Povežite se sa nama

OKO NAS

ŽENE U CRNOGORSKIM SELIMA: “Nevidljivi” dio populacije

Objavljeno prije

na

U sjevernom regionu Crne Gore, nezaposlenost među ženama je sedam puta veća nego na jugu i tri puta veća nego u centralnom regionu. Prema analizi Ministarstva za ljudska prava više od polovine nezaposlenih žena u ruralnim područjima nikada nije pokušalo da zasnuje radni odnos

 

Nevidljive žene Crne Gore, naziv je višemjesečne kampanje i publikacije, kojima je Regionalna razvojna agencija (RDA) Bjelasica, Prokletije, Komovi pokušala da skrene pažnju na uslove u kojima žive, izazove koji ih dočekuju na svakom koraku i mjesto u društvu žena iz crnogorskih sela.  A pored autentičnih priča 10-ak žena koje se bave poljoprivredom i(ili) seoskim turizmom, uglavnom, na sjeveru, Crne Gore, u publikaciji RDA i porazna statistika, koja, zaista pokazuje, da je taj dio populacije, najčešće, nevidljiv za ostatak društva.

“O njima slabo šta znate, a teško ćete i da saznate jer žive u jednom paralelnom univerzumu, koji se sa vašim obično ne preklapa. Ako pitate nekog iz institucija, na primjer iz biroa za zapošljavanje, reći će vam da su te žene svrstane u ‘teže zapošljivu’ kategoriju, jer nemaju radno iskustvo, često ni formalno obrazovanja. Ako pitate katastar, reći će vam da ih nemaju u evidenciji, jer na njih se ništa ne vodi. Ako pretražite privredni registar, ni tamo ih nećete naći, nemaju biznise. Ako pitate poljoprivredne službe, reći će vam da poznaju njihove supružnike, jer sa njima imaju posla”, kažu u RDA.

Zaključak je da problemi žena u ruralnim područjima nijesu u žiži interesovanja javnosti i političkih aktera. Te probleme, često, zaobilaze i organizacija i institucija koje se formalno bave pravima žena. Prema Strategiji za razvoj ženskog preduzetništva Crne Gore, žene su vlasnice samo četiri odsto kuća, osam odsto zemljišta ii 14 odsto vikendica (kuća za odmor). U sjevernom regionu Crne Gore, nezaposlenost među ženama je sedam puta veća nego na jugu i tri puta veća nego u centralnom regionu. Prema analizi Ministarstva za ljudska prava više od polovine nezaposlenih žena u ruralnim područjima nikada nije pokušalo da zasnuje radni odnos. Trećina njih su domaćice, nikada nisu bile zaposlene i nemaju penziono osiguranje. Jedna od analiza UNDP-a pokazala je da žene u Crnoj Gori u prosjeku provedu 10 godina života u neplaćenom kućnom radu.

Za one koje žive na poljoprivrednim gazdinstvima posla je još više i to u okruženju gdje su običajne norme važnije od zakona. Te žene, uglavnom, nijesu naslijedile ništa od porodica iz kojih su potekle. Ni poslije udaje ne postaju vlasnice imovine. One na koje se vodi gazdinstvo ili seosko domaćinstvo, morale su da, prethodno, dobiju saglasnost od muža kako bi koristile zemljište.

Ambulante, škole, vrtići, u selima ne postoje. Nema ni kulturnih sadržaja. Podrške za stare i za osobe sa invaliditetom, takođe, nema, pa je teret brige o njima najčešće na ženama. Internet, koji bi nešto od tih praznina mogao nadomjestiti, na selima i planinama često nije dostupan, iako je neophodan za sve one koji su krenuli da se bave seoskim turizmom.   To su samo neke od činjenica, koje ženama sa ruralnog područja, dodatno otežavaju svakodnevicu.

“Ako želimo da unaprijedimo preduzetnički duh, poguramo žene da razvijaju porodične poslove na poljoprivrednim gazdinstvima, ako želimo da pobijedimo tradicionalnu diskriminaciju, duboko ukorijenjenu, moramo zakonima i njihovim dosljednim sprovođenjem djelovati i to odmah. Znamo priče žena sa kojima smo morali da se dovijamo kako bi im uopšte bilo dozvoljeno da se bave seoskim turizmom, u kućama u kojima žive decenijama, koje održavaju, gdje ulažu sate i sate neplaćenog rada, u kojima nisu ravnopravne”, tvrde iz RDA.

Podsjećaju i da ženama na selu nedostaje penzijsko osiguranje, pa zbog tako neregulisanog statusa, one su u stalnim brigama kako da dočekaju starost i od čega da žive.  Isotvremeno, to nameće i “veliki rizik od siromaštva u godinama kad više ne mogu same da zarađuju”.   Donosioci odluka, tvrde iz RDA, vrlo često nemaju na umu ili ne znaju okolnosti u kojima se živi na selima i na planinama. Zbog toga, uslovima koje postavljaju za poljoprivredna gazdinstva, dodatno komplikuju.

“Na primjer, čuli smo od žena iz naših priča da prerađivači mlijeka, oni koji proizvode sir, moraju imati pločice u prostorijama za preradu i na katunu i u selu. A nadležni se nijesu sjetili da, ako hoće pločice, onda moraju obezbijediti put do katuna, kojim će se one dopremiti. Nijesu se sjetili da je naš tradicionalni sir pravljen odvajkada na katunu, u drvenoj ili kamenoj prostoriji, na zemljanom podu. To, istina, nijesu striktno ženska pitanja, ali žene su ključne i za seoski turizam i za proizvodnju sira i drugih proizvoda, pa ih se i te kako tiču ove politike”, objašnjavaju iz RDA

Prema iskustvima, koje su podijelile, tokom kampanje “Nevidljive žene Crne Gore”, gotovo ni jedna od domaćica i planinki nije imala lak životni put – “mučili su ih strahovi i nesigurnosti, brinule da se ne obrukaju neuspjehom, često ih okruženje nije razumjelo”.  Međutim, zajednički su im i “krvavi”, često, neplaćeni rad, upornost i riješenost da, u okruženju bez mnogo mogućnosti i puno predrasuda, ostvare svoje ciljeve.

Gordana Jokić iz Plava, svako ljeto provodi na Vujovom katunu na Čakoru. Za publikaciju RDA, ispričala je da nije naslijedila ništa od porodice, jer “u to vrijeme nije bio običaj da se odivama išta ostavlja”. Ni kod Jokića se ništa od imovine ne vodi na nju. Nema niti jednog dana radnog staža. Oduvijek se bavi poljoprivredom i kućnim poslovima, a svi prihodi od poljoprivrede se vode kao porodični prihodi, iako je najveći dio posla na njenim leđima. Seoskim turizmom je počela da se bavi prije nekoliko godina, kada je na ovoj teritoriji sprovođen projekat Katunski put, a njena porodica bila je jedna od odabranih za podršku. Familija, a ni okruženje, nisu imali velikog razumijevanja za Gordanino interesovanje za bavljenje seoskim turizmom, “jer su mislili da je to zanos i fantazija”.

Slična je priča i Milijanke Pešić, rođene u Vraneškoj dolini. Majka je osmoro djece, a za kampanju RDA ispričala je kako je od “roda” naslijedila “tkane stvari, uspomene, običaje i ništa od nekretnina”. Ni danas se ništa na nju ne vodi.  Uprkos tome, okosnica je uspješnog gazdinstva čije je djelatnost, prije svega, proizvodnja hrane i seoski turizam.

Za kampanju posvećenu “nevidljivim junakinjama”, koju je podržala ambasada SAD u Crnoj Gori, o svom životu i poslu govorile su i Kolašinka Gordana Dulović, Žizela Marković, “pijanistkinja koja pravi koziji sir”, Mia Jokanović “planinka iz Foče”, te Gordana Stevović, koja se vratila iz Italije i u rodnom Žabljaku počela da se bavi seoskim turizmom… Dio kampanje je i biografija viskoškolke Danke Šekularac iz katuna Suvodo. U publikaciji su objavljene i priče majke i ćerke, poljoprivrednica Mire i Jovane Bogavac, kao i zvanično najbolje domaćice 2022. godine Vere Pavićević, planinke iz žabljačkog sela Kovčica. Kako je grad zamijenila selom ispričala je i Ermina Redžematović iz Plava.

Žene predstavljene u publikaciji RDA, svojim receptima, doprinijele su objavljivanju zbirke planinskih jela Crne Gore “Gorska trpeza”, i većina njih se nalazi na istoimenoj gastroruti. Sve predstavljene žene su takođe i članice Udruženih seoskih domaćinstava Crne Gore, organizacije koja okuplja porodice aktivne u seoskom turizmu. Većinu povezuje i tematska turistička ruta Katunski put, koja povezuje katune na nekoliko crnogorskih planina.

                                                                             Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

POTVRĐENA OPTUŽNICA: Katnić i Lazović idu na sud

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vijeće Višeg suda, na čelu sa Zoranom Radovićem, potvrdilo je optužnicu protiv bivšeg Glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića i visokog policijskog funkcionera Zorana Lazovića. Odluka je donijeta gotovo dva mjeseca nakon što je vijeće Višeg suda specijalnom tužiocu Milošu Šoškiću vratilo optužnicu na doradu

 

 

Viši sud potvrdio je optužnicu protiv bivšeg Glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića i visokog policijskog funkcionera Zorana Lazovića. Odluka je donijeta gotovo dva mjeseca nakon što je vijeće Višeg suda specijalnom tužiocu Milošu Šoškiću vratilo optužnicu na doradu. Oni su optuženi da su dio kriminalne organizacije pomoću koje su zloupotrebom službenog položaja sarađivali sa kriminalnom grupom Radoja Zvicera.

Zoran Lazović je bio u ANB, a od 2019. do marta 2021. šef Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala pri Upravi policije. Milivoje Katnić bio je specijalni državni tužilac od 2015. do februara 2022. kada je, godinu i po nakon smjene Demokratske partije socijalista –  penzionisan. Katnić je u prijateljskim i kumovskim vezama sa Lazovićem.

Branilac Lazovića,  advokat Zoran Piperović, kazao je ranije da će pocijepati svoju diplomu ukoliko ova optužnica bude potvrđena. On je, pak, nakon potvrđivanja optužnice kazao da se desila „neka viša sila koju ne može da vidi“, pa je optužnica protiv Lazovića i Katnića potvrđena.

„Ogorčen sam i šokiran – svega sam se nagledao u ovom poslu za ovih 40 godina: ali da mi je neko rekao da će ova optužnica da bude potvrđena… Prije bih mislio da Mjesec može da padne na Zemlju“, kazao je Piperović.

Specijalno državno tužilaštvo (SDT)  vjeruje da je Lazović u decembru 2020. godine kao pomoćnik direktora UP, zloupotrebom službenog položaja, pomogao Veljku Belivuku i Marku Miljkoviću, tako što je nezakonito uklonio zabranu o ulasku u Crnu Goru. Na zahtjev navodnog šefa kavačkog klana Radoja Zvicera, koji mu je prenio njegov sin Petar Lazović, tvrdi tužilaštvo,  obezbijedio je da im se ukine zabrana ulaska u Crnu Goru i tako im pribavio korist u vidu prava da uđu i borave u Crnoj Gori, što im je bilo zabranjeno, jer su predstavljali prijetnju po nacionalnu i unutrašnju bezbjednost. Bivši pomoćnik direktora Uprave policije optužen je zbog sumnje da je sa nekadašnjim šefom SDT-a tokom javnih i medijskih nastupa obmanjivao javnost da su Belivuk i Miljković u Crnu Goru ušli na zahtjev policije Srbije i da su prema njima UP i on kao starješina preduzimali policijske mjere i radnje…

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PORAST SEKSUALNOG NASILJA NAD DJECOM: Čekajući nadležne

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od usvajanja izmjena Krivičnog zakonika, koji predviđa strožije kazne za seksualno nasilje nad djecom, prošlo je  više od tri godine, ali  je u međuvremenu malo što učinjeno. Sve je ostalo na evidenciji pedofila, koje nakon odsluživanja zatvorske kazne niko ne nadzire. Tri godine nakon usvajanja zakona, još nema podzakonskih akata koje su trebali da urade MUP i Ministarstvo zdravlja

 

 

Gotovo da ne prođe sedmica, da Uprava policije ne obavijesti  javnost da je počinjeno neko krivično djelo nad maloljetnom osobom. O tome govori i posljednji slučaj zabilježen nadomak Podgorice, kada je 53.godišnji albanski državljanin  uhapšen zbog seksualnog uznemiravanja dvije djevojčice, od kojih jedna ima tek šest godina.

„“Osumnjičeni, star 52 godine, je dana 16.marta 2025.godine,oko 16 časova, u Tuzima, prišao oštećenima-djevojčicama starosti 12 i 6 godina,kojom prilikom je oštećenu starosti 12 godina povukao za ruku, poljubio u obraz, a zatim je uhvatio rukom za bradu i poljubio je u usta ,nakon čega je i oštećenu starosti 6 godina takođe povukao za ruku i poljubio u obraz”, saopšteno je iz Osnovnog državnog tužilaštva nakon što je nadležni tužilac obavio njegovo saslušanje i odredio mu zadržavanje.

Od usvajanja izmjena Krivičnog zakonika, koji predviđa strožije kazne za seksualno nasilje nad djecom, prošlo je  više od tri godine, ali  je u međuvremenu malo što učinjeno. Sve je ostalo na evidenciji pedofila, koje nakon odsluživanja zatvorske kazne niko ne nadzire, niti kontroliše kako je propisano Krivičnim zakonikom – da li se kreću u blizini mjesta na kojima se okupljaju djeca, da li se javljaju redovno policiji, putuju li u inostranstvo.

To potvrđuje i nedavni slučaj iz Bijelog Polja, kada je 39.godišnji A.K.  silovao maloljetnu osobu,  koja mu je u krvnom srodstvu,a potom pobjegao.

Iz Uprave policije su se neposredno nakon prijave ovog događaja oglasili sa   saopštenjem u kom su naveli da je riječ o povratniku. Međutim, niko od nadležnih institucija nije dao objašnjenje zbog čega  nije završio na liječenju budući da je i u ranijem periodu prijavljivan dva puta da je pokušao da počini isto krivično djelo. U drugom slučaju nadležni sud nije našao dovoljno dokaza da ga osudi, ali jeste za prvo prijavljeno djelo, na štetu takođe jedne maloljetne krvne srodnice.

Da bi se pedofili nadzirali, bilo je neophodno da Ministarstvo unutrašnjih poslova kojim rukovodi Danilo Šaranović i Ministarstvo zdravlja na čelu sa dr Vojislavom Šimunom urade podzakonska akta. Oni su na tim pozicijama od oktobra 2023. godine, a zakon je usvojen na početku 2022, što znači da ni njihovi prethodnici Filip Adžić i Dragoslav Šćekić nijesu smatrali da je to prioritetan  problem.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DEPONIJA MALJEVAC: Ekološka crna tačka koja “gasi” sela  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mještani pljevaljskog kraja Gornji Komini uspjeli su  protestima da “natjeraju” predstavnike EPCG da sjednu za isti sto i dogovore kako da riješe veliki ekološki problem. Na deponiji Maljevac odlažu se pepeo i šljaka iz TE Pljevlja, a sistem koji sprječava da vjetar dio nusproizvoda raznosi po okolini, ne radi. Zbog toga će ekološka inspekcija zahtijevati i pokretanje prekršajnog postupka

 

 

Poslije bezbroj apela, dopisa  i 11 dana protesta i blokade saobraćajnice tokom marta ove godine, tek u utorak, mještani pljevaljskog kraja Gornji Komini, sa predstavnicima Elektroprivrede Crne Gore (EPCG), dogovorili su “pripreme početnih koraka za rješavanje ogromnog ekološkog problema na deponiji pepela i šljake Maljevac”. Na toj lokaciji, kako mještani tvrde,  decenijama se bezobzirno  deponuju nusproizvodi iz Termoelektrane (TE). Iz EPCG, do sada, objašnjavaju, nijesu ispunili nijedno obećanje o ozelenjavanju tog područja, a ne radi ni sistem za orošavanje deponije, kojim bi se spriječilo da vjetar raznosi pepeo do okolnih imanja i kuća.

Mještani su, kako objašnjava njihov predstavnik Darko Knežević, prošle sedmice i noćili u mjesnoj kapeli u blizini groblja. Tvrdi da je to jasna poruka da “ukoliko se Maljevac ne riješi, jedini put mještana je onaj ka groblju”. Neka manja sela tog kraja su, prema njegovim riječima, zbog deponije, ugašena. Ekološka inspekcija, koja je prije 10-ak dana došla na deponiju na inicijativu mještana, najavila je podnošenje zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka protiv odgovornih u EPCG. Navodno, na toj lokaciji nijesu poštovane mjere iz Elaborata procjene uticaja na životnu sredinu i sprječavanje raznošenja pepela sa jedne od kaseta na deponiji Maljevac.

TE “Pljevlja” je, konstatovala je inspekcija, bila u obavezi da površinu deponije održava prekrivenu vodom, odnosno održava što veće “vodeno ogledalo” na površini deponije, kao i da ima uspostavljen sistem prskanja suvih djelova (plaža) deponije. Zbog toga je inspekcijskim nadzorom naloženo da, u cilju smanjenja podizanja prašine na kaseti 3 odlagališta-deponije pepela i šljake, obezbijede tehničko-tehnološke uslove, to jest formiranje “vodenog ogledala”.

Ekološki inspektor je uputio mještane da podatke o rezultatima mjerenja zagađenja sa mjerne stanice koja se nalazi u neposrednoj blizini deponije zatraže od Agencije za zaštitu životne sredine ili Centra za ekotoksikološka ispitivanja. Mještani su obaviješteni i da TA Pljevlja “na godišnjem nivou sprovodi četiri imisijska četrnaestodnevna mjerenja kvaliteta vazduha na četiri lokacije u okolini odlagališta, nakon čega ovlašćene institucije izdaju konačni godišnji izvještaj za taj period.”

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo