Povežite se sa nama

MONITORING

ZAŠTITA ŽIVOTNE SREDINE: Poglavlje zvano Đekna

Objavljeno prije

na

Godinama nam vladini zvaničnici javljaju kako će Poglavlje 27 u pregovorima o pristupanju Evropskoj uniji, koje se odnosi na zaštitu životne sredine, biti otvoreno sad ili poslije, do sredine ove pa do kraja one godine. I sve tako. Iako je istina da vlast usvaja razne propise, u stvarnosti napretka gotovo da nema. Ponegdje idemo unazad.

Ovih dana je državni sekretar u Ministarstvu održivog razvoja i turizma i pregovarač za poglavlje 27, Saša Radulović obznanio da

je veliki broj evropskih zemalja dao zeleno svjetlo za otvaranje poglavlja 27. “Sa neskrivenim optimizmom očekujemo da se do kraja godine počne sa pregovorima”, kazao je državni sekretar i podsjetio da je crnogorska administracija usaglašenu pregovaračku poziciju predala 6. februara. Na pitanje Pobjede o tome koji su ključni izazovi narednom periodu Radulović je rekao da se najprije očekuje “promjena načina razmišljanja”.

“Sada je potpuno evidentno da je od imenovanja ministra Pavla Radulovića došlo do promjene ukupnog pristupa u rješavanju izazova koji se postavljaju pred Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Donešeno je i nekoliko važnih strateških dokumenata koji će tokom realizacije rezultirati jednim sasvim inovativnim rješenjima, koja osim poboljšanja upravljanja rezultiraju i otvaranjem novih radnih mjesta”, kazao je državni sekretar.

Nijesu šala argumenti: ministar Radulović kao takav, “strateška dokumenta” i “inovativna rješenja”. Nažalost, tanko zvuči u odnosu na probleme kao što su Pljevlja, otpadne vode, komunalni otpad, kasapljenje šuma, uništavanje prostora i tako dalje.

Aleksandar Perović, direktor Ekološkog pokreta Ozon za Monitor kaže da se ne zna koliko je to evropskih zemalja ” dalo zeleno svjetlo” za otvaranje Poglavlja 27. ” Koliko zemalja članica EU u ovom trenutku smatra da je Crna Gora spremna za otvaranje poglavlja 27 mnogo je nevažnije od toga da li smo mi kao društvo spremni da u praksi primjenimo standarde koji važe u toj međunarodnoj zajednici. Da bi se otvorilo poglavlje 27, kao uostalom i svako drugo, potrebno je da sve zemlje članice budu saglasne da smo spremni za taj dio procesa evropskih integracija, što trenutno nije slučaj”, precizira Perović.

Po njegovim riječima nejasno je zašto ovo poglavlje nije otvoreno među prvima jer je od sušinskog životnog značaja, najzahtjevnije je i najskuplje. “Naravno, potpuno je jasno da našim donosiocima odluka životna sredina nije bila na vrhu prioriteta, bez obzira na Ustavom definisanu razvojnu viziju ekološke države, ali EU je trebalo da prepozna da je potrebno bilo ranije uticati da se to promijeni jer bi to moglo biti nešto što ćemo mi unijeti kao dobro u tu međunarodnu zajednicu.”

U Ozonu smatraju da je postojeće stanje zabrinjavajuće što, kažu, potvrđuje i činjenica da je sanirana samo jedna industrijska crna tačka – jalovište u Mojkovcu. “Najozbiljniji ekološki problemi , takozvane ‘istorijske crne ekološke tačke’ koje su produkt rada TE Pljevlja, KAP-a, Željezare, Brodogradilišta u Bijeloj, napušteni rudokopi, divlje deponije industrijskog i komunalnog otpada, zahtjevaju ozbiljan pristup i ozbiljne kadrove, a veoma je upitno koliko imamo kapaciteta u ovom momentu. Sama činjenica da projekat sanacije istorijskih crnih tačaka za koji je obezbjeđen kredit Svjetske banke u visini od 50 miliona još nije dao ni jedan vidljiv rezultat, pokazuje da treba mnogo više kapaciteta od postojećih. To je i razlog zbog čega smatram da je potpuno nebitno kada ćemo otvoriti poglavlje 27, već da je suština kako ćemo ga i za koliko zatvoriti”, kaže Aleksandar Perović.

Prema posljednjem popisu iz 2011. u Podgorici je živjelo 186.000 ljudi. Po procjenama gradskih čelnika broj stanovnika raste za sedam – osam procenata godišnje, tako da se već govori da u glavnom gradu živi oko 250 hiljada ljudi. Postojeći kolektor za prečišćavanje otpadnih voda projektovan je za 55 hiljada stanovnika. Čak i ako, 36 godina otkako je napravljen, radi kao sat – ne može da prečisti vodu iz kanalizacije koju koristi blizu 200 hiljada ljudi. Razlika ide u Moraču.

Kanalizacija koja se sliva u rijeke diljem Crne Gore stara je priča, poslednjih godina “osvježena” time što i “industrijska postrojenja”, najčešće klanice i farme živine, odtadne vode izlivaju direktno u rijeke. Korita rijeka, na svakom koraku se vidi, redovno se koriste i kao smetlišta.

I tamo gdje postoje deponije, gomilaju se samo problemi. U Plavu su ovih dana imali problem zato što nijesu znali kud će sa smećem jer su im Gusinjani rekli da postojeću deponiju više ne mogu da koriste. Deponija je nastala prije nego što su se Plav i Gusinje “razdružili”, pripala Gusinjanima i oni sad ne daju da je komunalci iz Plava koriste.

Baterije, one obične koje se koriste u dječijim igračkama, različitim malim aparatima, daljincima i slično, veoma su opasan otpad. Prosječan građanin Crne Gore, i ako želi da ih sakuplja i baci prema propisima – nema pojma kako i gdje. Na elektronskom otpadu se može zaraditi pa se po internetu mogu naći oglasi u kojima vam se ljudi nude da besplatno odnesu vaš crknuti kompjuter.

Svaka stopa Crne Gore, naročito one duž rijeka i puteva govore o uspješnisti države u prikupljanju čvrstog otpada.

“Nadležni često ističu da su zakoni u velikoj mjeri usklađeni sa evropskim propisima,ali praksa pokazuje da izostaje efikasna primjena, pa smatram da ni u tom segmetnu nemamo razloga da požurujemo otvaranje poglavlja 27. Primjer prolongiranja zakonskih rokova za pribavljanje integrisanih dozvola za najveće industrijske zagađivače kakvi su KAP i Toščelik Nikšić je najbolji dokaz da postoje ozbiljni problemi da se zaštita životne sredine konačno prihvati kao nešto što je životno važno, mnogo važnije od nečijih privatnih interesa, pa ma čiji oni bili”, kaže direktor Ozona.

Priča o Pljevljima vrti se u krug. Jednom se najavljuju investitori za drugi blok Termoelektrane, drugi put ih nema. Niko iz vlasti još nikad nije suvislo objasnio kako to Crna Gora planira da pravi novu Termoelektranu, dok se EU trudi da postojeće ugasi. Konstanta je da se građani Pljevalja guše, da imaju najprljaviji vazduh i najprljaviju rijeku u državi.

Na Podgoricu ne padaju pljevaljske magle, pa se olako prelazi preko podatka da je vazduh u glavnom gradu drugi po zagađenosti vazduha, odmah iza Pljevalja. Nije lako zagaditi široko polje na kojem raste Podgorica, ali svaka domaćica u gradu zna kako je kvalitetno crna prašina koju čisti. Prosto – sve je povezano – nemate gradski prevoz, imaćete više automobila na ulicama, njihovi izduvni gasovi povećaće broj štetnih tvari u vazduhu. Popravlja li se? Ne, sve je gore.

I djeca u nižim razredima osnovne uče da drveće pročišćava vazduh. Malo je drveća, umjesto njega zasađene su zgrade. I kad poizdalje pogledate sliku nije bolje. Šume su na nemilosti koncesionara, običnih drvokradica, biljnih šteotčina protiv kojih se niko ne bori.

“U našoj organizaciji kao najveći problem doživljavamo enormno aerozagađenje u opštini Pljevlja, koje je prijetnja po javno zdravlje i koje utiče ne samo na demografske promjene, migracije stanovništva i regionalni razvoj, več i na budućnost naše zemlje, a nadamo se da mi nijesmo jedini koji tako misle. Crna Gora se suočava sa velikim brojem ekoloških problema kada je upravljanje otpadom u pitanju, zagađenje vodotoka, devastacija prostora, krivolov, nekontrolisana sječa šuma i zato je potrebno shvatiti da zbog nas samih moramo unaprijediti postojeće stanje, a da nam proces pregovora sa EU samo može pomoći u tome” kaže direktor Ozona.

Često se u javnosti pominje cifra od milijardu i 450 miliona eura. koje će biti potrebno obezbijediti do 2030. godine za ulaganja u oblastima koje tretira poglavlje 27. ” Da budem potpuno precizan već se moralo uraditi mnogo više nego što je trenutno stanje, ali životna sredina nije bila među prioritetima donosioca odluka i to je nešto što se mora promijeniti ako želimo poglavlje 27 zatvoriti na najbolji način.”

Da bi se zatvorilo, najprije treba da se otvori – takva su vam ta poglavlja. I po vremenu tokom kojeg se otvara i, sasvim izvjesno, onome tokom kojeg će se zatvarati, Poglavlje o zaštiti životne sredine zaslužuje, previše korišteno ali neodoljivo ime: Đekna. Kad će – ne znamo.

“Perfeks” – sramota od reklame

Često nadležni ali i podmladak iz nevladinog sektora govori o potrebi da se promijeni svijest o zaštiti životne sredine. Načelno su u pravu, ali baš niko od njih nije primijetio, te dakle nije pokazao da ima svijest o tetnosti jedne od reklama koja se emituje na raznim pelevizijama dostupnim preko naših kablovskih operatera.

Reklamira se toalet papir “Perfeks”. Ide tako familija po samoposluzi i djevojčica odabira roze toalet papir. Onda nastupa pametni tata

i objašnjava da taj papir zapravo nije roze boje, nego je obojen kako bi bilo sakriveno da je napravljen od recikliranog papira. Zaključuje kako potpuno bijel i jedini ispravan za upotrebu može biti toalet papir napravljen od “čiste celuloze”. Postoji i druga verzija iste reklame u kojoj je opet neki prepametni tip zgranut reciklažom i nečim što je “obojeno”, “prikriveno” i slično, pita: “Da li treba da vam objašnjavamo zašto?”.

Nikoga nema da mu kaže – treba. Jer, ili je zdravlje građana koji kupuju proizvode od recikliranog papira ugroženo, pa na to neko treba da ih upozori, ili reklama laže, pa treba da se zabrani.

Sudu časti Društva Srbije za odnose sa javnošću konstatovao je ranije da tv reklame za “Pefex” toalet papir i ubruse šalju iskrivljene poruke o proizvodima od recikliranog papira i time mogu negativno da utiču na svijest i doprinos građana, posebno djece, sakupljanju stare hartije i njenom vrećanju u upotrebu.

Svoje ubruse “Perfeks” reklamira pomoću tete u bijelom mantilu koja pita kupce da li ikada razmišljaju šta, kada ih prebrišete ubrusima, ostaje na kuhinjskim površinama “tu gdje pripremate obroke za svoje najmilije”. Reciklirani papir, kaže, može sadržati tragove teških metala te je , opet najbolji onaj njihov od “100 posto celuloze”.

Ekološka Crna Gora nije primijetila, samim tim ni upozorila D.o.o. “Drenik” , proizvođača “Perfeksa” i naručioca ovih reklama – nijesu u redu.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

TRAGEDIJA U ROGAMIMA, BUJICA ODNIJELA TRI ŽIVOTA PORODICE KORUGA: Nadgornjavanje neodgovornih

Objavljeno prije

na

Objavio:

Automobil, u kom je bila porodica Koruga sletio je, usljed nevremena i nabujale riječice, u Širaliju. Vlasti se nadgornjavaju ko je bio dužan da zatvori saobraćaj na tom dijelu puta

 

Od početka godine svjedoci smo više tragedija u Crnoj Gori, u kojima su stradale majke sa djecom. Često ne želimo da povjerujemo informaciji da je gotovo cijela porodica stradala u nesreći. Tako smo protekle sedmice u nevjerici čitali kako su se u potoku, nadomak Podgorice, utopili majka i dva sina.

Automobil, kojim su putovali, sletio je u potok Šaralije, u Rogamima. U ranim jutarnjim časovima, nakon obilnih padavina, bujica je odnijela automobil za čijim upravljačem je bio muškarac koji je isplivao i spasio se. Dva sata kasnije Širalija je bila kobna za tročlanu porodicu Koruga. Aleksandra Koruga (43) i njeni sinovi nijesu  uspjeli da se spasu iz nabujalog potoka.

Ronioci su više sati pretraživali dubine rječice, dok nijesu pronašli beživotna tijela stradalih.  Slična tragedija dogodila se i početkom oktobra kada su Jelena Vuković (27) iz Mojkovca i njeno dvoje djece smrtno  stradali u saobraćajnoj nesreći u kanjonu Tare na magistralnom putu Mojkovac – Pljevlja. Nakon nesreće iz provalije je izvučeno živo dijete, dok se danima tragalo za još dvoje djece. Majka je putovala sa svo troje djece, koja su bila uzrasta od dvije do šest godina.

U Rogamima se  po priči mještana, ,,samo čekala jedna ovakva nesreća”. Oni tvrde da je mostić preko potoka Širalija, u blizini drevnog grada Duklja, odavno ,,crna tačka” saobraćajne infrastrukture Rogama. Kažu i da gotovo svake godine, nakon jake kiše, neko sleti u potok, ali da se, srećom, nijedan nije završio ovako kobno.

Mještanin Radomir Šoškić kaže da u Rogamima živi 60 godina i pamti razne nezgode i i brojna auta koja su završila  u rijeci. Tvrdi da niko u most nije uložio, iako se stalno žale Glavnom gradu.

,,Da je most podignut dva metra u visinu ne bi bilo nikakvih problema i narod bi bezbjedno prolazio. Autobusi i kamioni jedva uspiju da uđu. Predsjednici mjesnih zajednica su se stalno mijenjali i mislim da o tome nijesu vodili računa. Da su vodili računa bar nešto bi se uradilo. Most je trebalo zatvarati za saobraćaj čim počnu veće kiše”, kaže Šoškić.

U Glavnom gradu istakli su da je u oktobru prošle godine komisija koju čine profesori Građevinskog fakulteta sačinila izvještaj o stanju mosta na Širaliji. Izvještajem je, tvrde, konstatovano da je opšte stanje puta preko rječice kod Duklje dobro, bez bitnih pojava koje bi negativno uticale na nosivost i trajnost objekta.

„Data je preporuka da se sljedeći glavni pregled organizuje nakon pet godina. Dana kada se desila nesreća nije došlo do negativnog uticaja na nosivost i trajnost objekta, a time ni do njegovog oštećenja, zbog čega stanje u kojem se most nalazi nije moglo uticati na tragičan ishod događaja, već je uzrok hidrometeorološkog porijekla (poplava, bujica)”, poručili su iz Glavnog grada.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODIGNUTA OPTUŽNICA PROTIV BLAŽA JOVANIĆA: „Stečajna mafija“ pred stečajem

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kontrola optužnice protiv bivšeg predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića i ostalih okrivljenih zakazana je za 30. novembar. Jovanić će kontrolu optužnice dočekati u zatvoru. Već dugo je Jovanić u javnosti označen kao blizak porodici Đukanović. Pritvor je produžen i nekadašnjoj stečajnoj upravnici Snežani Jović

 

Prije više od pola godine Specijalno državno tužilaštvo (SDT) počelo je obračun sa korupcijom u vrhu sudske grane vlasti. Tada su pozdravljeni aplauzima političara, međunarodne zajednice, a i nevladinog sektora, koji je izrazio dozu sumnje u krajnji ishod ovih procesa.

Tužilaštvo je nedavno uspjelo da podigne optužnicu u predmetima protiv bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice i bivšeg predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića. Dok je rješenjem Višeg suda Medenica puštena da se brani sa slobode, Jovanić će kontrolu optužnice dočekati u zatvoru. Kontrola optužnice protiv Jovanića i ostalih okrivljenih zakazana je za 30. novembar, a vanraspravnim krivičnim vijećem će predsjedavati sudija Boris Savić. Pritvor je produžen i nekadašnjoj stečajnoj upravnici Snežani Jović. Ostali okrivljeni su pušteni na slobodu nakon podignute optužnice, jer nije bilo predloga za produženje pritvora.

Optužnica je podnijeta i protiv stečajnih upravnika Saše Zejaka, Sanje Lješković, Ranka Radinovića, Sretena Mrvaljevića, kao i Pavića Globarevića, Stane Čelebić, Darka Perovića, Omera Markišića, Dejana Golubovića, Danijele i Dušana Lakovića i preduzeća Titan security, Securitas Montenegro, Top force system i Ogimar MNE.

SDT je u optužnici predložio i da se okrivljenima Jovaniću i Jovićevoj produži pritvor zbog opasnosti od bjekstva. Kako se navodi u optužnici, Jovaniću se, između ostalog, stavlja na teret da je tokom 2015. godine organizovao kriminalnu organizaciju koja je djelovala na teritoriji Crne Gore sve do aprila ove godine, a čiji članovi su postali ostala okrivljena fizička i pravna lica i više drugih, zasad nepoznatih osoba…

„Cilj (je) bilo vršenje krivičnih djela zloupotreba službenog položaja, radi sticanja nezakonite dobiti, a djelovanje kriminalne organizacije je planirano za neograničeni vremenski period i zasnovano na primjeni određenih pravila unutrašnje kontrole i discipline članova”.

U optužnici se navodi da je svaki član kriminalne organizacije imao unaprijed određeni zadatak ili ulogu, a u djelovanju kriminalne organizacije su se koristile privredne i poslovne strukture i postojao je uticaj kriminalne organizacije na sudsku vlast i na druge važne društvene i ekonomske činioce. Oni su državu oštetili kroz stečajne postupke u preduzećima Euromix Tours DOO Budva, Sotto la Collina’ DOO Podgorica, Nega Tours Montenegro DOO Budva, Bjelasica rada AD Bijelo Polje, Montri DOO Igalo, Princ & Co DOO Kotor, Montel’ – Motel Glava Zete DOO Nikšić i Jastreb DOO Podgorica.

„U kojima je okrivljeni Jovanić bio predsjednik i postupao kao stečajni sudija, a okrivljeni Saža Zejak, Sanja Lješković, Snežana Jović, Ranko Radinović i Sreten Mrvaljević učestvovali kao stečajni upravnici, odnosno okrivljeni Lješković i Zejak i kao procjenitelji i sudski vještaci i saradnici stečajnog upravnika, a okrivljena Jovićeva i kao advokat, pribavlja imovinsku korist, kroz nezakonito uvećavanje troškova stečajnih postupaka, njihovim odugovlačenjem i angažovanjem drugih okrivljenih i drugih lica kao saradnika, advokata, procjenitelja i sudskih vještaka ili za pružanje usluga fizičkog obezbjeđenja imovine stečajnih dužnika, pa i kada je to apsolutno nepotrebno, da bi im se na štetu Privrednog suda ili stečajne mase stečajnih dužnika isplatile fiktivne i nedokumentovane naknade i troškovi za učešće ili navodno učešće i rad u stečajnom postupku, odnosno za navodno date najpovoljnije ponude za izrade procjena imovine stečajnih dužnika, iako su i takve prihvaćene ponude procjena imovine višestruko prevazilazile realne troškove procjene, a koje troškove je odobravao okrivljeni Jovanić”, piše u optužnici.

Okrivljenom Jovaniću optužnicom se stavlja na teret i da je, kao predsjednik Privrednog suda, u martu 2016. godine, zaključenjem memoranduma o saradnji sa okrivljenim pravnim licem  Ogimar MNE, suprotno Zakonu o stečaju, zloupotrijebio svoj službeni položaj, nepotrebno uvećao troškove stečajnog postupka koji su isplaćeni iz budžeta suda, a okrivljenom pravnom licu pribavio imovinsku korist.

Jovanić je nakon hapšenja 9. maja u Specijalnom tužilaštvu tvrdio da je posao predsjednika Privrednog suda radio savjesno i odgovorno i da nije kršio zakon. On je istakao da pravosnažno okončani predmeti, a koji su obuhvaćeni krivičnom prijavom nemaju nijednu manjkavost i nezakonitost a što se dokazuje činjenicom da ni stranke ni povjerioci nijesu imali primjedbi.

„Skoro svi predmeti interpretirani u krivičnoj prijavi su pravosnažno okončani što podrazumijeva da je izvještaj stečajnog upravnika u spornim stečajnim postupcima bio na oglasnoj tabli 15 dana, da su ispoštovane sve zakonske procedure koje podrazumijevaju zakazivanje završnog ročišta od strane stečajnog sudije, objavljivanje u Službenom listu Crne Gore u roku koji je propisan Zakonom i održana završna ročišta koja su javna i kojima su mogle da prisustvuju sve zainteresovane strane“, kazao je Jovanić u istrazi.

Istakao je da je u svakom predmetu stečajni upravnik dužan da nakon unovčenja stečajne mase izvrši povraćaj tog novca na depozit Privrednog suda. Pojasnio je i da je stečajni upravnik dužan i da te troškove stečajnog postupka opravda stečajnim povjeriocima. Negirao je da je sa namjerom neke postupke dodjeljivao određenim stečajnim upravnicima.

Za krivično djelo ‘stvaranje kriminalne organizacije‘ propisana je kazna zatvora od tri do 15 godina, za organizatora, odnosno od jedne do osam godina, za pripadnika kriminalne organizacije, dok je za krivično djelo ‘zloupotreba službenog položaja‘ propisana kazna zatvora od 6 mjeseci do pet godina, za njegov osnovni oblik, od jedne do 8 godina za teži i od dvije do 12 godina za najteži oblik krivičnog djela, kada iznos protivpravno pribavljene imovinske koristi prelazi 30.000 eura.

Već dugo je Jovanić u javnosti označen kao navodno blizak porodici Đukanović, prije svega kontroverznom biznismenu i predsjednikovom bratu Acu Đukanoviću. Godinama su nevladin sektor i opozicija dovodili u vezu Jovanića sa predsjednikom Milom Đukanovićem i Demokratskom partijom socijalista.

Jovanić je za Vijesti 2017. godine izjavio da nije u rodbinskim odnosima, ali da je „ponosan, na višedecenijsko porodično prijateljstvo sa Đukanovićem“. Odbjegli biznismen Duško Knežević nazvao ga je „vojnikom“ porodice Đukanović i „vođom stečajne mafije“ u Crnoj Gori.

Jovanić je godinama bio na meti kritika opozicije, zbog postupanja u stečajnim postupcima za više crnogorskih preduzeća. Opozicija je tražila da se ispita imovina stečajnih upravnika. Stotinama miliona eura vrijednom imovinom crnogorskih državnih preduzeća u stečaju prethodnih godina upravljali su preko Privrednog suda stečajni upravnici, odnosno stečajne sudije. Kao predsjednik Privrednog suda Jovanić je istovremeno bio i stečajni sudija u slučajevima najvećih crnogorskih preduzeća Kombinata aluminijuma Podgorica, Boksita, Radoja Dakića, Vektra Boke, Brodogradilišta Bijela i Onogošta.

 

SDT: Postoji velika opasnost da Medenica pobjegne

Vijeće Višeg suda ukinulo je prošle sedmice pritvor Vesni Medenici. Oni su odbili predlog Specijalnog državnog tužilaštva da se, nakon podizanja optužnice, produži pritvor bivšoj predsjednici Vrhovnog suda. Odluku su obrazložili argumentom da „ne postoje okolnosti koje ukazuju na opasnost od bjekstva okrivljene“.

Tužilaštvo je, međutim, zbog „pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede odredaba krivičnog postupka“ uložilo žalbu na rješenje vijeća Višeg suda. Međutim, Apelacionom sudu Crne Gore još nije dostavljena žalba iz Višeg suda u Podgorici, koje je dužno da proslijedi dokument SDT-a. Portparolka Višeg suda Marija Raković saopštila je Vijestima da Viši sud nije dostavio Apelacionom sudu žalbu SDT-a jer je ujutro, 17. novembra u 10 časova, zakazana kontrola optužnice u ovom predmetu.

„Spisi za odlučivanje po žalbi na rješenje o ukidanju privora nisu još uvijek dostavljeni jer je ujutro u 10 časova zakazana kontrola optužnice. Nakon toga će žalba SDT-a biti dostavljena Apelacionom sudu“, kazala je Raković.

Prema nezvaničnim informacijama Vijesti, spisi predmeta se ne dostavljaju Apelacionom sudu prije ročišta za kontrolu optužnice jer će okrivljena Vesna Medenica da se pojavi na tom ročištu sjutra u zgradi Višeg suda. Navodno, prisustvo okrivljene Medenice trebalo bi da bude dokaz ili potvrda tvrdnji njene odbrane da ne želi da bježi i da će se odazivati na pozive suda u daljem krivičnom postupku, čime bi se otvorio put da vijeće Apelacionog suda – odbije žalbu SDT-a kao neosnovanu.

SDT se žalilo na takvo pravno tumačenje, navodeći da postoji velika i realna opasnost da će Vesna Medenica pokušati da pobjegne. Oni su tražili da se iz vijeća Apelacionog suda izuzme sutkinja Evica Durutović tokom odlučivanja o određivanju pritvora Medenici. Sutkinja je bila izvjestilac prilikom donošenja ranije odluke po žalbi branioca okrivljene, jer postoje okolnosti koje „izazivaju sumnju u njenu nepristrasnost“.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OBRAZOVANJE – KAKO DALJE: Lošiji od najlošijih

Objavljeno prije

na

Objavio:

Analiza Ministarstva prosvjete i UNICEF-a za period od 2015. do 2020. pokazala je da je više od 40 odsto učenika bilo ispod nivoa međunarodnog mjerila koje se označava kao ‘loš uspjeh’, te ne uspijevaju da ovladaju minimalnim nivoom kompetencija. Zabrinjava i to što svega neznatan procenat učenika 1,6 odsto, tj. 1 ili manje ostvaruju visoka postignuća na PISA testiranju

 

Skoro polovina đaka u našim školama lošija je od najlošije ocijenjenih đaka iz drugih država, pokazala je Analiza sektora obrazovanja za period od 2015. do 2020, koju su radili UNICEF i Ministarstvo prosvjete.

U sveobuhvatnoj analizi navodi se da je više od 40 odsto učenika bilo ispod nivoa međunarodnog mjerila koje se označava kao ‘loš uspjeh’, te ne uspijevaju da ovladaju minimalnim nivoom kompetencija. Zabrinjava i to što svega neznatan procenat učenika 1,6 odsto, tj. 1 ili manje ostvaruju visoka postignuća na PISA testiranju, koji odgovara naprednim 5 i 6 nivoima. U razvijenim zemljama taj procenat je u prosjeku 10 odsto, dok u zemljama sa najboljim postignućima on iznosi 20 procenata i više.

S druge strane, na domaćem terenu, u posljednjih pet godina u Podgorici imamo konstantan broj učenika koji dobijaju „Luču“ u iznosu od 15 odsto od svih upisanih učenika u završnom razredu osnovne škole.

Tokom predstavljanja Analize srednjoškolka Jelena Jovanović ukazala je na neke od problema ovdašnjeg obrazovanja: „Dok cijeli svijet napreduje, mi smo na istom mjestu. Nama profesori i dalje diktiraju. Nespremni dolazimo na fakultet, bez praktičnog znanja. Bez konkretnih primjera, brzo zaboravljamo. Sistem nam je nametnuo da učimo samo za ocjenu. A, ocjenjivanje nije pravedno – profesori favorizuju odlikaše, ponižavaju one sa nižom ocjenom“.

Ona je kazala da sistem mora da se digitalizuje i poručila: „Mi ćemo zamijeniti vas u svim institucijama i privatnim firmama. Pa ne bi valjalo da naše znanje tada bude kao vaše sada“.

Koliko smo daleko od digitalizacije govori podatak da je u prosjeku 16 učenika na jedan kompjuter u osnovnim i srednjim školama.

Šef predstavništva UNICEF-a u Crnoj Gori Huan Santander na predstavljanju Analize sektora obrazovanja u Crnoj Gori upozorio je i da dvoje od troje djece pohađaju osnovne škole s nedovoljnom infrastrukturom. On je istakao da ovo ukazuje da treba hitno obezbijediti sredstva za finansiranje novih školskih objekata i adekvatno opremanje svih škola novim tehnologijama. „Bez toga je nemoguće sprovoditi nastavu u skladu sa digitalnim dobom u kojem današnji učenici rastu“, istakao je Santander.

U Analizi se navodi da sedmoro od desetoro djece u Crnoj Gori pohađa osnovne škole u kojima je fizička infrastruktura nezadovoljavajuća. Ističe se i da su javna ulaganja u obrazovanje u Crnoj Gori relativno niska u odnosu na međunarodne standarde iako je Vlada Crne Gore povećala relativnu potrošnju na obrazovanje sa 7,6 u 2015. godini na 8,2 odsto u 2017. godini i na taj način smanjila razliku u odnosu na međunarodni prosjek, koji iznosi 9 do 11 odsto, s izuzetkom Švedske s potrošnjom od 15,8% u 2017.

Kako to izgleda u praksi u Analizi se objašnjava da su u predškolskom obrazovanju prosječni izdaci po djetetu porasli za oko 28,7%, sa 942 eura 2015. godine na 1.212 eura u 2020. U Srednjem obrazovanju potrošnja po učeniku se takođe povećala sa 1.089 eura na 1.480 eura u 2020. godini.

Najviše, oko polovine izdataka Ministarstva prosvjete odlazi na osnovno obrazovanje – 69,6 miliona eura u 2015. godini, 82,5 miliona eura u 2020. godini. Budući da ukupni upis u osnovno obrazovanje ostaje na prilično stabilnom nivou od oko 68.000 učenika godišnje, izdaci po učeniku nominalno su porasli za 17,8 odsto, sa 1.022 eura u 2015. na 1.204 eura u 2020. godini.

Kada se ulaganja u obrazovanje, koja su od 1.000 do 1.400 po djetetu u zavisnosti od godine i nivoa obrazovanja, uporede sa ulaganjima u pomenutom preriodu za preko 4.000 službenih automobila u iznosu od oko osam miliona eura godišnje samo za gorivo – sve je jasno.

O tome u Analizi govori i odjeljak o ulaganjima u infrastrukturu. Ukupni kapitalni budžet nominalno se povećao sa 45,2 miliona eura u 2015. na 76,8 miliona eura u 2020, dok se udio kapitalnog budžeta koji se izdvaja za obrazovni sektor značajno smanjio. Udio potrošen na obrazovanje smanjio se sa 12,3% u 2015. na 5,5% u 2020. Ovaj trend, koji ukazuje na činjenicu da se obrazovanju ne daju prioriteti u kapitalnom budžetu, u direktnoj je suprotnosti s urgentnošću potrebe da se riješi goruće pitanje školske infrastrukture koja pogađa većinu djece u predškolskom, osnovnom i srednjem obrazovanju, navodi se u Analizi.

U Analizi su pobrojani i brojni drugi problemi koji muče obrazovanje u Crnoj Gori – od nedostatka valjanjih statističkih podataka, do neusklađenosti sa tržištem rada. Kao i brojni statistički podaci koji zabrinjavaju: samo 89 psihologa bilo je zaposleno u vrtićima, osnovnim i srednjim školama u školskoj 2020/21. godini.

Santander je naveo i da tek svaki četvrti nastavnik pohađa programe za profesionalni razvoj. Ulaganje više sredstava u kontinuirano, stručno usavršavanje svih nastavnika, kazao je Santander, je prioritet ako želimo bolji kvalitet obrazovanja.

Anketa koja je sprovedena tokom rada na ovoj Analizi pokazala je veliko nezadovoljstvo nastavnika u mnogim aspektima njihove profesije – društveni status, zarade, materijalni i pedagoški uslovi u školama i problemi vezani za realizaciju nastave tokom epidemije izazvane kovidom-19.

Predsjednica Prosvjetne zajednice Olivera Leković predočila je analizu koju je ova organizacija radila u saradnji sa Zavodom za zapošljavanje i Univerzitetom, koja je  pokazala da nam nedostaju nastavnici matematike, biologije, informatike, njemačkog jezika… „U 2019. je bilo 370 oglasa za nastavnika matematike, a zaposleno 111, a na biroima rada bilo je tek četiri. To znači da se na te oglase javljaju ljudi koji nisu iz struke, a to utiče na kvalitet obrazovanja, ali i rezultate istraživanja PISA”, kazala je Leković.

Poručila je da ako „nastavimo da ne ulažemo u nastavnika i infrastrukturu, nastavimo da ga omalovažavamo ili ga ne uključujemo u donošenje odluka, bićemo sve dalje od društva znanja”.

Koliko smo daleko od takvog društva kao da su postali svjesni i u institucijama, pa iz Ministarstva prosvjete najavljuju bar neke promjene.

„Ono što želimo da izmijenimo u odnosu na prethodni period jeste nedostatak jednog ključnog dokumenta koji bi objedinio strateška opredjeljenja koja se odnose na period do 2030. godine. Time ćemo dati dodatni podstrek doprinosu podizanja ciljeva održivog razvoja, s akcentom na obezbjeđivanje inkluzivnog i pravičnog, kvalitetnog obrazovanja i promocija prilika za cjeloživotno učenje”, kazao je ministar prosvjete Miomir Vojinović.

U izradi najavljene Strategiju razvoja obrazovanja do 2030. i dalje će učestvovati UNICEF, a iz Delegacije EU su obećali finansijsku pomoć tokom izrade Strategije.

Džabe nam sve strategije ako se ne promijene prioriteti. Pa da se krene od osnovnog – gradnje novih škola i vrtića.

 

Poboljšanja

Neka od malobrojnih poboljšanja u sistemu obrazovanja registrovana su u Analizi. Tako je tokom analiziranog perioda (2015–2020) naročito brzo rastao stepen pristupa ranom i predškolskom obrazovanju, na šta ukazuje porast bruto stope upisa, koja je porasla sa 64,4 u 2015. godini na 76 odsto u 2020. Uprkos tome, obuhvat ovim nivoom obrazovanja i dalje je daleko ispod zacrtanog EU prosjeka od 95 odsto obuhvata djece starije od četiri godine.

I u osnovnom obrazovanju evidentno je poboljšanje u pogledu pristupa i uspješnog završavanja tog nivoa obrazovanja, pri čemu je udio onih koji napuštaju školu smanjen.

Srednjoškolsko obrazovanje, koje nije obavezno, takođe karakterišu slični pozitivni trendovi u pogledu pristupa i stope očekivanog trajanja školovanja. Stope tranzicije između nivoa obrazovanja su visoke, pa se i prosječno očekivano vrijeme provedeno u srednjem obrazovanju popravilo sa 3,12 godina u 2015. godini na 3,35 godina u 2020.

Stope pristupa i uspješnog završavanja romske i egipćanske djece takođe su porasle u posmatranom periodu, ali uglavnom u osnovnom obrazovanju (gdje se stopa pristupa povećala na 77 odsto, a stopa uspješnog završavanja na 56 odsto), dok su stopa pristupa predškolskim ustanovama te stopa pristupa i stopa završavanja srednje škole i dalje vrlo niske – 15–36 odsto na različitim nivoima ranog obrazovanja, 3–7 odsto kada je riječ o svim razredima srednjeg obrazovanja. Pristup redovnim školama povećan je i za djecu s posebnim potrebama, i to na svim nivoima.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo