Zloupotrebe nacionalnih tema i identitetskih pitanja, dakako važnih, već dugo vremena opterećuju crnogorsko društvo. Ideolozi, inspiratori, organizatori, podstrekači, pomagači, riječju protagonisti, tih zloupotreba su istodobno i zajednički, koliko god to izgledalo paradoksalno, postojeća vlast, oličena u DPS-u i njenim satelitima i pridvoricama, ali i zapažen dio klero-nacionalističke opozicije u Demokratskom frontu. Oni permanentono manipulišu nacionalnim, identitetskim pitanjima i međusobno se hrane i time produžavaju svoj opstanak na političkoj i državnoj sceni. Dok se oni profiterski međusobno svađaju (očigledno jedni bez drugih ne mogu da politički bitišu), dotle crnogorsko društvo rapidno posrće.

DPS je poharao Crnu Goru u svakom smislu. Red je da se u Crnoj Gori, na parlamentarnim izborima, ustavno i zakonski (kad novi izbori budu organizovani i održani, a valjda hoće u regularnim, a ne kao potonji, prijethodni u neregularnim uslovima) legitimno pobijedi postojeća autokratija, koja je zarobila državu i društvo i sebi ih podredila.

Biti za nezavisnu i slobodnu Crnu Goru ne znači valjda biti za DPS ili pristati na status sužnja, marioneta i lakeja njihovih. Jer DPS-u je interes njegovih moćnika, vlastodržaca, ličnih i poslovnih monopola i oligopola vazda bio, ostao i biće ispred i iznad Crne Gore. Njima je država sredstvo za apsolutističku vlast.

Nema DPS, o njenim satelitima neću ni zboriti, tapiju i monopol na Crnu Goru. No, oni su obrazili da imaju i počinju sebi davati oreol deifikacije, što predstavlja značajan stadijum političke patologije. Vlast valjda treba da počiva na sposobnosti i da služi državi i narodu, a ne obrnuto, kao što je kod nas slučaj. Mnogo je vremena prošlo od 2006. godine i obnove nezavisnosti Crne Gore, pa ova vlast nije unaprijedila Crnu Goru, a mogla je i morala da je htjela i znala, ali jeste enormno privatnu imovinu i kapital njenih čelnika i njima bliskih fizičkih i pravnih lica. Režimskim monopolistima vlasti i moći, je Crna Gora postala plijen. To je rezultat njihove autokratije, upakovane u formalno demokratsko ruho.

Dok se ovaj režim sve više zaklinje u Crnu Goru naša država sve više nazaduje. Oni vrte priču o identitetu, a ne rješavaju crnogorsko nacionalno pitanje, jer neće zato što im radi vlasti odgovara da vazda ostane neriježno i otvoreno. Bitno im je samo da ga zloupotrebljavaju, sa svojim navodnim antipodima iz Demokratskog fronta, i to primarno radi vlasti.

Evo obnovili smo poodavno nezavisnu Crnu Gori, donijeli njen Ustav, ušli smo u NATO i sve sam to lično podržao i podržavam, ali građani, pored toga, moraju živjeti i raditi, a ova vlast nema namjeru da zapošljava narod, da otvara fabrike, no samo da se zadužuje i glođe državu do gole kosti.

Da su naši vlastodršci Crnu Goru pretvorili u El Dorado ili u Kamelot, evo bezmalo 30 godina dosadili su više i Bogu i narodu, a ne su nam državu i društvo oglodali i okorubali kao klas. Porodice nam živjeti ne mogu od priča o identitetu u duboko podijeljenom društvu. Treba njegovati crnogorski identitet, ali i stvarati makar relativno pravedno i moguće društvo socijalne pravde. A kod nas je na sceni vrh socijalne nepravde. Klasa oligarha na vlasti i moćnika, s jedne strane, te nasuprot njoj velika većina socijalno ugroženih, koji se nalaze na rubu egzistencije.

Neće se i ne treba podići spomenik Pavlu Đurišiću, ali postavlja se pitanje hoćemo li kao društvena zajednica i mi, njeni članovi, živjeti od praznih priča, bez posla, bez mogućnosti za život dostojan čovjeka, makar približno onome i onako kao sto se živi pristojno na Zapadu, kojemu s pravom težimo.

Ova vlast je postala sebi dovoljna. Ona je već duže problem i objektivna prijetnja Crnoj Gori. Loše poteze vuče u kontinuitetu u unutrašnjoj politici, flagrantno je nepravedna raspodjela društvenog bogastva, nema razvoja, već dominira javna potrošnja samo na osnovu zaduzivanja, socijalno raslojavanje i jaz između bogatih i siromasnih dugo vremena traje, itd.

Od ekonomije se živi, a ne od suve i parolaške političke retorike i nacionalne patetike. Postojećoj vlasti je zastava države i domovine samopokriće za brojna učinjena nepočinstva.

Nama je potrebno slobodno i demokratsko društvo, a ne autokratija i plutokratija. Podsjetiću, ova vlast je od 1991. godine dugo bila u ,,bratstvu i jedinstvu” sa četnicima u ratnim, ma i poratnim uslovima. Kad je prošla kroz konvertitstvo, odana načelu „zavadi pa vladaj” konstantno manipuliše nacionalnim temama, da bi na toj „vječitoj” klackalici njeni čelnici, pretorijanci, liktori, dvorjani, agitatori, pridvorice punili džepove i bankovne račune novcem i bogatili se. Time i drugim nepočinstvima oni stavljaju omču oko vrata državi i njene građane dovode do ivice socio-ekonomskog opstanka. Vlast dolazi i odlazi, a država i domovina opstaju i traju.

Novak ADŽIĆ