Povežite se sa nama

INTERVJU

Zvezdana Kovač, izvršna direktorica Centra za demokratiju i pomirenje u jugoistočnoj Evropi (CDRSEE) i glavna urednica “Okruženja”: Dijalog susjeda za izbjegavanje nesporazuma

Objavljeno prije

na

Okruženje je projekat CDRSEE i Evropskog fonda za Balkan, kojeg je finansijski podržalo Ministarstvo spoljnih poslova Njemačke. Projekat podržava i Savjet za regionalnu saradnju. Prije nekoliko dana završena je treća sezona – 12 epizoda emitovanih od polovine septembra do polovine decembra, koje emituju Alsat-M (Skoplje), TV BiH, TV BN (Bijeljina), TV Vijesti (Podgorica), HRT4, TV SLO (Ljubljana) RTK2 (televizija Kosovo) i RTS2. To je bio i povod za razgovor sa Zvezdanom Kovač, izvršnom direktoricom Centra za demokratiju i pomirenje u jugoistočnoj Evropi (CDRSEE) i glavnom urednicom “Okruženja”.

– Tri godine za redom, koliko traje “Okruženje”, koje ima svega 12 emisija godišnje, govori da region ili okruženje ima potrebu za emisijom ovog tipa. Gledaoci, na geografskom prostoru koji se nekada zvao Jugoslavija, očigledno, žele da čuju i vide šta se dešava u komšiluku. Prirodna je radoznalost za dešavanja i izvan granica svog prostora i mi smo, prosto, toj potrebi izašli u susret. Znali smo da bi mogao da nas prati glas jugonostalgičara ili zagovornika ideje o stvaranju nove Jugoslavije, ali tome nijesmo mnogo pridavali važnost. Mi želimo da podstaknemo razgovor susjeda, dijalog i pristojnu debatu o svim temama koje su zajedničke ili su bile ili bi to mogle biti. Koristimo prednost zajedničkog jezika, koji je nerijetko problem onima koji se međusobno ne razumiju. Naši gosti, koji dolaze iz svih zemalja okruženja, često imaju oprečna mišljenja, nekada i o vrlo “vrućim” temama, ali to su razlike koje podstiču na razmišljanje, a ne na slijepo insistiranje na svome, kaže Zvezdana Kovač.

MONITOR: Ko su učesnici vaših emisija?
KOVAČ: Gosti su uvijek stručnjaci u svojoj oblasti, uglavnom nestranačke ličnosti, slobodni intelektualci. To su oni koji nekada nijesu rado viđeni na državnim televizijama u svojim zemljama, oni koji su vjerni profesiji i koji svoje mišljenje ne baziraju vodeći računa o ličnom profitu. Oni nijesu advokati svoje države, ne brane interese svoje države, jer emisije nijesu koncipirane u namjeri da optužuju, napadaju, da po svaku cijenu i jedino govore o krivicima i krivicama. To su oni koji mogu da ponude rješenja i koje je vrlo korisno saslušati.

MONITOR: Po kojim kriterijuma birate goste?
KOVAČ: U svim državama kolege novinari predlažu i biraju goste, sugerišu, predlažu. Na nama je, odnosno na meni kao glavnoj urednici da prihvatim ili ne. Svoj rad doživljavam više kao moderiranje nego pravo “urednikovanje”, jer su svi kolege vrhunski profesionalci koji svoj posao znaju jako dobro i nijesu nam potrebni dugi dogovori, vrlo se dobro razumijemo.

MONITOR: Šta je cilj Okruženja?
KOVAČ: Cilj nam je svima isti i svi sa podjednakim entuzijazmom radimo na Okruženju. Ako su mediji nekada poslužili kao vrlo dobro oruđe da se sukobi i mržnja raspire, pa da na kraju dovedu i do ratova, vjerujem da je “Okruženje” odličan primjer kako se, samo slijedeći novinarski kodeks, svaki nesporazum i svaki sukob mogu izbjeći. Dakle, ne mediji u službi propagande, već u službi informisanja.

MONITOR: To vam je očigledno i prava preporuka da vaše emisije emituje osam televizija sa prostora bivše Jugoslavije…
KOVAČ: Ako imamo u vidu nedavni izvještaj Evropskog parlamenta o slobodi medija u zemljama zapadnog Balkana u kome se ističe da je zakonska regulative uglavnom dobra, ali primjena nikakva, da suprotno nekadašnjem otvorenom pritisku i zlopuporebi medija od stane vlasti, sada su na sceni mnogo sofisticiraniji, dakle, ne tako lako uočljivi pritisci, da su novinari na ivici egzistencije, da nema efikasne zaštite novinara niti jakih novinarskih udruženja, mogu reći da Okruženje uspješno “pliva”, jer uprkos tome što se nikome ne “udvara” nas emituju pet državnih televizija i tri komercijalne i do sada jedino TV Republike Srpske nije odgovorila na naš upit o nastavku saradnje ove godine. TV BN je umjesto njih odmah prihvatila saradnju. Svi televiijski centri žele da i dalje sarađujemo, pa pretpostavljam da ćemo sljedeće 2015/16. biti gledani na istim televizijama.

MONITOR: Kakve su šanse da vaše emisije budu emitovane i izvan zemalja zapadnog Balkana?
KOVAČ: Okruženje je prošle godine u decembru podržano i u Evropskom parlamentu. U prisustvu stotinak gostiju, evropskih parlamentaraca i glavnih i odgovorinih urednika televizija, čuli smo da je “Okruženje” projekat vrijedan pažnje i da bi, slijedeći istu koncepciju, vrlo dobro došla emisija koja će se emitovati u svim evropskim zemljama. CDRSEE je, pažljivo slušajući sugestije, krenuo u koncipiranje takve jedne emisije. Obezbijedili smo sredstva za dvije pilot emisije, pa ako odziv televizija bude kako i očekujemo, dvanaest epizoda “Okruženja” koje se emituju u zemljama regiona, za nastavak će imati još dvanaest koje će se emitovati i izvan zemalja zapadnog Balkana.

Sasvim je izvjesno da će dvanaest emisija “Okruženja” biti na osam televizija širom okruženja i naredne godine. Sasvim je moguće da će nam se pridružiti i deveta televizija, najvjerovatnije državni kanal albanske televizije. No, kako je dvanaest emisija malo da bismo zadovoljili interesovanje gledalaca, a i bili upamćeni, namjera nam je da projekat proširimo sa nekoliko specijalnih emisija koje bi bile snimane u raznim državama. Probali bismo da organizujemo neku vrstu okruglih stolova ili javnih debata čije bismo najzanimljivije sadržaje posložili u te specijalne emisije. Voljela bih da “Okruženje” ne bude upamćeno samo kao dobra ideja ili pokušaj, već kao projekat koji je stvarno imao makar malo uticaja na promjenu medijske slike u regionu. Zvuči ambiciozno, ali ja ne vidim nikakve prepreke da ne uspijemo.

MONITOR: Na čemu zasnivate taj optimizam?
KOVAČ: Podrška Evropskog fonda za Balkan neće izostati ni sljedeće godine, kao ni Ministarstva inostranih poslova SR Njemačke, a nadam se da će i Savjet za regionalnu saradnju od naredne sezone biti čvršće uz nas. Mislim da je prirodno da jedan ovakav regionalan projekat podrži neko kome je region u centru interesovanja. Naravno, ne možemo sami. Tim Okruženja je tu da neprestano pronalazi dobre ideje, da sarađuje sa ljudima koji mogu da ih ostvare, ali, jasno je, ako nas ne podrže oni koji imaju fondove za razvoj demokratije i pomirenja na našim prostorima sve te dobre ideje ostaće samo – ideje. Do sada, CDRSEE i “Okruženje” imaju sreću da budu saslušani i ponosni smo i zahvalni svima na podršci i pomoći. Uz ostale i vama, Monitoru, koji je od prvog dana uz nas.

Sve je manje TV gledalaca

MONITOR: Imate li povratne informacije o tome šta o Okruženju misle gledaoci?
KOVAČ: Ono čime nijesmo potpuno zadovoljni je broj onih koji nas gledaju. No, te brojke i utisci su relativni. Nažalost, ukus publike se umnogome promijenio i kako vrijeme odmiče, tako se televizijski gledaoci okreću emisijama koje ih zabavljaju. Nije, naravno, problem zabava! Naprotiv, nema ništa ljepše od duhovitih i vrcavih sadržaja, svima je potrebno opuštanje, živi se brzo, nemilosrdan je tempo i imperativ uspjeha nam je svima iznad glava. Problem je što je postavljen znak jednakosti između zabave i primitivizma, između smiješnog i duhovitog, što se promoviše trač, što su to sadržaji koji otupljuju čula i ja ne vidim kako bilo koga mogu da nahrane pozitivnom energijom i spreme ga za životnu utakmicu . Tako da je sve manje gledalaca televizije i među njima sve više onih čiji se kriteriji neprestano prilagođavaju niskožanrovskim komercijalnim sadržajima i čiji kriteriji rapidno opadaju. U takvoj situaciji Okruženje ne može imati milione gledalaca, ali stotine hiljada koje imamo su nam vjerni i za njih valja istrajati. Neprestano mi stižu pisma podrške od naših gledalaca. Zbog njih valja ostati i opstati i, srećom, za njih imaju sluha oni koji nas finansijski podržavaju. Gospođa Hedvig Morvai, direktorica Evropskog fonda za Balkan, od početka je prepoznala značaj Okruženja i omogućila da oživi ideja mog bivšeg direktora i voditeljskog partnera Nenada Šebeka.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, MEDIA CENTAR: RTCG ostaje pod političkom kontrolom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Boris Raonić će nastaviti da vraća uslugu Spajiću, ali i Mandiću i Kneževiću koji imaju svoje članove Savjeta, Veselina Drljevića (predsjednika Savjeta) i Naoda Zorića, preko kojih značajno utiču na način rada RTCG, zapošljavanje urednika i odgovornih lica u RTCG preko kojih ostvaruju svoje poltičke ciljeve

 

 

MONITOR: Ostavku generalnog direktora RTCG Borisa Raonica i njegov istovremeni izbor za v.d generalnog direktora okarakterisali ste kao ,,početak realizacije dogovorenog plana”. Šta jei cilj tog plana i ko je u njemu učestvovao?

ĐUROVIĆ: Plan koji je dogovoren između nezakonito imenovanog generalnog direktora RTCG  Borsa Raonića, predsjednika Vlade i PES-a Milojka Spajića, predsjednika Skupštine i NSD Andrije Mandića i predsjednika DNP Milana Kneževića je da Raonić bude ponovo izabran na funkciju generalnog direktora RTCG, ali ovaj put na manje nezakonit način. Raonić nije ispunjavao uslove za generalnog direktora RTCG na osnovu prethodnog zakona jer nije imao 10 godina radnog iskustva u VII 1 stepenu kvalifikacije. Zato je Spajić neposredno pred usvajanje medijskih zakona izvršio izmjene da bi zakon prilagodio limitima Raonića i omogućio mu ponovni izbor na funkciju. Podsjećam, Raonić je završio pravni fakultet 2018. godine, a  uslov propisan prethodnim zakonom i nacrtom važećeg zakona od 10 godina radnog iskustva on nije mogao ispuniti. Zato je Spajić potrebno radno iskustvo spustio na pet godina.

Ovo neodoljivo podsjeća na ono što je  DPS radio 30 godina dok je bio vlast, kada su se propisi prilgođavali pojedincima koji su morali da vraćaju uslugu poltičkim mentorima tokom trajanja svog mandata. Tako će i Raonić nastaviti da vraća uslugu Spajiću ali i Mandiću i Kneževiću koji imaju svoje članove Savjeta, Veselina Drljevića (predsjednika Savjeta) i Naoda Zorića, preko kojih značajno utiču na način rada RTCG, zapošljavanje urednika i odgovornih lica i RTCG preko kojih ostvaruju svoje poltičke ciljeve.

MONITOR: Može li proces koji vodi tužilaštvo uticati na taj naum?

ĐUROVIĆ: Taj proces neće uticati na naum Spajića, Raonića, Mandića i Kneževića jer je očigledano i Tužilaštvo pod političkim uticajem u ovom slučaju. Proces izviđaja zbog nepoštovanja sudske pravosnažne presude traje više od godinu. Namjerno je odugovlačen u Specijalnom državnom tužilaštvu. Sada je predmet vraćen Osnovnom državnom tužilaštvu koje neće ništa uraditi u skorijem periodu. Raonić je podnio ostavku i odlučio da bude u v.d. stanju do ponovnog izbora, jer očekuje skore nove pravosnažne presude po tužbama Nikole Markovića i Srđana Čovića kojima će se potvrditi da je u dva navrata bio nezakonito imenovan na funkciju.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

NEMANJA VOJINOVIĆ, REDITELJ: Slika svijeta u nestajanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dokumentarni film nije komercijalna umjetnost, ali ima tu moć da otvori prozor u neke nove svjetove i postavi pitanja za koja komercijalna umjetnost nema vremena ili strpljenja

 

Dugometražni dokumentarni film „Flašaroši“ Nemanje Vojinovića prikazan je u Podgorici, na Underhillfestu – međunarodnom festivalu dokumentarnog filma. Gosti su bili reditelj filma Nemanja Vojinović i producentkinja Marija Stojnić. Film je na Sarajevo film festivalu osvojio nagradu za najbolji dokumentarni film, kao i nagrade na Slobodnoj zoni i na Martovskom festivalu…

MONITOR: Na samom početku filma gledaoci su upoznati da se u blizini Beograda, u nekada moćnog središta neolitske, vinčanske kulture, donedavno nalazila jedna od najvećih deponija u svijetu. Kada ste počeli da se interesujete za ovu priču i kad ste došli na ideju da snimite ovo ostvarenje?

VOJINOVIĆ: Prva inspiracija za film došla je nakon što sam video foto reportažu sa deponije u Vinči. Bila je to fotografija sakupljača koji stoji na brdu otpada dok u pozadini leti na hiljade galebova. Mislio sam da je to neka daleka zemlja trećeg sveta, a zapravo je tu u Beogradu, u Vinči.  Vinčanska kultura mi je bila motivacija i početna tačka razmišljanja o filmu – kako je moguće da je na mestu najstarije evropske kulture sada jedna od najvećih deponija na svetu. Zašto gajimo takav nemar spram kulturno-istorijskom značajnom prostoru? Prvobitna ideja je bila da napravim vizuelno snažan esejistički film o konzumerizmu i istorijskoj vertikali vinčanskog prostora u tri sloja. Prošlost vinčanske kulture, savremeni sloj konzumerizma i modernog načina života kroz slike deponije, sa pitanjem šta će buduće generacije za nekih hiljadu godina da pomisle o našoj civilizaciji.  Onda sam otišao na deponiju i stajao na istovaru, na vrhu brda od preko pedeset metara smeća. Iznad mene preletale su na hiljade galebova, dok je teška mašinerija jurila po istovaru i mlela sve pred sobom. Okrenuo sam se, a iza mene bio je jedan potpuno nepoznati svet. Na stotine radnika, manuelnih reciklera koji sa džakovima na leđima jure ka istovaru ili se vraćaju u svoje baze punih džakova plastičnih flaša. Otvorio se jedan paralelni, nevidljivi svet, haotičan sistem u kome deluje da svako ima svoje mesto. Ljudi su me „osvojili“ i poželeo sam da prikažem neistraženi univerzum flašaroša.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ESAD BAJTAL, AKADEMIK IZ SARAJEVA: Ubica se vraća na mjesto zločina

Objavljeno prije

na

Objavio:

U cijeloj priči oko Rezolucije o Srebrenici nepobitno je  jasno da se istina konačno i formalno – vratila u Srebrenicu. Sada je tu, kod kuće. I nezaustavljivo kreće na put oko Svijeta. U škole i udžbenike širom planete. Krv Aušvica, Jasenovca i Srebrenice ne da se saprati nikakvim ideologemima, naručenim quasi-akademskim konferencijama i debelo plaćenim piskaranjima

 

 

 

MONITOR: Imate li uvida, da li je Rezolucija o Srebrenici počela da se primjenjuje jer se odnosi na 11. jul koji je proglašen Međunarodnim danom promišljanja i sjećanja na genocid u Srebrenici?

BAJTAL: Nemam uvida da li je Rezolucija počela da se primjenjuje, ali da iritira  počinioce genocida, to je sasvim očigledno. Pokušaj da se priglupim matematičkim akrobacijama rezultata glasanja, njeno usvajanje minimizira i „pobednički“ interpretira, pokazuje velikosrpske ideologe smiješnim  i politički pregrijanim akterima. Ali, u cijeloj priči oko Rezolucije je nepobitno jasno, da se istina konačno i formalno – vratila u Srebrenicu. Sada je tu, kod kuće. I nezaustavljivo kreće na put oko Svijeta. U škole i udžbenike širom planete. Ukratko i ljudski govoreći, krv Auschwitza, Jasenovca i Srebrenice ne da se saprati nikakvim ideologemima, naručenim quasi-akademskim konferencijama i debelo plaćenim piskaranjima.

MONITOR: Nekoliko dana pred 11. jul, održan je u Prijedoru defile kadeta i vojnih predstavnika Vojske Srbije koji je izazvao burna reagovanja i neslaganja. Zašto se Prijedor bira, dvije godine za redom, za mjesto gdje će se demonstrirati „srpsko jedinstvo“ ako se dobro zna za oko tri hiljade ubijenih Bošnjaka iz Prijedora?

BAJTAL: Upravo zato. Ubica se vraća na mjesto zločina. Prijedor je simbolički važno mjesto te genocidne politike, s koga nam, upravo tim vojnim paradiranjem, njeni nosioci prešutno, ali jasno poručuju: Učinili smo strašni zločin. Pa, šta? Na to morate da se naviknete, ili da se kupite odavde. Konačno, i tome dosljedno, nekažnjeni stadionski transparenti „Nož, žica, Srebrenica“; i horska javna pjevanja: „Oj, Pazaru novi Vukovaru, a Sjenice nova Srebrenice“, nedvosmisleno poručuju da Oni od ideje „Srbija do Tokija“, ne odustaju. Ta dotokijska Srbija, je suština klero-militarističke nakane koja eufemistički progovara iz doktrine o „srpskom svetu“.

MONITOR: U vladi BiH je došlo do konfuzije u vezi sa dozvolom za dolazak kadeta iz Srbije. Željko Komšić je to nazvao agresijom, Pokret majki enklava Srebrenice i Žepe provokacijom…Kako je moguće da je, na kraju, stvar sa dozvolom bila jasna kada je Avaz objavio informaciju iz Ministarstva spoljnih poslova Srbije?

BAJTAL: S „informacijom“ i bez nje – ništa ni novo ni slučajno. Našao se način da se još jednom podigne režimski spasonosna prašina za srbijanskog izvođača i njegove manje-entitetske podizvođače, koji su politiku srozali na etno-sluganski imperativ sistematskog sluđivanja i uznemiravanja bosanske javnosti. Na tome već decenijama vješto i istrajno rade. Samo to ih, uprkos golemom nezadovoljstvu gladnih i poniženih masa, održava u vlastodržačkim foteljama.

MONITOR:  Dodik najavljuje „razdruživanje“ o kojem je sačinjen i dokument. Kao povod prvo je naveo usvajanje Rezolucije, a sada više pažnje ponovo obraća na mogućnost da međunarodna zajednica utiče da se pitanje imovine BiH konačno riješi i to, kako on tvrdi, na štetu RS. Da li je „imovina“ ključna riječ za Dodika?

BAJTAL: Iskustvo postojanja države Bosne i Hercegovine, ne poznaje nikakvo „združivanje“, pa je i priča o „razdruživanju“ nelogična i besmislena. Povijesno, prije i poslije Dejtona, postoji samo BiH. I ništa više. Šta je tu združeno? Ništa! Pa kako onda „razdružiti“ nezdruženo?

Da, „imovina“ je Dodikov ključni problem. Da budem precizan i jasan – ne državna – nego njegova privatna imovina čiju vrijenost strane agencije i entitetska opozicija procjenjuju na milijarde eura, optužujući ga za njeno sumnjivo sticanje. U isto vrijeme, građani manjeg bh. entiteta bijedno tavore.  U tom sumornom košmaru, kaže službena statistika, nasilje, broj ubistava i samubistava, u manjem entitetu, u stalnom su porastu. Taj očigledni  životni problem, pokušava se maskirati nametanjem etno-tema i fabrikovanjem lažnih  problema; maštarijama o entitetu kao državi; o njenoj samostalnosti, o „razdruživanju“; medijski orkestriranom kuknjavom o „državnoj imovini“; halabukom o Rezoluciji, i čemu sve ne.

MONITOR: Dodik najavljuje i da će ponovo biti stavljen na glasanje krajnje kontroverzni prijedlog Zakona o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija koji je, zbog pritiska spolja, bio povučen. Tvrdi se da je u tom Prijedlogu jasan uticaj zakonodavstva Rusije u toj oblasti. Već je zakonskim inicijativama pogoršano stanje u medijima i ljudskim pravima u RS. Ima li rješenja?

BAJTAL: Nema rješenja. Bar za sada.  Sve to  spada u opus pomenutog fabrikovanja lažnih i maskiranja stvarnih životnih problema građana tog entiteta. Besmisao je poprimio mitske razmjere tako da još samo laž može da ga održava. Otuda tobožnji neprijatelji na sve strane: neprofitne ganizacije, opozicija, ustaše, katolici, muslimani, Amerikanci, Zapad, Teheran, šiptari … Sve nesrpsko je  – antisrpsko, i samorazumljivi neprijatelj srpstva.  Jedino rješenje je odlazak tog blefera s vlasti i konačna demokratizacija javne i političke sfere djelovanja. Povijesno gledano, nikad ni jedna diktatura nije bila sposobna da riješi nijedan životni problem koji je sama stvorila. Samo ih je usložnjavala i gomilala, a krivnju kukavički nemoralno prebacivala na oponente i kritičare režima.

MONITOR: U Skupštini Srbije bi uskoro trebalo da se glasa o ratifikaciji Deklaracije o zaštiti nacionalnih i političkih prava i zajedničke budućnosti srpskog naroda, donijetoj kao prateći dokument Svesrpskog sabora održanog u Beogradu. Da li su ovakvi dokumenti tek „mahanje papirima“ ili i oni doprinose padu međuetničkog povjerenja u BiH?

BAJTAL: Rušenje tog povjerenja i razbijanje bilo kog oblika ljudskog zajedništva, je primarna programska zadaća tih i njima sličnih dokumenata. Ne zaboravite da SANU Momorandum, Vol. 2. imperativno nalaže: “Koristiti sve mehanizme da se oba doma parlamenta BiH maksimalno onemoguće u radu, obezvrede i obesmisle na sve moguće načine. Sprečavati donošenje zakona koji se ne smatraju bitnim i ne predstavljaju nikakvu pretnju RS-u. Ovo je jedno od značajnijih sredstava za dokazivanje teze o nemogućnosti funkcionisanja zajedničkih institucija. Generalno, uvek i na svakom mestu insistirati na tome da su ‘državna’ vlast i institucije na nivou BiH nepotrebne, suvišne, nemoguće, skupe i antisrpske… Ni po koju cenu ne sme se dozvoliti formiranje bilo kakvih saveza, udruženja ili asocijacija na nivou BiH. Dakle, ni po koju cenu se ne sme dozvoliti čak ni formiranje udruženja pčelara na nivou BiH, a o drugim važnijim asocijacijama se ne sme ni razmišljati. (…) Vrlo je značajno da političari u RS-u jasno stave do znanja javnosti i međunarodnoj zajednici da BiH ne smatraju kao jedinstvenu državu, već kao zajednicu dve teritorije koje trenutno čine celinu. A tu celinu treba što češće nazivati neprirodnom, nametnutom, nemogućom…“  U tome je jedini smisao i suština te besmislene Deklaracije.

MONITOR: Kako  ocjenjujete rezultate izbora za EU parlament, očekivanu pobjedu Laburista u UKi neočekivano loš rezultat ultradesnog Nacionalnog okupljanja na izborima u Francuskoj? Da li će oni ostaviti  dugoročnije posljedice na sve teže odluke koje EU i Evropa očekuju?

BAJTAL: Ja iskustveno, i u principu, ne vjerujem ni jednoj i ničijoj politici. O svakoj sudim samo na osnovu njenog praktičnog djelovanja i životnih rezultata, a nipošto po njenom egoističkom samoreklamerstvu. Treba sačekati da vidimo „šta se iza brda valja“.

 

Počinioci genocida bi da,  preimenovanjem Srebrenice, pokušaju izbrisati  mjesto genocida

MONITOR: Kako vidite skorašnju izjavu Predsjednika RS, Milorada Dodika, da u Srebrenici nije ubijen nijedan čovjek i najnoviju-u nizu ranijih sličnih inicijativa o Srebrenici, da opština Srebrenica promjeni ime?

BAJTAL: Izuzetno neinteligentna i cinična izjava istovremeno. Ni prva ni posljednja. A koja  iz ugla vremenske retrospektive sistematskog lažiranja stvarnosti, precizno govori kako je takva glupost samo karika u dugom lancu planski osmišljenog negiranja i relativiziranja genocida. Najprije je to bio „strašan i nepotreban zločin“, pa onda, „veliki zločin“, poslije samo „zločin“, da bi se došlo do zadivljujuće maštovite lagarije kako „u Srebrenici nije ubijen nijedan čovjek“. Ništa novo. Svojevremeno, njegov idol Milošević, izjavi u Hagu da je „o Bosni i Hercegovini sve čista laž“, a Karadžić, na istom sudu, i ne trepnuvši, lupi kako „Sarajevo nije bilo u opsadi“, i da „Sarajevo nije bilo ni okrznuto“. Očito, Bosanci su sami sebe granatirali na Markalama (Sarajevo)  i Kapiji (Tuzla), itd.itd. Sami sebe ubijali, sami sebe silovali, sami sebe raseljavali. I tako iz decenije u deceniju; iz mjeseca u mjesec; iz dana u dan; iz sata u sat, ređaju se cinično prozirne i bezobrazno očigledne – laži. Bez kraja i smisla.

Ostalo je još samo da se preimenovanjem Srebrenice, shodno njegovoj postrezolucijskoj neporecivosti, pokuša izbrisati i samo mjesto genocida. O tome se radi. I sad, oni se čude kako to da su od svijeta prokuženi. Jer vjeruju da su genijalni lažovi, kako ih je to, svojom doktrinom laži kao „srpskog državnog interesa“, sistematski vaspitavao „otac nacije“ Dobrica Ćosić. Otuda, logikom te pedagogije laži, svjedočimo čitavom serijalu psihijatrijski simptomatičnih nebuloza, izmišljotina i besmislica najgore vrste. One jasno govore o ideološkim projektima i djelatnim aksiomima velikosrpske politike, koju logički možemo sažeti u dva neizrečena stava njegovane mašinerije laži: „Nije bilo kako je bilo, nego je bilo kako mi kažemo da je bilo“. Odnosno, „Uradićemo sve što smo naumili, negiraćemo sve što uradimo“. I decenijama čine upravo to. Na taj način Gospođa Laž je postala gebelsovski samorazumljiv princip velikosrpske politike. Čak iskustveno dokazana konstanta. Jedina po kojoj je čitav svijet prepoznaje i pamti.

 

Orban će učiniti da uspori i ospori evropski put Bosne

MONITOR: Dodikov saveznik, Viktor Orban je u velikoj i nenajavljenoj „mirovnoj“ turneji-Kijev, Moskva, Peking… Turneju je započeo po početku predsjedavanja Mađarske Savjetom EU. BiH još nije dobila datum za otpočinjanje pregovora. Može li mađarsko polugodišnje predsjedavanje EU, u tome pomoći BiH?

BAJTAL: Sve što bude u njegovoj moći, kršćanski ostrašćeni Orban će učiniti da uspori i ospori evropski put Bosne, koji je poguban za njegovog psovački-nekultivisanog, vjerovatno ucijenjenog i antievropski instruisanog krimi-partnera. Veže ih sluganska, blefersko-interesna antibosanska i anticivilizacijska naci(onali)stička logika firerovski zadojene mržnje i netrpeljivosti spram svega univerzalnog i ljudskog. Žulja ih bosansko, civilizacijsko, kulturno-religijsko i ljudsko šarenilo Bosne. Ne uklapa se u pljačkaški-profitabilnu jednostranost njihove klero-etničke isključivosti i omraze.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo