Povežite se sa nama

MONITORING

ZAŠTITA ŽIVOTNE SREDINE: Poglavlje zvano Đekna

Objavljeno prije

na

Godinama nam vladini zvaničnici javljaju kako će Poglavlje 27 u pregovorima o pristupanju Evropskoj uniji, koje se odnosi na zaštitu životne sredine, biti otvoreno sad ili poslije, do sredine ove pa do kraja one godine. I sve tako. Iako je istina da vlast usvaja razne propise, u stvarnosti napretka gotovo da nema. Ponegdje idemo unazad.

Ovih dana je državni sekretar u Ministarstvu održivog razvoja i turizma i pregovarač za poglavlje 27, Saša Radulović obznanio da

je veliki broj evropskih zemalja dao zeleno svjetlo za otvaranje poglavlja 27. “Sa neskrivenim optimizmom očekujemo da se do kraja godine počne sa pregovorima”, kazao je državni sekretar i podsjetio da je crnogorska administracija usaglašenu pregovaračku poziciju predala 6. februara. Na pitanje Pobjede o tome koji su ključni izazovi narednom periodu Radulović je rekao da se najprije očekuje “promjena načina razmišljanja”.

“Sada je potpuno evidentno da je od imenovanja ministra Pavla Radulovića došlo do promjene ukupnog pristupa u rješavanju izazova koji se postavljaju pred Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Donešeno je i nekoliko važnih strateških dokumenata koji će tokom realizacije rezultirati jednim sasvim inovativnim rješenjima, koja osim poboljšanja upravljanja rezultiraju i otvaranjem novih radnih mjesta”, kazao je državni sekretar.

Nijesu šala argumenti: ministar Radulović kao takav, “strateška dokumenta” i “inovativna rješenja”. Nažalost, tanko zvuči u odnosu na probleme kao što su Pljevlja, otpadne vode, komunalni otpad, kasapljenje šuma, uništavanje prostora i tako dalje.

Aleksandar Perović, direktor Ekološkog pokreta Ozon za Monitor kaže da se ne zna koliko je to evropskih zemalja ” dalo zeleno svjetlo” za otvaranje Poglavlja 27. ” Koliko zemalja članica EU u ovom trenutku smatra da je Crna Gora spremna za otvaranje poglavlja 27 mnogo je nevažnije od toga da li smo mi kao društvo spremni da u praksi primjenimo standarde koji važe u toj međunarodnoj zajednici. Da bi se otvorilo poglavlje 27, kao uostalom i svako drugo, potrebno je da sve zemlje članice budu saglasne da smo spremni za taj dio procesa evropskih integracija, što trenutno nije slučaj”, precizira Perović.

Po njegovim riječima nejasno je zašto ovo poglavlje nije otvoreno među prvima jer je od sušinskog životnog značaja, najzahtjevnije je i najskuplje. “Naravno, potpuno je jasno da našim donosiocima odluka životna sredina nije bila na vrhu prioriteta, bez obzira na Ustavom definisanu razvojnu viziju ekološke države, ali EU je trebalo da prepozna da je potrebno bilo ranije uticati da se to promijeni jer bi to moglo biti nešto što ćemo mi unijeti kao dobro u tu međunarodnu zajednicu.”

U Ozonu smatraju da je postojeće stanje zabrinjavajuće što, kažu, potvrđuje i činjenica da je sanirana samo jedna industrijska crna tačka – jalovište u Mojkovcu. “Najozbiljniji ekološki problemi , takozvane ‘istorijske crne ekološke tačke’ koje su produkt rada TE Pljevlja, KAP-a, Željezare, Brodogradilišta u Bijeloj, napušteni rudokopi, divlje deponije industrijskog i komunalnog otpada, zahtjevaju ozbiljan pristup i ozbiljne kadrove, a veoma je upitno koliko imamo kapaciteta u ovom momentu. Sama činjenica da projekat sanacije istorijskih crnih tačaka za koji je obezbjeđen kredit Svjetske banke u visini od 50 miliona još nije dao ni jedan vidljiv rezultat, pokazuje da treba mnogo više kapaciteta od postojećih. To je i razlog zbog čega smatram da je potpuno nebitno kada ćemo otvoriti poglavlje 27, već da je suština kako ćemo ga i za koliko zatvoriti”, kaže Aleksandar Perović.

Prema posljednjem popisu iz 2011. u Podgorici je živjelo 186.000 ljudi. Po procjenama gradskih čelnika broj stanovnika raste za sedam – osam procenata godišnje, tako da se već govori da u glavnom gradu živi oko 250 hiljada ljudi. Postojeći kolektor za prečišćavanje otpadnih voda projektovan je za 55 hiljada stanovnika. Čak i ako, 36 godina otkako je napravljen, radi kao sat – ne može da prečisti vodu iz kanalizacije koju koristi blizu 200 hiljada ljudi. Razlika ide u Moraču.

Kanalizacija koja se sliva u rijeke diljem Crne Gore stara je priča, poslednjih godina “osvježena” time što i “industrijska postrojenja”, najčešće klanice i farme živine, odtadne vode izlivaju direktno u rijeke. Korita rijeka, na svakom koraku se vidi, redovno se koriste i kao smetlišta.

I tamo gdje postoje deponije, gomilaju se samo problemi. U Plavu su ovih dana imali problem zato što nijesu znali kud će sa smećem jer su im Gusinjani rekli da postojeću deponiju više ne mogu da koriste. Deponija je nastala prije nego što su se Plav i Gusinje “razdružili”, pripala Gusinjanima i oni sad ne daju da je komunalci iz Plava koriste.

Baterije, one obične koje se koriste u dječijim igračkama, različitim malim aparatima, daljincima i slično, veoma su opasan otpad. Prosječan građanin Crne Gore, i ako želi da ih sakuplja i baci prema propisima – nema pojma kako i gdje. Na elektronskom otpadu se može zaraditi pa se po internetu mogu naći oglasi u kojima vam se ljudi nude da besplatno odnesu vaš crknuti kompjuter.

Svaka stopa Crne Gore, naročito one duž rijeka i puteva govore o uspješnisti države u prikupljanju čvrstog otpada.

“Nadležni često ističu da su zakoni u velikoj mjeri usklađeni sa evropskim propisima,ali praksa pokazuje da izostaje efikasna primjena, pa smatram da ni u tom segmetnu nemamo razloga da požurujemo otvaranje poglavlja 27. Primjer prolongiranja zakonskih rokova za pribavljanje integrisanih dozvola za najveće industrijske zagađivače kakvi su KAP i Toščelik Nikšić je najbolji dokaz da postoje ozbiljni problemi da se zaštita životne sredine konačno prihvati kao nešto što je životno važno, mnogo važnije od nečijih privatnih interesa, pa ma čiji oni bili”, kaže direktor Ozona.

Priča o Pljevljima vrti se u krug. Jednom se najavljuju investitori za drugi blok Termoelektrane, drugi put ih nema. Niko iz vlasti još nikad nije suvislo objasnio kako to Crna Gora planira da pravi novu Termoelektranu, dok se EU trudi da postojeće ugasi. Konstanta je da se građani Pljevalja guše, da imaju najprljaviji vazduh i najprljaviju rijeku u državi.

Na Podgoricu ne padaju pljevaljske magle, pa se olako prelazi preko podatka da je vazduh u glavnom gradu drugi po zagađenosti vazduha, odmah iza Pljevalja. Nije lako zagaditi široko polje na kojem raste Podgorica, ali svaka domaćica u gradu zna kako je kvalitetno crna prašina koju čisti. Prosto – sve je povezano – nemate gradski prevoz, imaćete više automobila na ulicama, njihovi izduvni gasovi povećaće broj štetnih tvari u vazduhu. Popravlja li se? Ne, sve je gore.

I djeca u nižim razredima osnovne uče da drveće pročišćava vazduh. Malo je drveća, umjesto njega zasađene su zgrade. I kad poizdalje pogledate sliku nije bolje. Šume su na nemilosti koncesionara, običnih drvokradica, biljnih šteotčina protiv kojih se niko ne bori.

“U našoj organizaciji kao najveći problem doživljavamo enormno aerozagađenje u opštini Pljevlja, koje je prijetnja po javno zdravlje i koje utiče ne samo na demografske promjene, migracije stanovništva i regionalni razvoj, več i na budućnost naše zemlje, a nadamo se da mi nijesmo jedini koji tako misle. Crna Gora se suočava sa velikim brojem ekoloških problema kada je upravljanje otpadom u pitanju, zagađenje vodotoka, devastacija prostora, krivolov, nekontrolisana sječa šuma i zato je potrebno shvatiti da zbog nas samih moramo unaprijediti postojeće stanje, a da nam proces pregovora sa EU samo može pomoći u tome” kaže direktor Ozona.

Često se u javnosti pominje cifra od milijardu i 450 miliona eura. koje će biti potrebno obezbijediti do 2030. godine za ulaganja u oblastima koje tretira poglavlje 27. ” Da budem potpuno precizan već se moralo uraditi mnogo više nego što je trenutno stanje, ali životna sredina nije bila među prioritetima donosioca odluka i to je nešto što se mora promijeniti ako želimo poglavlje 27 zatvoriti na najbolji način.”

Da bi se zatvorilo, najprije treba da se otvori – takva su vam ta poglavlja. I po vremenu tokom kojeg se otvara i, sasvim izvjesno, onome tokom kojeg će se zatvarati, Poglavlje o zaštiti životne sredine zaslužuje, previše korišteno ali neodoljivo ime: Đekna. Kad će – ne znamo.

“Perfeks” – sramota od reklame

Često nadležni ali i podmladak iz nevladinog sektora govori o potrebi da se promijeni svijest o zaštiti životne sredine. Načelno su u pravu, ali baš niko od njih nije primijetio, te dakle nije pokazao da ima svijest o tetnosti jedne od reklama koja se emituje na raznim pelevizijama dostupnim preko naših kablovskih operatera.

Reklamira se toalet papir “Perfeks”. Ide tako familija po samoposluzi i djevojčica odabira roze toalet papir. Onda nastupa pametni tata

i objašnjava da taj papir zapravo nije roze boje, nego je obojen kako bi bilo sakriveno da je napravljen od recikliranog papira. Zaključuje kako potpuno bijel i jedini ispravan za upotrebu može biti toalet papir napravljen od “čiste celuloze”. Postoji i druga verzija iste reklame u kojoj je opet neki prepametni tip zgranut reciklažom i nečim što je “obojeno”, “prikriveno” i slično, pita: “Da li treba da vam objašnjavamo zašto?”.

Nikoga nema da mu kaže – treba. Jer, ili je zdravlje građana koji kupuju proizvode od recikliranog papira ugroženo, pa na to neko treba da ih upozori, ili reklama laže, pa treba da se zabrani.

Sudu časti Društva Srbije za odnose sa javnošću konstatovao je ranije da tv reklame za “Pefex” toalet papir i ubruse šalju iskrivljene poruke o proizvodima od recikliranog papira i time mogu negativno da utiču na svijest i doprinos građana, posebno djece, sakupljanju stare hartije i njenom vrećanju u upotrebu.

Svoje ubruse “Perfeks” reklamira pomoću tete u bijelom mantilu koja pita kupce da li ikada razmišljaju šta, kada ih prebrišete ubrusima, ostaje na kuhinjskim površinama “tu gdje pripremate obroke za svoje najmilije”. Reciklirani papir, kaže, može sadržati tragove teških metala te je , opet najbolji onaj njihov od “100 posto celuloze”.

Ekološka Crna Gora nije primijetila, samim tim ni upozorila D.o.o. “Drenik” , proizvođača “Perfeksa” i naručioca ovih reklama – nijesu u redu.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

BUDVANI TRAŽE OSLOBAĐANJE UZURPIRANIH JAVNIH POVRŠINA: Investitori samovoljno blokirali javne puteve i staze

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompanija Beppler&Jacobson primjer je investitora koji  nije doprinio društvenoj zajednici u kojoj posluje, samo joj je oduzeo. Neposredno nakon kupovine Hotela Avala, novi vlasnik ograđuje svoje imanje, postavlja kapije i ograde, presijeca dva javna puta koje su mještani koristili desetinama godina kao komunikaciju ka moru i Starom gradu

 

Privatizacija hotela na teritoriji opštine Budva donijela je građanima mnogobrojne probleme sa kojima se suočavaju posljednju deceniju. Većina novih vlasnika, Vladinih strateških investitora i zakupaca nije uspostavila korektan odnos sa stanovništvom, nisu se integrisali u društvenu zajednicu gdje su započeli  poslovanje. Nakon ulaska u posjed hotela koji su prodati sa velikim zemljišnim kompleksima i parkovima, prvi  potezi vlasnika najčešće su bili podizanje betonskih ograda i gvozdenih kapija kojima su ograđivali novostečene nekretnine.

Poznati budvanski hoteli postali su mali bunkeri, izolovana ostrva na čijim su prilazima podignute stražarske kućice kako niko, osim gostiju hotela, ne bi mogao prići privatnom posjedu. Građane je najviše pogodila prateća uzurpacija javnih puteva i staza, koje su postojale u okviru hotelskih kompleksa od ranije i koje su oduvijek bile u opštoj upotrebi kao komunikacija između naselja i morske obale. Mnogobrojni protesti građana sa zahtjevima za slobodan prolaz pješačkim stazama i šetalištima, za nesmetan pristup moru, uglavnom su bili bezuspješni. Investitori, koji su po pravilu uživali povlastice kod administracije vlasti na čelu sa DPS-om, ostajali su nijemi za potrebe mještana.

Jedan od najbezobzirnijih uzurpatora javnog prostora u Budvi je kompanija Beppler&Jacobson, ruskog biznismena Igora Lazurenka, koja je 2003. godine kupila Hotel Avala sa vilama i velikom zemljišnom parcelom u centru Budve, pored Starog grada. Dug je spisak negativnih efekata ove privatizacije za mještane Budve, čiju zakonitost, od 2016. godine, ispituje Specijalno državno tužilaštvo.

Kompanija Beppler&Jacobson primjer je investitora koji  nije doprinio društvenoj zajednici u kojoj posluje, samo joj je oduzeo. Neposredno nakon kupovine Hotela Avala, vlasnik ograđuje imanje, postavlja kapije i ograde, presijeca dva javna puta kojima su mještani naselja Gospoština, u kome se hotel nalazi, koristili desetinama godina kao komunikaciju ka moru i Starom gradu. Lazurenko je naložio presijecanje javnog puta, ulice naselja Gospoština kojoj gravitira ovo veliko naselje. Dio ulice istog naselja na čijem se kraju nalazi jedina okretnica za vozila,   obreo se  u posjedu hotela, metalnom kapijom odvojen od ostatka ulice, čime je nanijeta ogromna šteta mještanima i turistima,  i napravljen  saobraćajni kolaps koji traje punih 17 godina. Hotel Avala postojao je i ranije, ali do dolaska ruskih biznismena, ova  ulica nikada nije bila prekinuta i blokirana.

Sa druge strane hotelskog kompleksa, na granici pored mora, iznad staze koja vodi ka plaži Mogren, nalazi se staro kameno stepenište, put od Starog grada ka Vidikovcu. Postoji stotinama godina, predstavljalo je jedinu vezu naselja iznad Jadranske magistrale, Seoca, Prijevora i Komoševine sa Starim gradom i morskom obalom.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NASTAVAK SUĐENJA ZA MALE HIDROELEKTRANE: Kad građani plaćaju

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Privrednom sudu počeo je novi proces protiv države po tužbi investitora malih hidroelektrana.  Iz ove, kao i ostalih tužbi, vidi se koliko su prethodne vlade olako izabranima davale dozvole za gradnju, a nakon toga pod pritiskom javnosti izbjegavale rješavanje problema

 

Ove nedjelje počelo je još jedno suđenje protiv države po tužbi investitora malih hidroelektrana (HE).

Kompanija Dekar, koja je gradila malu HE na Ljeviškoj rijeci – Izvor Morače, kod Kolašina, od države traži naknadu štete u visini investicije, koja je procjenjena na 1,7 miliona eura, ali i izgubljenu dobit za koncesioni period od 25 godina.

Vlasnik Dekara je Momčilo Miranović, suprug Vesne Miranović, bivše pomoćnice ministra zdravlja, članice NKT-a i visoke funkcionerke DPS-a.

Proces se vodi pred Privrednim sudom, sudija Faruk Mušović. Državu zastupa Zaštitnik državnih interesa Milan Krsmanović, a advokatica Ana Đukanović zastupa Dekar kao i većinu drugih investitora malih HE koji su podnijeli tužbu protiv države.

Dekar je probio sve rokove za izgradnju male HE. Posljednji put ih je, krajem oktobra, bivša Vlada upozorila na kršenje ugovornih obaveza i dala im rok od dva mjeseca da ih isprave.

Koncesionar je 26. novembra zatražio prolongiranje roka za dostavu bankarske garancije, a dan kasnije i zahtjev za raskid ugovora na štetu države. Tužba protiv države, u kojoj se tvrdi da je onemogućavan u razvoju svoje investicije, podnijeta je 30. novembra prošle godine, pet dana prije izbora nove vlade. Na osnovu upozorenja prethodne vlade da otkloni nepravilnosti u roku 60 dana, koji je istekao 28. decembra, nova vlada je raskinula ugovor sa ovim koncesionarom.

U tužbi, koju potpisuje Ana Đukanović, Dekar optužuje državu da joj nije omogućila prikljućenje na elektrodistributivnu mrežu. Ilustruju: „Mala HE Ljeviška – Izvor Morače nije projektovana da bude hidroelektrana ostrvskog tipa (da bude bez priključka na nacionalnu elektrodistributivnu mrežu), već je projektovana da proizvedenu električnu energiju uključi u elektroenergetski sitem – što nije moguće bez priključka“. Objašnjavaju da je sve povezano, naime mala HE Raštak nije izgrađena pa samim tim ni dalekovod od ove HE do Manastira Morače. U međuvremenu, nova vlada je, pored pet drugih, u decembru raskinula ugovore za gradnju dvije male HE na vodotoku Raštak.

Iz ovog, ali i procesa, koji je počeo prošle nedjelje, u kome konzorcijum Hydra MNE tuži državu, vidi se koliko su prethodne vlade olako izabranima davale dozvole za gradnju malih hidroelektrana, a nakon toga, pod pritiskom javnosti, izbjegavale rješavanje problema. Tako Dekar u tužbi navodi da im država čak od 2015. nije odgovarala na zahtjeve za mirovanje prava i obaveza iz ugovora.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NAJAVLJENO NOVO POVEĆANJE AKCIZA NA DUVAN I DUVANSKE PROIZVODE: Švercovane cigarete čekaju nove namete u Crnoj Gori

Objavljeno prije

na

Objavio:

Povećanje akciza na duvan i duvanske proizvode biće jedna od mjera poreske politike koja će se primjenjivati od 1. jula. O ima upozorenja da se akcize  ne smiju  povećavati dok država ne krene u ozbiljnu borbu sa švercom cigareta

 

Kada je Vlada Crne Gore 2018. godine povećala akcize na cigarete i druge duvanske proizvode samo u prva četiri mjeseca došlo je do pada legalne prodaje za 25 odsto, dok je eksplodiralo sivo tržište, odnosno roba iz šverca. Iako je država pojačala kontrole i proširila ovlašćenja određenim institucijama, i dalje svaki pušač ima švercera cigareta u svom kraju grada.

Povećanje akciza na duvan i duvanske proizvode biće jedna od mjera poreske politike koja će se primjenjivati od 1. jula. Pored toga, dodatno će se, prema nacrtu Budžeta Crne Gore za 2021. godinu, oporezovati gazirana pića sa dodatkom šećera ili drugim sredstvima za zaslađivanje ili aromatizaciju. Uvešće  se akcize i na proizvode od šećera, kakaoa i sladoleda, povećaće se akciza na alkohol i alkoholna pića i markiranje mineralnih ulja (nafte) i njihovih derivata.

Ministar Milojko Spajić očekuje da će od povećanja akciza na duvan i duvanske proizvod prihodovati oko 16,8 miliona eura. Međutim, opozicione i dio partija koje čine vlast upozoravaju da država može mnogo više da izgubi novim povećanjem akciza na cigarete.

„Ovakva odluka Vlade samo će povećati prihode švercerima cigareta koji decenijama kontrolišu šverc cigareta na domaćem tržištu, tako i kada je u pitanju tranzit“, smatra predsjednik mladih Pokreta za promjene Boban Stanišić.

Pošto je potrošnja cigareta u Crnoj Gori konstanta i kreće se između 1.500 i 1.600 tona godišnje, ili oko 2,6 kilograma po stanovniku“,  kaže Stanišić, akcize se ne smiju povećavati dok se ne reguliše šverc cigareta, odnosno dok država Crna Gora ne krene u ozbiljnu borbu sa švercom cigareta. On je istakao da je 2018. godine tržištu trebalo skoro godinu dana da se oporavi i da se prodaja vrati u legalne tokove i to tek nakon smanjenja uvećanih akciza.

Uprava policije i nadležna tužilaštva već su počela sa suzbijanjem cigareta bez akciznih markica na tržištu. Od kada je u medijima, krajem marta, objavljen nacrt Budžeta, istražni organi i organi gonjenja imali su više zapljena nelegalnih cigareta.

Već u prvim danima aprila u Podgorici je pretreseno više lokacija i lišeno slobode  nekoliko osoba u čijim objektima su zaplijenjene cigareta bez akciznih markica. Procjenjuje se da je švercom zaplijenjene količine cigareta pričinjena šteta  po budžet od oko 230 hiljada eura.

Akcija policije i Osnovnog državnog tužilaštva u Podgorici, kodnog imena Krajina usmjerena je ka više osoba i grupacija koji čine krivična djela krijumčarenja. Kako su saopštili iz policije, višemjesečnom kriminalističkom obradom Odsjek za suzbijanje privrednog kriminala je u saradnji sa Osnovnim državnim tužilaštvom iz Podgorice prikupio dokaze da su osumnjičeni od 2019. do momenta realizacije predmeta obavili nabavku i distribuciju cigareta bez akcizne markice radi dalje prodaje na ilegalnom tržištu u Crnoj Gori. Ističu da su sprovedenim aktivnostima utvrdili da je na sivo tržište plasirana roba – ,,cigarete u vrijednosti od oko 170.000 eura, dok izvršenim pretresima na više lokacija koje koriste osumnjičeni pronađena i oduzeta roba pripremljena za dalju distribuciju u iznosu od oko 60.000 eura”.

Nekoliko dana kasnije podgorička policija kontrolišući jedan automobil pronašla je 2.000 paklica cigareta bez akciznih markica u vrijednosti od 4.400 eura. Protiv osobe  koja je upravljala vozilom podnijeta je krivična prijava zbog sumnje da je izvršio krivično djelo nedozvoljena trgovina.

Crna Gora zvanično je prepoznata kao ruta za šverc cigareta ka Evropskoj uniji još otkad su današnji predsjednik Crne Gore Milo Đukanović i nekadašnji predsjednik Momir Bulatović  1998. godine o švercu cigareta raspravljali u predsjedničkoj debati na državnoj televiziji. I više od dvadeset godina kasnije međunarodna zajednica zamjera Crnoj Gori na švercu cigareta – posljednji put u Izvještaju o napretku Evropske komisije (za 2019).

U tom dokumentu se navodi da u dijelu borbe protiv krijumčarenja duvanskih proizvoda u 2019. godini nije bilo presuda za organizovani šverc cigareta. Navode, međutim, da su pokrenuti krivični postupci u tri slučaja velikih razmjera, uključujući jedan slučaj sa 22 osumnjičena.

U izvještaju se navodi da zapljene cigareta bez akciznih markica redovno obavljaju carinski službenici, lokalna i državna policija. Tokom 2019. godine zaplijenjeno je ukupno 1,7 miliona pakli cigareta, vrijednosti oko 3,9 miliona eura. „Međutim, i pored povećanih napora bezbjednosnih službi u ovoj oblasti, i poboljšane saradnje crnogorskih carinskih službi sa međunarodnim partnerima, broj pokrenutih postupaka i dalje je nedovoljan, uzevši u obzir procjenu razmjera šverca cigareta od, prema i preko Crne Gore“, navodi se u izvještaju EK.

Tokom posljednje dvije godine uhapšeno je više službenika Uprave za carine, zapošljenih u Luci Bar. U jednoj akciji Specijalnog državnog tužilaštva prije dvije godine, zbog sumnji u korupciju,  uhapšeno je i procesuirano 17 carinskih službenika u Luci Bar.

Prema izvještaju Evropske kancelarije za suzbijanje prevara (OLAF) šverc cigareta iz luke Bar za tri godine je Evropskoj uniji nanio štetu od oko 70 miliona eura. Istražni organi iz OLAF-a posebno su u izvještaju tretirali šverc iz Crne Gore, koji decenijama izaziva ozbiljne probleme.

U izvještaju OLAF-a piše da je od početka 2015. godine uhvaćeno osam brodova na koje su cigarete natovarene u luci Bar. Ta plovila zaustavljena su u Grčkoj i Španiji. Od ovih osam brodova šest je putovalo za Libiju, a po jedan za Kipar i Liban. Na tim brodovima zaplijenjeno je oko 350 miliona cigareta vrijednih 70 miliona eura.

Uprkos potencijalnim problemima i prethodnim iskustvom, iz Vlade je saopšteno da se akcizna politika za duvan povećava zbog usklađivanja sa evropskim direktivama. Boban Stanišić, međutim, kaže da određene stavke budžeta imaju dosta sličnosti sa fisklanom politikom bivšeg režima – jer su i oni pod plaštom usklađivanja sa evropskim standardima podizali akcize na cigarete i predlagali oporezivanje penzija. Dok su se stvarni motivi, tvrdi, krili na drugom mjestu.

 

Savjet će ispitati postoji li državni šverc cigareta

Nacionalni savjet za borbu protiv korupcije na visokom nivou tražiće od svih državnih organa i institucija, informacije o svemu što se tiče dviju fabrika cigareta – Tara iz Mojkovca i Novi duvanski kombinat iz Podgorice. Oba preduzeća ranije su optuživana za šverc cigareta, ali ozbiljna istraga nikada nije sprovedena.

To je za medije kazala Vanja Ćalović – Marković, koja rukovodi stručnim tijelom Savjeta. „Tražili smo informacije o poslovanju slobodnih zona Luke Bar i Duvanskog kombinata, prvenstveno imajući u vidu da se sa tih lokacija dešava šverc cigareta. Kad budemo dobili dokumentaciju, analiziraćemo je i na osnovu nje ćemo, gdje bude osnova, podnijeti prijave nadležnim tužilaštvima“, saopštila je Ćalović – Marković.

 

Crna Gora središte šverca cigareta na Balkanu

Međunarodna organizacija ,,Globalna inicijativa protiv transnacionalnog organizovanog kriminala” – mreža više od 300 nezavisnih svjetskih i regionalnih eksperata koji se bave ljudskim pravima, demokratijom, upravom i temom razvoja tvrde da je šverc cigareta glavni oblik organizovanog kriminala na Balkanu, a njegovo središte je Crna Gora. U svom izvještaju su naveli da je Bar poznat kao žarište šverca cigareta, odnosno da inostrane marke navodno stižu preko Bara za reeksport, dok se cigarete proizvedene u Crnoj Gori transportuju iz tog lučkog grada.

,,Crnogorske cigarete se švercuju širom regiona. Cigarete se takođe nelegalno proizvode u Bosni i Hercegovini, Srbiji i na Kosovu. Zatim se krijumčare u Crnu Goru, odakle nastavljaju, sa crnogorskim cigaretama, ka Evropskoj uniji i dalje. Odnedavno, Kosovo je postalo novi regionalni centar distribucije cigareta. Velike količine se dalje švercuju odatle u Srbiju, Sjevernu Makedoniju i Bugarsku, a zatim transportuju kroz poroznu granicu ka Crnoj Gori”.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo