Povežite se sa nama

PERISKOP

Zemlja bez države

Objavljeno prije

na

Ovih dana dok traju jalovi, gotovo bi se moglo reći i beskorisni razgovori o evropskoj budućnosti BiH, kao i propali pregovori bošnjačkih (Izetbegović – Radončić) poglavica i političkih vračeva sa hrvatske strane (Čović) razmišljam kako vrlo malo evropskih i svjetskih relevantnih osoba ima u vlastitom rakursu neku drugu BiH, onu koja mi je, bar u mom imaginariju, bliža i naravno draža. To nije samo ona BiH iz doba Kotromanića i kraljice Katarine, pa niti ona Republika BiH poslije Drugog svjetskog rata, kada je u Jugoslaviji imala iznimno snažan razvoj, a rast njenih privrednih, kulturnih, obrazovnih i sportskih kapaciteta imao za sve svjetske analitičare potpuno neočekivan i krajnje nepredvidljiv rast.

Promišljam o BiH koju, nažalost, ne poznaju niti svjetske enciklopedije a niti vikipedijski putokazi?! To je zemlja koju ne možete poznavati ako ne uđete u dijalog sa njenim građanima različitih vjeroispovjesti, nacionalnosti, ali i različitih političkih svjetonazora i obrazaca življenja…

To je, ustvari, tek i samo zemlja u kojoj žive rijetko plemeniti ljudi, ali ona nema u potpunosti karakteristike, pa ni političke kapacitete Države.

Ove svoje tvrdnje zasnivam na finoj koegzistenciji i konkordiji različitosti.

To je zato što je BiH zemlja u kojoj narodi ne žive po političkom diktatu, kako bi to vrhovi vjere i politike željeli, a što se sve sažima u iznimno mi mrsku riječ suživot (kako se može suživjeti, pa valjda se svugdje na svijetu, pa i u BiH živi, pod ovom kapom nebeskom?). To je zasigurno jedan od temeljnih razloga zašto ova zemlja nikako da postane država, dok joj je uteg od dejtonske haljine, itekako pripomagao cijelim periodom od prestanka rata do danas.

Snivam budan, iznova; iz kadra u kadar doživljavam tu moju BiH koja ima slavnu hiljadugodišnju tradiciju i nevjerovatno žive potencijale, koje sadašnji vladari i vlasnici života Bosanaca i Hercegovaca niti dovoljno prepoznaju, niti hoće da koriste!

Nestvarne prirodne ljepote, ali i krasote urbaniteta, kako onih starih tako i ovovremenih, pretpostavka su za ozbiljan redizajn onoga što se može nazvati (iako, u praksi, nikako ne postoji!) strategija razvoja, jer kada bih bio u prilici odlučivati o tako krupnoj stvari kao što je strategija, svakako bih umjesto oslanjanja na manje-više propale industrijske kapacitete ovu zemlju pozicionirao kao raj za razvitak stočarstva i poljoprivrede, a siguran sam da bi hidro i vjetro energetski potencijali, mudrim korištenjem, napravili stvarni bum u razvoju, ali i u svakodnevnom životu Bosanaca i Hercegovaca.

Poseban je aspekt potpuno neiskorišten (ne)postojeći program korištenja turističkih potencijala gotovo svih dijelova ove nevelike, ali atraktivne zemlje.

Kada bi samo dio pobrojanih komparativnih prednosti bio ozbiljno tretiran od sadašnjih vlastodržaca, u kojima nisam posebno tretirao vjerski turizam, bio bi to funkcionaliziran ambijent za samoodrživu državu u finansijskom smislu, a onda bi njena politička budućnost bila sigurno daleko svjetlija. U takvom privredno-turističkom ambijentu gradnja bh. države morala bi dobiti nove poticaje, prije svega u onom što zovemo uobičajeno patriotizmom ili domoljubljem. Ali borba za trajan trijumf toga pojma bila bi svakako ojačana finansijskom samoopstojnošću i ekonomskim suverenitetom svakog građanina BiH.

Takav zamah razvoja na neiskorištenim potencijalima omogućio bi iskorak od zemlje prema državi, odnosno omogućio bi fazu u kojoj bi zemljopisni pojam zakićen dejtonskim insignijama postao konačno država u punom kapacitetu!

Posebno je ovo važno izgovarati i pisati u kontekstu tumačenja ovdašnjih političkih vračeva i poglavica, koje mnoge od ovih komparativnih prednosti svjesno neće da koriste, da bi, održavajući ravnotežu straha, na sve tri strane nacionalnog tronošca, što duže ostali na vlasti…

Često se probudim iz ovog košmarnog sna i gledam satima, danima, a bojim se da će potrajati i decenijama, svakodnevno mrcvarenje bh. građana koji odlukama krajnje anti bh. ustava donešenog u Dejtonu nemaju prava čak ni uz svoje ime i prezime staviti jedan jedini, mogući i logični, časni i istiniti prefiks – Bosanac i Hercegovac!

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Bogi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bogić Bogičević  naš Bogi, kako ga  većina Sarajlija od milja zovu,  ostao je politička okomica, grandiozna poema moralnosti medju pigmejskim kalkulantima i potkupljenim jadnicima koji nisu niti će ikada imali politički stav

 

Čudne stvari posljednjih se nekoliko godina dešavaju na bosanskohercegovačkoj političkoj ljevici…Ili, pak,možda ja griješim u procjenama…Jedno je sigurno: bilo što da se desi sa bosanskoheregovačkom socijaldemokracijom,ipak,postoji jedna konstanta,jedna okomica. Uz Harisa Silajdžića jedini stvarni državnik u Bosni i Hercegovini je Bogić Bogičević.

Izabrao sam upravo ovaj trenutak kad SDP BiH”kocka” šansu za šansom da dotuče i svoje koalicijske partnere, ali i da “ljute”desničare pošalje u ropotarnicu zaborava,  da u Periskopu pišem o Bogiću Bogićeviću…Čovjek koji je pri raspadu Jugoslavije glasao protiv uvodjenja izvanrednog stanja i kao član Predsjedništva SFRJ izravno spasio pojedine tadašnje republike i gradjane od velikosrpskog vojnog udara nedavno je doživio da mu njegove stranačke kolege iz SDP BIH “izmaknu stolicu” grubo manipulirajući sa nacionalistima. Veliki Bogičević, političar od formata i iznimno moralan čovjek, prozreo je ovu namještenu”igranku” i gospodskim manirom izišao iz političkoga mulja.

Naš Bogi je bio jedino istinsko rješenje za gradonačelnika bh metropole! Danas kad su u SDP BIH primljeni oni koji su Bogiju “nasapunjali dasku” da se oklizne stvari su postale bjelodano jasne : vodjstvo ove stranke izravno je radilo protiv ovoga monumenta čestitosti.

Bogiću Bogičeviću svojevremeno sam posvetio svoju režiju predstave Posljednji iz kaste strasti koja je na zeničkoj pozornici progovarala o velikoj Dolores Ibaruri La Pasionariji. Jer ta LJUDINA zaslužuje mnogo više.,,

Živimo u svijetu varalica. Ali ponoviću:  Bogijevu moralnu okomicu ne mogu polomiti pigmeji, promašeni ljudi !

Naš Bogi, kako ga njemu bliski ljudi i većina Sarajlija od milja zovu ostao je politička okomica, grandiozna poema moralnosti medju kalkulantima i potkupljenim jadnicima koji nisu niti će ikada imati politički stav.

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Sarajevska bajka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svetlana Broz je od rasutosti teatrografskih i životopisnih činjenica sačinila knjigu Galaksija Gojer. Knjigu koja je više od  moje autobiografije,pa i više od njene osobne impresije. U  Sarajevu je u galeriji  Mak odžana dirljiva promocija te knjige

 

 

U Sarajevu u prostoru Galerije Mak Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti održana je promocija knjige dr Svetlane Broz Galaksija Gojer u kojoj je autorica uspjela napraviti, kombinacijom teatrografskih i drugih literarnih metoda, jedan ozbiljan portret moga života i stvaralaštva u teatru i književnosti.

Svjeta, kako je poetično Svetlanu Broz zvao jedan Rus zabasao na naše prostore, je napravila  od rasutosti teatrografskih i životopisnih činjenica knjigu koja je više od autobiografije, pa i više od njene osobne impresije.

Čvrstinu autorskog stava ispoljila je stavljajući u knjigu tek nekoliko fotosa iz moje posljednje redateljske radnje višestrukio nagradjivane Pijana noć 1918 po Krleži, ali dostatne da i slikovno svjedoči o meni…

Neugodno mi je pisati o sebi pa i knjizi koja govori o mom životu i radu,ali zbog zamamnog rada ispoljenog u kulturologijskom traganju moram i na ovaj način pohvaliti podhvat da se ovako seriozno pisanom knjigom u vremenima svekolike devalvacije umjetnosti ostavi za povijest trag da je nekada postojao stvaralac Gradimir Gojer! Nema sumnje knjiga je pisana za future kada ni mene ni moga djela malo tko će se i sjetiti…

Hvala ti Svjeta, svjetlosti moja u sveopćem mraku i beznadju u kojem živimo!

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Doba ponosa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Juče kad je Haris Džinović, pjevač moje mladosti, pozvao puk na Jahorinu da se obilježi četrdeset godina od Sarajevske olimpijade ,navrla su sjećanja… Na čudesno doba, bajkovito

 

Sjedili smo u malom teatarskom bifeu sarajevskog Pozorišta mladih kad je do nas doprla fenomenalna vijest:  Sarajevo je dobilo organizaciju Četrnaestih olimpijskih igara.

Jučer kad je Haris Džinović, pjevač moje mladosti, i kava  u istom dom bifeu,  pozvao puk na Jahorinu da se obilježi četrdeset godina od Sarajevske olimpijade navrla su sječanja…Na čudesno doba, bajkovito. Ne zato što smo bili četrdeset godina mlađi… Ne, već zbog toga što je doba Četrnaestih zimskih olimpijskih igara bilo prije svega  vrijeme jakih ličnosti,kojih, nažalost niti u Sarajevu, a bogme niti u drugim djelovima bivše nam domovine sve teže i sve rjeđe nalazim..

Olimpijada je bila golemi ispit koji je polagalo Sarajevo, koji je polagala Jugoslavija…Sa timom ozbiljnih osoba kojih danas nema, sa istinskim državnikom Brankom Mikulićem, ovaj generacijski projekat ne da je samo uspio. Četrnaeste zimske olimpijske igre postale su mjerilo uspješnosti u svijetu svjetskog olimpizma.

Jarko se sječam svakoga dana sarajevske olimpijade. Sječam se šampiona Jure Franka kome su Sarajlije ispjevali pjesmu:”Eto Jureka sladjeg od bureka…”

Nevjerojatnu atmosferu koju obujmljuju Zetra i Skenderija,olimpijske planine i borilišta, opći porast umjetničkog života tih dana, razdraganih lica na ulicama Šehera…Sve to je trajalo za vrijeme Četrnaestih olimpijskih igara kao nestvarni san. Bajka, veličanstvena bajka,šeherska.

Sad kad obilježavamo četrdeset godina od ove nestvarnosti koja je Sarajevo tih dana učinila centrom svijeta, u mojim ušima odjekuju riječi predsjednika Medjunarodnog olimpijskog komiteta sa spuštanja zavjese na sve te bajkovite prizore:”…Hvala drago Sarajevo!”

Neka ove riječi dragog Huana Antonia Samarana budu epilog ovom Periskopu

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo