Povežite se sa nama

FOKUS

ZAŠTO SU OBJELODANJENA POVJERLJIVA DOKUMENTA BIE O PREGOVORIMA SA DUDIĆEM I MIĆUNOVIĆEM: Službe ruše proces protiv Šarića

Objavljeno prije

na

Beogradski Kurir objavio je prošle sedmice dokumenta Bezbednosne informativne agencije Srbije (BIA) sa kojih je skinuta oznaka tajnosti, a u kojima se otkrivaju detalji pregovora srpskih istražnih organa i bezbjednosnih agencija iz proljeća 2010. godine sa pokojnim Draganom Dudićem, bliskim saradnikom Darka Šarića.

U dokumentima se otkrivaju i detalji o pregovorima srpske policije sa Branislavom Branom Mićunovićem o predaji Šarića i prijetnjama Mićunovića da će izvršiti atentat na srpskog šefa policija Milorada Veljovića ukoliko se ne ispoštuje dogovor između njega i policije o predaji narkobosa (vidi box1).

U sjenci tih informacija i rasvjetljavanju hijerarhije kokainske piramide, ulozi Mićunovića i crnogorskog premijera u kokainskim poslovima, ostalo je pitanje – zašto su baš sada u medijima procurela dokumenta BIE i zašto je sa njih skinuta oznaka tajnosti.

Znakovito je da je dokumenta, sa kojih je BIA skinula oznaku tajnosti u ljeto prošle godine, medijima dostavio advokat narkobosa Darka Šarića, Radomir Baćović.

Zašto bi objavljivanje odgovaralo Šarićevoj odbrani i šta u tim dokumentima piše?

Na dvadesetak kucanih strana BIA objavljuje podatke o razgovorima koje je vodila sa srpskim obavještajcima i predstavnicima policije, svjedocima pregovora sa Dudićem na Jelovoj Gori 18. aprila 2010. godine, kako bi se utvrdili detalji tih pregovora i kako je nestao audio i video snimak tog sastanka.

Nesporno je utvrđeno, kako se navodi u izvještajima, da postoji ,,dokument tadašnje III Uprave BIA da je sadržaj razgovora sa Dudićem snimljen na dva DVD-a i jednom CD-u”, kojih sada – nema. Razgovori se tim povodom vode sa Ivicom Petrovićem i Jadrankom Petkovićem, obavještajcima BIE i bivšim načelnikom kriminalističke policije Srbije Rodoljubom Milovićem, koji su, između ostalih, prisustvovali sastanku.

Kotoranin Dragan Dudić je ubijen u rodnom gradu 30. maja 2010. godine, 42 dana nakon što se na Jelovoj Gori na Zlatiboru sastao sa srpskim bezbjednosnim službama i istražnim organima.

,,CD sa fono zapisom kontakta na Jelovoj Gori je na nerazjašnjen način nestao i ne postoji nijedan pisani trag o sadržaju razgovora sa Dudićem. Navodno, pomenuti fono zapis je prodat u Crnoj Gori za million eura”, navodi se u uvodnom dijelu dokumenta BIE. Iz dokumenata se dalje saznaje da je obavještajac Petrović tvrdio da je sređujući dokumentaciju slučajno uništio CD, dok Milović navodi da ,,raspolaže nepotvrđenim informacijama da je Dejan Jovanović zvani Keka uz pomoć izvjesnog lica iz Ministarstva pravde došao u posjed diska i dostavio ga klanu Šarić”.

U službenoj zabilješci iz juna 2013. godine koja je objavljena u sklopu dokumenata BIE navodi se da ,,su tom prilikom za potrebe foto dokumentovanja angažovani pripadnici 3. uprave BIA”.

Gotovo svi sa kojima je BIA vodila razgovore konstatuju da je sastanku sa Dudićem prisustvovalo previše ljudi za takvu vrstu pregovora, iz BIE, policije, tužilaštva , pa i ,,više NN lica”, kako se navodi u izjavi Petkovića. U dokumentima se sugeriše ,,mogući odliv informacija iz BIA” i ,,nelogičnost” zvaničnog motiva likvidacije Dudića u kotorskom restoranu Moka, gdje ga je Ivan Vračar ubio ,,zbog navodno lascivnih pogleda njegovoj djevojci”. Petković i Milović u tim dokumentima iznose sumnje da je Dudić likvidiran upravo zbog susreta sa srpskim organima.

Dudića su, navodi se u dokumentima, na Jelovu Goru ,,motornim vozilom prevezli pripadnici BIA”, iz pravca Crne Gore. Njihova imena su u dokumentima sa kojih je skinuta oznaka tajnosti međutim zatamnjena, kao i pojedinih drugih učesnika i organizatora pregovora.

,,Dudić je na osnovu neprovjerenih informacija pristao da postane zaštićeni svjedok u sudskom postupku koji se vodi protiv organizovane kriminalne grupe Darka Šarića. Pomenutom prilikom Dudić je navodno ukazao na piramidu krimilanih aktivnosti u državnom vrhu Crne Gore, naglasivši da je Milo Đukanović u toj hijerarhiji na drugom mjestu, dok je Šarić nekoliko pozicija niže”, navodi se u izvještajima.

Tu se dolazi do odgovora na pitanje zašto Šarićeva odbrana želi da ova povjerljiva dokumenta BIE budu dostupna medijima. Jedan od razloga je to što se u dokumentima ozbiljno sumnja u to da je Dudić svjedočio o kriminalnim aktivnostima Šarića i kokainske piramide.

Dvojica obavještajaca BIAPetković i Petrović u objavljenim dokumentima tvrde da Dudić nije otkrio ništa značajno na Jelovoj Gori, te da je samo ,,opipavao situaciju”.

,,Petković je parafrazirajući Dudićeve navode istakao da je Dudić na svojstven način izbjegao bilo šta konkretno da kaže kako o sebi i zbog čega je uspostavio kontakt, tako i o drugim licima u okviru klana Šarić”, navodi se u izjavi Petkovića.

Advokat Šarića upravo insistira na tome da Dudić u stvari ništa nije razotkrio na tom sastanku, da je samo govorio lijepo o Šariću, te da je to razlog zbog čega je snimak u stvari nestao. Po njemu radi se o konspiraciji tužilaštva i dijela policije koji montiraju slučaj Šarić.

Samo je smijenjeni načelnik kriminalističke uprave policije Srbije Rodoljub Milović, protiv koga se u Srbiji vodi hajka sa svih strana od hapšenja Šarića, kazao da je Dudić na sastanku razotkrio piramidu i ko je ko u njoj. On je saopštio da je Dudić tada jasno dao do znanja da je spreman da postane zaštićeni svjedok, ali da je takva ponuda srpskih organa iz nekog razloga izostala.

To što obavještajci BIE tvrde suprotno nije jedina znakovita stvar oko objavljivanja ovih dokumenta. Sa povjerljivih izvještaja BIA oznaka tajnosti skinuta je u junu 2014. godine, kada su krenula prva pojavljivanja Šarića u beogradskoj sudnici i kada je on optužio Rodoljuba Milovića da je on izvjesni ,,general Papaja” koji mu je sve smjestio i za to uzeo nekoliko miliona. Milović se zbog tih optužbi našao na meti pojedinih medija i vrha vlasti Srbije, koji je insistirao da se optužbe protiv Milovića ipak provjere.

Tako se čovjek koji je do juče važio za najboljeg i najpoštenijeg profesionalca policije Srbije, koji u biografiji ima hapšenje pripadnika zemunskog klana, ključne dokaze u slučaju ubistva Zorana Đinđića, koji je kao heroj predstavljan u knjizi Brankice Stanković, našao u nebranom grožđu zbog optužbe narko bosa. Iako je prošao poligraf, a tužilaštvo utvrdilo da nema nikakvih dokaza da je uzeo novac o kom Šarić priča, Milović je smijenjen sa mjesta šefa kriminalistike i postao – neraspoređen. Nije pomagalo ni to što Milović od imovine nema ni stan, već živi u ,,tastovom potkrovlju”.

,,Darko Šarić u sudnici ima veliku moć. On je uspio iz sudnice da smijeni načelnika policije. Tako nešto nikada do sada nije zabilježeno. Čak je i Vučić kada je smijenio Milovića rekao da je Milović čist. Postavlja se pitanje zašto ga je onda smijenio”, zapitao se Stevan Dojčinović, novinar OCCRP i autor knjige o Šariću.

Milović je prošao poligraf pet dana prije nego što je sa dokumenata BIE skinuta oznaka tajnosti. U dokumentima se ispod njegove izjave da je Dudić na sastanku na Jelovoj Gori otkrio piramidu, te da je on stupio sa Mićunovićem u kontakt oko predaje Šarića, navodi: ,,Milovićeve navode svakako treba uzeti s dozom rezerve obzirom da je imenovani bio aktivni učesnik pomenutih događaja koji su rezultirali ubistvom Dragana Dudića, te ne bi trebalo isključiti ličnu komponentu u smislu ličnog distanciranja od eventualno kompromitujućih činjenica”!

Zašto BIA nekoliko dana nakon što je Milović prošao poligraf diskredituje tadašnjeg načelnika kriminalistike koji je Šariću od početka procesa meta bez ikakvih argumenata? Da li je to jedan od razloga skidanaj oznake tajnosti? Zvanično, kao razlog se navodi zahtjev novinara Danasa da se objave ta dokumenta.

Milović je meta medija, ali i BIA i kasnije. Nakon objavljivanja dokumenata, u julu 2014. BIA podnosi krivičnu prijavu protiv Milovića zbog navodnih sumnji da je angažovao kriminalce da prati funkcionera BIA Dragana Markovića Markonija. Milović je Markonija prethodno prozvao zbog reketiranja pojedinih firmi. Šarić je u sudnici istovremeno tvrdio da Milović ima jake veze s kriminalcima u sudnici. Od dokaza, opet – ništa.

Objavljivanje povjerljivih dokumenata BIA Šarićeva odbrana koristi i kako bi iz procesa isključila zamjenika tužioca Sašu Ivanića ili bar dobila na vremenu zahtjevom da se on isključi iz procesa. Šarićev advokat insistira da Ivanić zbog toga što je prisustvovao sastanku na Jelovoj Gori , čiju zakonitost kada su u pitanju procedure BIA, u dokumentima dovodi u pitanje, nije nepristrasan. Zbog toga je tražio njegovo izuzeće.

Baćović je na posljednjem ročištu kazao da je Ivanić kao predstavnik državnog organa bio u obavezi da provjeri Dudićeve tvrdnje koje su bile afirmativne po optuženog Šarića, što Ivanić nije učinio. On je tražio i izuzeće tužioca za organizovani kriminal Miljka Radisavljevića i republičke tužiteljke Zagorke Dolovac. Tužilaštvo je takođe prepoznato kao institucija koja je nosila borbu protiv organizovanog kriminala, pa i slučaja Šarić. Predstavnici tužilaštva su istovremeno i svjedoci sastanka sa Dudićem i znaju šta je jedan od najbližih saradnika Darka Šarića povjerio srpskim organima mjesec dana prije nego je ubijen. Bez njihovog i svjedočenja Rodoljuba Milovića, Šarić ima mnogo manje briga.

Zanimljivo je da su u dokumentima BIA zatamnjena mnoga imena obavještajaca, pa i onih koji su organizovali sastanak. Marko Nicović, bivši šef beogradske policije, saopštio je medijima da je sumnjivo to što je BIA sakrila imena pojedinih ljudi. ,,Služba je time što je objelodanila službene bilješke otkrila operativni sistem po kojem funkcioniše”, kaže on. Nije jedini koji smatra da dokumenta nijesu smjela biti objavljena.

List Politika, naklonjena srpskom premijeru Aleksandru Vučiću, sada insistira na navodima BIE da se svjedočenje Rodoljuba Milovića o događajima na Jelovoj Gori mora uzeti sa sumnjom. Istovremno, E novine, iza kojih stoji interes Stanka Subotića, iz sve snage brljaju zamjenika tužioca i njegov kredibilitet.

Vučiću objavljivanje dokumenata BIE ide u prilog i zbog toga što se susret sa Dudićem (i izgubljeni disk) desio za vrijeme prethodne Vlade, na čemu on i njegovi saradanici insistiraju.

Ne pominje se da su od dolaska Vučića na vlast pale važne optužnice koje je dugo gradilo srpsko tužilaštvo, pa i ona protiv Stanka Subotića, o čijim su vezama sa Vučićem mediji izvještavali.

Subotić se takođe više puta navodio kao poslovni partner Šarića sa kojim je vršio brojne transakcije preko Prve banke braće Đukanović. Mićunović, Subotić premijer Đukanović su bili na zajedničkoj optužnici italijanskog tužitelja Đuzepea Šelzija. Italijansko tužilaštvo je odmah po izbijanju afere Balkanski ratnik i zapljene droge od Argentine do Italije, saopštilo da je Šarićev klan koristio infrastrukturu stvorenu tokom šverca cigareta devedesetih.

U piramidi koju pominje Milović nekoliko je praznih mjesta između crnogorskog premijera i Darka Šarića. Oni koji su na njima sigurno žele da ta mjesta ostanu zatamnjena. I da ostanu selektivna dokumenta BIE.

Pregovarač Mićunović

Informacija koju je iznio u dokumentima Rodoljub Milović da je pregovarao sa Branom Mićunovićem oko predaje Šarića potvrdila je da je Mićunović ključna veza između crnogorskog podzemlja i nadzemlja.

U svojoj izjavi Milović navodi da je Mićunović tražio da pravosudni organi Srbije izađu s konkretnim predlogom o visini zatvorske kazne na koju bi Šarić bio osuđen ukoliko bi došlo do njegove predaje.

,,Milović je naglasio da je Mićunović od njega zatražio čvrste garancije da će eventualni dogovor biti ispoštovan i zaprijetio da će izvršiti atentat na direktora policije Milorada Veljovića ukoliko se isti ne bude ispoštovao”, navodi se u dokumentima BIE.

,,Milović je međutim konstatovao da tužilac Radosavljević nije bio naročito zainteresovan za realizaciju pomenutog dogovora o predaji, te da mu nikada nije dostavio uslove i garancije koje bi rezultirale dalje pregovore. Istakao je da nije više uspostavljao kontakt sa Mićunovićem jer nije imao šta da mu ponudi”, navodi se dalje.

Da li su pregovori o predaji Šarića na kraju ipak tekli preko Mićunovića, ali je iz njih samo isključena kriminalistička policija Srbije? I da li je posjeta rodbini jedini uslov koji je Šarić tražio?

Mićunovićevo ime se pojavljivalo i u postupku protiv Šarića prije hapšenja narkobosa. Srpsko tužilaštvo za organizovani kriminal u jednom od zahtjeva kojim je od suda svojevremeno tražilo dozvolu za prisluškivanje odbjeglog Šarića, navelo je da je on u bliskim odnosima sa Branom Mićunovićem. Tužilaštvo je Mićunovića u tom zahtjevu označilo kao organizatora šverca droge i cigareta u međunarodnim razmjerama.

Zanimljivo je da je bivši šef crnogorske policije Veselin Veljović, sada glavni koordinator službi u Crnoj Gori, istrčao da u javnost saopšti : ,,Branislav Mićunović nema nikakve povezanosti sa Šarićem ili sa konkretnom akcijom Balkanski ratnik”.

Mićunović se dovodi u vezu i sa brojnim poslovima u Crnoj Gori, od igara na sreću do nekretnina. Njegovi bratanići Predrag i Nenad Mićunović, preko svoje firme Anagusta poslovno su bili povezani u budvanskoj Marini sa sinom Svetozara Marovića, Milošem. Veze porodica Marović i Mićunović sežu i do Duvanskog kombinata. Monitor je pisao da se jedna od kompanija koja je dala ponudu za Duvanski poslovno dovodi u vezu sa Marovićima i Mićunovićem.

OCCRP je pisao o povoljnim kreditnim aranžmanima i bankarskim privilegijama Mićunovića i njegove porodice u Prvoj banci braće Đukanović.

Ko je misteriozni policajac u ambasadi Crne Gore u Srbiji

U dokumentima BIA navodi se da je nakon ubistva Dudića BIA razgovarala sa osobom čije je ime zatamnjeno u papirima, a zbog, kako se navodi, ,,njegovih kontakata sa njegovom prijateljskom vezom zaposlenom u crnogorskoj ambasadi u Beogradu”. Razgovor je, navodi se, ,,obavljen na okolnosti njegovih kontakata sa pripadnikom MUP-a Crne Gore , članom administrativno tehničkog osoblja crnogorske ambasade u Beogradu za koga postoje osnovane sumnje da se bavi špijunažom u korist OC Crne Gore, kao i da je u kontaktu sa funkcionerima ANB Crne Gore”.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

REKONSTRUKCIJA VLADE: Otvaranje dveri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladajuće partije tek se pozicioniraju, očekujući da URA prelomi na njihovu stranu, i da tada započnu stvarni pregovori o podjeli vlasti. A pozicionira se i premijer, potvrđujući sumnje da je upućen u započetu igru. U kojoj će evropske integracije ustupiti mjesto Vučićevom otvorenom Balkanu, sve sa nadom domaćih i izvanjih  promotera da će nas to dovesti do novog srpskog sveta

 

Tri mjeseca otkako je Vlada Zdravka Krivokapića izgubila podršku parlamentarne većine, zahuhtavaju se razgovori o njenoj rekonstrukciji.

Koliko su u tom naumu ozbiljne tri vladajuće koalicije i premijer koji u pregovorima zastupa samog sebe, kao osamostaljeni (usamljeni) predvodnik koalicije Za budućnost Crne Gore, možemo vidjeti iz onoga što se čini kao neupitno nakon dosadašnjih razgovora i prepucavanja partijskim saopštenjima.

I buduću, rekonstruisanu, Vladu predvodiće sadašnji premijer, odnosno, „običan lažov i izdajnička tranja“ (citat Marina Jočić, DF). Ostanak u Vladi garantovao je i ministru finansija – „članu međunarodne kriminalen grupe“ (Nebojša Medojević, predsjednik PzP i jedan od lidera DF-a) i potpredsjedniku Vlade koji je, prema najnovijim saznanjima njegovih koalicionih partnera skupa sa svojom partijom (URA) htio, tokom nedavnih događaja na Cetinju, da „preda vlast u ruke Veselinu Veljoviću“ (saopštenje Demokrata).

Pored pomenute trojice okosnicu nove Vlade trebalo bi da čine oni koji uz DPS, prema mišljenju Demokrata, „predstavljaju političku dvoglavu zmiju koja sikće otrove u vidu mržnje, uvreda i podmetanja“ (DF), skupa sa „najobičnijim titoistima koji se lažno predstavljaju demokratama“ (iz saopštenja DF-a o Demokratama). U novoj Vladi, slažu se njeni mogući konstituenti, mjesta bi trebalo da bude i za nacionalne manjinske partije, iste one koje „prekopavaju kosti žrtava iz Srebrenice da bi ih koristili u dnevno-političke svrhe“  (poslanik DF-a i predsjednik Odbora za ljudska prava i slobode Jovan Vučurović).

Konačno, na mjestu predsjednika Skupštine Crne Gore ostao bi Aleksa Bečić, koji  (GP URA)  napušta evropski kurs, moguće, „zbog prijetnji beogradskih tabloida o navodnom snimku“.

Sve ovo i još mnogo toga  što se ne citira u pristojnim novinama, jedni o drugima rekli su sadašnji koalicioni partneri. Uglavnom, od momenta kada je Vlada, sredinom juna, i zvanično izgubila podršku parlamentarne većine. Nakon što je parlament, uz pomoć glasova opozicionih poslanika, usvojio Deklaraciju o Srebrenici i na prijedlog premijera Krivokapića, a uz podršku DPS-a, razriješio ministra pravde Vladimira Leposavića. „Sada resetujemo stanje na nulu i tražimo novi dogovor. Pozdravljamo vas i neka vam je srećan DPS”, obznanio je šef poslaničkog kluba DF-a Slaven Radunović odluku da napuste parlament.

Svjedočimo novom početku. Uz demonstriranu dozu međusobnog povjerenja, razumjevanja, pristojnosti i spremnosti na kompromis,  očekivati je da kriza koja traje, praktično, od 31. avgusta prošle godine uskoro bude prevaziđena. Samo se ne zna da li će rezultat dogovora biti nova Vlada ili novi izbori.

Aleksa Bečić je optimista, pa očekuje da ćemo dobiti Vladu koja će trajati do 2024. i termina za raspisivanje redovnih parlamentarnih izbora. Dogovor je moguć, a iz pregovora i dogovora o rekonstrukciji Vlade „ni na jedan način nije izostavljen GP URA”, kaže predsjednik parlamenta ističući potrebu da parlamentarna većina bude osnažena i manjinskim partijama. I skidajući sa sebe i svoje partije odgovornost za rezultate ekspertske, odnosno, apostolske Vlade, pošto Demokrate, saznajemo to sa nekih 10 mjeseci zakašnjenja, nijesu bile saglasne sa načinom na koji je ona formirana. ,,Mi smo se zalagali za to da niko ne može biti diskriminisan. Šta je to ekspert? Gdje je to definisano? To što je neko političar, ne znači da nije ekspert…”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

To su slike još jedne crnogorske priče o istoriji diskriminacije i nepravde koja ne samo traje, već proizvodi nove mržnje i nasilja. Bitka koja se ove sedmice vodi na sjednicama Vlade i cetinjske skupštine, mnogo je više od rešavanja vlasničkog pitanja nad jednim vjerskim objektom. Ona je nastavak borbe političkih vođa  za moć preko identitetskih pitanja, i novo podizanje nacionalnih tenzija do usijanja. Premijer Zdravko Krivokapić saopštio je da su nedopustive brutalne, šofinističke uvrede na račun potpredsjednika Vlade, ali i pojedinih odbornika Skupštine Cetinja, koje su se, kako je kazao, mogle čuti od pojedinih simpatizera DPS-a na Cetinju.

Krivokapić je u pravu. Poruke okupljenih predstavnicima URA, ne samo da su nedopustive, nego moraju biti i adekvatno sankcionisane. I na Cetinju, ali i u ostatku Crne Gore.

No, nedopustivo je još nešto. Komentarišući bezopoteznu odluku Vlade da Cetinjski manastir prepiše na državu, Krivokapić je kazao da je država samo ispravila – grešku.  ,,Nijedna odluka koja se donosi ne može biti protivustavna, protivzakonita i na štetu bilo koga. Taj atak na imovinu je krenuo već formiranjem tzv. Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) čiji je jedini cilj bio, ne da uspostavi vjeru, nego da vrati imovinu, kako bi ta imovina mogla da bude korišćena ili od strane države ili te NVO”, rekao je Krivokapić.  Tako je premijer, sve predstavljajući se zaštitnikom Ustava i vjerskih prava, takozvanom nazvao vjersku zajednicu upisanu u registar ove zemlje. I još jednom pokazao da je zastupnik interesa Mitropolije crnogorsko-primorske, a ne svih crnogorskih građana.

Na ovu izjavu premijera, te odbornika DPS-a Jankovića, reagovala je Akcija za ljudska prava (HRA). Oni su pozvali javne funkcionere da se uzdrže od govora koji izaziva mržnju. ,,Verbalno izazivanje i podsticanje mržnje je uvod u fizičko nasilje, pa tome svako ko ima nadležnosti i javni uticaj mora da se suprotstavi”, rekli su iz HRA. Istakli su da je premijer svojom izjavom ne samo povrijedio vjerska osjećanja vjernika CPC-a, nego i mogao da podstakne mržnju prema njima.

,,Podsjećamo da je ranije predsjednik Milo Đukanović, Srpsku pravoslavnu crkvu nazivao ‘kvazivjerskom zajednicom’, ‘koja pokušava da zadrži nezakonito prisvojenu imovinu’, ‘koja je odgovorna za genocid u Srebrenici'”, rekli su iz HRA.

Spuštanju tenzija nije pomogao ni mitropolit Joanikije. Tek nakon što je  na Cetinju, zalivenom suzavcem, ustoličen na neviđen način, on je u Danilovgradu u manastiru primio predsjednika Republike Srpske, Milorada Dodika. Osvjedočenog širitelja mržnje.  Političara koji  uprkos zabrani, nastavlja javno da negira genocid u Srbrenicu , uz spremnost, kako kaže, i da ,,robija”.  Mitropolit ga je opjevao kao viteza u borbi za srpstvo.

Trebali bi tomovi da se ispišu sva ,,podsticanja” na posijanu mržnju od strane predstavnika aktuelne i prethodne vlasti. Ne samo izjave, već i brojne odluke prethodne i ove vlast svojevrsna su vrsta nasilja i podsticanje na nasilje i mržnju. Jedna od takvih je i priča o Cetinjskom manastiru.

Cetinjski manastir, jedan od simbola Crne Gore, je izgradio u drugoj polovini 15. vijeka tadašnji crnogorski vladar Ivan Crnojević. Tokom narednih nekoliko vjekova  bio je sjedište svih crnogorskih vladara. Cetinjski manastir je jedan od  ukupno  2.000 kulturnih dobara u Crnoj Gori. Od toga oko 800 sada pripada Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Do kraja godine znaće se tačan broj, pošto još ne postoji ni prezican registar. Do 1986. godine sve  crkve i manastiri i zemljište, bili su u vlasništvu sela, bratstava i plemena.  Od 1986. do 2006. godine, na Mitropliju crnogorsko primorsku  prepisano je gotovo sve bitnije. Najveći imovinski rast Srpska pravoslavna crkva, odnosno Mitropolija, doživjela je u vrijeme tridesetogodišnje vladavine aktuelnog predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, koji danas na Cetinju navodno brani crnogorske svetinje od apetita Srpske pravoslavne crkve i srpskog sveta.  U vrijeme njegove vladavine SPC je, bespravno gradila, zauzimala. Vjernici Crnogorske pravoslavne crkve sprečavani su da vrše obrede u vjerskim objektima. Đukanović je bio strateški  partner pokojnog mitropolita Amfilohija, dok su se gomilala brojna  nerazriješena  pitanja oko vjerskih objekata kojima je SPC upravljala.

Da nova vlast nije sposobna da ta pitanja riješi na pravi način, jasno je.  Ona ih pojačava, čineći sve da ispuni interese Mitroplije crnogorsko primorske, odnosno SPC-a i Beograda.

Vlasništvo nad Cetinjskim manastirom je upisano na Opštinu Cetinje 2005. SPC je to sporila, tvrdeći da je vlasništvo nad Cetinjskim manastirom upisano neustavno i podnijela zahtjev da se taj upis prava svojine briše. Ustavni sud je navodno proglasio neustavnim taj upis, ali se do ove sedmice  Cetinjski manastir u katastru  vodio na Opštinu Cetinje.

Litije koje su prethodile padu Đukanovićevog režima, organizovala je MPC  ne pristajući da se  vjerska imovina prepiše  na državu, nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti i u parlamentu u decembru 2019.

Krivokapićeva Vlada je ove sedmice Upravi za katastar i državnu imovinu naložila da u vezi sa sudbinom Cetinjskog manastira uradio ovo: ,,Nalaže se Upravi za katastar i državnu imovinu da odmah i bez odlaganja izvrši ispravku upisanog nosioca prava svojine na način što će umjesto Prijestonice Cetinje kao nosioca prava svojine vratiti upis na Državu Crnu Goru, shodno rješenju Uprave za nekretnine Podgorica – Područna jedinica Cetinje od 24. 11. 2005, pri čemu se navedenim upisom ne dira u prava upisanog titulara korišćenja”.  Vlada je tu odluku donijela  13. septembra bez održavanja sjednice, a kako su saopštili,  na osnovu pribavljene saglasnosti većine članova Vlade. Za 14. septembar već je bila najavljena rasprava u Skupštini opštine Cetinje, koja je i održana, o građanskoj inicijativi da se Cetinjski manastir vrati Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi (CPC).

Blagota Mitrić, nekadašnji predsjednik Ustavnog suda, obje odluke nazvao je protivustavnim, i ocijenio da bi u ovoj situaciji trebalo da reaguje Ustavni sud. U toj instituciji, međutim, ćute.

,,Tu su bezumne pravne odluke, jer je malo reći da su protivustavne. To je u stvari početak jedne pravne rašomonijade u Crnoj Gori koja može da izazove vrlo teške i negativne posljedice”, kazao je Mitrić. ,,Stanje je došlo do usijanja. Vi imate i pravni apsurd u okviru ove prave rašomonijade. Prvo, ova Vlada, koja je svojom odlukom Cetinjski manastir ustanovila kao državnu svojinu, ona je prije godinu dana kada je došla na vlast poništila raniji zakon o vjeroispovijesti koji je predviđao baš to. I donijeli su novi zakon koji to ne predviđa, nego da je to vlasništvo Mitropolije. E sada kad su vidjeli da će Skupština opštine Cetinje u petak donijeti odluku o tom da se Cetinjski manastir da u vlasništvo Crnogorskoj pravoslovnoj crkvu, onda je Vlada, da bi preduhitrila takvu jednu odluku, napravila još veću nezakonitost, odnosno protivustavnost”, ističe Mitrić.

Svi znamo, da ovdje nije riječ o jednoj bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manstiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike, i Srpske i Crnogorske pravoslavne crkve.  Drevni Manastir bio bi, svih nas. Naš. Umjesto policije štitila bi ga zajednička  ljubav. Okupljao bi nas. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći, kojima religija treba kao pogonsko gorivo. A nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedestih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo