Povežite se sa nama

INTERVJU

Zvezdana Kovač, izvršna direktorica Centra za demokratiju i pomirenje u jugoistočnoj Evropi (CDRSEE) i glavna urednica “Okruženja”: Dijalog susjeda za izbjegavanje nesporazuma

Objavljeno prije

na

Okruženje je projekat CDRSEE i Evropskog fonda za Balkan, kojeg je finansijski podržalo Ministarstvo spoljnih poslova Njemačke. Projekat podržava i Savjet za regionalnu saradnju. Prije nekoliko dana završena je treća sezona – 12 epizoda emitovanih od polovine septembra do polovine decembra, koje emituju Alsat-M (Skoplje), TV BiH, TV BN (Bijeljina), TV Vijesti (Podgorica), HRT4, TV SLO (Ljubljana) RTK2 (televizija Kosovo) i RTS2. To je bio i povod za razgovor sa Zvezdanom Kovač, izvršnom direktoricom Centra za demokratiju i pomirenje u jugoistočnoj Evropi (CDRSEE) i glavnom urednicom “Okruženja”.

– Tri godine za redom, koliko traje “Okruženje”, koje ima svega 12 emisija godišnje, govori da region ili okruženje ima potrebu za emisijom ovog tipa. Gledaoci, na geografskom prostoru koji se nekada zvao Jugoslavija, očigledno, žele da čuju i vide šta se dešava u komšiluku. Prirodna je radoznalost za dešavanja i izvan granica svog prostora i mi smo, prosto, toj potrebi izašli u susret. Znali smo da bi mogao da nas prati glas jugonostalgičara ili zagovornika ideje o stvaranju nove Jugoslavije, ali tome nijesmo mnogo pridavali važnost. Mi želimo da podstaknemo razgovor susjeda, dijalog i pristojnu debatu o svim temama koje su zajedničke ili su bile ili bi to mogle biti. Koristimo prednost zajedničkog jezika, koji je nerijetko problem onima koji se međusobno ne razumiju. Naši gosti, koji dolaze iz svih zemalja okruženja, često imaju oprečna mišljenja, nekada i o vrlo “vrućim” temama, ali to su razlike koje podstiču na razmišljanje, a ne na slijepo insistiranje na svome, kaže Zvezdana Kovač.

MONITOR: Ko su učesnici vaših emisija?
KOVAČ: Gosti su uvijek stručnjaci u svojoj oblasti, uglavnom nestranačke ličnosti, slobodni intelektualci. To su oni koji nekada nijesu rado viđeni na državnim televizijama u svojim zemljama, oni koji su vjerni profesiji i koji svoje mišljenje ne baziraju vodeći računa o ličnom profitu. Oni nijesu advokati svoje države, ne brane interese svoje države, jer emisije nijesu koncipirane u namjeri da optužuju, napadaju, da po svaku cijenu i jedino govore o krivicima i krivicama. To su oni koji mogu da ponude rješenja i koje je vrlo korisno saslušati.

MONITOR: Po kojim kriterijuma birate goste?
KOVAČ: U svim državama kolege novinari predlažu i biraju goste, sugerišu, predlažu. Na nama je, odnosno na meni kao glavnoj urednici da prihvatim ili ne. Svoj rad doživljavam više kao moderiranje nego pravo “urednikovanje”, jer su svi kolege vrhunski profesionalci koji svoj posao znaju jako dobro i nijesu nam potrebni dugi dogovori, vrlo se dobro razumijemo.

MONITOR: Šta je cilj Okruženja?
KOVAČ: Cilj nam je svima isti i svi sa podjednakim entuzijazmom radimo na Okruženju. Ako su mediji nekada poslužili kao vrlo dobro oruđe da se sukobi i mržnja raspire, pa da na kraju dovedu i do ratova, vjerujem da je “Okruženje” odličan primjer kako se, samo slijedeći novinarski kodeks, svaki nesporazum i svaki sukob mogu izbjeći. Dakle, ne mediji u službi propagande, već u službi informisanja.

MONITOR: To vam je očigledno i prava preporuka da vaše emisije emituje osam televizija sa prostora bivše Jugoslavije…
KOVAČ: Ako imamo u vidu nedavni izvještaj Evropskog parlamenta o slobodi medija u zemljama zapadnog Balkana u kome se ističe da je zakonska regulative uglavnom dobra, ali primjena nikakva, da suprotno nekadašnjem otvorenom pritisku i zlopuporebi medija od stane vlasti, sada su na sceni mnogo sofisticiraniji, dakle, ne tako lako uočljivi pritisci, da su novinari na ivici egzistencije, da nema efikasne zaštite novinara niti jakih novinarskih udruženja, mogu reći da Okruženje uspješno “pliva”, jer uprkos tome što se nikome ne “udvara” nas emituju pet državnih televizija i tri komercijalne i do sada jedino TV Republike Srpske nije odgovorila na naš upit o nastavku saradnje ove godine. TV BN je umjesto njih odmah prihvatila saradnju. Svi televiijski centri žele da i dalje sarađujemo, pa pretpostavljam da ćemo sljedeće 2015/16. biti gledani na istim televizijama.

MONITOR: Kakve su šanse da vaše emisije budu emitovane i izvan zemalja zapadnog Balkana?
KOVAČ: Okruženje je prošle godine u decembru podržano i u Evropskom parlamentu. U prisustvu stotinak gostiju, evropskih parlamentaraca i glavnih i odgovorinih urednika televizija, čuli smo da je “Okruženje” projekat vrijedan pažnje i da bi, slijedeći istu koncepciju, vrlo dobro došla emisija koja će se emitovati u svim evropskim zemljama. CDRSEE je, pažljivo slušajući sugestije, krenuo u koncipiranje takve jedne emisije. Obezbijedili smo sredstva za dvije pilot emisije, pa ako odziv televizija bude kako i očekujemo, dvanaest epizoda “Okruženja” koje se emituju u zemljama regiona, za nastavak će imati još dvanaest koje će se emitovati i izvan zemalja zapadnog Balkana.

Sasvim je izvjesno da će dvanaest emisija “Okruženja” biti na osam televizija širom okruženja i naredne godine. Sasvim je moguće da će nam se pridružiti i deveta televizija, najvjerovatnije državni kanal albanske televizije. No, kako je dvanaest emisija malo da bismo zadovoljili interesovanje gledalaca, a i bili upamćeni, namjera nam je da projekat proširimo sa nekoliko specijalnih emisija koje bi bile snimane u raznim državama. Probali bismo da organizujemo neku vrstu okruglih stolova ili javnih debata čije bismo najzanimljivije sadržaje posložili u te specijalne emisije. Voljela bih da “Okruženje” ne bude upamćeno samo kao dobra ideja ili pokušaj, već kao projekat koji je stvarno imao makar malo uticaja na promjenu medijske slike u regionu. Zvuči ambiciozno, ali ja ne vidim nikakve prepreke da ne uspijemo.

MONITOR: Na čemu zasnivate taj optimizam?
KOVAČ: Podrška Evropskog fonda za Balkan neće izostati ni sljedeće godine, kao ni Ministarstva inostranih poslova SR Njemačke, a nadam se da će i Savjet za regionalnu saradnju od naredne sezone biti čvršće uz nas. Mislim da je prirodno da jedan ovakav regionalan projekat podrži neko kome je region u centru interesovanja. Naravno, ne možemo sami. Tim Okruženja je tu da neprestano pronalazi dobre ideje, da sarađuje sa ljudima koji mogu da ih ostvare, ali, jasno je, ako nas ne podrže oni koji imaju fondove za razvoj demokratije i pomirenja na našim prostorima sve te dobre ideje ostaće samo – ideje. Do sada, CDRSEE i “Okruženje” imaju sreću da budu saslušani i ponosni smo i zahvalni svima na podršci i pomoći. Uz ostale i vama, Monitoru, koji je od prvog dana uz nas.

Sve je manje TV gledalaca

MONITOR: Imate li povratne informacije o tome šta o Okruženju misle gledaoci?
KOVAČ: Ono čime nijesmo potpuno zadovoljni je broj onih koji nas gledaju. No, te brojke i utisci su relativni. Nažalost, ukus publike se umnogome promijenio i kako vrijeme odmiče, tako se televizijski gledaoci okreću emisijama koje ih zabavljaju. Nije, naravno, problem zabava! Naprotiv, nema ništa ljepše od duhovitih i vrcavih sadržaja, svima je potrebno opuštanje, živi se brzo, nemilosrdan je tempo i imperativ uspjeha nam je svima iznad glava. Problem je što je postavljen znak jednakosti između zabave i primitivizma, između smiješnog i duhovitog, što se promoviše trač, što su to sadržaji koji otupljuju čula i ja ne vidim kako bilo koga mogu da nahrane pozitivnom energijom i spreme ga za životnu utakmicu . Tako da je sve manje gledalaca televizije i među njima sve više onih čiji se kriteriji neprestano prilagođavaju niskožanrovskim komercijalnim sadržajima i čiji kriteriji rapidno opadaju. U takvoj situaciji Okruženje ne može imati milione gledalaca, ali stotine hiljada koje imamo su nam vjerni i za njih valja istrajati. Neprestano mi stižu pisma podrške od naših gledalaca. Zbog njih valja ostati i opstati i, srećom, za njih imaju sluha oni koji nas finansijski podržavaju. Gospođa Hedvig Morvai, direktorica Evropskog fonda za Balkan, od početka je prepoznala značaj Okruženja i omogućila da oživi ideja mog bivšeg direktora i voditeljskog partnera Nenada Šebeka.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

STEFAN ĐUKIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR I GRAĐANSKI AKTIVISTA: Rovovi još nijesu premošćeni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pripadnicima naše političke klase nije stalo do principa, do zakona ili Ustava, oni idu od situacije do situacije i njihovo mišljenje se zasniva na tome da li će neko rješenje biti dobro “za njihovog” a loše za “tuđeg”. Sa takvim političarima, društvu je teško da napreduje

 

 

MONITOR: Nakon buke i bijesa u metropoli crnogorskog turizma, koja je zatrpana smećem, izabrana je nova vlast. Kako gledate na dešavanja u Budvi?

ĐUKIĆ: Na događanja u Budvi, uz moju veliku žalost, gledam kao na nešto što je standardno u crnogorskoj političkoj realnosti. Grad koji, da se blago izrazim, nestandardno, funkcioniše već više od jedne decenije, čiji su predsjednici opština iza rešetaka ili pod istragom, a postoji i čitav niz drugih neregularnosti, nam priređuje nešto na što smo navikli. Samim tim ni neočekivane koalicije, ni ružne riječi, ni blokade nije nešto što nas iznenađuje. Sve to je prosto naša politička realnost nad kojom treba da se zapitamo.

A što se političara tiče, ponovo dolaze u situaciju da moraju ići zajedno sa partnerima o kojima su govorili sve najgore, a da je pritom to najgore nešto iz domena izdaje, kriminala, ozbiljnih prekršaja. Krajnje je vrijeme da shvate da postoji odgovornost za izrečeni stav i da ih držimo za riječ. U ovom slučaju niko od birača nije prevaren time da su formirane neke neprincipijelne koalicije, ali javnost ne smije zaboraviti šta su budući koalicioni partneri govorili jedni za druge, kao što je to bilo u nekim drugim slučajevima, konkretno vezano za vlast na državnom nivou.

MONITOR: U državnom parlamentu, sa sve zastavicama EU, opozicija je na 15 dana odstranjena iz plenarne sale. Da li  je ovo  rješenje ili početak još dublje krize?

ĐUKIĆ: Vjerujem da se radi o privremenom rješenju i da je vlast konačno demonstrirala da ima mehanizme kojima će spriječiti blokadu i privoliti opoziciju da se napravi neka vrsta sporazuma, neki dogovor. Ne možemo reći da se radi o idealnom rješenju, ali je svakako bolje od uvođenja bilo kakvih organa prinude u sam Parlament čemu smo svjedočili u prošlosti.

Cijela situacija je inače veoma neozibljna. Ne morate biti pravni ekspert da biste vidjeli da su se svi politički činioci ponašali drugačije u pogledu toga kada sudije Ustavnog suda idu penziju vezano za to da li se sudija preziva Gogić, Drašković i Đuranović. Pogotovo je to očigledno u slučaju Gogić i Đuranović jer je vremenski razmak svega par mjeseci. Tako je najveći dio vlasti, s izuzetkom ministra Koprivice, smatrao da sudija Gogić može u penziju tek sa navrešnih 66 godina, a opozicija tražila da se on penzioniše sa 65. Sada, kada je sutkinja Đuranović u istoj situaciji, vlast želi da je što prije penzioniše a opozicija govori o ustavnom puču. To treba da nas nauči pameti – pripadnicima naše političke klase nije stalo do principa, do zakona ili Ustava, oni idu od situacije do situacije i njihovo mišljenje se zasniva na tome da li će neko rješenje biti dobro “za njihovog” a loše za “tuđeg”. Sa takvim političarima, društvu je teško da napreduje.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR TVRTKO JAKOVINA, ISTORIČAR, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: U Hrvatskoj je „pukla opna“

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uvijek je isto u Hrvatskoj: kada se stvari politički zaoštravaju, HDZ se vraća na izvorne postavke, a to je nacionalizam

 


MONITOR: Kako ocjenjujete stanje politike i društva u Hrvatskoj nakon „super izbora“ tokom čitave 2024. i početka 2025.?

JAKOVINA: Pukla je opna. Svako društvo u kojem jedna partija (ili Zajednica) kontrolira baš sve: pravosuđe, zapošljavanje, zdravstvo, politička imenovanja, imenovanja portira u općinama i vozača hitne pomoći, i u procesu preskače obrazovane, talentirane, a u korist članova stranke, zarobljava društvo, stvara dojam da su promjene nemoguće, dekuražira, stvara klijente koji znaju da su nešto ili negdje zbog iskaznice, ne sposobnosti. Izbori za Sabor (i EU) 2024., pokazali su da je HDZ u stanju pobijediti i pronaći koliko god „žetončića“ treba da bi vladao. Može dovoljno platiti manjine, tako da zaborave sve što je ikada bilo. Na izborima u ovako strukturiranim općinama i gradovima (a Hrvatska ih ima 555), županijama i beskrajnim sinekurama za članove Zajednice, moguće je baš sve. Istina, HDZ ne pobjeđuje u bogatim krajevima i urbanim centrima. Zato su izborne karte korigirane, pa ja iz Novog Zagreba, glasam s Novim Vinodolskim u Hrvatskom primorju. Predsjednički su izbori bili iznenađenje, jer je dubina poraza HDZ-a pokazala da ispod fasade buja neobično artikulirano nezadovoljstvo, gotovo bijes.

MONITOR: Gotovo dvotrećinska pobjeda Zorana Milanovića, pokazuje da je on najprihvatljiviji predsjednik. Hoće li ova  Milanovićeva pobjeda imati efekta na popularnost SDP?

JAKOVINA: Nedvojbeno da je Milanović, svim svojim žestokim izjavama unatoč – a njih je u vrijeme predsjedničke kampanje bilo manje – lider je koji mnogima ulijeva povjerenje. Njega su željeli obični glasači, željeli su ga lijevi i suverenisti, ali i veliki broj onih koji su željeli poslati poruku, koji su naprosto glasali iz bijesa. U turbulentno vrijeme u kakvom živimo i živjet ćemo, Milanović je lider kakav većini Hrvata odgovara, pa možda i odaje dojam da je adekvatniji od drugih za grubo doba. Milanović je očito jasnije komunicirao odnos prema Ukrajini, mada je nekada znao zvučati „politički nekorektno“, da ja budem vrlo blag. Sada je jasno da HDZ-ova politika preuzeta iz Istočne Europe, koja je pokušala litvansko-latvijski kontekst prebaciti na hrvatski, ispala glupa. U Hrvatskoj doista nikada, pa ni prije 1948., nije bilo puno rusofila; osobito je glupo tražiti ih sada i opoziciju optuživati da su rusofili. Doduše, HDZ je smanjio svoj doživljaj nakon pobjede Trumpa. Pobjeda od 75 posto.  Ono što Milanović ima u svakom trenutku, već je to bio rezultat kampanje i trenutka, on sam je o tome govorio. Još manje na tolike postotke može računati SDP, ali i jedni i drugi mogu računati na trend, pa onda i dio glasova. Pukla je opna, rekao sam vam.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BILJANA MASLOVARIĆ, PROFESORICA SOCIOLOGIJE NA FILOZOFSKOM FAKULTETU UCG: Podijelili smo se, pa se izgubio građanin

Objavljeno prije

na

Objavio:

Naš problem je što nikad niko nije odgovarao, ni za jednu stvar, ni za jednu politiku koja se sprovodila. Na primjer neoliberalni koncept, sve je to palo, a svi znamo kreatore, počev od Vesa Vukotića, i ništa. Nema odgovornosti za ratne zločine, Štrpce, tragediju na Bioču…

 

 

MONITOR: Podržali ste javno proteste, kako gledate na napad vlasti, posebno Demokrata, na grupu Kamo  śutra?

MASLOVARIĆ: Kao profesorka i građanka iskazujem najdublje žaljenje zbog tragedije na Cetinju. Dok mi pričamo i tumačimo oni ostaju sa tom enigmom, ostali su bez članova porodice, bez dvoje djece, i onda se otkopavaju one stvari koje smo zatrpali kao društvo. Kao događaj u Medovini i ta ubistva, gdje smo vidjeli da režim u stvari nikad ne radi on samo zatrpava a ne otkriva stvari. Sada je kulminiralo ovim događajem na Cetinju nakon koga smo svi u šoku. A vlast računa, posebno Demokrate, na naše kratko pamćenje.

Ne znam što bi trebalo da se desi da ne podržim mlade ljude sa kojima radim i znam kolika je njihova čista energija. Posebno u situaciji gdje vlast svrstava grupu mladih ljudi da su nečiji. Grupu koja se odvažila da protestuje da mi kao društvo saznamo što su koraci, i gle čuda traže ostavke dva čovjeka koji uporno izbjegavaju taj čin. Gažeći građane tim što neće svoju foteljicu da predaju.

Ovo će biti trajna promjena, u smislu javnog govorenja, tog bunta, uprkos tom dijeljenju etiketa koje samo izaziva dodatni revolt. Ne možemo više smatrati ni da su to greške, jer vidim da vlast, PES i Demokrate, da se mi – građani i oni razilazimo u vrijednosnom smislu. Oni su diletanti, prilično nesposobni i da, jedini im je fokus da ostanu u foteljama, a da su im građani slučajna greška. Pa bi mi trebalo da i dalje budemo pokorni i da im tolerišemo nerad. Mislim da je dosta toga. Poručujem mladima da ne odstaju i da ima i starijih koji ih podržavaju i da neko mora odgovarati.

MONITOR: Daleko smo od odgovornosti.

MASLOVARIĆ: Naš problem je što nikad niko nije odgovarao, ni za jednu stvar, ni za jednu politiku koja se sprovodila. Na primjer neoliberalni koncept, sve je to palo, a svi znamo kreatore, počev od Vesa Vukotića, i ništa. Nema odgovornosti za ratne zločine, Štrpce, tragediju na Bioču…

MONITOR: Političari očekuju nastavak te prakse nepromjena i građana kao žrtve, uz novo huškanje na podjele.

MASLOVARIĆ: Podjelili smo se, pa se izgubio građanin. Na podjelama su došli i to permanentno radi svaka vlast. Mi imao političke partije koje imaju obavezno prefiks demokratski a uz to dodaju nacionalni. Da je bilo sreće Demokrate, koje imaju u imenu to,  bi prepoznali interes građana i da ne mogu baš tako da se igraju sa građanima.

A šta se desilo sa nama, ima u psihologiji jedna stvar da kada je čovjek stalno pod stresom, a mi smo bili pod stalnim stresom od kada se srušila Jugoslavija, da bi uopšte mogao da živi on potiskuje stvari. Mi smo stalno potiskivali da bi mogli da živimo. Ako bismo stalno držali u glavi sve to, od logora, gubitaka, do onih ljudi koji su poginuli u ratu u Dubrovniku, inflacije, svega što nam se desilo, da bi živjeli mi smo morali to da potisnemo. To trpanje ispod tepiha i varanje radile su i vlasti sve vrijeme. Građani su se stalno nadali, ali sada mi se čini da smo izgubili nadu.

Došli smo do one faze kada su stasale nove generacije koje ne žele da žive na ovaj način, niko od nas ne želi da živi na taj način. Mi smo duboko nesretan narod i građani i očekujem promjene u smislu da se aktiviramo, individualno i da natjeramo političare da se upristoje.

MONITOR: Nakon dugog potiskivanja neki mladi ljudi su pokrenuli i priču o seksualnom uznemiravanju u školama. Imali smo snažan odjek.  

MASLOVARIĆ: Dobijena je prva bitka. A to je da je direktorka Gimnazije smijenjena. Prije toga joj je brzinom svjetlosti uključen nacionalni prefiks.. Kada se pokrenula ta tabu tema i kada je Sara javno kazala o čemu se radi počele su mašinerije i opstrukcije. Taj momenat u kojoj se priziva suprug političar, pa atributi nacionalni, pedantno se iz pozicija malih i velikih moći vraćamo u te nacionalne atare. Odlukom je precizno utvrđeno da direktorka nije postupila po onim mjerama koje je bila dužna. Smatram da je to dobro upozorenje za sve koji se nalaze u institucijama da se manu nacionalnog i da počnemo, vrijeme je uveliko, da pričamo o profesionalizmu i građanskim vrijednostima, koliko smo mi stručni i koliko poštujemo nauku. Kad to počnemo ona će biti manje važno koje smo nacije.

MONITOR: Da li mladi koji teže promjenama mogu naići na podršku svojih profesora? Partije su usisale mnogo profesora, Studentski parlament se ranije ogradio od protesta studenata iz Kamo  śutra.

MASLOVARIĆ: Pitanje studenta i njihovog liberalnogi demokratskog potencijala je dosta limitirano. Mladi su nam onakvi kakvi su odrasli. Većina predstavnika studentske populacije je preuzelo matrice odraslih. Tu se uglavnom sve vrti oko novca. Da se oni namire novčano i da se tako kupuje mir. To može da traje sve do onog trenutka kada će se mladi probuditi i reći- ovo nema smisla. Sistem perfektno formalno radi – studenti imaju izbore, ali suštinski ne vidim mnogo tog prirodnog bunta, žara da se ide naprijed i da se mijenjaju matrice.

Očekivala sam da ćemo se na Univerzitetu baviti tim problemom – istinske participacije studenata. Da ih manje potkupljujemo, na ovaj ili onaj način, te da oni nama budu oslonac u reformi akadamske zajednice. To ne ide tako lako. Sada studenti imaju 20 odsto predstavnika u tijelima pri fakultetima. Tako da ako imate studente na svojoj strani pobjeđuje dekan na čijoj su oni strani. To su momenti u kojima se može podgrijavati koruptivna radnja. Vrbovanje studenta obezbjeđuje sva rukovodeća tijela na Univerzitetu.

MONITOR: Da li ima pomaka na Univerzitetu u posljednje četiri godine?

MALSOVARIĆ: Najveći stepen ulaganja i najbolja atmosfera je na Univerzitetu otkada je došao rektor Božović. Mi smo izašli iz jednog režima koji je bio hiperautoritaran, gdje su profesori izmučeni otkad je rektorka bila Radmila Vojvodić. To vrijeme i taj mandat pamtim kao najgori period u mom profesionalnom životu. Period u kome se sve simuliralo, u kome su ljudi razvlačeni kroz blato, nije se prezalo ni od čega. U to vrijeme samo je vlast uživala u svojoj moći. Sjećam se jednog prorektora koji je dolazio, s torbicom, kao posljeratni komesar. Da nam kaže kako treba da mislimo. Na moje pitanje – Šta vi hoćete da mislim vašom glavom, ja to neću, odgovoreno mi je – A doći ćeš ti.

Za razliku od tog vremena, sada se atmosfera ne popravila, nego smo se uljudili, nemamo straha, imamo puno veći potencijal za slobodu. Druga stvar, koja je mnogo važna, je to da nikada nisu bila veća ulaganja. To znam sigurno za Filozofski fakultet. Zgrada nam je građena 1963. i od tada do prije tri-četiri godine nije se maltene ništa ulagalo. Sada se desila transformacija zgrada u smislu da one dobijaju obličje koje je primjereno akademskoj zajednici i funkcionalno. Pitam se kako je moguće da jedan čovjek to uradi, a neki koji su bili na vlasti su puštali da se sve uruši.

MONITOR: Vidite li te iskorake i u osnovnom i srednjem obrazovanju?

MASLOVARIĆ: Stalno, kako koji ministar dođe, imamo neke pomake. Ali, dešava se da to zvuči dobro, nešto se malo krene dok je Evropa sa nama i kada oni nama kažu sada bi vi trebalo da preuzmete, mi smo to zaboravljali. Ne umijemo da pratimo kvalitet.

Moja ekspertiza jeste sociologija obrazovanja i jako dobro poznajem obrazovni sistem. Kada je došla ministarka Jakšić-Stojanović ogromna je bila vjera u njene kapacitete da se krene naprijed. Uradila je neke dobre stvari, na primjer u ovom sukobu između direktorke i države izvukla je –  ovo je zakon. Znam da je to teško jer čujem kako joj prijete. Dobro je i što je pokrenula pitanje lažnih diploma, a to je akutni problem. No, nakon tri mjeseca mi ne znamo šta se tu dešava.

Ova ministarka sada provodi reforme, koje su koordinisane od strane UNICEF-a. Ali na moje pitanje ko je odgovoran za implementaciju ove reforme, nastupili su pogledi iščuđujući u smislu odakle meni ideja da pitam ko je odgovoran. Ja, ne kao neko ko se bravi obrazovanjem, već kao građanka imam pravo da znam ko je odgovoran za reformu.

Umjesto da ministarka objedinjuje i spaja i ne zanemaruje obrazovne institucije, među njima i Filozofski fakultet, ona je svela sprovođenje reforme na par ljudi. Više ne možemo da trpimo da nam neko samo isporučuje sadržaje. Tako se desilo na glavnoj raspravi o reformi da nema pitanja, samo aplauza. Prezentovano je i da su pitana djeca šta žele i kako bi voljeli da izgleda škola. Onda je na zvaničnoj prezentaciji reforme tri puta ponovljeno da su đaci rekli to ali da oni u stvari tako nisu mislili. Imali smo tako interpretaciju mišljenja mladih ljudi od strane odraslih. E to je pogubno. Djeca umiju da misle i verbalizuju šta hoće. To nije dobro, nije pravi put i ne može tako da se radi. To znači da su mladi samo broš a da će biti onako kako oni kažu. Samo to što sam vidjela pa mi je dovoljno da znam đe je reforma.

I dalje nismo dobili odgovor šta je sa studentskim domom u Donjoj Gorici. To se ne može tako raditi. Studenti su u tom domu privremeno, đe će onda, jesu sada kućama. Kako je moguće da se tako igramo sa milionima i da niko ne odgovara. To je jedna stvar u nizu koja visi u vazduhu a pogoduje ova situacija, u kojoj smo svi zavijeni u crno, da se zaboravi što je bilo prije dva mjeseca, a da se oni kvase i prijete građanima.

MONITOR: Pa imamo li kakve perspektive?

MASLOVARIĆ: Ne bih mogla da radim u akademskoj zajednici da nemam vjeru u ljude. Vidim u mladima energiju koja je probuđena, koja se zaustaviti ne može. Mlade koji su spremni da kažu istinu, po cijenu da trpe da su dio mafijaškog kraka, da su ovih i onih. Mladi koji su sposobni da zajedno sa preostalim normalnim svijetom odraslih Crnu Goru dovedu do toga da bude pristojna država. Smatram da nam treba još par godina da dovedemo poznaniju prava sve ove političare. Nadam se da ćemo se manuti podjela, pratiti tokove napretka i osvojiti slobodu. Pozivam sve sare, kamośutra, da izađu iz stega, da nas natjeraju da radimo u korist njihovu, pa će nam biti bolje svima.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo