FOKUS
ZAŠTO SU OBJELODANJENA POVJERLJIVA DOKUMENTA BIE O PREGOVORIMA SA DUDIĆEM I MIĆUNOVIĆEM: Službe ruše proces protiv Šarića

Objavljeno prije
10 godinana
Objavio:
Monitor online
Beogradski Kurir objavio je prošle sedmice dokumenta Bezbednosne informativne agencije Srbije (BIA) sa kojih je skinuta oznaka tajnosti, a u kojima se otkrivaju detalji pregovora srpskih istražnih organa i bezbjednosnih agencija iz proljeća 2010. godine sa pokojnim Draganom Dudićem, bliskim saradnikom Darka Šarića.
U dokumentima se otkrivaju i detalji o pregovorima srpske policije sa Branislavom Branom Mićunovićem o predaji Šarića i prijetnjama Mićunovića da će izvršiti atentat na srpskog šefa policija Milorada Veljovića ukoliko se ne ispoštuje dogovor između njega i policije o predaji narkobosa (vidi box1).
U sjenci tih informacija i rasvjetljavanju hijerarhije kokainske piramide, ulozi Mićunovića i crnogorskog premijera u kokainskim poslovima, ostalo je pitanje – zašto su baš sada u medijima procurela dokumenta BIE i zašto je sa njih skinuta oznaka tajnosti.
Znakovito je da je dokumenta, sa kojih je BIA skinula oznaku tajnosti u ljeto prošle godine, medijima dostavio advokat narkobosa Darka Šarića, Radomir Baćović.
Zašto bi objavljivanje odgovaralo Šarićevoj odbrani i šta u tim dokumentima piše?
Na dvadesetak kucanih strana BIA objavljuje podatke o razgovorima koje je vodila sa srpskim obavještajcima i predstavnicima policije, svjedocima pregovora sa Dudićem na Jelovoj Gori 18. aprila 2010. godine, kako bi se utvrdili detalji tih pregovora i kako je nestao audio i video snimak tog sastanka.
Nesporno je utvrđeno, kako se navodi u izvještajima, da postoji ,,dokument tadašnje III Uprave BIA da je sadržaj razgovora sa Dudićem snimljen na dva DVD-a i jednom CD-u”, kojih sada – nema. Razgovori se tim povodom vode sa Ivicom Petrovićem i Jadrankom Petkovićem, obavještajcima BIE i bivšim načelnikom kriminalističke policije Srbije Rodoljubom Milovićem, koji su, između ostalih, prisustvovali sastanku.
Kotoranin Dragan Dudić je ubijen u rodnom gradu 30. maja 2010. godine, 42 dana nakon što se na Jelovoj Gori na Zlatiboru sastao sa srpskim bezbjednosnim službama i istražnim organima.
,,CD sa fono zapisom kontakta na Jelovoj Gori je na nerazjašnjen način nestao i ne postoji nijedan pisani trag o sadržaju razgovora sa Dudićem. Navodno, pomenuti fono zapis je prodat u Crnoj Gori za million eura”, navodi se u uvodnom dijelu dokumenta BIE. Iz dokumenata se dalje saznaje da je obavještajac Petrović tvrdio da je sređujući dokumentaciju slučajno uništio CD, dok Milović navodi da ,,raspolaže nepotvrđenim informacijama da je Dejan Jovanović zvani Keka uz pomoć izvjesnog lica iz Ministarstva pravde došao u posjed diska i dostavio ga klanu Šarić”.
U službenoj zabilješci iz juna 2013. godine koja je objavljena u sklopu dokumenata BIE navodi se da ,,su tom prilikom za potrebe foto dokumentovanja angažovani pripadnici 3. uprave BIA”.
Gotovo svi sa kojima je BIA vodila razgovore konstatuju da je sastanku sa Dudićem prisustvovalo previše ljudi za takvu vrstu pregovora, iz BIE, policije, tužilaštva , pa i ,,više NN lica”, kako se navodi u izjavi Petkovića. U dokumentima se sugeriše ,,mogući odliv informacija iz BIA” i ,,nelogičnost” zvaničnog motiva likvidacije Dudića u kotorskom restoranu Moka, gdje ga je Ivan Vračar ubio ,,zbog navodno lascivnih pogleda njegovoj djevojci”. Petković i Milović u tim dokumentima iznose sumnje da je Dudić likvidiran upravo zbog susreta sa srpskim organima.
Dudića su, navodi se u dokumentima, na Jelovu Goru ,,motornim vozilom prevezli pripadnici BIA”, iz pravca Crne Gore. Njihova imena su u dokumentima sa kojih je skinuta oznaka tajnosti međutim zatamnjena, kao i pojedinih drugih učesnika i organizatora pregovora.
,,Dudić je na osnovu neprovjerenih informacija pristao da postane zaštićeni svjedok u sudskom postupku koji se vodi protiv organizovane kriminalne grupe Darka Šarića. Pomenutom prilikom Dudić je navodno ukazao na piramidu krimilanih aktivnosti u državnom vrhu Crne Gore, naglasivši da je Milo Đukanović u toj hijerarhiji na drugom mjestu, dok je Šarić nekoliko pozicija niže”, navodi se u izvještajima.
Tu se dolazi do odgovora na pitanje zašto Šarićeva odbrana želi da ova povjerljiva dokumenta BIE budu dostupna medijima. Jedan od razloga je to što se u dokumentima ozbiljno sumnja u to da je Dudić svjedočio o kriminalnim aktivnostima Šarića i kokainske piramide.
Dvojica obavještajaca BIAPetković i Petrović u objavljenim dokumentima tvrde da Dudić nije otkrio ništa značajno na Jelovoj Gori, te da je samo ,,opipavao situaciju”.
,,Petković je parafrazirajući Dudićeve navode istakao da je Dudić na svojstven način izbjegao bilo šta konkretno da kaže kako o sebi i zbog čega je uspostavio kontakt, tako i o drugim licima u okviru klana Šarić”, navodi se u izjavi Petkovića.
Advokat Šarića upravo insistira na tome da Dudić u stvari ništa nije razotkrio na tom sastanku, da je samo govorio lijepo o Šariću, te da je to razlog zbog čega je snimak u stvari nestao. Po njemu radi se o konspiraciji tužilaštva i dijela policije koji montiraju slučaj Šarić.
Samo je smijenjeni načelnik kriminalističke uprave policije Srbije Rodoljub Milović, protiv koga se u Srbiji vodi hajka sa svih strana od hapšenja Šarića, kazao da je Dudić na sastanku razotkrio piramidu i ko je ko u njoj. On je saopštio da je Dudić tada jasno dao do znanja da je spreman da postane zaštićeni svjedok, ali da je takva ponuda srpskih organa iz nekog razloga izostala.
To što obavještajci BIE tvrde suprotno nije jedina znakovita stvar oko objavljivanja ovih dokumenta. Sa povjerljivih izvještaja BIA oznaka tajnosti skinuta je u junu 2014. godine, kada su krenula prva pojavljivanja Šarića u beogradskoj sudnici i kada je on optužio Rodoljuba Milovića da je on izvjesni ,,general Papaja” koji mu je sve smjestio i za to uzeo nekoliko miliona. Milović se zbog tih optužbi našao na meti pojedinih medija i vrha vlasti Srbije, koji je insistirao da se optužbe protiv Milovića ipak provjere.
Tako se čovjek koji je do juče važio za najboljeg i najpoštenijeg profesionalca policije Srbije, koji u biografiji ima hapšenje pripadnika zemunskog klana, ključne dokaze u slučaju ubistva Zorana Đinđića, koji je kao heroj predstavljan u knjizi Brankice Stanković, našao u nebranom grožđu zbog optužbe narko bosa. Iako je prošao poligraf, a tužilaštvo utvrdilo da nema nikakvih dokaza da je uzeo novac o kom Šarić priča, Milović je smijenjen sa mjesta šefa kriminalistike i postao – neraspoređen. Nije pomagalo ni to što Milović od imovine nema ni stan, već živi u ,,tastovom potkrovlju”.
,,Darko Šarić u sudnici ima veliku moć. On je uspio iz sudnice da smijeni načelnika policije. Tako nešto nikada do sada nije zabilježeno. Čak je i Vučić kada je smijenio Milovića rekao da je Milović čist. Postavlja se pitanje zašto ga je onda smijenio”, zapitao se Stevan Dojčinović, novinar OCCRP i autor knjige o Šariću.
Milović je prošao poligraf pet dana prije nego što je sa dokumenata BIE skinuta oznaka tajnosti. U dokumentima se ispod njegove izjave da je Dudić na sastanku na Jelovoj Gori otkrio piramidu, te da je on stupio sa Mićunovićem u kontakt oko predaje Šarića, navodi: ,,Milovićeve navode svakako treba uzeti s dozom rezerve obzirom da je imenovani bio aktivni učesnik pomenutih događaja koji su rezultirali ubistvom Dragana Dudića, te ne bi trebalo isključiti ličnu komponentu u smislu ličnog distanciranja od eventualno kompromitujućih činjenica”!
Zašto BIA nekoliko dana nakon što je Milović prošao poligraf diskredituje tadašnjeg načelnika kriminalistike koji je Šariću od početka procesa meta bez ikakvih argumenata? Da li je to jedan od razloga skidanaj oznake tajnosti? Zvanično, kao razlog se navodi zahtjev novinara Danasa da se objave ta dokumenta.
Milović je meta medija, ali i BIA i kasnije. Nakon objavljivanja dokumenata, u julu 2014. BIA podnosi krivičnu prijavu protiv Milovića zbog navodnih sumnji da je angažovao kriminalce da prati funkcionera BIA Dragana Markovića Markonija. Milović je Markonija prethodno prozvao zbog reketiranja pojedinih firmi. Šarić je u sudnici istovremeno tvrdio da Milović ima jake veze s kriminalcima u sudnici. Od dokaza, opet – ništa.
Objavljivanje povjerljivih dokumenata BIA Šarićeva odbrana koristi i kako bi iz procesa isključila zamjenika tužioca Sašu Ivanića ili bar dobila na vremenu zahtjevom da se on isključi iz procesa. Šarićev advokat insistira da Ivanić zbog toga što je prisustvovao sastanku na Jelovoj Gori , čiju zakonitost kada su u pitanju procedure BIA, u dokumentima dovodi u pitanje, nije nepristrasan. Zbog toga je tražio njegovo izuzeće.
Baćović je na posljednjem ročištu kazao da je Ivanić kao predstavnik državnog organa bio u obavezi da provjeri Dudićeve tvrdnje koje su bile afirmativne po optuženog Šarića, što Ivanić nije učinio. On je tražio i izuzeće tužioca za organizovani kriminal Miljka Radisavljevića i republičke tužiteljke Zagorke Dolovac. Tužilaštvo je takođe prepoznato kao institucija koja je nosila borbu protiv organizovanog kriminala, pa i slučaja Šarić. Predstavnici tužilaštva su istovremeno i svjedoci sastanka sa Dudićem i znaju šta je jedan od najbližih saradnika Darka Šarića povjerio srpskim organima mjesec dana prije nego je ubijen. Bez njihovog i svjedočenja Rodoljuba Milovića, Šarić ima mnogo manje briga.
Zanimljivo je da su u dokumentima BIA zatamnjena mnoga imena obavještajaca, pa i onih koji su organizovali sastanak. Marko Nicović, bivši šef beogradske policije, saopštio je medijima da je sumnjivo to što je BIA sakrila imena pojedinih ljudi. ,,Služba je time što je objelodanila službene bilješke otkrila operativni sistem po kojem funkcioniše”, kaže on. Nije jedini koji smatra da dokumenta nijesu smjela biti objavljena.
List Politika, naklonjena srpskom premijeru Aleksandru Vučiću, sada insistira na navodima BIE da se svjedočenje Rodoljuba Milovića o događajima na Jelovoj Gori mora uzeti sa sumnjom. Istovremno, E novine, iza kojih stoji interes Stanka Subotića, iz sve snage brljaju zamjenika tužioca i njegov kredibilitet.
Vučiću objavljivanje dokumenata BIE ide u prilog i zbog toga što se susret sa Dudićem (i izgubljeni disk) desio za vrijeme prethodne Vlade, na čemu on i njegovi saradanici insistiraju.
Ne pominje se da su od dolaska Vučića na vlast pale važne optužnice koje je dugo gradilo srpsko tužilaštvo, pa i ona protiv Stanka Subotića, o čijim su vezama sa Vučićem mediji izvještavali.
Subotić se takođe više puta navodio kao poslovni partner Šarića sa kojim je vršio brojne transakcije preko Prve banke braće Đukanović. Mićunović, Subotić premijer Đukanović su bili na zajedničkoj optužnici italijanskog tužitelja Đuzepea Šelzija. Italijansko tužilaštvo je odmah po izbijanju afere Balkanski ratnik i zapljene droge od Argentine do Italije, saopštilo da je Šarićev klan koristio infrastrukturu stvorenu tokom šverca cigareta devedesetih.
U piramidi koju pominje Milović nekoliko je praznih mjesta između crnogorskog premijera i Darka Šarića. Oni koji su na njima sigurno žele da ta mjesta ostanu zatamnjena. I da ostanu selektivna dokumenta BIE.
Pregovarač Mićunović
Informacija koju je iznio u dokumentima Rodoljub Milović da je pregovarao sa Branom Mićunovićem oko predaje Šarića potvrdila je da je Mićunović ključna veza između crnogorskog podzemlja i nadzemlja.
U svojoj izjavi Milović navodi da je Mićunović tražio da pravosudni organi Srbije izađu s konkretnim predlogom o visini zatvorske kazne na koju bi Šarić bio osuđen ukoliko bi došlo do njegove predaje.
,,Milović je naglasio da je Mićunović od njega zatražio čvrste garancije da će eventualni dogovor biti ispoštovan i zaprijetio da će izvršiti atentat na direktora policije Milorada Veljovića ukoliko se isti ne bude ispoštovao”, navodi se u dokumentima BIE.
,,Milović je međutim konstatovao da tužilac Radosavljević nije bio naročito zainteresovan za realizaciju pomenutog dogovora o predaji, te da mu nikada nije dostavio uslove i garancije koje bi rezultirale dalje pregovore. Istakao je da nije više uspostavljao kontakt sa Mićunovićem jer nije imao šta da mu ponudi”, navodi se dalje.
Da li su pregovori o predaji Šarića na kraju ipak tekli preko Mićunovića, ali je iz njih samo isključena kriminalistička policija Srbije? I da li je posjeta rodbini jedini uslov koji je Šarić tražio?
Mićunovićevo ime se pojavljivalo i u postupku protiv Šarića prije hapšenja narkobosa. Srpsko tužilaštvo za organizovani kriminal u jednom od zahtjeva kojim je od suda svojevremeno tražilo dozvolu za prisluškivanje odbjeglog Šarića, navelo je da je on u bliskim odnosima sa Branom Mićunovićem. Tužilaštvo je Mićunovića u tom zahtjevu označilo kao organizatora šverca droge i cigareta u međunarodnim razmjerama.
Zanimljivo je da je bivši šef crnogorske policije Veselin Veljović, sada glavni koordinator službi u Crnoj Gori, istrčao da u javnost saopšti : ,,Branislav Mićunović nema nikakve povezanosti sa Šarićem ili sa konkretnom akcijom Balkanski ratnik”.
Mićunović se dovodi u vezu i sa brojnim poslovima u Crnoj Gori, od igara na sreću do nekretnina. Njegovi bratanići Predrag i Nenad Mićunović, preko svoje firme Anagusta poslovno su bili povezani u budvanskoj Marini sa sinom Svetozara Marovića, Milošem. Veze porodica Marović i Mićunović sežu i do Duvanskog kombinata. Monitor je pisao da se jedna od kompanija koja je dala ponudu za Duvanski poslovno dovodi u vezu sa Marovićima i Mićunovićem.
OCCRP je pisao o povoljnim kreditnim aranžmanima i bankarskim privilegijama Mićunovića i njegove porodice u Prvoj banci braće Đukanović.
Ko je misteriozni policajac u ambasadi Crne Gore u Srbiji
U dokumentima BIA navodi se da je nakon ubistva Dudića BIA razgovarala sa osobom čije je ime zatamnjeno u papirima, a zbog, kako se navodi, ,,njegovih kontakata sa njegovom prijateljskom vezom zaposlenom u crnogorskoj ambasadi u Beogradu”. Razgovor je, navodi se, ,,obavljen na okolnosti njegovih kontakata sa pripadnikom MUP-a Crne Gore , članom administrativno tehničkog osoblja crnogorske ambasade u Beogradu za koga postoje osnovane sumnje da se bavi špijunažom u korist OC Crne Gore, kao i da je u kontaktu sa funkcionerima ANB Crne Gore”.
Milena PEROVIĆ-KORAĆ
Komentari
IZDVOJENO

Političarima su puna usta evropskih integracija, zastave EU stoje pred poslanicima vlasti tokom zasijedanja parlamenta, ali nema neophodnih reformi i realizacije zadataka koji su dio evropske agende. Bolje im leže stare, „predreferendumske“ teme
Svečarske salve iz artiljerijskog oružja odjekivale su noć uoči Dana nezavisnosti Crne Gore. Kontinuitet. Na prijemu upriličenom povodom praznika, premijer Milojko Spajić je dočekivao goste na ulazu. Među prisutnim zvanicama ovoga puta našao se i predsjednik države Jakov Milatović. To je već iskorak.
Predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić niti članovi Vlade iz koalicije Za budućnost Crne Gore, , po ustaljenoj praksi, tamo nijesu bili. Izostale su i praznične čestitke čelnika ZBCG. Bolje i to nego da je, kao na dan praznika 2017. godine, Mandić poručio kako „srpski narod nema nikakvog razloga da slavi 21. maj”. Da bi dodatno zamjerio neistomišljenicima iz sopstvenih redova: ,,Neki pripadnici nekadašnjeg Bloka za zajedničku državu danas, napadnim i smiješnim čestitkama za 21. maj, brukaju i sramote vlastitu prošlost i nedostojno podilaze crnogorskim separatistima”.
Možda je Mandić, dok obnaša jednu od tri najvažnije političke funkcije u državi, stavio moratorijum na slične izjave. I pustio da djela govore. Među onima koji su čestitali Dan nezavisnosti našla se, ipak, predsjednica Skupštine Glavnog grada Jelena Borovinić Bojović (nosilac liste koalicije ZBPG na prošlogodišnjim lokalnim izborima). Borovinić Bojović je izrazila “želju da nas ovaj datum podsjeti na važnost međusobnog poštovanja, uvažavanja različitosti i zajedničkog rada na izgradnji pravednijeg, demokratskog i prosperitetnog društva”. Čekamo da čujemo da li je i ta čestitka bruka i sramota, ili možda najava novog kursa.
Premijerovom pozivu da zajedno proslave/obilježe Dan nezavisnosti, uz dio vlasti, nijesu se odazvali ni poslanici opozicionih partija. Bili su pozvani, potvrdio je šef poslaničkog kluba DPS-a Andrija Nikolić, ali im se nije dalo da se tamo druže „s usiljenim slavljenicima koji ni na 19. godišnjicu od obnove crnogorske nezavisnosti nijesu priznali rezultate referenduma 2006…“.
Obrni – okreni, bila je to uobičajena (praznična) sedmica za predstavnike ovdašnje političke elite. Red žalbi, optužbi, pa samohvale. Ukrug. Uz razradu poznatih, predreferendumskih tema.
Tema iz prošlosti na 19. Dan nezavisnosti, ne fali. Osim političara, poseban je doprinos SPC. Koja se svim silama upinje da po svojoj mjeri prekroji prošlost Crne Gore. Od Duklje kao „najstarije srpske države“, do veličanja četničkog zlikovca Pavla Đurišića kao „velikog junaka nepokolebljivog karaktera“, kako je to saopštio nedavno mitropolit Joanikije. Koji je u međuvremenu dobio kolegu. A Crna Gora i dva mitropolita.
Iako tako ne djeluje, vlast zvanično tvrdi da je njen fokus na budućnosti Crne Gore. Evropske integracije i ekonomske reforme.
Između dva Dana nezavisnosti, Crna Gora je u Briselu dobila pozitivan Izvještaj o procjeni ispunjenosti privremenih mjerila u poglavljima vladavine prava (čuveni IBAR), čime su odmrznuti pregovori o pristupanju EU. Parlament je prethodno „po kratkom postupku“, bez rasprave i prava na predlaganje amandmana, usvojio paket zakona koji su predstavljali minimum minimuma za dobijanje IBAR-a. Zakoni su usvojeni ali, u dobroj mjeri, nijesu zaživjeli. Sada se najavljuje postupak izmjene i dopune za četiri od 12, tada usvojenih zakona iz oblasti borbe protiv korupcije, rada pravosuđa i afirmacije ljudskih prava.
Prema interpretacijama iz Vlade, izmjene su pripremljene „planski“. Njihovi oponenti najave tumače kao dokaz da vlast nije na umu imala stvarne reforme već samo ispunjavanje forme, da bi politički kapitalizovala pokušaje Brisela da Crnu Goru privuče u EU, kako ne bi odlutala na neku drugu stranu.
Pozitivan IBAR u Podgorici je dočekan otvaranjem licitacije o broju poglavlja koja će Crna Gora zatvoriti do kraja 2024, i datumom ispunjenja svih postavljenih kriterijuma za ulazak u EU. Od optimističkih najava o zatvaranju 6-8 poglavlja, stigli smo, pred kraj godine, do obećanja da će biti zatvorena četiri. Zatvorena su tri: Intelektualna svojina, Informatičko društvo i mediji, te Preduzetništvo i industrijska politika. Četvrto poglavlje: Spoljna, bezbjednosna i odbrambena politika ostalo je otvoreno iako smo, tvrde iz Vlade, ispunili sva postavljena mjerila.
Možda i jesmo, ako među njima nije bilo nekih baš teških zahtjeva tipa da je Savjet za nacionalnu bezbjednost sposoban da donese neku izvršnu odluku. Zvanično, Hrvatska nas je vratila na popravni. Kao odgovor na tzv. rezoluciju o Jasenovcu koju je vladajuća većina (bez nacionalnih partija manje brojnih naroda) usvojila, ne bi li Andriju Mandića i Milana Kneževića utješila nakon usvajanja UN-ove Rezolucije o genocidu u Srebenici. Čemu je svoj doprinos dala i Crna Gora.
Slična priča i u 2025. Vlastima su puna usta evropskih integracija, zastave EU stoje pred poslanicima vlasti tokom zasijedanja parlamenta, ali nema neophodnih reformi i realizacije zadataka koji su dio evropske agende. Nadaju se, valjda, da će u Briselu i dalje gledati kroz prste. I ponavljaju kako će sva poglavlja biti zatvorena tokom naredne godine.
Glasniji i ideološki profilisaniji dio vladajuće koalicije (ZBCG) odavno tvrdi kako ovdje već ima previše stranog (čitaj zapadnog) uticaja. Nerijetko, optužujući ambasade zemalja Kvinte za neprimjeren a presudan uticaj na ovdašnje donosioce odluka, ne samo u sferi politike već i u pravosuđu. Oponenti im odgovaraju istom mjerom, prebacujući im da su izvršioci naloga vlasti u Beogradu i Moskvi.
U tim se prepucavanjima previđa da su naši predvodnici, samo od Nove godine, mimo uobičajenih usaglašavanja oko novih propisa koje treba pripodobiti evropskim pravnim tekovinama, makar dva puta tražili i „vanrednu pravnu pomoć“. Od Venecijanske komisije čeka se da presudi u sukobu naše vlasti i opozicije oko (ne)zakonitosti odluke o penzionisanju sutkinje Ustavnog suda Dragane Đuranović. Evropsku komisiju smo, potom, zaposlili da umjesto pravnih stručnjaka iz vlade i parlamenta, oni analiziraju sporazume koje je premijer donio iz Ujedinjenih arapskih emirata i ocijene njihovu usklađenost sa EU zakonodavstvom i obavezama koje smo prihvatili tokom dosadašnjeg procesa pristupanja.
Odgovor na prvi zahtijev još se čeka, drugi je stigao. I svako je podvukao i citirao onaj dio koji ide u prilog njegovoj interpretaciji spornog Sporazuma. Otud utisak da ne samo da se evropske vrijednosti političkoj klasi moraju nametati, već i da ovdašnje vlasti sve češće demonstriraju nespremnost da samostalno donose odluke. I preuzimaju odgovornost.
Premijer Spajić tvrdi da će sve doći na svoje mjesto. Važno je da zaposlenima i penzionerima raste standard. Makar u zvaničnoj statistici. U ovom postprazničnom raspoloženju, prigodno je uporediti i ekonomske podatke s početka ovovjekovne priče o suverenosti Crne Gore sa stanjem na 19. godišnjicu referenduma o nezavisnosti.
U prvoj godini nezavisnosti Crna Gora je građane koštala (budžet za 2007.) – milijardu eura. Ovogodišnji budžet veći je četiri puta. Samo za vraćanje dugova i kamate ove godine platićemo 950 miliona. Pošto se državni dug sa tadašnjih 700 miliona uvećao za, približno, četiri milijarde eura. Sa tendencijom daljeg rasta.
Na početku priče o nezavisnosti državni dug je težio trećinu tadašnjeg BDP-a (mrvicu preko dvije milijarde). Aktuelni državni dug iznosi negdje oko 60 odsto očekivanog ovogodišnjeg BDP-a (osam milijardi). Projektovano je da do kraja mandata Spajićeve vlade (opet) pređe 2/3 bruto društvenog proizvoda.
Svaka vlada nas je ubjeđivala da taj novac ide u investicije, prvenstveno za razvoj infrastrukture. Ali, nje nema. Zato ima novozapošljenih koji platu primaju iz državnog budžeta. Prema prošlogodišnjim podacima Monstata, državna uprava je od proglašenja nezavisnosti narasla sa deset na preko 25.000 funkcionera i činovnika. To je rast od 150 odsto. Prema istim podacima, broj zaposlenih u zdravstvu porastao je tek nešto više od petine (sa 12 na 15 hiljada) a u obrazovanju za 40 odsto (sa nepunih 13 na nešto više od 17 hiljada radno angažovanih).
Oko 150 hiljada (zvanično) zapošljenih primalo je, krajem 2006, prosječnu neto platu od približno 350 eura (uračunate tadašnje naknade za prevoz i topli obrok koje su ukinute u međuvremenu). Danas je prosječna neto plata tri puta veća. A broj zapošljenih će se, u špicu predstojeće ljetnje sezone, udvostručiti u odnosu na 2006. Sliku ogromnog napretka ruži podatak Eurostata: kupovna moć građana Crne Gore porasla je u istom periodu za nekih 7-8 procentnih poena (čekamo najnovije podatke). Sa početnih 43 na sadašnjih 50-51 odsto evropskog prosjeka. Dio tog rasta ,treba zahvaliti i tome, je što smo izdvajanja za zdravstveno i penziono osiguranje (većim dijelom) pretočili u neto zaradu. To ima svoju cijenu. Nešto već plaćamo kroz (ne)dostupnost zdravstvenih usluga, dio će tek stići na naplatu. Možda, dijelom, već do narednog Dana nezavisnosti.
Moguće je da bi izborni procesi u Šavniku i Kotoru mogli završiti do tada.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari

Mnoge afere u kojima se pominje ime Duška Golubovića ostale su van dometa pravosuđa, ili nijesu rezultirale punim razotkrivanjem. Ostale su tek fragmenti vremena u kom je bilo nemoguće razaznati granicu između nadzemlja i podzemlja. U ovom procesu, pravosuđe bi moralo makar utvrditi kako je bivši tajni agent Golubović postao bivši policajac, koji vozi Lamborđini po Podgorici . Koje su mu političke veze i poslovi to omogućili
Duško Golubović, kontroverzni bivši dugogodišnji tajni operativac čije ime je vezano za brojne afere tokom Đukanovićevog režima, u novije doba poznat i kao bivši policajac, koji vozi Lamborđini po Podgorici, uhapšen je u petak, 9. maja, po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT).
Tužilaštvo ga tereti za pranje novca stečenog kriminalnim aktivnostima, odnosno švercom cigareta. Istražni sudija Goran Šćepanović odredio mu je pritvor od 30 dana zbog opasnosti od bjekstva i uticaja na svjedoke, a na predlog specijalne tužiteljke Tanje Čolan Deretić.
Golubović je negirao krivicu, kao i bilo kakvu povezanost sa kriminalnim aktivnostima. Izjavio je da ukoliko mu nađu “samo jedan događaj, jednu radnju, jedan datum, jedan poziv ili jednu poruku”, neće biti potrebno da mu Crna Gora sudi, jer će se sam osuditi.
Njegov advokat Velibor Marković problematizovao je to što se, kako tvrdi, u spisima policije i tužilaštva proizvoljno navodi da se radi o kriminalnoj aktivnosti krijumčarenja cigareta, bez bitnih obilježja tog djela. “Stavlja mu se na teret krivično djelo pranje novca od kriminalne aktivnosti putem krijumčarenja cigareta, ali je potpuno nepoznato kada se ta kriminalna aktivnost dešavala…Krivično djelo pranje novca je predikatno krivično djelo, njemu mora da prethodi neko drugo krivično djelo iz kog potiče pribavljena protivpravna imovinska korist. Toga nema”, naveo je Marković.
Na kojim se sve dokazima bazira optužba tužilaštva protiv Golubovića, te hoće li optužnica biti potvrđena pred sudom i rezultirati presudama, pokazaće vrijeme. Odavno je i golim okom vidljivo nešto drugo. Duško Golubović spada u onu ne malu kategoriju policijskih funkcionera čija je imovina vrtoglavo porasla tokom proteklih decenija, uz skromnu policijsku platu.
Kako je bivši agent ANB i službenik Uprave policije, sa nekoliko stotina eura mjesečnih prihoda postao sinonim za bogatstvo, koje je sticao naočigled institucija decenijama, pitanje je koje i dalje čeka institucionalni odgovor. Nakon njegovog hapšenja, Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) pozvala je tužilaštvo da istraži sve Golubovićeve sumnjive transakcije.
„Posebno ističemo potrebu da istraga obuhvati sve finansijske transakcije koje su dovele do naglog i značajnog uvećanja Golubovićeve imovine, uključujući i one koje su se odvijale preko članova njegove porodice i koje mogu da upućuju na sumnju u veze sa državnim funkcionerima”, naveli su iz MANS-a.
Ta organizacija je ranije objavila istraživanje o tome kako je porodica Duška Golubovića došla do imovine vrijedne najmanje milion eura, uključujući luksuzne stanove i skupocjena vozila, iako ne postoje javno dostupni podaci koji bi objasnili porijeklo tih sredstava. Iz MANS- a su tada dostavili tužilaštvu tu dokumentaciju.
SDT je, objavljeno je, otvorio i finansijsku istragu protiv Golubovića. Prema podacima Uprave za nekretnine, u koju je Monitor imao uvid, na svu imovinu Golubovića u Podgorici na dan njegovog hapšenja upisana je mjera zabrane raspolaganja, po nalogu SDT.
Golubović, prema katastru, u Podgorici, u Donjoj Gorici, posjeduje duplex od 234 kvadrata, za koji je kao osnov sticanja upisano – nasljeđe. Na istom listu nepokretnosi upisane su i pomoćna zgrada (179 kvadrata) , nestambeni prostor (151kvadrat), garaža (26 kvadrata) i pomoćni objekat (15). Kao osnov njihovog sticanja navodi se građenje, a objekti su pod teretom i zbog toga što nemaju dozvolu.
U Donjoj Gorici, Golubović posjeduje i vinograde i pašnjake, na koje je takođe stavljena zabrana raspolaganja od strane tužilaštva.
U centru grada, u naselju Kruševac, bivši tajni agent posjeduje poslovne zgrade u privredi od 906 kvadrata koje je upisao u novembru 2020. godine. Od ranije na istoj lokaciji posjeduje i garažno mjesto, na koje je upisana mjera zabrane rasopolaganja.
Zabrana je stavljena je i na imovinu njegovog sina Luke Golubovića u Podgorici, u naselju Kruševac, gdje, prema listu nepokretnosti, posjeduje prizemnu zgradu sa dvije etaže podruma.
Osim Podgorice, Golubović zvanično posjeduje i imovinu na Žabljaku. Na Čarkovom polju ima hiljade kvadrata šume. Takođe, ima vikendicu od 66 kvadrata, stambeni prostor od 59 kvadrata, i nestambeni prostor od 57 kvadrata. Na toj imovini kao teret upisan je kredit u Hipotekarnoj banci od 250 hiljada eura, koji su uzeli Golubovićev sin Luka i kćerka Sara kod Hipotekarne banke. O tom kreditu MANS je, između ostalog, dostavio dokumentaciju SDT.
Na Žabljaku, u Kovačkoj dolini, prema podacima katastra, Golubović ima još jednu vikendicu od 127 kvadrata i stambenu zgradu površine 63 kvadrata, na oko hiljadu kvadrata zemljišta. Zanimljivo je da je Goluboviću od strane SDT zabranjeno da raspolaže tom imovinom još u maju prošle godine, ali u okviru procesa koji se vodi protiv bivšeg visokog policijskog funkcionera Zorana Lazovića, odnosno njegovog sina Petra.
Prema podacima Uprave za nekretnine, u koju je Monitor imao uvid, na tu imovinu stavljena je zabrana raspolaganja, jer je, kako smatra SDT, zemljište od 903 kvadrata na kojem se nalazi porodična kuća od 63 kvadrata u „faktičkom vlasništvu Petra Lazovića“. Koja uz to nema dozvolu. Na istom potezu izgrađena je i stambena zgrada spratnosti P+PN 76 kvadrata, koja je, kako tvrdi tužilaštvo, u „faktičkom vlasništvu“ Marka Lazovića, drugog sina Zorana Lazovića.
Imena Zorana Lazovića, bivšeg visokog funkcionera u bezbjednosnom sektoru kome se sudi zbog organizovanog kriminala, i Duška Golubovića ne pominju se skupa samo u katastru. Golubović je bio je najbliži saradnik Lazovića, a obojica su napustili ANB početkom 2015. godine, da bi opet , nakon četiri godine mirovine, nastavili karijeru u Upravi policije.
Lazović i Golubović napustili su službu jer je tokom 2015. reforma bezjednosnog sektora bila ključni uslov NATO-a za prijem Crne Gore u taj savez. Do tada, njihova su se imena često skupa pominjala i u brojnim aferama.
Monitor je mnogo puta pisao o dva interesno kriminalno bezbjednosna klana bivšeg režima. Golubović i Lazović su navodno pripadali klanu Grand, koji su kako se nezvanično moglo čuti, navodno predvodili bivši ministri inostranih poslova Milan Roćen i Igor Lukšić. Moć Granda vezivala se za unosne poslove građevinske kompanije Bemaks, čiji se vlasnici danas pred pravosuđem dovode u vezu sa švercom cigareta. Nasuprot se nalazio interesni klan Mojkovac, takođe povezivan sa poslovima cigaretama, a koji su navodno predvodili nekadašnji premijer i bivši šef ANB-a Duško Marković i Veselin Veljović, bivši šef policije kome se takođe sudi . Svi oni su više puta demantovali postojanje klanova i njihovo učešće u njima.
Golubović je, o čemu je Monitor pisao, između januara i juna 2007. bio pod mjerama nadzora Uprave policije. U istom periodu bio je u kabinetu Milana Roćena savjetnik za bezbjednost i rukovodilac Službe za informativno-tehničku i bezbjednosnu podršku Ministarstva vanjskih poslova. “ Golubović je, nakon što je Vladan Joković u ljeto 2010. postao direktor ANB-a, sklonjen iz sektora za borbu protiv organizovanog kriminala na drugu, manje značajnu dužnost, navodno jer su se o njemu u negativnom kontekstu raspitivali iz izvjesnih međunarodnih krugova”, pisao je naš nedjeljnik.
Golubovićevo ime pominjalo se i u aferi Listing , nakon što je u decembru 2011., objavljena navodna telefonska komunikacija Darka Šarića sa Lukšićem i Roćenom. Listing Golubovića bio je predmet rasprave članova Odbora za bezbjednost, kada je Veljović pokazao taj dokument u Skupštini. Kazao je da je policija sačinila listing Golubovića, koji je u to vrijeme bio službenika ANB-a, na zahtjev jedne strane policijske organizacije. Rezultat istrage bio je da se radi o falsifikatima, ali javnost nikada nije obaviještena ko je bio falsifikator i za čiji interes.
Da su postojali sukobi i trvenja na relaciji dva interesna tabora u vrijeme Đukanovićevog režima, svjedočili su u narednim godinama i drugi događaji, u kojima se pominjao Golubović.
Dva napada na Golubovićevu imovinu, u Kosmajskoj ulici, i na lokal Makijato u Siti kvartu, koji je u jednom periodu bio u vlasništvu njegove supruge Danijele Golubović, nikada nijesu rasvijetljeni od strane policije kojom je rukovodio Veljović. Tu je i napad na lokal Grand, koji je važio za mjesto okupljanja pripadnika navodnog Roćenovog klana, po kom je i dobio ime.
Golubovićevo ime pominjalo se i u vezi sa listingom telefonskih poziva narkobosa Nasera Keljmendija, kome se sudi na Kosovu. Da Golubović jeste bio u kontaktu sa Keljmendijem, potvrdili su i Veljović i Joković na jednoj od sjednica Odbora za bezbjednost i odbranu. Joković je kazao da je veza sa licima kalibra Keljmendija sastavni dio Golubovićevog posla.
Njegovo ime pominjalo se i u aferi oko navodne paraobavještajne službe koja je imala zadatak da prati i kompromituje opozicionare, diplomate, sudije, kritičare režima. Nebojša Medojević, tada član skupštinskog Odbora za bezbijednost tvrdio je da tu službu kontroliše Roćen i da je Golubović, pored Zorana Lazovića, važan njen dio. Prema Medojevićevim tvrdnjama, oni su bili veza sa grupom oficira, specijalizovanih za špijunažu, koji su godinama navodno radili „u paralelnoj tajnoj službi za potrebe Roćena i Mila Đukanovića”.
Golubović je nedavno saslušan i u okviru istrage o ubistvu Duška Jovanovića.
Osim u starim aferama, Golubovićevo ime pominje se i u novim skaj prepiskama. “ Golubović kontroliše sve kamione koje iz barske luke izlaze sa ilegalnim cigaretama, tvrdio je jedan od učesnika tog nezakonitog posla, strahujući da nekadašnji tajni agent ne pokvari kombinacije kriminalne ekipe za koju je radio”, objavile su Vijesti.
“Članovi te grupe o tome pišu na nekada zaštićenoj telefonskoj Skaj aplikaciji, pa konstatuju da Golubović cigarete Marble iz skladišta u barskoj luci vadi za Šiptara, navodi list.
Golubović je pred istražnim sudijom ustvrdio da nikada nije koristio skaj aplikaciju. Takođe, njegov advokat tvrdi da Golubović ima svu neophodnu dokumentaciju koja se tiče njegove imovine.
Duško Golubović je u penziju otišao u ljeto 2023. godine. Zahtjev za odlazak podnio je nakon što je u aprilu te godine odlukom tadašnjeg koordinatora SBPOK i načelnika Specijalnog policijskog odjeljenja Predraga Šukovića formalno prestao da postoji taj Odsjek u organizacionoj šemi UP, u kom je Golubović bio raspoređen.
Njegov dugogodišnji kolega Zoran Lazović uhapšen je u aprilu 2024. Dio opozicije još je tada počeo da problematizuje to što je Golubović i dalje na slobodi, tvrdeći da mu u tome pomažu i veze i sa novom vlašću.
Da Golubović utiče na PES i kadrira u vlasti skupa sa Sretenom Kankarešem, navodnim ujakom premijera Milojka Spajića, tvrdili su u kontinuitetu bivši premijer Dritan Abazović i lider PzP-a Nebojša Medojević. Iz PES-a su to demantovali.
Nakon Golubovićevog hapšenja, na mreži Iks oglasio se poslanik PES-a Miodrag Laković, sa romantiziranom storijom o razvoju tri policijske karijere od kojih je jedna Golubovićeva, a druga njegova. Nakon kritika iz civilnog sektora, objasnio je da sa Golubovićem bio kolega davne 1992. godine, ali da su im se nakon toga razišli putevi i da nisu imali bilo kakav kontakt. Kazao je i da nema informacije da je bilo ko od članova PES-a bio blizak sa njim, ali je potvrdio poznanstvo Golubovića i Kankaraša. “Ono što se imputira jednoj rođačkoj vezi premijera Spajića mislim da je poznanstvo koje je ne mogu reći kojeg intenziteta, ali da je potpuno jedan benigni odnos u nekom građanskom smislu”, saopštio je.
Mnoge afere u kojima se pominje ime Duška Golubovića, ostale su van dometa pravosuđa, ili nijesu rezultirale punim razotkrivanjem. Ostale su fragmenti jednog vremena u kom je teško bilo razaznati granicu između bezbjednosnog sektora i organizovanog kriminala. Taj sistem nijesu kreirali ni Golubović, ni Lazović, iako su bili njegov važan dio. Za punu istinu o tom sistemu, potrebno je stići do samog vrha bivšeg režima.
U ovom procesu, pravosuđe bi moralo rasvijetliti makar jednu crnogorsku javnu tajnu – kako je tajni agent Golubović postao poznat kao bivši policajac, koji vozi Lamborđini po Podgorici . Koje su mu političke veze i poslovi to omogućili.
Milena PEROVIĆ
Komentari
FOKUS
JOANIKIJEV HEROJ I GROMKO ĆUTANJE VLASTI: Šta je njima Pavle Đurišić

Objavljeno prije
2 sedmicena
9 Maja, 2025
Narativ istorijskog revizionizma u Crnoj Gori, koji već tri decenije razvijaju glavni arhijereji SPC i njima bliska srpska državna bezbjednost je prošle subote doživio zenit. Crnogorski mitropolit Joanikije Mićović je za heroja i mučenika proglasio Pavla Đurišića. Godinama se na prostoru i MCP i novoformirane Eparhije budimljansko nikšićke održavaju javni parastosi uz veličanje zločinaca iz Drugog svjetskog rata. Niko od visokih zvaničnika države nije bio voljan ni komentarisati a kamoli osuditi provokacije Mićovića
„Obmana se nikada ne iznosi u svom golom, izvitoperenom obliku, jer bi tada, tako ogoljena, odmah bila prepoznata“ napisao je Irinej Lionski, episkop i svetititelj rane hrišćanske crkve s kraja drugog vijeka. „Umjesto toga, ona se lukavo prikriva privlačnim ruhom, kako bi svojim spoljašnjim izgledom neiskusnima djelovala istinitije od same istine” zaključuje Irinej. Narativ istorijskog revizionizma u Crnoj Gori, koji već tri decenije razvijaju glavni arhijereji Srpske crkve (SPC) i njima bliska srpska državna bezbjednost (BIA), je prošle subote doživio zenit, prikriven zlatnim episkopskim ruhom i krstom. Crnogorski mitropolit Joanikije Mićović je služio liturgiju u novoj crkvi na Lijevča Polju, u selu Razboj na sjeveru Bosne.
Tamo je, kako ga SPC naziva, „sveti sveštenomučenik Joanikije (Lipovac) služio svoju posljednju lirurgiju prije svoga stradanja i stradanja sveštenika i naroda i pripadnika Jugoslavenske vojske u otadžbini prije 80 godina“. Uz Joanikija su sasluživali i pakračko – slavonski episkop Jovan Ćulibrk i episkop marčanski Sava (ujedno i vikarni episkop banjalučki). Episkop Jovan je poznat po tome što mu je Sinod SPC-a zabranio da dovodi u pitanje (i naučno ispita) četničko-komunističku brojku o navodnih 700 hiljada stradalih Srba u logorima Jasenovac i Stara Gradiška. Episkop Sava je ranije bio šef kabineta patrijarha Porfirija Perića koji je na vaskršnji utorak izvršio podaničko poklonjenje u Kremlju Vladimiru Putinu i njegovom kolegi iz bogoboračkog KGB-a (ujedno i ruskom patrijarhu) Kirilu Gunđajevu.
U besjedi nakon liturgije, Joanikije je poručio da se obilježava 80 godina od stradanja njegovog prethodnika Joanikija Lipovca i hiljada ljudi koji su „bježali ispred komunističkog noža i ispred zločinaca“ koji su „napunili jame po Crnoj Gori“. Po Joanikiju oni su „bili ponajviše krivi zato što su srušili nacističku tvorevinu Nezavisnu državu Crnu Goru pod Musolinijevom Italijom“ koja je „opstala jedan dan“. Tu tvorevinu su srušili „oficiri kraljevske jugoslovenske vojske u otadžbini, a istaknuta ličnost među njima po svome junaštvu i nepobjedivom karakteru bio je Pavle Đurišić koga pominjemo kao prvoga“. Dodao je ime i vojvode Petra Baćovića i njegovu „ujediniteljsku ulogu 1918.,“ kada je Crna Gora u krvi i plamenu nestala. Joanikije je podsjetio na riječi svog prethodnika, prijatelja nacista Joanikija Lipovca koji je 1943. prorekao da „ako komunisti pobijede…ubiće dušu našem narodu, crkve će zatvoriti…“.
Joanikije Mićović namjerno ne pominje je da je u stvaranju „nacističke tvorevine“ Crne Gore učestvovao mitropolit Joanikije Lipovac. Tadašnjem crnogorskom mitropolitu je sa desne strane na Petrovdanskom saboru 12. jula 1941. organizovanom od strane italijanskih fašista, sjedio „zloglasni Sekula Drljević“ kako ga je sadašnji Joanikije nazvao u subotnjoj besjedi. SPC je dugo negirala da je Lipovac učestvovao u Petrovdanskom saboru tvrdeći da je on to odbio. Nakon što su prije desetak godina objavljene fotografije sa Sabora iz arhive italijanskog Ministarstva inostranih poslova u Rimu, vrh SPC-a je samo utihnuo na tu temu bez riječi kajanja i izvinjenja.
Mitropolit Joanikije je posebno uzdignuo Đurišića, „čije se junaštvo (na Lijevča Polju) može porediti sa junaštvom Pavla Orovića“. Pomenuo je „težak položaj u kojem se našao veliki junak Pavle Đurišić, koji u tom trenutku ima narod, nejač, bolesnike i ranjenike…čije živote štiti“. „Sva muka narodna je pala na njegova pleća“ pa je morao pregovarati sa Drljevićem koji ga je „izdao“ reče mitropolit. Sekula Drljević je „takvog junaka prelastio“ kazao je Joanikije i dodao da je Đurišić „mislio da po svaku cijenu spasi narod, nejač, žene, djecu i starce koji su sa njim krenuli“. „Kako je (Pavle) završio ne zna se, niti će se znati“ zaključio je Joanikije.
Da će se doći do ove ana-kajafovske tačke svijesti, moglo se pretpostaviti na vaskršnji utorak, kada je Porfirije u Kremlju davao izjave lojalnosti ruskom državnom i crkvenom rukovodstvu. Crnogorski mitropolit je tog utorka u crkvi Svetog arhangela Mihaila u Doljanima „osveštao jasenovački krst” koji je Jovan Ćulibrk poklonio. Joanikije je iskoristio jasenovačku tragediju i desetine hiljada nevino postradalih u tom sistemu logora, da u prisustvu Andrije Mandića i srbijanskog ambasadora (bivšeg direktora BIA-a) Nebojše Rodića, veliča Pavla Đurišića. “Mnogi će reći – nema Crna Gora nikakve veze sa Jasenovcem… a ima itekako”, kazao je. I nastavio: “Onaj koga optužuju da je bio saradnik okupatora…. zaštitio je nejač srpsku od saradnika okupatora da ih ne pokolju, Pavle Đurišić, komandant četnički, odnosno komandant Jugoslovenske vojske u otadžbini“ koji je takođe likvidiran u Jasenovcu.
O „velikom junaštvu Pavla Đurišića“ najbolje govore njegovi izvještaji svom komandantu Draži Mihailoviću u kojima se februara 1943. godine hvali da su njegove jedinice pobile 8000 muslimanskih žena, djeca i staraca u Sandžaku u kampanji uništenja muslimanskog življa bez obzira na pol i uzrast. O tim i drugim zločinima širom Jugoslavije je puno pisano uprkos pokušajima revizionista da dovedu u pitanje četnička dokumenta koja nije ni Draža Mihailović negirao na svom suđenju. Četnički izvještaji iz zime i proljeća 1945. kada se Đurišić povlačio prema Sloveniji kroz sjevernu Bosnu, dovode u pitanje istinitost maltene svake riječi koju je Joanikije izgovorio u Razboju.
Đurišić je rane 1945., otkazao poslušnost i Draži Mihailoviću i kralju Petru II Karađorđeviću i sklopio sporazum sa Drljevićem koji je bio u prijateljskim odnosima s ustaškim režimom u Zagrebu. Po sporazumu njegovi četnici su trebali postati Crnogorska narodna vojska i priznati Drljevićevo Crnogorsko državno vijeće u Zagrebu, dok je Đurišić trebao ostati operativni komandant. Međutim, Đurišić je izigrao dogovor i krenuo u probijanje sjeverozapadnom Bosnom radi spajanja sa četnicima i nacistima u Sloveniji. Pri tome njegovi su poklali oko 500 katolika i muslimana u selima Junuzovci i Donja Dolina prije nego su razbijeni i zarobljeni od strane vojnih snaga NDH na Lijevča Polju. Prije toga ustaški izvori navode da je Đurišića napustilo preko 5000 prisilno mobiliziranih Crnogoraca. Đurišićevu rulju je i Draža Mihailović nazvao „vašarom bez borbene vrednosti“. Za Joanikija su oni bili „prekaljeni borci i vitezovi“. Iz izvještaja drugih četničkih komandanata lojalnih Draži, navodilo se da su Đurišićeve jedinice vršile nasilja i pljačke nad lokalnim bosanskim Srbima i prijetile im pokoljem ako ne slušaju njihove naredbe. Draža Mihailović tada piše: „Obrazovaću od svih komandanta srbijanskih trupa Ravnogorski sud, koji će sve ovo pretresti i utvrditi, na osnovu čega će Pavla Đurišića lišiti čina i oglasiti za izdajnika”.
Dražu su preduhitrile ustaše i presudile Đurišiću i grupi od oko 150-tak najtvrdokornijih koljača na svoj način u Jasenovcu po iskazu ustaše Ljube Miloša nakon rata. Ostali narod, pretežno Crnogorci, propušteni su kroz Slavoniju i Zagreb bez problema.
Joanikijeva hagiografija nacističkih kolaboracionista i zločinaca je ciljano pripremana godinama uz pomoć zvanične Srbije koja je abolirala kolaboracionistički pokret. Godinama se na prostoru i crnogorske Mitropolije i novoformirane Eparhije budimljansko nikšićke (otkinute od Mitropolije u maju 2001. – pokriva 52 odsto teritorije Crne Gore) održavaju javni parastosi uz sve slobodnije veličanje zločinaca iz Drugog svjetskog rata i podsticanje podjela u društvu. Tome doprinosi i glasno ćutanje i tužilaštva i crnogorskih svjetovnih vlasti.
Nakon subotnje liturgije na Lijevča Polju niko od zvaničnika države nije bio voljan ni komentarisati a kamoli osuditi provokacije Mićovića koji se krio iza blještave mitropolitske odore i krsta. Predsjednik Jakov Milatović do sada nije izustio ni riječ. Premijer Milojko Spajić se nevoljno glasnuo kada je direktno upitan o Mićovićevoj besjedi. „Sve izjave koje imaju potencijal da pojačaju već izražene podjele u Crnoj Gori apsolutno ne podržavam i mislim da im nije mjesto u modernoj Crnoj Gori“, rekao je. Vučićevski blok partija (NSD-DNP-SNP) u vladajućoj koaliciji nije želio odgovoriti medijima. Demokrate CG su Vijestima odgovorile da „ne komentarišu stavove vjerskih zajednica“, i da to nijesu radili ni ranije „duboko poštuju princip odvojenosti vjerskih i državnih struktura“. Kao da vjerska odora štiti od odgovornosti za svako nepočinstvo. Predsjednica Asocijacije žena PES-a Jovana Dragović je izjavila za TV Vijesti da „podjele na partizane i četnike nakon 80 godina mogu odgovarati samo onima koji su 30 godina vladali na tim podjelama“. DPS i URA su osudili izjave Joanikija kao i predstavnici bošnjačkog naroda.
Dan poslije Spajićeve izjave je osvanuo tekst na portalu IN4S sveštenika Eparhije budimljansko nikšićke Ognjena Femića. Femić je od ranije poznat po govoru mržnje prema vlastitoj zemlji i crnogorskom narodu. U tekstu naslovljenom Svi smo mi Pavle Đurišić, on je nastavio elegiju koljačima i iznio niz neistina. Uz komentar: „Stiče se utisak da ova država postoji samo zato što se i dalje sudi četnicima… Jer inače ne bi imala svoj smisao postojanja“, Femić zaključuje da će samo u preobraženoj Crnoj Gori „i ovaj Pavle iz Drugog rata biti slavljen kao veliki borac, narodni heroj i mučenik i tada mu se više neće suditi“.
Nema naznaka da će se pravosuđe pozabaviti kampanjom vrha SPC-a i srbijanske UDBA-e na podsticanju razdora i mržnje u Crnoj Gori. Ćutanje crnogorske vlasti samo će ohrabriti podjele u ionako unakaženom crnogorskom društvu i državi.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
Kolumne
-
DANAS, SJUTRA / prije 1 dan
Zločinci i heroji
Milena Perović
-
ALTERVIZIJA / prije 1 dan
Još jednom o lustraciji
Milan Popović
-
DUHANKESA / prije 1 sedmica
Metamorfoze svijeta neslobode
Ferid Muhić
-
DANAS, SJUTRA / prije 1 sedmica
Glupe ideje
Zoran Radulović
-
DANAS, SJUTRA / prije 2 sedmice
Interno
Milena Perović

Novi broj


19 GODINA NEZAVISNOSTI: Još jedan prođe dan

USKORO DVA TURISTIČKA KOMPLEKSA NA VELIKOJ PLAŽI: Alabar odustao, grade domaći

DEPORTACIJE 33. GODIŠNJICA: Zločin traje
Izdvajamo
-
Izdvojeno4 sedmice
HORHE MARIO BERGOLJO – PAPA FRANJO (1936 – 2013 – 2025.): Golemo nasljedstvo čovjeka iz naroda
-
DRUŠTVO3 sedmice
DEPORTACIJE, ŠTRPCI, MURINO: JEDNOKRATNA NOVČANA POMOĆ PORODICAMA ŽRTAVA: Korak na dugom putu suočavanja sa prošlošću
-
INTERVJU4 sedmice
VANJA ĆALOVIĆ MARKOVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA MANS-A: Otvorena je Pandorina kutija
-
DRUŠTVO4 sedmice
AFERA MANDIĆI: Zataškavanje
-
INTERVJU3 sedmice
TEA GORJANC PRELEVIĆ, AKCIJA ZA LJUDSKA PRAVA (HRA): Na početku
-
FOKUS2 sedmice
JOANIKIJEV HEROJ I GROMKO ĆUTANJE VLASTI: Šta je njima Pavle Đurišić
-
Izdvojeno3 sedmice
SPAJIĆEVA SEDMODNEVNA POSJETA SAD: Bez sastanaka sa zvaničnicima i dijasporom
-
INTERVJU2 sedmice
ERVINA DABIŽINOVIĆ, PSIHOLOŠKINJA I DOKTORKA RODNIH STUDIJA: Ćutanje vlasti je saučesništvo u normalizaciji zločina