direktor ovog rudnika, Nikola Šćekić.

On podsjeća da su od početka globalne krize i krize energenata mnoge kompanije iskazivale interesovanje za ugalj iz Berana, među kojima i poznata firma iz Poljske, Karbon mejning.

,,Čini se da su oni bili najzagrijaniji da uđu u partnerski posao sa našom matičnom kompanijom. Poljaci su trebali da ulože svoje iskustvo i novu tehnologiju, ali nažalost, nijesu bili spremni da u potpunosti preuzmu i vlasništvo, i tako od tog posla nije bilo ništa. Dolazile su ove jeseni i neke takođe poznate rudarske firme iz Turske, ali opet ništa”, priča Šćekić.

Jedini preživjeli privredni kolektiv iz nekadašnje industrijske zone Rudeš u Beranama, Rudnik uglja, kroz proces tranzicije promijenio je dosta vlasnika.

Beranski rudnik uglja bio je 2001. godine prodat mješovitom vojvođansko-slovačkom preduzeću Gradeks HBP, sastavljenom od kompanija Gradeks iz Kule i HBP iz slovačkog grada Providza. Poslije nešto više od godinu između ova dva partnera izbili su nesporazumi koji su završeni tako što su Slovaci najprije preuzeli kompletno upravljanje, da bi se potom i sami nenajavljeno povukli iz posla i otišli iz Berana.

Tako je proizvodnja u jami Petnjik utihnula u novembru 2002. godine. Prodaja Rudnika uglja oglašavana je nakon toga devet puta prije nego ga je kupila kompanija Balkan enerdži, sa velikim planovima vezanim za izgradnju termo bloka i investicijama od 120 miliona eura.

Grčka firma Balkan enedži je malo prije kupovine rudnika u Beranama, avgusta 2007. godine, registrovana u Podgorici za poslove proizvodnje, prometa i usluga. Tada je zvanično saopšteno da je to podružnica grčkog koncerna Restis Group čiji je vlasnik milijarder Viktor Restis.

Početkom 2014. godine od grčkog biznismena Petrosa Statisa kupio ga je Metalfer iz Sremske Mitrovice.

Metalfer je krenuo ambiciozno i već poslije treće godine od početka privatizacije našao se na vrhuncu poslovanja, kada su imali tri smjene i 157 radnika. Tadašnji menadžment je čak najavljivao upošljavanje još stotinu radnika i proširenje proizvodnje.

A onda je u aprilu 2019. godine došlo do prekida proizvodnje i priče o tome kako vlasnici iz Srbije više ne mogu da pokrivaju gubitke koje rudnik pravi. Od tada se vode pregovori da se nađe model da se rudniku pomogne da radi bez gubitaka i da se pokrene proizvodnja.

Rudnik uglja za Berane ima posebnu vrijednost, jer osim što je u jednom trenutku zapošljavao stotinu i pedeset radnika, za njega je u reprolancu bilo vezano još dvadeset manjih firmi i njihovih zaposlenih.

Nove geopolitičke okolnosti, ekonomska i energetska kriza, aktuelizovale su pitanje aktiviranja ove jame i učinile posao podzemnog kopanja uglja isplativijim nego što je to bilo do prije energetske krize.

,,Već nekoliko mjeseci gajimo nadu da će se pronaći neko ko će pokrenuti mašine, ali to nikako da se desi. Mi smo učinili sve što je bilo do nas. Sačuvali smo jamu, održavamo je i čekamo da se učini nešto konkretno”, kaže direktor rudnika.

Konkretna nada beranskim rudarima data je još u vrijeme Vlade Zdravka Krivokapića, koji je prilikom posjete ovom gradu saopštio da je to skoro gotova stvar i samo pitanje dana. Da će se ruda odvoziti za Pljevlja gdje sa Termoeletranom postoji od ranije ugovor o preuzimanju proizvedenih količina. Kazao je i da će Rudnik u Beranama raditi koliko i termoelktrana. I nakon toga ništa.

I dok grad  leži na uglju, Rudnik mrkog uglja u Beranama i dalje ne radi. Ugalj u ovom gradu vade jedino rijetki „limski rudari“, mada i taj zanat polako odlazi u zaborav. Osim ako cijene energenata i njihova nedostupnost ove godine, kao i neizvjesnost pred pitanjem i nepoznanicom šta donosi ova zima, ne pokrenu ponovo vodene kopače da se vrate tom poslu.

                                                                                                                             Tufik SOFTIĆ

Komentari

HORIZONTI

SDT OTVARA STARE SLUČAJEVE RATNIH ZLOČINA: Dolaze li na red nedodirljivi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Početkom ovog mjeseca  SDT je  po naredbi Glavnog specijalnog tužioca  Vladimira Novovića ponovo formirao krivične predmete u slučaju ratnih zločina u logoru Morinj, Bukovici, Kaluđerskom lazu i deportacijama bosanskih izbjeglica. Novović je naredio i analizu postojećih dokumenata i informacija koje se mogu uporediti sa novim dokazima iz Rezidualnog mehanizma u Hagu. Za nove predmete su formirani i specijalni istražni timovi

 

 

Još u oktobru prošle godine Specijalno državno tužilaštvo (SDT) je najavilo da će u idućih par godina preispitati ranije (neslavno) okončane predmete ratnih zločina na crnogorskoj teritoriji. Prije toga je usvojena Strategija za istraživanje ratnih zločina 2024-2027. sa Akcionim planom od dvije godine koju je inicirao Vrhovni državni tužilac (VDT) Milorad Marković prije ravno godinu dana. SDT je inicirao promjenu Zakonika o krivičnom postupku (ZKP) kako bi se mogli koristiti dokazi prikupljeni od međunarodnog suda u Hagu u slučajevima ratnih zločina u Crnoj Gori – što je Skupština i usvojila.

Početkom ovog mjeseca je i zvanično objavljeno da je SDT, po naredbi Glavnog specijalnog tužioca (GST) Vladimira Novovića ponovo formirao krivične predmete u slučaju ratnih zločina u logoru Morinj, Bukovici, Kaluđerskom lazu i deportacijama bosanskih izbjeglica. Novović je naredio i analizu postojećih dokumenata i informacija koje se mogu uporediti sa novim dokaza iz Rezidualnog mehanizma u Hagu. Za nove predmete su formirani i specijalni istražni timovi u skladu sa Zakonom, navodi SDT.

Za ratne zločine počinjene tokom ratova 90-tih, Crna Gora je pravosnažno osudila svega 11 osoba, manje od trećine optuženih. To je bilans od 26 godina od kada se počelo sa procesuiranjem ovih teških krivičnih djela. Procesi za tri ključna zločina koji su se desili na našoj teritoriji, Deportacije, Bukovica i Kaluđerski laz doživjeli su fijasko. Svi optuženi pravosnažno su oslobođeni i po zakonu im se ne može ponovo suditi za isti zločin. Niko od tužilačke postave nije snosio posljedice za loš rad. Naprotiv, neki od njih su napredovali u službi.

Od petorice osuđenih u slučaju Klapuh, samo jedan je poslat u zatvor. U predmetu Morinj pravosnažno su osuđene samo četiri osobe najnižeg ranga – stražari i kuvar. Mučenja u vojnoj bazi u Kumboru nisu ni taknuta. Crnogorsko tužilaštvo se nije bavilo komandnom odgovornošću niti ko je otvarao vrata običnom građanstvu da dolazi u logore i po svom nahođenju tuče “ustaše” kako su označavani svi zarobljeni Hrvati, civili i vojnici.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KAPITALNI BUDŽET ZA 2025. GODINU: Želje, obećanja i poneki projekat

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od 64 nova projekta u ovogodišnjem kapitalnom budžetu, samo njih 11 je prošlo zakonsku proceduru i spada u red „zrelih“ projekata spremnih za realizaciju. Većina ostalih noviteta  (28 projekata) tu su se našli na insistiranje Vlade, kao projekti „od izuzetnog značaja za državu“. Iskustvo uči da mogu proći godine dok oni ne budu konačno spremni. Ali, birači vole te priče

 

 

U nedavno usvojenom budžetu za 2025. godinu za kapitalne investicije namijenjeno je 280 miliona eura. Što bi rekli, prosječno. Tim bi novcem trebalo finansirati ovogodišnje radove na realizaciji 342 projekta ukupne vrijednosti 3,67 milijardi (3.667.000.000 eura).

„Kapitalne investicije su na rekordnom nivou i volio bih da vidim da li građani jedva čekaju da vide sve te projekte”, pohvalio se premijer Milojko Spajić na dan usvajanja budžeta. Podsjetivši, prethodno, kako je program Evropa sad 2 već doveo do obećanog povećanja plata i penzija. Činjenicu da je mnogo onih koji nijesu dobili obećano, pošto su zarade i penzije porasle u iznosu/procentu manjem od onoga koji je najavljivan sa predizbornih bilborda Pokreta Evropa sad, premijer nije komentarisao. Iako bi to iskustvo moglo biti korisno za one koji, slijedeći Spajićeva uputstva, s nestrpljenjem čekaju da vide obećane kapitalne investicije.

Uglavnom, među 342 projekta koja su se našla u ovogodišnjem kapitalnom budžetu, skoro 280 su ranije započeti – stvarno ili formalno – dok su 64 projekta, procijenjene vrijednosti od 805 miliona, prvi put u budžetu. Taj podatak nas dovodi do prve zanimljivosti  ovogodišnjeg kapitalnog budžeta.

Od pomenuta 64 projekta samo njih 11 u budžet je ušlo sa prošlogodišnje Liste prioritetnih projekata. Tu Listu  zrelih projekata sastavila je Vladina Komisija za ocjenjivanje kapitalnih projekata, u skladu sa zakonskom procedurom a na osnovu priložene dokumentacije. I na njoj su se našli samo projekti potpuno spremni za realizaciju. Kod kojih je urađen glavni projekat i riješeno pitanje eksproprijacije, ukoliko za njom postoji potreba.

Uz njih, u kapitalnom budžetu  našlo se i 28 projekata „od izuzetnog značaja za državu“. Ali, ipak, sa nepotpunom dokumentacijom. Nekoga zato može začuditi što, ako su toliko važni, ti projekti nijesu adekvatno pripremljeni za realizaciju, u skladu sa važećim propisima. Nego im Vlada fata vezu.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVAK ĐOKOVIĆ NA SVETOM STEFANU: Novi zakupac ili pregovarač

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako se nezvanično saznaje, osnovni razlog Đokovićevog dolaska jeste namjera da uđe u vlasničku strukturu kompanije Adriatic properties, koja vodi zakup najpoznatijih crnogorskih hotela u ime i za račun kompanije Aidwey Investment Ltd. Đoković je zainteresovan da kupi 20 odsto akcija kompanije Adriatic Properties, koju kao šef Odbora direktora vodi grčki biznismen Petros Statis

 

 

Teniski as Novak Đoković boravio je proteklog vikenda u Crnoj Gori neočekivanim povodom. Došao je u svojstvu globalnog ambasadora poznate singapurske hotelske kompanije Aman Resorts, kako bi posredovao između Vlade i zakupca elitnih hotela Sveti Stefan, Miločer i Kraljičina plaža i pomogao da se četvorogodišnji spor oko zatvorenih hotela riješi.

Najavljen je optimističkim naslovima u domaćim i regionalnim medijima kako će imenom i uticajem pokušati da riješi spor između zakupca, budvanske kompanije Adriatic Properties i Vlade Crne Gore i da skine katance sa kapija ekskluzivnog grada hotela Sveti Stefan, koji prepušten zubu vremena stoji zaključan četiri turističke sezone.

U kratkom razgovoru za Vijesti, Đoković je pojasnio da je to glavni razlog njegovog dolaska i razgovora sa premijerom Milojkom Spajićem. Kazao je da su za sada obavljeni „incijalni razgovori“ kako bi dobio potrebne informacije, te da se nada da će neko rješenje vrlo brzo biti na horizontu.

„Dobio sam na neki način zaduženje i molbu od svojih partnera, Amana, čiji sam ambasador na globalnom nivou, da pokušam da na našem jeziku dođemo do rješenja prihvatljivog za obje strane. Nijesam ni na čijoj strani ovdje, zapravo sam samo neko ko pokušava da radi za opšti interes Crne Gore i neko ko želi da ostane Aman, jer bi mi bilo žao da se to ne razriješi i da Aman ne bude više u Crnoj Gori – rekao je Đoković.

Novak Đoković je počasni građanin Budve od 2018. godine, a odluku su jednoglasno donijeli odbornici pozicije i opozicije u lokalnom parlamentu.

Malo je vjerovatno da je u  slučaju Sveti Stefan Đoković samo promoter Amana ili prevodilac njihovih zahtjeva u pregovorima sa Vladom. Kako Monitor nezvanično saznaje, osnovni razlog Đokovićevog dolaska jeste spremnost da uđe u vlasničku strukturu kompanije Adriatic properties, koja vodi zakup najpoznatijih crnogorskih hotela u ime i za račun kompanije Aidwey Investment Ltd.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo