Povežite se sa nama

INTERVJU

Zvezdana Kovač, izvršna direktorica Centra za demokratiju i pomirenje u jugoistočnoj Evropi (CDRSEE) i glavna urednica “Okruženja”: Dijalog susjeda za izbjegavanje nesporazuma

Objavljeno prije

na

Okruženje je projekat CDRSEE i Evropskog fonda za Balkan, kojeg je finansijski podržalo Ministarstvo spoljnih poslova Njemačke. Projekat podržava i Savjet za regionalnu saradnju. Prije nekoliko dana završena je treća sezona – 12 epizoda emitovanih od polovine septembra do polovine decembra, koje emituju Alsat-M (Skoplje), TV BiH, TV BN (Bijeljina), TV Vijesti (Podgorica), HRT4, TV SLO (Ljubljana) RTK2 (televizija Kosovo) i RTS2. To je bio i povod za razgovor sa Zvezdanom Kovač, izvršnom direktoricom Centra za demokratiju i pomirenje u jugoistočnoj Evropi (CDRSEE) i glavnom urednicom “Okruženja”.

– Tri godine za redom, koliko traje “Okruženje”, koje ima svega 12 emisija godišnje, govori da region ili okruženje ima potrebu za emisijom ovog tipa. Gledaoci, na geografskom prostoru koji se nekada zvao Jugoslavija, očigledno, žele da čuju i vide šta se dešava u komšiluku. Prirodna je radoznalost za dešavanja i izvan granica svog prostora i mi smo, prosto, toj potrebi izašli u susret. Znali smo da bi mogao da nas prati glas jugonostalgičara ili zagovornika ideje o stvaranju nove Jugoslavije, ali tome nijesmo mnogo pridavali važnost. Mi želimo da podstaknemo razgovor susjeda, dijalog i pristojnu debatu o svim temama koje su zajedničke ili su bile ili bi to mogle biti. Koristimo prednost zajedničkog jezika, koji je nerijetko problem onima koji se međusobno ne razumiju. Naši gosti, koji dolaze iz svih zemalja okruženja, često imaju oprečna mišljenja, nekada i o vrlo “vrućim” temama, ali to su razlike koje podstiču na razmišljanje, a ne na slijepo insistiranje na svome, kaže Zvezdana Kovač.

MONITOR: Ko su učesnici vaših emisija?
KOVAČ: Gosti su uvijek stručnjaci u svojoj oblasti, uglavnom nestranačke ličnosti, slobodni intelektualci. To su oni koji nekada nijesu rado viđeni na državnim televizijama u svojim zemljama, oni koji su vjerni profesiji i koji svoje mišljenje ne baziraju vodeći računa o ličnom profitu. Oni nijesu advokati svoje države, ne brane interese svoje države, jer emisije nijesu koncipirane u namjeri da optužuju, napadaju, da po svaku cijenu i jedino govore o krivicima i krivicama. To su oni koji mogu da ponude rješenja i koje je vrlo korisno saslušati.

MONITOR: Po kojim kriterijuma birate goste?
KOVAČ: U svim državama kolege novinari predlažu i biraju goste, sugerišu, predlažu. Na nama je, odnosno na meni kao glavnoj urednici da prihvatim ili ne. Svoj rad doživljavam više kao moderiranje nego pravo “urednikovanje”, jer su svi kolege vrhunski profesionalci koji svoj posao znaju jako dobro i nijesu nam potrebni dugi dogovori, vrlo se dobro razumijemo.

MONITOR: Šta je cilj Okruženja?
KOVAČ: Cilj nam je svima isti i svi sa podjednakim entuzijazmom radimo na Okruženju. Ako su mediji nekada poslužili kao vrlo dobro oruđe da se sukobi i mržnja raspire, pa da na kraju dovedu i do ratova, vjerujem da je “Okruženje” odličan primjer kako se, samo slijedeći novinarski kodeks, svaki nesporazum i svaki sukob mogu izbjeći. Dakle, ne mediji u službi propagande, već u službi informisanja.

MONITOR: To vam je očigledno i prava preporuka da vaše emisije emituje osam televizija sa prostora bivše Jugoslavije…
KOVAČ: Ako imamo u vidu nedavni izvještaj Evropskog parlamenta o slobodi medija u zemljama zapadnog Balkana u kome se ističe da je zakonska regulative uglavnom dobra, ali primjena nikakva, da suprotno nekadašnjem otvorenom pritisku i zlopuporebi medija od stane vlasti, sada su na sceni mnogo sofisticiraniji, dakle, ne tako lako uočljivi pritisci, da su novinari na ivici egzistencije, da nema efikasne zaštite novinara niti jakih novinarskih udruženja, mogu reći da Okruženje uspješno “pliva”, jer uprkos tome što se nikome ne “udvara” nas emituju pet državnih televizija i tri komercijalne i do sada jedino TV Republike Srpske nije odgovorila na naš upit o nastavku saradnje ove godine. TV BN je umjesto njih odmah prihvatila saradnju. Svi televiijski centri žele da i dalje sarađujemo, pa pretpostavljam da ćemo sljedeće 2015/16. biti gledani na istim televizijama.

MONITOR: Kakve su šanse da vaše emisije budu emitovane i izvan zemalja zapadnog Balkana?
KOVAČ: Okruženje je prošle godine u decembru podržano i u Evropskom parlamentu. U prisustvu stotinak gostiju, evropskih parlamentaraca i glavnih i odgovorinih urednika televizija, čuli smo da je “Okruženje” projekat vrijedan pažnje i da bi, slijedeći istu koncepciju, vrlo dobro došla emisija koja će se emitovati u svim evropskim zemljama. CDRSEE je, pažljivo slušajući sugestije, krenuo u koncipiranje takve jedne emisije. Obezbijedili smo sredstva za dvije pilot emisije, pa ako odziv televizija bude kako i očekujemo, dvanaest epizoda “Okruženja” koje se emituju u zemljama regiona, za nastavak će imati još dvanaest koje će se emitovati i izvan zemalja zapadnog Balkana.

Sasvim je izvjesno da će dvanaest emisija “Okruženja” biti na osam televizija širom okruženja i naredne godine. Sasvim je moguće da će nam se pridružiti i deveta televizija, najvjerovatnije državni kanal albanske televizije. No, kako je dvanaest emisija malo da bismo zadovoljili interesovanje gledalaca, a i bili upamćeni, namjera nam je da projekat proširimo sa nekoliko specijalnih emisija koje bi bile snimane u raznim državama. Probali bismo da organizujemo neku vrstu okruglih stolova ili javnih debata čije bismo najzanimljivije sadržaje posložili u te specijalne emisije. Voljela bih da “Okruženje” ne bude upamćeno samo kao dobra ideja ili pokušaj, već kao projekat koji je stvarno imao makar malo uticaja na promjenu medijske slike u regionu. Zvuči ambiciozno, ali ja ne vidim nikakve prepreke da ne uspijemo.

MONITOR: Na čemu zasnivate taj optimizam?
KOVAČ: Podrška Evropskog fonda za Balkan neće izostati ni sljedeće godine, kao ni Ministarstva inostranih poslova SR Njemačke, a nadam se da će i Savjet za regionalnu saradnju od naredne sezone biti čvršće uz nas. Mislim da je prirodno da jedan ovakav regionalan projekat podrži neko kome je region u centru interesovanja. Naravno, ne možemo sami. Tim Okruženja je tu da neprestano pronalazi dobre ideje, da sarađuje sa ljudima koji mogu da ih ostvare, ali, jasno je, ako nas ne podrže oni koji imaju fondove za razvoj demokratije i pomirenja na našim prostorima sve te dobre ideje ostaće samo – ideje. Do sada, CDRSEE i “Okruženje” imaju sreću da budu saslušani i ponosni smo i zahvalni svima na podršci i pomoći. Uz ostale i vama, Monitoru, koji je od prvog dana uz nas.

Sve je manje TV gledalaca

MONITOR: Imate li povratne informacije o tome šta o Okruženju misle gledaoci?
KOVAČ: Ono čime nijesmo potpuno zadovoljni je broj onih koji nas gledaju. No, te brojke i utisci su relativni. Nažalost, ukus publike se umnogome promijenio i kako vrijeme odmiče, tako se televizijski gledaoci okreću emisijama koje ih zabavljaju. Nije, naravno, problem zabava! Naprotiv, nema ništa ljepše od duhovitih i vrcavih sadržaja, svima je potrebno opuštanje, živi se brzo, nemilosrdan je tempo i imperativ uspjeha nam je svima iznad glava. Problem je što je postavljen znak jednakosti između zabave i primitivizma, između smiješnog i duhovitog, što se promoviše trač, što su to sadržaji koji otupljuju čula i ja ne vidim kako bilo koga mogu da nahrane pozitivnom energijom i spreme ga za životnu utakmicu . Tako da je sve manje gledalaca televizije i među njima sve više onih čiji se kriteriji neprestano prilagođavaju niskožanrovskim komercijalnim sadržajima i čiji kriteriji rapidno opadaju. U takvoj situaciji Okruženje ne može imati milione gledalaca, ali stotine hiljada koje imamo su nam vjerni i za njih valja istrajati. Neprestano mi stižu pisma podrške od naših gledalaca. Zbog njih valja ostati i opstati i, srećom, za njih imaju sluha oni koji nas finansijski podržavaju. Gospođa Hedvig Morvai, direktorica Evropskog fonda za Balkan, od početka je prepoznala značaj Okruženja i omogućila da oživi ideja mog bivšeg direktora i voditeljskog partnera Nenada Šebeka.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, ORGANIZACIJA KOD: Samo bjesomučna borba za moć

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izdijeljena, posvađana i bez jasne ideje kako pokrenuti temeljne reforme, i korak dalje, kako izvući zemlju recimo iz problema da naše stanovništvo stari, da ulazimo u zonu bijele kuge, da postajemo odredište nekvalifikovane i niskoplaćene radne snage… nova većina razumije da je glavni problem odgovor na pitanje ko će biti ,,DPS poslije DPS-a”.

 

MONITOR:  Demokratski front najavio je bojkot parlamenta i svih Vladinih zakona, ukoliko u Vladu  ne uđe lider DF-a Andrija Mandić. Kako vidite taj zahtjev?

PERIĆ: Ukoliko nova vlast želi da bude operativna, ona mora pronaći put uzajamnog uvažavanja. Niti je uvažavanje da nekoga unaprijed proglasite nepoželjnim za ministarske pozicije bez obzira na procenat koji osvoji na izborima, niti je od onog ko osvoji najviše glasova u novoj vlasti korektno da insistiranjem nametanja svojih političkih ciljeva doslovno uništava subjekt koji treba da obezbijedi većinu. Da ne govorimo koje su refleksije takve pozicije na cijelu zajednicu. U tom kontekstu valja demistifikovati određenje u odnosu na državu. Ako uzmemo jednu od najneutralnijih definicija da je država skup procedura koji nam omogućava da funkcionišemo kao zajednica, onda svi treba da prihvate da će poštovati te procedure i da će činiti što i koliko mogu da se društvo nepoštovanjem tih procedura ne bi dezintegrisalo. Bez toga je doslovno nemoguće, ne samo formirati djelotvornu većinu, već i funkcionisati uopšte.

Nama fali plan i dogovor na mnogim poljima, a posebno u politici. Političari bi trebalo da rješavaju probleme, da razumiju značaj kompromisa i da podnose odgovornost. Nažalost, ovo ostaje samo lijepa želja – u praksi je to bjesomučna borba za moć uz pomoć koje onda želite da raspolažete resursima svih nas.

Sve političke partije rasporedile su  svoje ljude u javnim preduzećima na čelnim pozicijama i ,,po dubini” uveliko kadriraju. Tu vidimo da onamo gdje imaju zajedničke interese partije se bez većih problema dogovaraju – bez obzira da li je to u interesu građana ili ne. Razumijem da mnogi ljudi zbog političke pripadnosti nisu mogli da se zaposle i/ili napreduju, ali taj problem se mora rješavati time što će se prvo procesuirati svi oni koji su radili nezakonito u prethodnom periodu i tako što ćete kadrirati najkvalitetnije, a ne ,,najzaslužnije” ljude.

MONITOR: Da li pregovori parlamentarne većine vode izborima ili će se nastaviti sa krizama, uslovljavanjima i pregovorima?

PERIĆ: Nije bilo teško predvidjeti da će se tokom pregovora nastaviti uzajamne optužbe unutar vlasti. Činjenica je da svaka od koalicija ima svoj ucjenjivački kapital, ali bojim se da će stalnim naglašavanjem te pozicije građani postajati taoci te političke realnosti. Ko će biti vještiji, a čija će procjena biti loša je nešto što razumijem da zanima stranke, ali šta to znači iz perspektive propuštanja prilike realizacije suštinskih promjena koju su sami akteri nazvali istorijskom i koja zaista ima taj potencijal?

Da li su razjašnjenje ovog rebusa izbori? Oni jesu opcija, ali ne vjerujem da je ijedan subjekt spreman za njih, a još manje da je siguran da bi mogao da politički kapitalizuje to što bi ih izazvao – tako da ne očekujem izbore u najmanje narednih pola godine.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

STAŠA ZAJOVIĆ, KOORDINATORKA ŽENA U CRNOM: Moramo pogledati lice prošlosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Srbiji nikada nije postojao konsenzus oko odgovornosti za rat i ratne zločine ni na nivou države ni na nivou društva, pa čak ni civilnog društva. To je, za mene, zagrljaj smrti u ovoj zemlji

 

MONITOR: Prošlo je trideset godina od osnivanja Žena u crnom. Šta je urađeno, u čemu se uspjelo, a u čemu nije?

ZAJOVIĆ: Najvažnija je činjenica da smo mi dosledne i istrajne, da se nismo prilagođavale nikakvim projektnim ni nacionalnim zahtjevima, nikakvim konsenzusima niti modama – nego smo se prilagođavale našim moralnim, etičkim i političkim  principima. Pada mi na pamet Atena Atanasiu, naučnica koja nas je proučavala i koja kaže da je hrabrost istrajnost i odlučnost, bez obzira na neizvesnosti, bez obzira na rizike i često veoma visok stupanj straha. To je jedno opstajanje bez oslonca, bez oslonaca na neke poznate modele. Imale smo puno uzora, ali mi smo se kretale, kako kaže Hana Arent, „bez gelendera“. Imale smo prethodnice, iz NOB-a, ali i iz globalnog, antifašističkog i antimilitarističkog pokreta. Mi smo ipak smatrale da bi trebalo da napravimo svoje prakse i da se u našim teorijama oslanjamo na kontekst koji nas okružuje. Da sve što radimo izranja iz tog konteksta u kojem živimo. Naravno da pozajmljujemo znanja.

Imale smo preko 2500 uličnih akcija, bez obzira na užasne probleme koji su najviše proizlazili iz toga što smo se fokusirale i nikada nismo odustale od pitanja odgovornosti za rat i ratne zločine 90-ih. Otuda svi naši najveći problemi. Proizvele smo potpuno nove prakse jer u vezi sa tranzicionom pravdom nismo imale nikakve modele. To su prakse koje zagovaraju feministički pristup pravdi, kao što je posećivanje mesta zločina počinjenih u naše ime. To je potpuno nova vrsta politike. Zahvaljući tim praksama i doslednosti, mi smo mogle da okupimo žene žrtve iz svih zemalja bivše Jugoslavije u Ženski sud. Mislim da neću biti pretenciozna ako kažem da to nije niko drugi uspeo, jer su one iz zajednice žrtava tražile da mi kontrolišemo taj proces. To nije bilo zato što smo mi visokoprofesionalne, već zbog izgrađenog ogromnog povjerenja. Šest godina smo stajale na Trgu republike tokom ratova.To je nova paradigma mirovnog prisustva u javnosti na Trgu koji je simbol najgorih nacionalističkih narativa, a ti ga preokrećeš u mesto saosećanja sa onima koji su proglašeni nepodobnima, neprijateljima, sa onima koji su subverzivni. To su žrtve različitih etničkih predznaka. Mi smo i u takvim okolnostima napravile pluralitet javnosti, regovale smo ne samo na kontekst zla već smo i proizvodile jednu drugačiju javnost. To smo radile zajedno sa umetničkim kolektivima, stvarajući subverzivno sećanje, subverzivno pamćenje, dugačiju memoralizaciju. I kako kažu u grupi Škart „One su pokretne uznemiriteljke“. To je odluka da neprekidno uznemiravaš kako državu tako i društvo i da podsećaš da je grad Beograd odavno prestao da bude grad. Mi ih ometamo u mitomaniji, u kontroli nad nacionalnim telima. Ovaj grad i ova zemlja samo žele da kontrolišu nacionalna tela i mi smo im na Trgu republike to oduzele. I kako kaže meni blizak teoretičar Malford: grad je samo organ pamćenja. A grad koji to briše i negira, to nije grad to je samo konglomerat zgrada i fizičkih bića. Uglavnom su to tela nacije.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

IVANA MARINIĆ KRAGIĆ, REDITELJKA: Pravo na ljubav

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako će neko živjeti svoj život je isključivo osobna odluka, bez uplitanja politike u privatnost, nametanja ili lažnog moraliziranja

 

Film Nun of your business u režiji Ivane Marinić Kragić dobio je nagradu Maslačak za najbolji film u regionalnoj selekciji na nedavno završenom Underhillfestu. Ivana Marinić Kragić je takođe koscenaristkinja, direktorica fotografije i producentkinja projekta Nun of Your Business. Film je prikazan u okviru programa U fokusu, a rediteljka je bila gošća festivala. Podgorička publika je bila veoma zainteresovana da pogleda film o životnoj priči dvije časne sestre koje su se upoznale u samostanu i zaljubile. Nakon što su zajedno donijele najtežu odluku u životu, jedna za drugom odlaze iz samostana u kojem su u izolaciji proživjele godine ne uvijek idiličnog života.

MONITOR:  Kakvo iskustvo nosite iz Podgorice i UnderhillFesta i koliko Vam je prijalo da budete na festivalu koji se održava uživo, pred publikom i gostima – autorima filma, jer smo svjedoci sve većeg broja online festivala zbog pandemije i to u cijelom svijetu?

MARINIĆ KRAGIĆ: Imam same riječi hvale. Za mene gostovanje na UnderhillFestu ove godine je ujedno bio i moji prvi izlet u Crnu Goru. Divno iskustvo, čemu je prvenstveno zaslužan i odličan tim UnderhillFest-a koji se maksimalno potrudio na gostoprimstvu. S druge strane bila mi je velika čast sudjelovati sa svojim filmom u programu vrlo zanimljive i kvalitetne selekcije filmova. Iskreno se veselim idućem susretu.

MONITOR: Žiri 12. UnderhillFesta je bio jednoglasan i istakao da inovativnim, svježim i modernim rediteljskim postupkom, sve vrijeme publiku milujete i nježno navodite na smijeh tamo gdje je u pitanju najdublja emotivna drama kroz koju su junakinje prolazile zajedno sa Vama.

MARINIĆ KRAGIĆ: Lijep je osjećaj kad dobiješ priznanje struke za svog dugogodišnji rad, a pogotovo kad se to dogodi na festivalu kao što je UnderhillFest. Sjećam se svoje prve nagrade koja je došla od publike na ZagrebDox Festivalu u listopadu 2020, gdje je film ujedno imao i svoju svjetsku premijeru. Bila sam jako napeta, nisam bila sigurna kako će publika prihvatiti film, a najmanje sam se nadala nagradi. Nakon premijerne projekcije uzbuđenje je bilo toliko intenzivno da mi je trebalo tri dana da dođem k sebi.

MONITOR: U filmu “Nun of Your Business” pratimo priču o časnim sestrama i njihovoj potrazi za Bogom, kroz koju one pronalaze ljubav i jedna drugu. Kako i kada ste čuli za njihovu priču i kako ste upoznali Maritu i Fani?

MARINIĆ KRAGIĆ: Tijekom jednog ljetovanja na Korčuli upoznala sam Maritu. Bile smo igrom slučaju u istom društvu. Toga dana sam se pobliže i upoznala s njezinom pričom, pa iako me priča instant zaintrigirala, prošlo je godinu dana kada sam se usudila pitati o mogućnosti snimanja filma. Marita je bila dosta otvorena prema mojoj ideji, ali ni ona ni Fani nisu još bile spremne izaći u javnost sa punim identitetima. Od izlaska iz samostana i outanja obiteljima prošlo je malo vremena, stoga im je trebalo da se prilagode novim okolnostima. Kako je taj proces u njima sazrijevao tako je i odluka da priču podijele s drugima ojačala.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo