Povežite se sa nama

MONITORING

ZAŠTITA ŽIVOTNE SREDINE: Poglavlje zvano Đekna

Objavljeno prije

na

Godinama nam vladini zvaničnici javljaju kako će Poglavlje 27 u pregovorima o pristupanju Evropskoj uniji, koje se odnosi na zaštitu životne sredine, biti otvoreno sad ili poslije, do sredine ove pa do kraja one godine. I sve tako. Iako je istina da vlast usvaja razne propise, u stvarnosti napretka gotovo da nema. Ponegdje idemo unazad.

Ovih dana je državni sekretar u Ministarstvu održivog razvoja i turizma i pregovarač za poglavlje 27, Saša Radulović obznanio da

je veliki broj evropskih zemalja dao zeleno svjetlo za otvaranje poglavlja 27. “Sa neskrivenim optimizmom očekujemo da se do kraja godine počne sa pregovorima”, kazao je državni sekretar i podsjetio da je crnogorska administracija usaglašenu pregovaračku poziciju predala 6. februara. Na pitanje Pobjede o tome koji su ključni izazovi narednom periodu Radulović je rekao da se najprije očekuje “promjena načina razmišljanja”.

“Sada je potpuno evidentno da je od imenovanja ministra Pavla Radulovića došlo do promjene ukupnog pristupa u rješavanju izazova koji se postavljaju pred Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Donešeno je i nekoliko važnih strateških dokumenata koji će tokom realizacije rezultirati jednim sasvim inovativnim rješenjima, koja osim poboljšanja upravljanja rezultiraju i otvaranjem novih radnih mjesta”, kazao je državni sekretar.

Nijesu šala argumenti: ministar Radulović kao takav, “strateška dokumenta” i “inovativna rješenja”. Nažalost, tanko zvuči u odnosu na probleme kao što su Pljevlja, otpadne vode, komunalni otpad, kasapljenje šuma, uništavanje prostora i tako dalje.

Aleksandar Perović, direktor Ekološkog pokreta Ozon za Monitor kaže da se ne zna koliko je to evropskih zemalja ” dalo zeleno svjetlo” za otvaranje Poglavlja 27. ” Koliko zemalja članica EU u ovom trenutku smatra da je Crna Gora spremna za otvaranje poglavlja 27 mnogo je nevažnije od toga da li smo mi kao društvo spremni da u praksi primjenimo standarde koji važe u toj međunarodnoj zajednici. Da bi se otvorilo poglavlje 27, kao uostalom i svako drugo, potrebno je da sve zemlje članice budu saglasne da smo spremni za taj dio procesa evropskih integracija, što trenutno nije slučaj”, precizira Perović.

Po njegovim riječima nejasno je zašto ovo poglavlje nije otvoreno među prvima jer je od sušinskog životnog značaja, najzahtjevnije je i najskuplje. “Naravno, potpuno je jasno da našim donosiocima odluka životna sredina nije bila na vrhu prioriteta, bez obzira na Ustavom definisanu razvojnu viziju ekološke države, ali EU je trebalo da prepozna da je potrebno bilo ranije uticati da se to promijeni jer bi to moglo biti nešto što ćemo mi unijeti kao dobro u tu međunarodnu zajednicu.”

U Ozonu smatraju da je postojeće stanje zabrinjavajuće što, kažu, potvrđuje i činjenica da je sanirana samo jedna industrijska crna tačka – jalovište u Mojkovcu. “Najozbiljniji ekološki problemi , takozvane ‘istorijske crne ekološke tačke’ koje su produkt rada TE Pljevlja, KAP-a, Željezare, Brodogradilišta u Bijeloj, napušteni rudokopi, divlje deponije industrijskog i komunalnog otpada, zahtjevaju ozbiljan pristup i ozbiljne kadrove, a veoma je upitno koliko imamo kapaciteta u ovom momentu. Sama činjenica da projekat sanacije istorijskih crnih tačaka za koji je obezbjeđen kredit Svjetske banke u visini od 50 miliona još nije dao ni jedan vidljiv rezultat, pokazuje da treba mnogo više kapaciteta od postojećih. To je i razlog zbog čega smatram da je potpuno nebitno kada ćemo otvoriti poglavlje 27, već da je suština kako ćemo ga i za koliko zatvoriti”, kaže Aleksandar Perović.

Prema posljednjem popisu iz 2011. u Podgorici je živjelo 186.000 ljudi. Po procjenama gradskih čelnika broj stanovnika raste za sedam – osam procenata godišnje, tako da se već govori da u glavnom gradu živi oko 250 hiljada ljudi. Postojeći kolektor za prečišćavanje otpadnih voda projektovan je za 55 hiljada stanovnika. Čak i ako, 36 godina otkako je napravljen, radi kao sat – ne može da prečisti vodu iz kanalizacije koju koristi blizu 200 hiljada ljudi. Razlika ide u Moraču.

Kanalizacija koja se sliva u rijeke diljem Crne Gore stara je priča, poslednjih godina “osvježena” time što i “industrijska postrojenja”, najčešće klanice i farme živine, odtadne vode izlivaju direktno u rijeke. Korita rijeka, na svakom koraku se vidi, redovno se koriste i kao smetlišta.

I tamo gdje postoje deponije, gomilaju se samo problemi. U Plavu su ovih dana imali problem zato što nijesu znali kud će sa smećem jer su im Gusinjani rekli da postojeću deponiju više ne mogu da koriste. Deponija je nastala prije nego što su se Plav i Gusinje “razdružili”, pripala Gusinjanima i oni sad ne daju da je komunalci iz Plava koriste.

Baterije, one obične koje se koriste u dječijim igračkama, različitim malim aparatima, daljincima i slično, veoma su opasan otpad. Prosječan građanin Crne Gore, i ako želi da ih sakuplja i baci prema propisima – nema pojma kako i gdje. Na elektronskom otpadu se može zaraditi pa se po internetu mogu naći oglasi u kojima vam se ljudi nude da besplatno odnesu vaš crknuti kompjuter.

Svaka stopa Crne Gore, naročito one duž rijeka i puteva govore o uspješnisti države u prikupljanju čvrstog otpada.

“Nadležni često ističu da su zakoni u velikoj mjeri usklađeni sa evropskim propisima,ali praksa pokazuje da izostaje efikasna primjena, pa smatram da ni u tom segmetnu nemamo razloga da požurujemo otvaranje poglavlja 27. Primjer prolongiranja zakonskih rokova za pribavljanje integrisanih dozvola za najveće industrijske zagađivače kakvi su KAP i Toščelik Nikšić je najbolji dokaz da postoje ozbiljni problemi da se zaštita životne sredine konačno prihvati kao nešto što je životno važno, mnogo važnije od nečijih privatnih interesa, pa ma čiji oni bili”, kaže direktor Ozona.

Priča o Pljevljima vrti se u krug. Jednom se najavljuju investitori za drugi blok Termoelektrane, drugi put ih nema. Niko iz vlasti još nikad nije suvislo objasnio kako to Crna Gora planira da pravi novu Termoelektranu, dok se EU trudi da postojeće ugasi. Konstanta je da se građani Pljevalja guše, da imaju najprljaviji vazduh i najprljaviju rijeku u državi.

Na Podgoricu ne padaju pljevaljske magle, pa se olako prelazi preko podatka da je vazduh u glavnom gradu drugi po zagađenosti vazduha, odmah iza Pljevalja. Nije lako zagaditi široko polje na kojem raste Podgorica, ali svaka domaćica u gradu zna kako je kvalitetno crna prašina koju čisti. Prosto – sve je povezano – nemate gradski prevoz, imaćete više automobila na ulicama, njihovi izduvni gasovi povećaće broj štetnih tvari u vazduhu. Popravlja li se? Ne, sve je gore.

I djeca u nižim razredima osnovne uče da drveće pročišćava vazduh. Malo je drveća, umjesto njega zasađene su zgrade. I kad poizdalje pogledate sliku nije bolje. Šume su na nemilosti koncesionara, običnih drvokradica, biljnih šteotčina protiv kojih se niko ne bori.

“U našoj organizaciji kao najveći problem doživljavamo enormno aerozagađenje u opštini Pljevlja, koje je prijetnja po javno zdravlje i koje utiče ne samo na demografske promjene, migracije stanovništva i regionalni razvoj, več i na budućnost naše zemlje, a nadamo se da mi nijesmo jedini koji tako misle. Crna Gora se suočava sa velikim brojem ekoloških problema kada je upravljanje otpadom u pitanju, zagađenje vodotoka, devastacija prostora, krivolov, nekontrolisana sječa šuma i zato je potrebno shvatiti da zbog nas samih moramo unaprijediti postojeće stanje, a da nam proces pregovora sa EU samo može pomoći u tome” kaže direktor Ozona.

Često se u javnosti pominje cifra od milijardu i 450 miliona eura. koje će biti potrebno obezbijediti do 2030. godine za ulaganja u oblastima koje tretira poglavlje 27. ” Da budem potpuno precizan već se moralo uraditi mnogo više nego što je trenutno stanje, ali životna sredina nije bila među prioritetima donosioca odluka i to je nešto što se mora promijeniti ako želimo poglavlje 27 zatvoriti na najbolji način.”

Da bi se zatvorilo, najprije treba da se otvori – takva su vam ta poglavlja. I po vremenu tokom kojeg se otvara i, sasvim izvjesno, onome tokom kojeg će se zatvarati, Poglavlje o zaštiti životne sredine zaslužuje, previše korišteno ali neodoljivo ime: Đekna. Kad će – ne znamo.

“Perfeks” – sramota od reklame

Često nadležni ali i podmladak iz nevladinog sektora govori o potrebi da se promijeni svijest o zaštiti životne sredine. Načelno su u pravu, ali baš niko od njih nije primijetio, te dakle nije pokazao da ima svijest o tetnosti jedne od reklama koja se emituje na raznim pelevizijama dostupnim preko naših kablovskih operatera.

Reklamira se toalet papir “Perfeks”. Ide tako familija po samoposluzi i djevojčica odabira roze toalet papir. Onda nastupa pametni tata

i objašnjava da taj papir zapravo nije roze boje, nego je obojen kako bi bilo sakriveno da je napravljen od recikliranog papira. Zaključuje kako potpuno bijel i jedini ispravan za upotrebu može biti toalet papir napravljen od “čiste celuloze”. Postoji i druga verzija iste reklame u kojoj je opet neki prepametni tip zgranut reciklažom i nečim što je “obojeno”, “prikriveno” i slično, pita: “Da li treba da vam objašnjavamo zašto?”.

Nikoga nema da mu kaže – treba. Jer, ili je zdravlje građana koji kupuju proizvode od recikliranog papira ugroženo, pa na to neko treba da ih upozori, ili reklama laže, pa treba da se zabrani.

Sudu časti Društva Srbije za odnose sa javnošću konstatovao je ranije da tv reklame za “Pefex” toalet papir i ubruse šalju iskrivljene poruke o proizvodima od recikliranog papira i time mogu negativno da utiču na svijest i doprinos građana, posebno djece, sakupljanju stare hartije i njenom vrećanju u upotrebu.

Svoje ubruse “Perfeks” reklamira pomoću tete u bijelom mantilu koja pita kupce da li ikada razmišljaju šta, kada ih prebrišete ubrusima, ostaje na kuhinjskim površinama “tu gdje pripremate obroke za svoje najmilije”. Reciklirani papir, kaže, može sadržati tragove teških metala te je , opet najbolji onaj njihov od “100 posto celuloze”.

Ekološka Crna Gora nije primijetila, samim tim ni upozorila D.o.o. “Drenik” , proizvođača “Perfeksa” i naručioca ovih reklama – nijesu u redu.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

EPCG – NOVA ŽRTVA POLITIČKIH IGARA: Visoki napon u odboru direktora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sporenja unutar vladajuće većine, a gledajući po dubini u nju bi se mogao uračunati i DF, dovele su do blokade borda direktora EPCG, ugrozile normalno poslovanje CEDIS-a i umanjile mogućnost da Elektroprivreda nađe strateškog partnera za prodaju 10 odsto njenih akcija koje će, u suprotnom, baciti u šporet. Uskoro, u pitanje može biti dovedeno i uredno snabdijevanje strujom

 

Elektroprivreda Crne Gore (EPCG) je, na XX redovnoj Skupštini akcionara, dobila novi bord direktora, ali je zadržala stare nevolje. Uz poneki novi. Nova parlamentarna većina, oličena kroz Vladu Dritana Abazovića demonstrirala je kontinuitet sa prethodnim vladama Zdravka Krivokapića, Duška Markovića… U najkraćem: političke pozcije, uhljebljenja i preraspodjela moći važniji su od prosperiteta najveće, najznačajnije i najbogatije crnogorske kompanije u državnom vlasništvu.

Glasovima predstavnika Vlade koja, u ime države, kontroliše oko 88 akcija EPCG (98 odsto akcija sa pravom upravljanja) Skupština akcionara Elektroprivrede usvojila je ponuđene izvještaje o poslovanju kompanije u 2021. godini, a onda donijela odluku o razrješenju svih članova Odbora direktora, osim predsjednika borda Milutina Đukanovića. Bez obrazloženja za razriješene i bez elementarnih podataka o predloženim/novoizabranim članovima borda. Osim njihovog imena i prezimena: Vladan Joković, Tahir Đonbaljaj, Adis Balota, Martin Ćalasan, Nenad Marković i Emir Strujić.

Ako su u Vladi bili saglasni sa ponuđenim izvještajima i ocjenama o radu EPCG (,,Najbolji rezultat u istoriji kompanije”, tvrdi izvršni direktor Nikola Rovčanin) zašto su mijenjali menadžment? Prema najavama, nakon promjena većine članova borda uslijediće i izbor novog izvršnog direktora. Do smjene Rovčanina doći će za koji mjesec, kažu izvori Monitora, čim se za to steknu uslovi, odnosno, profunkcioniše novi Odbor direktora.

Možda u Vladi, ipak, nijesu zadovoljni radom EPCG i iskazanim poslovnim rezultatima. Tome bi u prilog moglo ići insistiranje Vladinog predstavnika na Skupštini da se promijeni predložena odluka menadžmenta i izabere novi revizor. To bi dalo smisao insistiranju na novom bordu direktora i, sljedstveno, novom izvršnom direktoru. Nova nepoznanica: zašto je u tom slučaju funkciju zadržao Milutin Đukanović, formalno najodgovorniji čovjek za poslovne rezultate EPCG?.

Postoji samo jedno objašnjenje – politička trgovina vladajuće većine sa DF-om, i naum da se sa rukovodećih mjesta u državnim kompanijama udalje predstavnici Demokratske Crne Gore. Jadnima nagrada a drugima kazna za iskazanu i očekivanu (ne)kooperativnost. Ili je to, ipak, stvar ličnih odnosa i procejna premijera Abazovića koji je, vidjeli smo u direktnom prenosu jednog osrednje režiranog igrokaza, na sjednici Vlade insisitirao da Đukanović zadrži mjesto u bordu EPCG.

Sa njegovom odlukom nijesu se složile tzv. suverenističke stranke. Uslijedio je njihov kontraudar. Istog dana kada je izabran novi bord, na njegovoj prvoj sjednici, ostavku je podnio Adis Balota (SDP). Pošto ostavka jednog člana znači pad cijelog borda, svjedočićemo novoj, sada vanrednoj, skupštini akcionara i izboru novog borda. Pa, vjerovatno, sve ispočetka. Kao potvrda očiglednog: sada u Vladi imamo rivalitete slične onima na relaciji Vlada – Skupština koji su obilježili mandat prethodne Vlade.

Politički oponenti su i u Balotinoj ostavci pronašli povod za različito tumačenje pravnih normi i dodatno podizanje tenzija. Koliko to može štetiti Elektroprivredi nije bitno, preča je odbrana državnih i nacionalnih interesa. Uglavnom, u saopštenju iz EPCG tvrde da je Milutin Đukanović izabran i za predsjednika novog borda direktora Elektroprivrede. Balota, i partije koje stoje iza njegove odluke o ostavci, kažu da to nije tačno.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVA RASPODJELA DUBINE PO PARTIJSKOM KLJUČU: Kao da i nije bilo avgusta

Objavljeno prije

na

Objavio:

DPS-u bi, kako sada stvari stoje, trebalo da pripadne 30 odsto državnih pozicija po „dubini“. Pored Pošte, ta partija  je bacila oko na Investiciono razvojni fond, EPCG, Plantaže, Rudnik uglja, Željeznicu… Ni ostali ne zaostaju. A skoro niko više ne pominje da za zapošljavanje ne smije biti presudna partijska knjižica, već znanje

 

Skupštinska većina mora do kraja mjeseca dogovoriti raspodjelu pozicija u odborima najvećih državnih preduzeća jer mandati članovima tih tijela u većini kompanija ističu na kraju mjeseca.

Pregovori su dugi i mučni ali se „principi“ podjele odavno znaju – sve po partijskom ključu. Rijetko više ko i pominje obećanje da nakon smjene DPS-a neće biti presudna partijska knjižica, već znanje, sposobnosti, pregnuće…

Da se ništa nije promijenilo svjedoče aktuelni članovi Vlade. Potpredsjednik Vlade Vladimir Joković je izjavio da je DPS Vlada nakon što je 30. avgusta 2020. izgubila izbore uspjela da do Nove godine zaposli 4.700 radnika u državnim institucijama i preduzećima.

Iako je decenijska praksa čudo, ni prošla vlast nije imala zanemarljive učinke u ovom segmentu. Čelnici tri državne kompanije su za godinu dana uvećali broj zaposlenih za skoro 20 odsto, po kompaniji, precizirao je Ervin Ibrahimović, ministar kapitalnih investicija. Objasnivši da su Elektroprivreda, Crnogorski elektrodistributivni sistem, Rudnik uglja Pljevlja od kraja 2020. do kraja 2021. godine dobile po skoro 200 novih radnika. I to je bilo malo pa je menadžment CEDIS-a pred smjenu pokušao da zaposli još 300 novih radnika i da časti pojedine u menadžmentu sa po stanom.

Koja je razlika između podgoričkog Vodovoda, tog višedecenijskog pribježišta za DPS-ovsku porodično-umreženu klijentelu i današnjeg CEDIS-a, tog hrama nepotističkih poriva i potreba, pogotovo Demokrata i DF-ovaca, pita se u izjavi za Monitor bloger Duško Kovačević: „Ima li ko da pita direktora Vladimira Čađenovića koliko tisuća on i žena prihoduju mjesečno? A on nije DPS-ovac. Mnoge stvari su čak neuporedivo gore i tragičnije“.

On kaže da kada smo konačno vidjeli bivšu opoziciju na djelu, na ministarskim, direktorskim i svim tim funkcijama „naišli smo na isto zlo, i to, da ironija bude veća, upravo putem koji smo odabrali da bi pobjegli od zla, da parafraziram jednu divnu rečenicu Žana de Lafontena. Nova vlast nam je upriličila istu korupciju, nepotizam i filozofiju partitokratije, pa DPS više nije usamljeni bauk koji kruži Crnom Gorom. Jednu traumu izliječili smo novom došavši na to nihilističko mjesto o kojem su nam uporno govorili oni koji su davno doživjeli ‘promjene’: ne očekujte bolje, sve će ostati po starom i nakaradnom, a oni koji su bili moćni u starom sistemu postaće još moćniji u novom“.

Na nedavnoj sjednici Vlade, njen potpredsjednik Raško Konjević je bio otvoren i izjavio je da su zapošljenja stvar političkog dogovora. Imao je i određenih nedoumica: „Za dogovor jesam, ali mislim da kondukter i ugostitelj ne treba da budu predstavnici državnog kapitala, jer nemaju dovoljno znanja i iskustva“, rekao je Konjević konstatujući da se takvim predlozima pravi velika šteta dignitetu Vlade. Na Konjevićeve primjedbe, premijer Dritan Abazović je konstatovao da „dogovor kuću gradi“ uz ocjenu da to što je neko završio fakultet nije garant znanja.

I nije, fakultet je ništa spram partijske knjižice. A kad se već ova praksa ozvaničila, red je da se u novoj raspodjeli podmire i njeni tvorci. Tako bi DPS-u trebalo da pripadne 30 odsto pozicija po „dubini“.

Šef poslaničkog kluba DPS-a Danijel Živković kazao je ove nedjelje da se ta stranka „ne gurka” za pozicije „po dubini”, ali da njen kadar može da pomogne upravi ako bude potrebno. A biće. Spremni su, kaže Živković, da u ukupni kadrovski potencijal stave u „funkciju institucionalne nadogradnje i pomoći sistemu, koji je razaran u prethodnom periodu od kadrova bivše Vlade Zdravka Krivokapića“. Tri decenije njihovog razaranja su izgleda ništa spram Zdravkove godine dana.

„Ako je rješenje problema nezaposlenosti taj da se učlanjujemo u partije kako bismo se zapošljavali u državnoj upravi i preduzećima, te napredovali unutar njih, onda bi to značilo da svi treba da se učlanimo u partije i da svi radimo u državnim ustanovima i preduzećima. Izvedimo logički stvar do kraja: to bi značilo da kompletna privreda bude državna i da bi ona u privatnom vlasništvu trebalo da bude svedena na minimum. Ovu stvar je nužno razjasniti na ovaj način da bi se razumjelo koliko je sveopšta partitokratija zapravo ne samo ekonomski štetna i sporna sa etičke strane, već i besmislena“, kaže za Monitor ekonomista Mirza Krnić, član pokreta Preokret. On smatra da nam treba „ekonomija koja može da pokrene društvo naprijed, a nju pokreću dinamika, inovacije, organizacija, znanje, preispitivanje odluka, upornost u radu – sve ono što partijska poslušnost isključuje“.

Kako god bilo, stari DPS kadrovi se vraćaju. Tako se spekuliše da bi poslanik DPS-a Branimir Gvozdenović mogao da bude predložen u Odbor direktora Pošte CG.

U novoj vladinoj komisiji koja treba da preispita sporne dodjele stanova i stambenih kredita član je Nataša Pešić, savjetnica predsjednika države Mila Đukanovića. Primijećeno je da je Pešić i sama dobila stan od države, te da nije jasno kako će ona preispitati dodelu stanova sebi i svojim partijskim kolegama.

„Brine što će se na nekim važnim mjestima naći čak i stari kompromitovani kadar, ljudi protiv kojih su podnošene krivične prijave, koji su već uživali brojne privilegije i dobijali povoljne stanove i kredite“, kaže za Monitor novinarka Aleksandra Mudreša. Ističe da iako još ne znamo ko će „prigrabiti“ koje preduzeće, znamo da će se to raditi na isti način kao što je to rađeno trideset godina unazad: „Ne postoje kriterijumi za izbor članova odbora direktora, ne postoji organ kome su oni odgovorni i ko ih kontroliše. Drsko je i bezobrazno da oni koji su sada vlast a sve su ovo kritikovali do prije dvije godine, danas samo nastavljaju po mustri DPS-a i ne rade ništa da ‘partijske ispostave’  budu u službi svih građana“.

Pored Pošte, DPS je bacio oko na Investiciono razvojni fond, EPCG, Plantaže, Rudnik uglja, Željeznicu… Za člana borda Održavanje željezničkih voznih sredstava (OŽVS) ova partija predložila je Milorada Vukovića, koji je 10 godina bio izvršni direktor tog preduzeća, a smijenjen je u martu prošle godine. Vuković, koji je tri mandata bio izvršni direktor OŽVS-a, preduzeće je ostavio sa akumuliranim gubitkom od 5,92 miliona eura.

„To što DPS dobija 30 odsto kadrova po ‘dubini’ i to, svi su izgledi, onih ključnih za upravljanje državom, govori o jasnoj namjeri partija vlasti da se preko naših leđa ostvaruju njihovi dogovori i interesi. Na suštinskoj ravni, stranke od kojih to nismo očekivali i koje nam to nisu obećavale na izborima, zapravo daju legitimitet DPS praksi kao jedinoj mogućoj. Može se drugačije, ali sa ovakvom retrogradnom sviješću partitokrata – teško“, kaže Krnić.

A što radi opozicija koja je najavljivala „blokadu“ Crne Gore? Potpredsjednik Vlade Konjević izjavio je da Demokratski front „nudi” da bude dio dvotrećinske podrške u Skupštini u zamjenu da zadrži pojedine funkcije „po dubini”. Zna se da je prije svega riječ o funkcijama u energetskom sektoru. Šef poslaničkog kluba DF-a Slaven Radunović rekao je da svaki stručnjak koji je predložen od DF-a ili neke druge stranke pobjednice izbora 30. avgusta 2020. treba da zadrži funkciju ako je radom i rezultatima ispunio očekivanja.

Energetika je zanimljiva i DPS-u, pa se kao kandidati za Odbor direktora CEDIS-a pominju poslanik Ivan Mitrović i predsjednik podgoričkog odbora DPS-a i zamjenik gradonačelnika Podgorice Časlav Vešović.

Iz Demokrata, čiji će kadrovi u ovoj raspodijeli najviše stradati ne kriju nezadovoljstvo: „Javnost svjedoči da se bez obzira na kvalitet rada i ostvarenih rezultata razrješavaju svi oni koji se na bilo koji način povezuju sa Demokratama, dok se na ta mjesta biraju kadrovi DF-a. S jedne strane, potpredsjednik Vlade kaže da se kondukteri biraju za rukovodioce državnih kompanija zbog političkog dila, a s druge strane iz Odbora direktora iste državne kompanije se eliminiše saobraćajani inžinjer, a iz MUP-a ekspert za bezbjednost uz jednu jedinu ‘zamjerku’ da su bliski Demokratama“.

Ne biraju se baš svi po partijskom ključu. Ima i stručnjaka. Bivši direktor Montenegro Airlinesa (MA) Zoran Đurišić angažovan je u kabinetu premijera Abazovića kao ekspert konsultant za vazdušni saobraćaj od 15. juna ove do 15. juna 2023. godine. Za svoj posao odgovaraće samo premijeru.

„Zar nije čitava Crna Gora zgrožena pred društvenom reinkarnacijom Zorana Đurišića koji je lično od premijera Abazovića nagrađen za upokojenje nacionalne avio-kompanije, jedan od najmarkatnijih simbola te mračne i odnarođene epohe, čovjek koji se sumnjičio za višemilionsku pronevjeru i od kojeg je i prokazani bivši režim oprao ruke. Prema tome, ja se uopšte ne čudim što nema značajnijeg protivljenja novim kadrovskim riješenjima po kojima DPS popunjava 30 odsto po dubini“, ističe Kovačević.

Sve po starom. Do kraja mjeseca znaćemo koliko je koja partija ugrabila moći, na radost izabranih partijskih vojnika i njihovih porodica.

„Sve dok su građani primorani da budu taoci partija koje im umjesto javnih službi pružaju usluge a zauzvrat traže glas, stanje će biti nepromijenjeno. Plašim se da ćemo na dane kada će javni biti iznad partijskog interesa pričekati“, zaključuje Mudreša.

Sve u svemu, kao da i nije bilo avgusta.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

GOMILAJU SE KRIVIČNE PRIJAVE PROTIV VESNE MEDENICE: Optužnice još nema

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se čeka odluka Specijalnog državnog tužilaštva u predmetu protiv organizovane kriminalne grupe Miloša Medenice, tom državnom organu stižu nove optužbe na račun njegove majke

 

Lisice na rukama bivšoj čelnici Vrhovnog suda Vesni Medenici – desetak dana prije, slabo je ko mogao zamisliti takvu scenu. Pogotovo ne nakon „penzionisanja“ koje je izgledalo više kao bezbjedno sklanjanje predsjednice Vrhovnog suda nakon neustavnog trećeg mandata, nego kao kazna.

Iako se još tačno ne zna šta se kriminalnoj grupi Miloša Medenice i njegovoj majci stavlja na teret, na stolovima Specijalnog državnog tužilaštva gomilaju se predmeti i koji bacaju novo svjetlo na rad nekadašnje prve dame sudstva. Svi predmeti nose oznaku „tajno“.

Nakon što je uhapšena u aprilu, prve nezvanične informacije su bile da je Medenica osumnjičena da je, navodno, u najmanje dva slučaja uticala da sudije tog suda donesu odluku, za šta je njen sin Miloš dobio više stotina hiljada eura. Vesni Medenici, njenom nekadašnjem tjelohranitelju – policajcu Miloradu Medenici, Luki Bakoču, Vasiliju Petroviću i službenici Uprave prihoda i carina Ivani Kovačević odmah je određen pritvor do 30 dana. Njen sin se nedavno iz Beograda vratio u Crnu Goru i takođe mu je određen pritvor. Svi su negirali krivična djela koja im se stavljaju na teret.

Do 11 osumnjičenih policija i tužilaštvo došli su analizirajući kriptovanu komunikaciju ranije uhapšenog Medeničinog tjelohranitelja Darka Lalovića. Prema toj komunikaciji Miloš Medenica se bavio raznim kriminalnim poslovima, pretežno švercom cigareta, a njegova majka je ,,završavala” kriminalcima sudske predmete i zauzvrat dobijala stanove i drugu korist.

Vesna Medenica sumnjiči se da je kao predsjednica Vrhovnog suda pristala da za 590.600 eura sinu Milošu Medenici i dvojici njegovih prijatelja utiče da se u postupcima revizije donesu odluke u korist kompanija Fab lajv i Cijevna komerc, piše u naredbi za sprovođenje istrage u koju je Pobjeda imala uvid. Pored Miloša Medenice, SDT je Marka Vučinića, Nikolu Raičevića označilo kao osobe koje su između nekadašnje predsjednice Vrhovnog suda posredovale u dogovaranju mita koji su Vasilije Petrović, sin vlasnika kompanije Cijevna komerc i Bojan i Marko Popović, izvršni direktor i ovlašćeni zastupnik Fab petrola pristali da daju za pozitivne ishode bez obzira na činjenično stanje u sudskim procesima koje su kompanije Fab lajv i Cijevna komerc vodile protiv kompanija Gugi komerc i Omorika.

Mjesec dana kasnije pojavile su se sumnje u Specijalnom državnom tužilaštvu da je Medenica u još dva sudska predmeta protivzakonito uticala na štetu države.  U ovom slučaju u korist privatne kompanije podgoričke firme Carine Čedomira Popovića, sa kojim je u kumovskim vezama. Specijalna tužiteljka Nataša Bošković saslušala je tada u svojstvu svjedoka sudiju hercegnovskog Osnovnog suda Jovana Stankovića. On je u SDT-u rekao da je Medenica, navodno, od njega izričito tražila da u jednom predmetu donese presudu u korist firme Carine. Rekao je da mu je poznato da je predmet spora bilo vraćanje zajma firmi Čedomira Popovića u iznosu od 20.000 eura. Stanković je nakon toga podnio ostavku na mjesto sudije.

Nedavno je podgorička kompanija Temple’s glory 2.9 podnijela krivičnu prijavu Specijalnom državnom tužilaštvu protiv Petrola Ljubljana, nekadašnje predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice, sudije Vrhovnog suda Branimira Femića, drugih NN lica iz Petrola, kao i protiv NN lica – visokih funkcionera Vlade Crne Gore koja je bila u mandatu do avgusta 2020. godine. Krivičnom prijavom, kako je kazao advokat Veselin Radulović, njima je stavljeno na teret izvršenje krivičnih djela stvaranje kriminalne organizacije i najteži oblik krivičnog djela zloupotreba službenog položaja. U kompaniji Temple’s glory 2.9 sumnjaju da je visoki funkcioner Vlade 2019. godine, na zahtjev iz Petrola, preko Medenice uticao da Vrhovni sud donese presudu u korist slovenačke kompanije, a na njihovu štetu. U ovom sudskom postupku podgorička firma tužila je Petrol i tražila obeštećenje od devet miliona eura. Nakon šest godina suđenja Apelacioni sud je dijelimično prihvatio tužbu i pravosnažno dosudio obeštećenje od 2,9 miliona eura. Međutim, obje kompanije su zatražile reviziju Vrhovnom sudu, a sudija Femić je za samo nekoliko dana, 4. februara 2020, presudio da Temple’s glory 2.9 vrati Petrolu 2,9 miliona uvećano za kamate i sudske troškove, i od tada traje blokada računa i poslovanja podgoričke firme.

I beogradski advokat Borivoje Borović imao je primjedbe na rad Medenice. On je od Specijalnog državnog tužilaštva tražio da sasluša nekadašnju predsjednicu Vrhovnog sud, optuživši je da je uticala na presudu kojom je njegov klijent Marko Šaranović osuđen na 14 godina zatvora zbog ubistva biznismena Dragana Bećirovića. U predstavci upućenoj početkom maja glavnom specijalnom tužiocu Vladimiru Novoviću, Borović navodi da je taj predmet ,,evidentan primjer ‘naručene presude’”. On je u predstavci napisao da je prije objavljivanja presude objelodanjeno da su Medenica i brat ubijenog – Zoran Bećirović, imali poslovne i privatne veze.

,,Ovaj predmet je evidentan primjer ‘naručene presude’. Jasno je da brojnost i ozbiljnost povreda prava okrivljenog od strane Višeg suda i pojedinih sudija Apelacionog suda, policijskih službenika i Višeg tužilaštva, ne može da bude rezultat njihovog nepoznavanja prava, niti posljedica nekakvog slučaja. Radi se o pristrasnom vođenju postupka, koje ima svoj uzrok u pritisku na navedene postupajuće organe. Da su ove tvrdnje tačne, nedvosmisleno proizilazi nakon saznanja koja su u javnost dospjela neposredno prije donošenja pravosnažne presude, a koja se tiču poslovnih i privatnih veza između tadašnje predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice i Zorana Bećirovića… Zoran Bećirović ima svojstvo oštećenog u tom predmetu”, piše u predstavci.

Kako vrijeme prolazi nove optužbe isplivavaju na površinu. Kredibilitetu i autoritetu crnogorskog pravosuđa već je pričinjena ogromna šteta. Ukoliko se uspije dokazati samo dio optužbi na sudu i kazne se odgovorni – to bi moglo izroditi novu nadu da će se konačno krenuti u reformu sudstva. Neke sudije bi se mogle ohrabriti i tužiocima dati još dokaza. Povjerenje u sudstvo nakon produženja pritvora Medenici poraslo je.  Međutim, nakon oslobađajuće presude bivšem gradonačelniku Podgorice Miomiru Mugoši ponovo je poljuljano. Mnogi se plaše da bi to na kraju moglo da se desi i u slučaju Medenice.

 

I roditelji inficiranih beba optužuju Medenicu

Vesna Medenica je za nezakoniti uticaj nedavno optužena i u Apelacionom sudu. Tamo su razmatrane žalbe na odluku bjelopoljskog Višeg suda kojom su ljekari tamošnje Opšte bolnice Tomislav Jeremić, Haka Tahirović, Zvonko Puletić i Jela Cimbaljević oslobođeni optužbe za infekciju pet beba u novembru 2014. od kojih je jedna preminula u Kliničkom centru Crne Gore. Na tu odluku žalilo se tužilaštvo, ali i roditelji beba.

Roditelji sumnjaju da za sudije Vrhovnog suda početkom 2019. godine nijesu bili presudni dokazi već riječ tadašnje predsjednice Vesne Medenice. Prvom presudom, iz 2017. godine Jeremić i Tahirović su osuđeni na po sedam mjeseci zatvora, a Puletić i Cimbaljević na po šest mjeseci kućnog pritvora. Apelacioni sud je tu odluku preinačio i osudio ih na po godinu zatvora. Uslijedile su žalbe koje je uvažio Vrhovni sud i odredio ponovno suđenje uz pouku da treba povoljnije presudititi u korist optuženih.

Odluka je sada na Vijeću Apelacionog suda, u kome su sudije: Evica Durutović, Predrag Tabaš i Ana Vuković.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo